Aktio
← Sva sudska praksa

Ustavni sud Republike Srpske

Ne prihvata se inicijativa za ocjenjivanje ustavnosti člana 152. stav 1. Zakona o radu („Službeni glasnik Republike Srpske“ br. 38/00, 40/00, 47/02, 38/03, 66/03 i 20/07).

Odluka donesena 30. 10. 2013.

Odluka je preuzeta sa stranice ustavnisud.org i prikazana informativno. Za pravno obavezujući tekst odluke kontaktirajte nadležni sud.

Predmeti (1)

U-84/12

Ocjena ustavnosti i zakonitosti

Rješenje

30. 10. 2013.

Tekst odluke

Ustavni sud Republike Srpske, na osnovu člana 115. Ustava Republike Srpske, člana 37. stav 1. tačka v) i člana 61. stav 1. tač. d) Zakona o Ustavnom sudu Republike Srpske („Službeni glasnik Republike Srpske“ br. 104/11 i 92/12), na sjednici održanoj 30. oktobra 2013. godine, donio je

RJEŠENjE

Ne prihvata se inicijativa za ocjenjivanje ustavnosti člana 152. stav 1. Zakona o radu („Službeni glasnik Republike Srpske“ br. 38/00, 40/00, 47/02, 38/03, 66/03 i 20/07).

Obrazloženje

Ivanka Mičić iz Gunje, Republika Hrvatska, koju zastupa Borislav Stojaković, advokat iz Brčkog, dala je Ustavnom sudu Republike Srpske (u daljem tekstu: Sud) inicijativu za ocjenu ustavnosti člana 182. stav 1. Zakona o radu („Službeni glasnik Republike Srpske“ broj 55/07 – prečišćeni tekst) koji odgovara članu 152. stav 1. osnovnog teksta Zakona o radu („Službeni glasnik Republike Srpske“ br. 38/00, 40/00, 47/02, 38/03, 66/03 i 20/07). U inicijativi se navodi da osporeni član Zakona nije u saglasnosti sa članom 16. Ustava Republike Srpske i članom 3. Ustava Bosne i Hercegovine, jer ograničava realizaciju zakonom priznatog prava na otpremninu s obzirom da, kao jedan od uslova za podnošenje zahtjeva za otpremninu, propisuje da je sjedište poslodavca na dan 31. decembra 1991 bilo na sadašnjoj teritoriji Republike Srpske. Davalac inicijative smatra da je u vrijeme donošenja Zakona o radu koji je objavljen u „Službenom glasniku Republike Srpske“ broj 38/00 ispunjavao uslove predviđene osporenim članom, budući da se u momentu prestanka njegovog radnog odnosa sjedište poslodavca nalazilo na teritoriji Republike Srpske, kao i da predmetna zakonska odredba ima retroaktivan karakter. U inicijativi se, nadalje, ističe obaveza Republike Srpske da svim svojim građanima, uključujući i građane Brčko distrikta Bosne i Hercegovine, omogući zaštitu i ostvarivanje Ustavom zajemčenih prava, kao i da se, osporenim zakonskom rješenjem, zanemaruje primjena Konačne odluke Arbitražnog tribunala za spor oko međuentitetske linije razgraničenja u oblasti Brčkog, koja, između ostalog, podrazumijeva i obavezu entiteta da se uzdrže od bilo kakvih radnji koje bi mogle štetiti ostvarivanju jednakopravnosti građana Brčko distrikta Bosne i Hercegovine u odnosu na građane entiteta u Bosni i Hercegovini. S obzirom na navedeno davaoc inicijative predlaže da Sud utvrdi da osporeni član Zakona nije u saglasnosti sa Ustavom Republike Srpske. U odgovoru Narodne skupštine Republike Srpske je, s obzirom da je davalac inicijative nastanjen u Republici Hrvatskoj, a da iz inicijative nije vidljivo da li je državljanin Republike Srpske, upitnom označna njegova aktivna legitimacija za postupanje pred Sudom. Pored toga, istaknuto je da je inicijativa neuredna, što onemogućava suštinsku analizu u ovoj pravnoj stvari. Kako se navodi, činjenica što je pred redovnim sudovima, u namjeri da ostvari svoja prava iz radnog odnosa, vodio raspoložive postupke te iskoristio zakonske pravne lijekove, ne ostavlja prostora za navode o kršenju prava zajemčenih članom 16. Ustava. U odgovoru je, nadalje, ukazano na pogrešno tumačenje nadležnosti ovog suda, jer ga davalac inicijative smatra apelacionom instancom. S obzirom na izloženo, predloženo je da Sud ne prihvati datu inicijativu. Osporenim članom 152. stav 1. Zakona o radu („Službeni glasnik Republike Srpske“ br. 38/00, 40/00, 47/02, 38/03, 66/03 i 20/07) propisano je da radnik koji se na dan 31. decembra 1991. godine nalazio u radnom odnosu kod poslodavca čije je sjedište bilo na sadašnjoj teritoriji Republike Srpske, a koji smatra da mu je radni odnos nezakonito prestao kod tog poslodavca počev od tog datuma pa do dana stupanja na snagu ovog zakona – ima pravo da u roku od tri mjeseca od dana stupanja na snagu ovog zakona podnese zahtjev za ostvarivanje prava na otpremninu. Zahtjev se podnosi ministarstvu nadležnom za poslove rada, u pismenom obliku (lično ili preporučenom poštom). Dopisom od 22. maja 2013. godine Sud je od davaoca inicijative, putem advokata, zatražio da, u roku od 15 dana dostavi informaciju kao i dokaze o posjedovanju državljanstva Bosne i Hercegovine odnosno Republike Srpske, naglašavajući da od ove činjenice zavisi njegova aktivna legitimacija za davanje inicijative. Uzimajući u obzir da je dana 24. maja 2013. godine dopis zaprimljen od strane opunomoćenog advokata, ali da, u ostavljenom roku, nije postupljeno prema nalogu iz istog, Sud je ocijenio da nisu otklonjeni nedostaci koji onemogućavaju njegovo dalje postupanje.

S obzirom na navedeno Sud je, na osnovu člana 37. stav 1. tačka v) Zakona o Ustavnom sudu Republike Srpske (''Službeni glasnik Republike Srpske“ br. 104/11 i 92/12), odlučio da ne prihvati datu inicijativu.

Na osnovu izloženog Sud je odlučio kao u izreci ovog rješenja.

Ovo rješenje Ustavni sud je donio u sastavu: predsjednik Suda Džerard Selman i sudije: Milenko Arapović, Vojin Bojanić, Amor Bukić, Zlatko Kulenović, Zoran Lipovac, prof. dr Duško Medić, prof. dr Marko Rajčević i akademik prof. dr Snežana Savić.

Broj: U-84/12 PREDSJEDNIK

30. oktobar 2013. godine USTAVNOG SUDA Džerard Selman

Ne prihvata se inicijativa za ocjenjivanje ustavnosti člana 152. stav 1… | Sudska praksa | Aktio