Ustavni sud Republike Srpske
Ne prihvata se inicijativa za pokretanje postupka za ocjenjivanje ustavnosti člana 91. tačka lj) i člana 100. Zakona o policijskim službenicima («Službeni glasnik Republike Srpske » br. 43/10 i 78/11) i ustavnosti i zakonitosti člana 17. tačka lj) i članova 18, 19, 20. i 21. Pravilnika o disciplinskoj odgovornosti policijskih službenika («Službeni glasnik Republike Srpske» br. 83/10 i 106/11).
Odluka donesena 27. 11. 2013.
Predmeti (1)
U-55/12
Ocjena ustavnosti i zakonitosti
Rješenje
27. 11. 2013.
Tekst odluke
Ustavni sud Republike Srpske, na osnovu člana 115. Ustava Republike Srpske, člana 37. stav 1. tačka a), člana 40. stav 5. i člana 61. stav 1. tačke g) i d) Zakona o Ustavnom sudu Republike Srpske („Službeni glasnik Republike Srpske“ br. 104/11 i 92/12), na sjednici održanoj 27. novembra 2013. godine, donio je
RJEŠENJE
Ne prihvata se inicijativa za pokretanje postupka za ocjenjivanje ustavnosti člana 91. tačka lj) i člana 100. Zakona o policijskim službenicima («Službeni glasnik Republike Srpske » br. 43/10 i 78/11) i ustavnosti i zakonitosti člana 17. tačka lj) i članova 18, 19, 20. i 21. Pravilnika o disciplinskoj odgovornosti policijskih službenika («Službeni glasnik Republike Srpske» br. 83/10 i 106/11).
Obrazloženje
Radenko Topić iz Čelinca dao je Ustavnom sudu Republike Srpske (u daljem tekstu: Sud) inicijativu za pokretanje postupka za ocjenjivanje ustavnosti člana 91. tačka lj) i člana 100. Zakona o policijskim službenicima («Službeni glasnik Republike Srpske » br. 43/10 i 78/11) i ustavnosti i zakonitosti člana 17. tačka lj) i članova 18, 19, 20. i 21. Pravilnika o disciplinskoj odgovornosti policijskih službenika («Službeni glasnik Republike Srpske» br. 83/10 i 106/11), koji je donio ministar unutrašnjih poslova. Davalac inicijative navodi da osporene odredbe Zakona, kao i osporene odredbe Pravilnika nisu u saglasnosti sa odredbom člana 20. stav 1. Ustava Republike Srpske. Osporavajući navedene odredbe Zakona o policijskim službenicima i Pravilnika o disciplinskoj odgovornosti policijskih službenika, davalac inicijative navodi da je primjenom istih, u određenom disciplinskom postupku, došlo do povrede njegovih prava. Uz to, mišljenja je da je pomenutim zakonom trebalo, kako navodi, opisati obilježje teže povrede radne dužnosti i propisati kazne za iste. Pored toga, davalac inicijative ukazuje na sopstveni status koji je proizašao, po njegovom mišljenju, iz osporenih zakonskih rješenja i probleme sa kojima se zbog njihove primjene susreće. Na osnovu izloženog predlaže da Sud prihvati inicijativu i utvrdi da osporene odredbe Zakona o policijskim službenicima i Pravilnika o disciplinskoj odgovornosti policijskih službenika nisu u saglasnosti sa Ustavom Republike Srpske i da, do donošenja konačne odluke u predmetu, obustavi izvršenje pojedinačnih akata i radnji koje su preduzete na osnovu tih odredbi. U odgovoru Narodne skupštine Republike Srpske ističe se: da navodi izneseni u inicijativi ne postavljaju ustavnopravno relevantna pitanja; da davalac inicijative pogrešno dovodi odredbu člana 91. Zakona o policijskim službenicima u kontekst člana 20. stav 1. Ustava, koji ima cilj da primjenom načela krivičnog prava nulum crimen sine lege, nula poena sine lege onemogući retroaktivnu primjenu zakona u krivičnopravnoj oblasti, te osigura da niko ne može biti osuđen na kaznu koja nije bila zakonom predviđena u momentu izvršenja krivičnog djela; činjenica da član 91. Zakona ne definiše obilježje teže povrede radne dužnosti, kako se u inicijativi tvrdi, ne čini ovu odredbu neustavnom; da je intencija zakonodavca da se predmetnim normiranjem, taksativnim nabrajanjem težih povreda radnih dužnosti u relevantnoj oblasti, onemoguće eventualne improvizacije i zloupotrebe u primjeni ovog zakona, a ukoliko davalac inicijative ukazuje na potrebu izmjene ili dopune pomenute zakonske odredbe, ističe se da je to predmet zakonodavnog, a ne ustavnosudskog postupka; da davalac inicijative izvodi zaključak o neustavnosti člana 100. Zakona iz, navodnog, propuštanja resornog ministra da Pravilnikom propiše sankciju za težu povredu radne dužnosti, a što ne može biti razlog neustavnosti, pa time ni predmet ustavnopravne ocjene. Zbog navedenog, predlaže se da Sud datu inicijativu ne prihvati. Ministarstvo unutrašnjih poslova Republike Srpske kao donosilac osporenog Pravilnika o disciplinskoj odgovornosti policijskih službenika nije dostavilo odgovor na navode sadržane u inicijativi.
