Ustavni sud Republike Srpske
Ne prihvata se inicijativa za pokretanje postupka za ocjenjivanje ustavnosti člana 395. Zakona o parničnom postupku („Službeni glasnik Republike Srpske“ br. 58/03, 85/03, 74/05, 63/07, 49/09 i 61/13).
Odluka donesena 23. 12. 2013.
Predmeti (1)
U-3/13
Ocjena ustavnosti i zakonitosti
Rješenje
23. 12. 2013.
Tekst odluke
Ustavni sud Republike Srpske, na osnovu člana 115. Ustava Republike Srpske, člana 40. stav 5. i člana 61. stav 1. tač. g) Zakona o Ustavnom sudu Republike Srpske („Službeni glasnik Republike Srpske“ br. 104/11 i 92/12), na sjednici održanoj 23. decembra 2013. godine, donio je
RJEŠENjE
Ne prihvata se inicijativa za pokretanje postupka za ocjenjivanje ustavnosti člana 395. Zakona o parničnom postupku („Službeni glasnik Republike Srpske“ br. 58/03, 85/03, 74/05, 63/07, 49/09 i 61/13).
Obrazloženje
Zora Majkić iz Banjaluke dala je Ustavnom sudu Republike Srpske inicijativu za ocjenu ustavnosti člana 395. Zakona o parničnom postupku („Službeni glasnik Republike Srpske“ broj 58/03). Osporenim članom Zakona, navodi se, položaj lica koje preduzima radnje u ime Pravobranilaštva, izjednačava se sa položajem advokata, jer se u troškove postupka stranke koju zastupa Pravobranilaštvo uračunava i iznos koji bi joj se priznao na ime naknade advokatu. Na ovaj način, smatra davalac inicijative, omogućava se licu koje postupa u ime Pravobranilaštva da, pored redovne plate, ostvaruje i dodatni prihod u vidu naknade koja se obračunava po advokatskoj tarifi. Ističe se, nadalje, da su time pravnici zaposleni u Pravobranilaštvu u privilegovanom položaju u odnosu na druge diplomirane pravnike sa položenim pravosudnim ispitom, koji takođe, u okviru redovnih radnih obaveza, preduzimaju radnje pred sudovima i drugim organima, ali po tom osnovu ne ostvaruju dodatni prihod. Na osnovu izloženog predlaže se da Sud utvrdi da član 395. Zakona nije u saglasnosti sa članovima 10. i 108. Ustava, te članom 14. Evropske konvencije o zaštiti ljudskih prava i osnovnih sloboda. Na kraju predlaže da, do odluke u ovoj pravnoj stvari, Sud prekine postupak izvršenja po osnovu Rješenja o izvršenju Osnovnog suda u Banjaluci broj: 71 0 I 157905 12 I, od 15. januara 2013. godine, kojim se određuje izvršenje rješenja Osnovnog suda u Kotor Varošu broj: 73 0 P 003817 09 P, od 24. marta 2010. godine. U odgovoru Narodne skupštine Republike Srpske se ističe da je inicijativa neuredna i nepotpuna, te se u potpunosti osporavaju navodi o nesaglasnosti člana 395. Zakona sa članom 10. Ustava i članom 14. Konvencije. Ističe se da je povredu člana 10. Ustava moguće sagledati u kontekstu komparacije istih ili sličnih subjekata, dok se u inicijativi porede advokati i pravobranioci, čiji je status, međutim, upravo zahvaljujući osporenoj odredbi, istovjetan. Takođe se navodi da davalac inicijative pogrešno razumije osporenu odredbu Zakona, te da troškovi dosuđeni Pravobranilaštvu Republike Srpske, na ime radnji preduzetih u postupku, čine prihod budžeta Republike Srpske, a ne pojedinca koji je u konkretnom slučaju postupao u njegovo ime. Ističu da nije u nadležnosti Suda da ocjenjuje pojedinačnu primjenu Zakona. S obzirom na iznesenu argumentaciju predlažu da Sud inicijativu ne prihvati.
