Ustavni sud Republike Srpske
Ne prihvata se inicijativa za pokretanje postupka za ocjenjivanje ustavnosti člana 65. i člana 66. Zakona o inspekcijama u Republici Srpskoj (“Službeni glasnik Republike Srpske” br. 74/10, 109/12 i 117/12).
Odluka donesena 23. 12. 2013.
Predmeti (1)
U-90/12
Ocjena ustavnosti i zakonitosti
Rješenje
23. 12. 2013.
Tekst odluke
Ustavni sud Republike Srpske, na osnovu člana 115. Ustava Republike Srpske, člana 40. stav 5. i člana 61. stav 1. tačka g) Zakona o Ustavnom sudu Republike Srpske (“Službeni glasnik Republike Srpske” br. 104/11 i 92/12), na sjednici održanoj 23. decembra 2013. godine, donioje
RJEŠENjE
Ne prihvata se inicijativa za pokretanje postupka za ocjenjivanje ustavnosti člana 65. i člana 66. Zakona o inspekcijama u Republici Srpskoj (“Službeni glasnik Republike Srpske” br. 74/10, 109/12 i 117/12).
Obrazloženje
Željko Vulić i Branko Vulić zastupani po advokatu Siniši Mariću, svi iz Banje Luke, dali su Ustavnom sudu Republike Srpske inicijativu za pokretanje postupka za ocjenjivanje ustavnosti člana 65. i člana 66. Zakona o inspekcijama u Republici Srpskoj (“Službeni glasnik Republike Srpske” broj 74/10). U inicijativi je navedeno da osporene zakonske odredbe smatraju nesaglasnim sa članom 16. Ustava Republike Srpske, odnosno da se ovim odredbama građani Republike Srpske onemogućavaju u ostvarivanju Ustavom zajemčenog prava na podnošenje žalbe. Davaoci inicijative ističu da nasuprot Zakonom o opštem upravnom postupku propisanoj proceduri u postupku izvršenja pravnog akta kao i prava na žalbu protiv zaključka o dozvoli izvršenja, osporenim odredbama Zakona o inspekcijama u Republici Srpskoj takva procedura i pravo na žalbu u fazi izvršenja su isključeni. Dakle, inspekcija, kako je u inicijativi navedeno, postupak izvršenja predhodno donesenog upravnog akta provodi bez učešća stranke i umjesto donošenja odluke, odnosno zaključka o dozvoli izvršenja takvog upravnog akta, dostavlja stranci pismenu obavijest, koja po svom karakteru nema status upravnog akta, zbog čega protiv iste nije moguće podnijeti žalbu drugostepenom organu. Navodeći lični primjer ugrožavanja prava i pravnih interesa zbog primjene osporenih zakonskih rješenja, kao i nemogućnosti ostvarivanja jednake zaštite svojih prava u postupku pred sudom i drugim državnim organima, davaoci inicijative predlažu da Sud utvrdi da osporene zakonske odredbe nisu u saglasnosti sa Ustavom Republike Srpske, kao i da donese privremenu mjeru o obustavi izvršenja Rješenja Odjeljenja za inspekcijske poslove Grada Banja Luka, donesenog na osnovu ovih odredaba, a zbog kojeg bi, kako je navedeno, za njih mogle nastupiti neotklonjive štetne posljedice. U odgovoru na navode iz inicijative, koji je Sudu dostavila Narodna skupština Republike Srpske, ističe se da Sud nije nadležan da ocjenjuje međusobnu neusklađenost zakona, a što se, kako je navedeno, inicijativom sugeriše. Smatraju da davaoci inicijative ne nalaze da su osporene zakonske odredbe u suprotnosti sa Ustavom Republike Srpske, već da one to postaju tek u sadejstvu sa čl. 262. i 263. Zakona o opštem upravnom postupku. Pored navedenog, neosnovanim smatraju tvrdnju davaoca inicijative da su osporene zakonske odredbe u suprotnosti sa članom 16. Ustava Republike Srpske, odnosno da se ne može govoriti o povredi ove ustavne norme s obzirom na to da član 62. stav 1. Zakona o inspekcijama u Republici Srpskoj daje mogućnost podnošenja žalbe drugostepenom organu, kao i to da je ovim zakonom omogućeno odloženo dejstvo žalbe, te odlaganje započetog izvršenja u fazi prinudnog izvršenja rješenja. Na osnovu navedenog predlažu da Sud ne prihvati inicijativu, jer osporeni čl. 65. i 66. Zakona o inspekcijama u Republici Srpskoj, po njihovom mišljenju, ispunjavaju Ustavom zajemčene standarde hijerarhije pravnih normi.