Osporenim odredbama Zakona o policijskim službenicima («Službeni glasnik Republike Srpske» br. 43/10 i 78/11) propisano je: da je teža povreda radne dužnosti činjenje ili nečinjenje koje vodi otkrivanju tajnih podataka (član 91. tačka lj); da se disciplinski postupak, organ za vođenje ovog postupka, način rada, glasanje i donošenje odluka, disciplinske sankcije za lakše i teže povrede radne dužnosti, način stepenovanja teže povrede radne dužnosti, pokretanje unutrašnjeg i disciplinskog postupka, kao i trajanje istih regulišu pravilnikom koji donosi ministar, na prijedlog direktora (član 100).
Osporenim odredbama Pravilnika o disciplinskoj odgovornosti policijskih službenika («Službeni glasnik Republike Srpske» br. 83/10 i 106/11) propisano je: da je teža povreda radne dužnosti činjenje ili nečinjenje koje vodi otkrivanju tajnih podataka (član 17. tačka lj); da disciplinske sankcije za teže povrede radne dužnosti utvrđuje i izriče Komisija, a to su: a) novčana kazna u visini od 30% od osnovne mjesečne plate policijskog službenika, u trajanju od jednog do šest mjeseci, ostvarene u mjesecu u kojem se izriče, b) obustavljanje napredovanja u viši čin u vremenu od jedne do tri godine i v) prestanak radnog odnosa, te kada se u postupku utvrdi da je policijski službenik učinio težu povrede radne dužnosti, a prethodno je kažnjavan za teže povrede, Komisija izriče, kao minimalnu disciplinsku sankciju, novčanu kaznu u visini od 30% od osnovne plate u trajanju od dva mjeseca ili težu disciplinsku sankciju, ili kada se utvrdi da je odgovoran za dvije ili više težih povreda radne dužnosti za koje se vodi jedan disciplinski postupak, bez obzira da li su te povrede proizašle iz jednog ili više događaja, Komisija izriče, kao minimalnu disciplinsku sankciju, novčanu kaznu od 30% od osnovne plate u trajanju od tri mjeseca ili težu disciplinsku sankciju, ili kad se u postupku utvrdi da je policijski službenik učinio težu povrede radne dužnosti namjerno ili iz krajnje nepažnje, a nisu utvrđene olakšavajuće okolnosti, Komisija izriče, kao minimalnu disciplinsku sankciju, novčanu kaznu od 30% od osnovne plate u trajanju od četiri mjeseca ili težu disciplinsku sankciju, ili kad se u postupku utvrdi da je učinio težu povredu radne dužnosti namjerno ili iz krajnje nepažnje i da su nastupile štetne posljedice ili su mogle nastupiti u većem obimu, a nisu utvrđene olakšavajuće okolnosti, Komisija izriče novčanu kaznu od 30% od osnovne plate u trajanju od šest mjeseci ili težu disciplinsku sankciju (član 18); kad Komisija izrekne novčanu kaznu za težu povredu radne dužnosti, u skladu s tim utvrđuje broj kaznenih bodova u rasponu od tri do 30 bodova, zavisno od visine novčane kazne, te ih unosi u izreku rješenja, te da se kazneni bodovi utvrđuju na osnovu izrečene disciplinske sankcije, osim u slučaju kada se nakon utvrđivanja ukupnog broja kaznenih bodova izriče disciplinska sankcija prestanak radnog odnosa, kako je propisano članom 21. tačka b) ovog pravilnika, dok se raspon kaznenih bodova utvrđuje za: a) novčanu kaznu 30% od plate u trajanju od jedan mjesec, 3–5 kaznenih bodova, b) novčanu kaznu 30% od plate u trajanju od dva mjeseca, 6–10 kaznenih bodova, v) novčanu kaznu 30% od plate u trajanju od tri mjeseca, 11–15 kaznenih bodova, g) novčanu kaznu 30% od plate