Ustavni sud Republike Srpske
Ne prihvata se inicijativa za pokretanje postupka za ocjenjivanje ustavnosti člana 11. stav 5. Zakona o Pravobranilaštvu Republike Srpske („Službeni glasnik Republike Srpske“ br. 16/05, 77/06, 119/08 i 78/11).
Odluka donesena 30. 10. 2013.
Predmeti (1)
U-60/12
Ocjena ustavnosti i zakonitosti
Rješenje
30. 10. 2013.
Tekst odluke
Ustavni sud Republike Srpske, na osnovu člana 115. Ustava Republike Srpske, člana 40. stav 5. i člana 61. stav 1. tačka. g) Zakona o Ustavnom sudu Republike Srpske („Službeni glasnik Republike Srpske“ br. 104/11 i 92/12), na sjednici održanoj 30. oktobra 2013. godine, donioje
RJEŠENjE
Ne prihvata se inicijativa za pokretanje postupka za ocjenjivanje ustavnosti člana 11. stav 5. Zakona o Pravobranilaštvu Republike Srpske („Službeni glasnik Republike Srpske“ br. 16/05, 77/06, 119/08 i 78/11).
Obrazloženje
Petar Čivčić iz Prijedora zastupan po punomoćniku Savanu Zecu, advokatu iz Kozarske Dubice, dao je Ustavnom sudu Republike Srpske inicijativu za pokretanje postupka za ocjenjivanje ustavnosti člana 11. stav 3. Zakona o Pravobranilaštvu Republike Srpske („Službeni glasnik Republike Srpske“ br. 16/05, 77/06, 119/08 i 78/11). Međutim, iz navoda inicijative kojima se obrazlaže osporavanje odredbe člana 11. Zakona nesporno proizlazi da je omaškom navedeno da se osporava stav 3. člana 11. Zakona o Pravobranilaštvu Republike Srpske, umjesto stava 5. ovog člana, budući da je članom 2. stav 2. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o Pravobranilaštvu Republike Srpske („Službeni glasnik Republike Srpske“ broj 77/06) propisano da dotadašnji stav 3. člana 11. Zakona postaje stav 5. ovog člana. Davalac inicijative smatra da osporena odredba Zakona o Pravobranilaštvu Republike Srpske, kojom je propisano da se troškovi za zastupanje Pravobranilaštva obračunavaju po Tarifi o nagradama i naknadama za rad advokata i predstavljaju prihod budžeta – nije u saglasnosti sa članom 10. Ustava Republike Srpske. Osporeno zakonsko rješenje, prema navodima davaoca inicijative, stavlja u neravnopravan položaj stranku koja u postupku pred sudom ima za protivnu stranku instituciju vlasti, koju zastupa Pravobranilaštvo Republike Srpske. Obrazlažući svoje navode davalac inicijative iznosi mišljenje da se ovakvim propisivanjem stranki koju u postupku pred sudom zastupa Pravobranilaštvo Republike Srpske priznaju fiktivni troškovi postupka, koji se ogledaju u priznavanju naknade za zastupanje po odredbama Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad advokata („Službeni glasnik Republike Srpske“ broj 68/05), iako je riječ o zastupnicima koji nisu advokati, već državni službenici koji nisu plaćeni za svako pojedino zastupanje već primaju platu iz Budžeta Republike Srpske. Imajući u vidu da se stranki koju u sudskom postupku ne zastupa Pravobraništvo priznaju samo stvarni troškovi koji su bili neophodni za vođenje postupka, po mišljenju davaoca inicijative, stvara se nejednakost građana u odnosu na institucije vlasti, zbog čega predlaže da Sud utvrdi da osporena odredba Zakona nije u saglasnosti sa Ustavom. Narodna skupština Republike Srpske u odgovoru ističe da su neosnovani navodi davaoca inicijative da osporena odredba člana 11. stav 3. Zakona o Pravobranilaštvu Republike Srpske nije u saglasnosti sa članom 10. Ustava. U odgovoru se, prije svega, navodi da davalac inicijative ima pogrešnu percepciju troškova postupka, i s tim u vezi ukazuju da se plate imenovanih i zaposlenih lica u Pravobranilaštvu ne mogu stavljati u relaciju sa vrednovanjem svakog pojedinog posla koji isti obavljaju u sklopu ukupnih aktivnosti Pravobranilaštva. Tvrde da je zakonodavac, u namjeri da na najsvrsishodniji način reguliše predmetnu materiju, ostao u granicama Ustavom garantovanih ovlašćenja.