Osporenim članom 65. Zakona o inspekcijama u Republici Srpskoj (“Službeni glasnik Republike Srpske” br. 74/10, 109/12 i 117/12) propisano je da inspektori prate izvršenje izrečenih mjera u rješenju (stav 1) a izvršenje rješenja inspektor pokreće na osnovu rješenja koje je postalo izvršno i izvršenog inspekcijskog pregleda kojim je utvrđeno da izvršenik, u ostavljenom roku, nije izvršio mjere izrečene u rješenju ili ih je izvršio samo djelimično (stav 2). Osporenim članom 66. ovog zakona propisano je da nakon što inspektor utvrdi da izvršenik nije izvršio mjere izrečene u rješenju ili ih je izvršio samo djelimično, obavještava izvršenika da je rješenje postalo izvršno i navodi način prinudnog izvršenja rješenja, u zavisnosti od prirode izvršenikove obaveze.
U postupku ocjenjivanja ustavnosti člana 65. i člana 66. Zakona o inspekcijama u Republici Srpskoj (“Službeni glasnik Republike Srpske” br.74/10, 109/12 i 117/12), Sud je imao u vidu odredbe Ustava Republike Srpske kojima je utvrđeno da svako ima pravo na jednaku zaštitu svojih prava u postupku pred sudom i drugim državnim organom, kao i to da je svakome zajemčeno pravo na žalbu ili drugo pravno sredstvo protiv odluke kojom se rješava o njegovom pravu ili na zakonom zasnovanom interesu (član 16) i da državni organi i organizacije koji vrše javna ovlašćenja mogu u pojedinim stvarima rješavati o pravima i obavezama građana ili primjenjivati mjere prinude ili ograničenja, samo u zakonom propisanom postupku u kome je svakome data mogućnost da brani svoja prava i interese i da protiv donesenog akta izjavi žalbu, odnosno uporebi drugo zakonom predviđeno pravno sredstvo (član 111). Amandmanom XXXII na Ustav Republike Srpske, kojim je zamijenjen član 68. Ustava, u tački 10. utvrđeno je da Republika uređuje i obezbjeđuje organizaciju, nadležnost i rad državnih organa, a članom 113. stav 1. utvrđeno da se protiv pojedinačnih akata sudova, upravnih i drugih državnih organa kao i organizacija koje vrše javna ovlašćenja donesenih u prvom stepenu može izjaviti žalba nadležnom organu.
Pored navedenih ustavnih odredaba Sud je imao u vidu da je Zakonom o inspekcijama u Republici Srpskoj (“Službeni glasnik Republike Srpske” br. 74/10, 109/12 i 117/12), u relevantnom dijelu, propisano: da je Inspektorat samostalna republička uprava koja vrši inspekcijske, upravne, stručne i druge poslove koji se odnose na izvršavanje zakona i drugih propisa (član 6. stav 1); da u svim slučajevima u kojima inspekcijskom pregledu nije prisustvovalo odgovorno ili ovlašćeno lice inspektor ostavlja jedan primjerak zapisnika o izvršenom inspekcijskom pregledu sa upozorenjem da subjekat nadzora može u roku od tri dana prigovoriti na zapisnikom utvrđeno činjenično stanje i to potkrijepiti valjanim dokazima (član 50. stv 1) i da se protiv rješenja inspektora može izjaviti žalba resornom ministarstvu u roku od osam dana od dana dostavljanja rješenja (član 62. stav 1).
