Ustavni sud Republike Srpske
Ne prihvata se inicijativa za ocjenjivanje ustavnosti člana 29. Zakona o tužilaštvima Republike Srpske («Službeni glasnik Republike Srpske» br. 55/02, 85/03, 115/04 i 68/07).
Odluka donesena 23. 12. 2013.
Predmeti (1)
U-87/12
Ocjena ustavnosti i zakonitosti
Rješenje
23. 12. 2013.
Tekst odluke
Ustavni sud Republike Srpske, na osnovu člana 115. Ustava Republike Srpske, člana 37. stav 1. tačka a) i člana 61. stav 1. tačka d) Zakona o Ustavnom sudu Republike Srpske („Službeni glasnik Republike Srpske“ br. 104/11 i 92/12), na sjednici održanoj 23. decembra 2013. godine, donio je
RJEŠENjE
Ne prihvata se inicijativa za ocjenjivanje ustavnosti člana 29. Zakona o tužilaštvima Republike Srpske («Službeni glasnik Republike Srpske» br. 55/02, 85/03, 115/04 i 68/07).
Obrazloženje
Savo Bojić iz Drugovića dao je Ustavnom sudu Republike Srpske (u daljem tekstu: Sud) inicijativu za pokretanje postupka za ocjenjivanje ustavnosti člana 29. Zakona o tužilaštvima Republike Srpske («Službeni glasnik Republike Srpske» broj 55/02), koji je donio Visoki predstavnik za Bosnu i Hercegovinu. Davalac inicijative smatra da osporeno zakonsko rješenje, kojim su tužioci oslobođeni krivične i građanskopravne odgovornosti za djelo učinjeno u vršenju službe, nije u saglasnosti sa odredbama člana 16. Ustava Republike Srpske. Pored toga, mišljenja je da osporeni član 29. Zakona o tužilaštvima Republike Srpske dovodi u pitanje vjerodostojnost člana 3. istog zakona, kojim je propisano da tužilaštva u okviru svojih nadležnosti štite ostvarivanje ljudskih prava i građanskih sloboda garantovanih ustavima Bosne i Hercegovine i Republike Srpske, kao i prava i interese pravnih lica u skladu sa zakonom, te obezbjeđuju ustavnost i zakonitost. U postupku pred Sudom utvrđeno je da je Visoki predstavnik za Bosnu i Hercegovinu svojom Odlukom broj: 33/02 od 21. avgusta 2002. godine donio Zakon o tužilaštvima Republike Srpske («Službeni glasnik Republike Srpske» broj 55/02). Zakon je donesen na privremenoj osnovi, dok ga Narodna skupština Republike Srpske ne usvoji u odgovarajućem obliku, bez amandmana i bez dodatnih uslova. Narodna skupština Republike Srpske nije usvojila navedeni zakon, ali ga je u dva navrata mijenjala, i to Zakonom o izmjenama i dopunama Zakona o tužilaštvima Republike Srpske («Službeni glasnik Republike Srpske» broj 85/03) i Zakonom o izmjenama i dopunama Zakona o tužilaštvima Republike Srpske («Službeni glasnik Republike Srpske» broj 115/04).
Članom 115. stav 1. tačke 1. i 2. Ustava Republike Srpske utvrđeno je da Ustavni sud odlučuje o saglasnosti zakona, drugih propisa i opštih akata sa Ustavom i o saglasnosti propisa i opštih akata sa zakonom. U ovom članu su taksativno utvrđene nadležnosti Suda u ocjenjivanju ustavnosti i zakonitosti opštih akata, a među njima nema nadležnosti Suda da odlučuje o saglasnosti odluka Visokog predstavnika za Bosnu i Hercegovinu sa Ustavom Republike Srpske. Kako je osporeni zakon sastavni dio Odluke, odnosno akta institucije koju Ustav Republike Srpske ne definiše kao donosioca akata iz člana 115. stav 1. tačke 1. i 2. Ustava, Sud je odlučio da, zbog nenadležnosti, ne prihvati datu inicijativu. Takođe, Sud je utvrdio da činjenica da je osporeni akt, u dva navrata, mijenjan i dopunjavan od strane Narodne skupštine Republike Srpske, ne mijenja njegovu pravnu prirodu. Ovo rješenje Ustavni sud je donio u sastavu: predsjednik Suda Džerard Selman i sudije: Milenko Arapović, Vojin Bojanić, Amor Bukić, Zlatko Kulenović, prof. dr Duško Medić, prof. dr Marko Rajčević i akademik prof. dr Snežana Savić.
Broj: U-87/12 PREDSJEDNIK
23. decembar 2013. godine USTAVNOG SUDA Džerard Selman