u trajanju od četiri mjeseca, 16–20 kaznenih bodova, d) novčanu kaznu 30% od plate u trajanju od pet mjeseci, 21–25 kaznenih bodova i đ) novčanu kaznu 30% od plate u trajanju od šest mjeseci, 26–30 kaznenih bodova (član 19); kad izrekne novčanu kaznu u iznosu od 30% od osnovne plate na period od četiri mjeseca ili veću novčanu kaznu, Komisija obavezno izriče i disciplinsku sankciju obustavljanje unapređenja u viši čin na period od jedne do tri godine, zavisno od visine novčane kazne (član 20); da se disciplinska sankcija prestanak radnog odnosa obavezno izriče policijskom službeniku kada se u disciplinskom postupku utvrdi da je: a) učinio težu povredu radne dužnosti na način i pod okolnostima iz člana 18. stav 6. ovog pravilnika, a isti je prije donošenja odluke u tekućem disciplinskom postupku kažnjavan za težu povredu radne dužnosti i b) zbog njegovih kaznenih bodova 60 i više, računajući broj kaznenih bodova utvrđenih za disciplinsku sankciju u tekućem disciplinskom postupku zajedno sa brojem kaznenih bodova utvrđenih za prethodne povrede radne dužnosti koje nisu brisane iz evidencije o disciplinskom kažnjavanju (član 21). U postupku ocjenjivanja ustavnosti osporenih odredbi Zakona o policijskim službenicima («Službeni glasnik Republike Srpske» br. 43/10 i 78/11) Sud je imao u vidu tačku 12. Amandmana XXXII na Ustav Republike Srpske, kojim je zamijenjen član 68. Ustava, a kojom je utvrđeno da Republika, između ostalog, uređuje i obezbjeđuje radne odnose, a tačkom 10. organizaciju, nadležnosti i rad državnih organa.
U skladu sa ovim ustavnim ovlašćenjem, Sud je utvrdio da je Zakonom o policijskim službenicima, kao posebnim zakonom, uređeno pitanje policijskih ovlašćenja i osnovni principi njihove primjene, dužnosti i prava policijskih službenika, radna mjesta i zapošljavanje, policijsko obrazovanje, imenovanje, postavljenje i raspoređivanje, činovi, procjena rada i unapređenje policijskih službenika, disciplinska odgovornost i odgovornost za štetu i prestanak radnog odnosa. Takođe, propisivanje kao osporenim članom 91. tačka lj) Zakona da je teža povreda radne dužnosti, između ostalih, činjenje ili nečinjenje koje vodi otkrivanju tajnih podataka, kao i članom 100. istog zakona, kojim je donošenje podzakonskog akta za sprovođenje ovog zakona povjereno ministru unutrašnjih poslova, nije nesaglasno sa odredbom člana 20. stav 1. Ustava, niti sa ovlašćenjima iz tački 10. i 12. Amandmana XXXII na Ustav. Prilikom ovakve ocjene Sud je imao u vidu da policijski službenici obavljanjem poslova iz djelokruga državnog organa učestvuju u izvršavanju državne vlasti, kao i da se potreban nivo profesionalnosti i efikasnosti obezbjeđuje propisivanjem posebnog režima radnih odnosa, a u okviru toga i povrede radne dužnosti, disciplinske odgovornosti policijskih službenika, postupak utvrđivanja iste, te disciplinske sankcije. U pogledu zahtjeva davaoca inicijative za ocjenu ustavnosti osporenih odredbi Zakona sa stanovišta njihove primjene, kao i razmatranja cjelishodnosti osporenih zakonskih rješenja, Sud je utvrdio da, saglasno članu 115. Ustava, nije u njegovoj nadležnosti da ocjenjuje primjenu ovih odredbi, niti da razmatra zahtjev davaoca inicijative koji se odnosi na cjelishodnost osporenih zakonskih rješenja, jer je to pitanje zakonodavne politike.