S obzirom na navedeno Sud je ocijenio da se osporenim odredbama člana 65. i člana 66. Zakona o inspekcijama u Republici Srpskoj ne povređaju navedene ustavne odredbe, jer se njima ne uređuje pravna zaštita prava i interesa pravnih subjekata, već su određene radnje koje je inspektor dužan preduzeti u slučaju da izvršenik ne izvrši obavezu ili određenu mjeru. Inspekcijski nadzor koji, prema članu 2. stav 2. ovog zakona, ima za cilj ostvarivanje i zaštitu javnog intersa, a vrši se preduzimanjem inspekcijskih mjera i radnji kako bi se utvrđeno stanje i poslovanje uskladilo sa propisima, po ocjeni Suda, sastavni je dio navedenog ustavnog ovlašćenja zakonodavnog organa i ne dovodi u pitanje ustavne principe na koje se davalac inicijative poziva. Na osnovu navedenog inspektor ima dužnost da, saglasno ovlašćenju iz člana 56. i 57. ovog zakona, na utvrđeno činjenično stanje primijeni odgovarajući pravni propis kako bi formulisao pojedinačno pravilo za postupanje stranke u konkretnoj situaciji, odnosno utvrdio da li određenom pravnom subjektu sljeduje propisana obaveza ili određena mjera. Kako inspektor u vršenju inspekcijskog nadzora preduzima radnje utvrđivanja činjeničnog stanja i donosi rješenje o istom, kontroliše da li su izvršene obaveze u roku određenim ovim rješenjem, te da li su preduzete eventualne mjere, to je, po ocjeni Suda, inspektor ovlašćen da sam pokrene postupak za izvršavanje rješenja koji je donio, jer to nalaže javni interes. Obaveze utvrđene dispozitivom rješenja stranka uvijek može, u ostavljenom roku, da izvrši dobrovoljno i u tom slučaju neće doći do njegovog izvršenja. Po ocjeni Suda, propisivanje kao u osporenim zakonskim odredbama, u funkciji je nadzora nad primjenom propisa i nadležni državni organ, izvršavajući iste, ovlašćen je da pokrene izvršenje mjera izrečenih rješenjem o inspekcijskom nadzoru, te da obavijesti izvršenika da je rješenje postalo izvršno. Pitanje organizacije i nadležnosti državnih i drugih organa uprave u Republici, a u okviru toga i određivanje izvršenja mjera određenih u postupku nadzora nad primjenom zakona, po ocjeni Suda, u isključivoj je nadležnosti zakonodavca. U pogledu tvrdnje davaoca inicijative da odredbe Zakona o opštem upravnom postupku treba primjenjivati i u postupku izvršenja inspekcijskih upravnih akata, Sud je ocijenio da isto, prema odredbi člana 115. Ustava Republike Srpske, nije predmet odlučivanja ovog suda.
Kako je u ovom postupku donesena konačna odluka, Sud nije posebno razmatrao zahtjev davaoca inicijative za donošenje privremene mjere o obustavi izvršenja Rješenja Odjeljenja za inspekcijske poslove Grada Banja Luka.
S obzirom na to da je u toku prethodnog postupka pravno stanje potpuno utvrđeno i prikupljeni podaci pružaju pouzdan osnov za odlučivanje, Sud je, na osnovu člana 40. stav 5. Zakona o Ustavnom sudu Republike Srpske (“Službeni glasnik Republike Srpske” br. 104/11 i 92/12), u ovom predmetu odlučio bez donošenja rješenja o pokretanju postupka.
Na osnovu izloženog Sud je odlučio kao u izreci ovog rješenja.
Ovo rješenje Ustavni sud je donio u sastavu: predsjednik Suda Džerard Selman i sudije: Milenko Arapović, Vojin Bojanić, Amor Bukić, Zlatko Kulenović, prof. dr Duško Medić, prof. dr Marko Rajčević i akademik prof. dr Snežana Savić.
Broj: U-90/12 PREDSJEDNIK
23. decembar 2013. godine USTAVNOG SUDA Džerard Selman