Osporenim članom 395. Zakona o parničnom postupku („Službeni glasnik Republike Srpske“ br. 58/03, 85/03, 74/05, 63/07 i 49/09) propisano je da se odredbe o troškovima primjenjuju i na stranke koje zastupa javno pravobranilaštvo. U tom slučaju troškovi postupka obuhvataju i iznos koji bi se stranki priznao na ime nagrade advokatu.
Sud je, pored odredaba Zakona o parničnom postupku („Službeni glasnik Republike Srpske“ broj: 58/03), uzeo u obzir i izmjene i dopune ovog Zakona objavljene u „Službenom glasniku Republike Srpske“ br. 85/03, 74/05, 63/07 i 49/09, jer su, iako ne od suštinskog značaja za rješavanje u ovom predmetu, stupile na snagu prije davanja inicijative. Nadalje, Sud je imao u vidu da je, toku postupka, osporena odredba, izmijenjena članom 103. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o parničnom postupku („Službeni glasnik Republike Srpske“ broj 61/13). Ovako izmijenjeni član 395. Zakona propisuje da se odredbe o troškovima postupka primjenjuju i na stranke koje zastupaju Pravobranilaštvo i Centar za pružanje besplatne pravne pomoći (stav 1), te da troškovi postupka iz stava 1. ovog člana obuhvataju troškove u skladu sa Tarifom o naknadama i nagradama za rad advokata u Republici Srpskoj (stav 2). S obzirom na to da izmijenjena norma člana 395. Zakona, zbog suštinske istovjetnosti sa osporenom odredbom, ne bi otklonila njenu, eventualnu, neustavnost, te da ne predstavlja osnov za obustavu postupka u smislu člana 57. a) Zakona o Ustavnom sudu Republike Srpske („Službeni glasnik Republike Srpske“ br. 104/11 i 92/12), Sud je osporeni član Zakona razmatrao u vrijeme njegovog važenja. U postupku ocjenjivanja ustavnosti i zakonitosti osporene odredbe Sud je imao u vidu da je članom 10. Ustava utvrđeno da su građani Republike ravnopravni u slobodama, pravima i dužnostima, jednaki pred zakonom i uživaju istu pravnu zaštitu bez obzira na rasu, pol, jezik, nacionalnu pripadnost, vjeroispovest, socijalno porijeklo, rođenje, obrazovanje, imovno stanje, političko i drugo uvjerenje, društveni položaj ili drugo lično svojstvo; da je članom 62. Ustava utvrđeno da Republika i opština budžetom utvrđuju javne prihode i javne rashode te da su sredstva budžeta porezi, takse i drugi zakonom utvrđeni prihodi, kao i da, u skladu sa tačkom 10. Amandmana XXXII na Ustav, kojim je zamijenjen član 68. Ustava, Republika uređuje i obezbjeđuje organizaciju, nadležnost i rad državnih organa. Nadalje, da je članom 70. stav 1. tačka 2. Ustava utvrđena nadležnost Narodne skupštine Republike Srpske da donosi zakone, druge propise i opšte akte; da je članom 108. stav 1. Ustava utvrđeno da zakoni, statuti, drugi propisi i opšti akti moraju biti u saglasnosti sa Ustavom kao i da je članom 122. Ustava utvrđeno da se, između ostalog, nadležnost i postupak pred sudovima uređuje zakonom. Pored toga, Sud je imao u vidu da je članom 1. stavovi 1. i 2. Zakona o Pravobranilaštvu Republike Srpske („Službeni glasnik Republike Srpske“ br. 16/05, 77/06, 119/08 i 78/11), između ostalog, utvrđeno da je Pravobranilaštvo Republike Srpske samostalan organ koji u postupku pred sudovima i drugim nadležnim organima preduzima pravna sredstva radi zaštite imovinskih prava i interesa Republike Srpske, kao i da se troškovi za zastupanje Pravobranilaštva obračunavaju po Tarifi o nagradama za rad advokata i predstavljaju prihod budžeta (član 11. stav 5).