U postupku ocjenjivanja ustavnosti i zakonitosti osporenih odredbi Pravilnika o disciplinskoj odgovornosti policijskih službenika («Službeni glasnik Republike Srpske» br. 83/10 i 106/11) Sud je imao u vidu odredbe člana 100. i 110. tačka lj) Zakona o policijskim službenicima («Službeni glasnik Republike Srpske» broj 43/10), kojim je propisano da ministar donosi Pravilnik o disciplinskoj odgovornosti policijskih službenika, te određena njegova sadržina, kao i člana 69. stav 1. i 2. Zakona o republičkoj upravi («Službeni glasnik Republike Srpske» br. 118/08, 11/09, 74/10, 86/10 i 24/12), prema kojim organi uprave donose pravilnike, naredbe i uputstva, a da se pravilnikom razrađuju pojedine odredbe zakona ili propisa Vlade.
Pored toga, Sud je imao u vidu član 89. stav 1. Zakona o policijskim službenicima, kojim je propisano da je policijski službenik disciplinski odgovoran za povrede radne dužnosti propisane ovim zakonom, te da su lakše i teže povrede radne dužnosti definisane odredbama člana 90. i 91. ovog zakona. Članom 92. istog zakona propisano je da su organi disciplinskog postupka disciplinska komisija, glavni disciplinski tužilac i disciplinski tužilac, dok su odredbama člana 93. i 94. propisane disciplinske sankcije. Takođe, odredbama članova 95, 96. i 97. Zakona predviđena je mogućnost žalbe, u određenom roku, protiv odluke o disciplinskoj odgovornosti, kao i privremene suspenzije policijskog službenika sa poslova i zadataka.
Na osnovu izloženog Sud je ocijenio da osporenim odredbama člana 17. tačka lj), kao i odredbama članova 18, 19, 20. i 21. Pravilnika o disciplinskoj odgovornosti policijskih službenika nisu prekoračene granice zakonskih ovlašćenja donosioca akta, jer se njime ne mijenjaju zakonska rješenja u predmetnoj oblasti, već se ta rješenja bliže razrađuju radi adekvatne primjene u praksi. Po ocjeni Suda, donosilac akta je, saglasno pomenutim odredbama Zakona o policijskim službenicima, uredio disciplinsku odgovornost policijskih službenika, povrede radnih dužnosti, disciplinski postupak i disciplinske sankcije. S obzirom na izloženo, Sud je ocijenio da je normiranje kao u osporenim odredbama Pravilnika u saglasnosti sa načelom zakonitosti iz člana 108. stav 2. Ustava, kojim je utvrđeno da propisi i opšti akti moraju biti u saglasnosti sa zakonom.
Takođe, Sud je ocijenio da odlučivanje po zahtjevu davaoca inicijative koji se odnosi na primjenu osporenog akta u praksi, saglasno članu 115. Ustava, nije u njegovoj nadležnosti.
Kako je u ovom predmetu donesena konačna odluka, Sud nije posebno razmatrao zahtjev davaoca inicijative kojim je tražio obustavljanje od izvršenja pojedinačnih akata i radnji, donesenih ili preduzetih na osnovu odredbi osporenih akta.
Cijeneći da je u toku prethodnog postupka pravno stanje potpuno utvrđeno i prikupljeni podaci pružaju pouzdan osnov za odlučivanje, Sud je, na osnovu člana 40. stav 5. Zakona o Ustavnom sudu Republike Srpske („Službeni glasnik Republike Srpske“ br. 104/11 i 92/12), odlučio bez donošenja rješenja o pokretanju postupka.
Na osnovu izloženog odlučeno je kao u dispozitivu ovog rješenja.
Ovo rješenje Ustavni sud je donio u sastavu: predsjednik Suda Džerard Selman i sudije: Milenko Arapović, Vojin Bojanić, Amor Bukić, Zlatko Kulenović, Zoran Lipovac, prof. dr Duško Medić, prof. dr Marko Rajčević i akademik prof. dr Snežana Savić.
Broj: U-55/12 PREDSJEDNIK
27. novembar 2013. godine USTAVNOG SUDA Džerard Selman