Osporenim članom 11. stav 5. Zakona o Pravobranilaštvu Republike Srpske („Službeni glasnik Republike Srpske“ br. 16/05, 77/06, 119/08 i 78/11), propisano je da se troškovi za zastupanje Pravobranilaštva obračunavaju po Tarifi o nagradama i naknadama za rad advokata i predstavljaju prihod budžeta.
Odredbom člana 10. Ustava Republike Srpske, u odnosu na koju davalac inicijative osporava član 11. stav 5. Zakona o Pravobranilaštvu Republike Srpske („Službeni glasnik Republike Srpske“ br. 16/05, 77/06, 119/08 i 78/11) utvrđeno je da su građani Republike ravnopravni u slobodama, pravima i dužnostima, jednaki pred zakonom i da uživaju istu pravnu zaštitu bez obzira na rasu, pol, jezik, nacionalnu pripadnost, vjeroispovijest, socijalno porijeklo, rođenje, obrazovanje, imovno stanje, političko i drugo uvjerenje, društveni položaj ili drugo lično svojstvo.
Za ocjenu ustavnosti osporene odredbe Zakona, po ocjeni Suda, od značaja je i tačka 10. Amandmana XXXII na Ustav Republike Srpske, kojim je zamijenjen član 68. Ustava, prema kojoj Republika uređuje i obezbjeđuje organizaciju, nadležnost i rad državnih organa. Naime, u skladu sa ovim ustavnim ovlašćenjem Zakonom o Pravobranilaštvu Republike Srpske osnovano je Pravobranilaštvo Republike Srpske kao samostalni organ koji vrši poslove pravne zaštite imovinskih prava i interesa Republike Srpske, grada, opštine i njihovih organa i organizacija, te drugih organa i organizacija koji nemaju svojstvo pravnog lica i nisu uspisani u sudski regisar, a finansiraju se iz budžeta Republike Srpske. Ovim zakonom je propisano i da se sredstva za rad pravobranilaštva obezbjeđuju u budžetu Republike (član 42. stav 1).
Po ocjeni Suda, ustavno ovlašćenje zakonodavca da uredi organizaciju, nadležnost i rad državnih organa podrazumijeva i ovlašćenje zakonodavca da na poseban način riješi pitanje honorisanja rada svog organa koji vrši poslove zastupanja organa i subjekata određenih Zakonom o Pravobranilaštvu Republike Srpske. Propisivanje da pravobranilaštvo ima pravo na naknadu troškova za zastupanje po pravilima advokatske tarife, koja naknada predstavlja prihod budžeta, budući da Ustav u tom smislu ne sadrži posebna ograničenja, stvar je odgovarajuće zakonodavne politike koju Ustavni sud, na osnovu člana 115. Ustava, nije nadležan da ocjenjuje. Navedeno zakonsko rješenje, po ocjeni Suda, nije u suprotnosti s ustavnim načelom pravne jednakosti građana iz člana 10. Ustava, budući da ovaj ustavni princip ne podrazumijeva jednakost u apsolutnom smislu te riječi, već garantuje jednakost lica koja se nalaze u identičnim pravnim situacijama.Osporeno zakonsko rješenje odnosi se napravobranilaštvo, koje, imajući u vidu djelokrug njegovih poslova propisan ovim zakonom, nije stranka u postupku, već organ koji vrši poslove zastupanja organa i pravnih subjekata i o navedenim poslovima obavještava organe i subjekte koje zastupa, tako da upoređivanje njegovog pravnog položaja s pravnim položajem drugih stranaka u postupku na koje se navedena odredba ne odnosi, sa ustavnopravnog stajališta nije osnovan. Sud, u smislu člana 115. Ustava, nije nadležan da ocjenjuje primjenu zakonskih rješenja na koje se ukazuje u inicijativi.
S obzirom na to da je u toku prethodnog postupka pravno stanje potpuno utvrđeno i da prikupljeni podaci pružaju pouzdan osnov za odlučivanje, Sud je na osnovu člana 40. stav 5. Zakona o Ustavnom sudu Republike Srpske („Službeni glasnik Republike Srpske“ broj 104/11) odlučio bez donošenja rješenja o pokretanju postupka.
Na osnovu izloženog Sud je odlučio kao u dispozitivu ovog rješenja.
Ovo rješenje Ustavni sud je donio u sastavu: predsjednik Suda Džerard Selman i sudije: Milenko Arapović, Vojin Bojanić, Amor Bukić, Zlatko Kulenović, Zoran Lipovac, prof. dr Duško Medić, prof. dr Marko Rajčević i akademik prof. dr Snežana Savić.
Broj: U-60/12 PREDSJEDNIK
30. oktobar 2013. godine USTAVNOG SUDA Džerard Selman