Polazeći od navedenih ustavnih odredaba Sud je utvrdio da je u njima sadržano ovlašćenje Narodne skupštine Republike Srpske da uredi organizaciju, nadležnost i rad državnih organa, te da zakonom reguliše pravila postupanja redovnih sudova koji odlučuju u građanskopravnim stvarima. Navedena ovlašćenja podrazumijevaju i ovlašćenje zakonodavca da, u okviru propisivanja pravila parničnog postupka, uredi i oblast koja se odnosi na troškove njime prouzrokovane. Određivanje nosioca obaveze plaćanja nastalih sudskih troškova, kao i uslova i načina njihovog izmirenja među postupajućim stranama, spada u okvir nadležnosti zakonodavca da uredi postupanje sudova. Pored toga, iz navedenih zakonskih odredaba vidljivo je da je jedna od redovnih aktivnosti Pravobranilaštva zastupanje stranaka pred sudovima, kao i da prihodi budžetskih korisnika ostvareni po osnovu obavljanja redovnih i dopunskih djelatnosti, a time i prihodi Pravobranilaštva po ovom osnovu, čine prihod budžeta Republike, te su navodi davaoca inicijative, u tom smislu, posljedica nerazumijevanja i pogrešnog tumačenja osporene odredbe. Propisivanje da Pravobranilaštvo ima pravo na naknadu troškova za zastupanje po pravilima advokatske tarife stvar je zakonodavne politike čiju cjelishodnost Ustavni sud, na osnovu člana 115. Ustava, nije nadležan da ocjenjuje. Takođe, nije u nadležnosti Suda da razmatra, eventualne, nezakonitosti u praktičnoj primjeni osporenog člana Zakona. S obzirom na izloženo Sud je utvrdio da član 395. Zakona o parničnom postupku („Službeni glasnik Republike Srpske“ broj 58/03, 85/03, 74/05, 63/07 i 49/09), u vrijeme važenja, nije bio u suprotnosti sa članom 10. Ustava Republike Srpske. Zajemčena načela građanske jednakosti i ravnopravnosti ne podrazumijevaju jednakost u apsolutnom smislu, već izjednačenost u pravima i slobodama onih građana koji se, sa aspekta udovoljavanja određenim istim kriterijumima, mogu svrstati u zajedničku kategoriju, a koji se, pritom, nalaze u istim pravnim situacijama. Različita lica čija je jedina zajednička poveznica to što su diplomirani pravnici, a koja se, pritom, nalaze u različitim profesionalnim ulogama i pravnim situacijama, ne udovoljavaju pomenutim kriterijumima i nije ih opravdano upoređivati. Sud ocjenjuje da ova lica i nisu adresati osporenog člana koji se tiče stranaka u postupku, a zakonodavac je, uređujući na način kao osporenim članom, djelovao upravo u skladu sa članom 10. Ustava, ujednačavajući način naknade sudskih troškova. Sud je, nadalje, ocijenio da osporenom odredbom Zakona, u vrijeme važenja, nije povrijeđen ni član 14. Konvencije budući da se isti ne primjenjuje autonomno. Eventualnu diskriminaciju u korišćenju nekog, Konvencijom zagarantovanog, ljudskog prava moguće je ustanoviti onda kada je, prethodno, utvrđena povreda ovakvog prava, što u konkretnoj pravnoj stvari nije slučaj. Kako je u ovom predmetu donesena konačna odluka, Sud nije posebno razmatrao zahtjev davaoca inicijative kojim je traženo obustavljanje izvršenja po osnovu Rješenja o izvršenju Osnovnog suda u Banjaluci.
Cijeneći da je u toku prethodnog postupka pravno stanje potpuno utvrđeno te da prikupljeni podaci pružaju pouzdan osnov za odlučivanje, Sud je, na osnovu člana 40. stav 5. Zakona o Ustavnom sudu Republike Srpske („Službeni glasnik Republike Srpske“ br. 104/11 i 92/12), u ovom predmetu odlučio bez donošenja rješenja o pokretanju postupka.
Na osnovu izloženog Sud je odlučio kao u izreci ovog rješenja.
Ovo rješenje Ustavni sud je donio u sastavu: predsjednik Suda Džerard Selman i sudije: Milenko Arapović, Vojin Bojanić, Amor Bukić, Zlatko Kulenović, prof. dr Duško Medić, prof. dr Marko Rajčević i akademik prof. dr Snežana Savić.
Broj: U-3/13 PREDSJEDNIK
23. decembar 2013. godine USTAVNOG SUDA Džerard Selman