Ustavni sud Republike Srpske
Utvrđuje se da članovi 6. i 11. stav 3, te članovi 13, 14. st. 2. i 5. i član 20. alineja 7. Odluke o vrelovodnoj i toplovodnoj mreži i isporuci toplotne energije („Službeni glasnik Opštine Prijedor“ br. 5/07 – prečišćeni tekst, 9/10 i 5/13) nisu u saglasnosti sa Ustavom Republike Srpske, Zakonom o komunalnim djelatnostima („Službeni glasnik Republike Srpske“ broj 124/11) i Zakonom o održavanju zgrada („Službeni glasnik Republike Srpske“ broj 101/11). Ne prihvata se inicijativa za pokretanje postupka za ocjenjivanje ustavnosti i zakonitosti člana 14. st. 1, 3. i 4. Odluke iz stava 1. izreke. Obustavlja se postupak za ocjenjivanje ustavnosti i zakonitosti člana 6a stav 1. Odluke o vrelovodnoj i toplovodnoj mreži i isporuci toplotne energije („Službeni glasnik Opštine Prijedor“ br. 5/07 – prečišćeni tekst i 9/10)
Odluka donesena 29. 01. 2014.
Citirani propisi
Predmeti (1)
U-72/12
Ocjena ustavnosti i zakonitosti
Odluka
29. 01. 2014.
Tekst odluke
Ustavni sud Republike Srpske, na osnovu člana 115. Ustava Republike Srpske, člana 40. stav 5, člana 57. tačka a), člana 60. stav 1. tačka a) i člana 61. stav 1. tač. b) i g) Zakona o Ustavnom sudu Republike Srpske („Službeni glasnik Republike Srpske“ br. 104/11 i 92/12), na sjednici održanoj 29. januara 2014. godine, donioje
ODLUKU
Utvrđuje se da članovi 6. i 11. stav 3, te članovi 13, 14. st. 2. i 5. i član 20. alineja 7. Odluke o vrelovodnoj i toplovodnoj mreži i isporuci toplotne energije („Službeni glasnik Opštine Prijedor“ br. 5/07 – prečišćeni tekst, 9/10 i 5/13) nisu u saglasnosti sa Ustavom Republike Srpske, Zakonom o komunalnim djelatnostima („Službeni glasnik Republike Srpske“ broj 124/11) i Zakonom o održavanju zgrada („Službeni glasnik Republike Srpske“ broj 101/11).
Ne prihvata se inicijativa za pokretanje postupka za ocjenjivanje ustavnosti i zakonitosti člana 14. st. 1, 3. i 4. Odluke iz stava 1. izreke.
Obustavlja se postupak za ocjenjivanje ustavnosti i zakonitosti člana 6a stav 1. Odluke o vrelovodnoj i toplovodnoj mreži i isporuci toplotne energije („Službeni glasnik Opštine Prijedor“ br. 5/07 – prečišćeni tekst i 9/10)
Obrazloženje
Mišo Jovičić iz Prijedora dao je Ustavnom sudu Republike Srpske inicijativu za pokretanje postupka za ocjenjivanje ustavnosti i zakonitosti Odluke o vrelovodnoj i toplovodnoj mreži i isporuci toplotne energije („Službeni glasnik Opštine Prijedor“ br. 5/07 – prečišćeni tekst i 9/10), koju je donijela Skupština Opštine Prijedor. U inicijativi se navodi da je odredbama čl. 6. i 13. osporene odluke povrijeđen pricip ravnopravnosti građana iz člana 10. Ustava Republike Srpske. Citirajući osporeni član 6. Odluke, davalac inicijative obrazlaže na koji način se osporenim propisivanjem građani koji u vlasništvu imaju veći broj stanova, kao i vlasnici poslovnih prostorija određene površine, dovode u neravnopravan položaj u odnosu na ostale građane. S tim u vezi davalac inicijative iznosi i mišljenje da pružanje usluge grijanja isporukom toplotne enerije iz sistema daljinskog grijanja za korisnike koji se nalaze u stambenim i drugim objektima treba da bude samo jedna od mogućnosti zagrijavanja prostorija, tako da se nametanjem obaveznog korišćenja ove usluge, kao i nemogućnosti da se jednom zaključeni ugovor o korišćenju otkaže, oduzimaju i ograničavaju prava i slobode građana koji su utvrđeni članom 48. stav 1. Ustava. Ograničavanjem određenih korisnika u izboru načina grijanja i prisile da se jednom izabrani način grijanja ne može mijenjati, na način kako je to propisanom osporenim odredbama Odluke, narušava se, po mišljenju davaoca inicijative, i ustavni princip ravnopravnosti svih oblika svojine i slobodnog privređivanja utvrđen članom 50. Ustava, a ujedno stvara monopolski položaj davaoca usluge koji je zabranjen članom 52. stav 2. Ustava. Sa navedenim je, kako navodi davalac inicijative, povezana i odredba člana 6a stav 1. Odluke, kojom je propisano da Toplana, u pravilu, ne može isključiti korisnika toplotne energije sa sistema daljinskog grijanja, pri čemu detaljno obrazlaže razloge nesaglasnosti ove odredbe sa članom 19. stav 1. tačka g) Zakona o komunalnim djelatnostima („Službeni glasnik Republike Srpske“ broj 124/11). Osporavajući član 11. stav 3. i član 20. alineja 7. Odluke, davalac inicijative iznosi mišljenje da ove odredbe nisu u saglasnosti sa članom 3. tačka g) navedenog zakona, kojim je, pored ostalog, propisano da je podstanica dio sistema davaoca usluge. U dopuni inicijative od 8. maja 2013. godine davalac inicijative navodi da je, nakon podnošenja inicijative, stupio na snagu novi Zakon o komunalnoj policiji („Službeni glasnik Republike Srpske“ broj 28/13), kao i da je Skupština opštine Prijedor donijela Odluku o izmjenama i dopunama Odluke o vrelovodnoj i toplovodnoj mreži i isporuci toplotne energije („Službeni glasnik Opštine Prijedor“ broj 5/13). Iz tih razloga davalac inicijative je proširio zahtjev i na član 3. Odluke o izmjenama i dopunama Odluke o vrelovodnoj i toplovodnoj mreži i isporuci toplotne energije navodeći da osporeno propisivanje nije u saglasnosti sa članom 9. Zakona o komunalnoj policiji, kojim su propisane nadležnosti policije, budući da se osporenom odredbom Odluke, komunalnoj policiji daju ovlašćenja koja nisu u njenoj nadležnosti, a koja su, s obzirom na to da se radi o ugovornom odnosu korisnika i davaoca usluge reguslisana drugim zakonima. Takođe, u dopuni inicijative navodi da član 11. stav 3. Odluke nije u saglasnosti ni sa Zakonom o održavanju stambenih zgrada („Službeni glasnik Republike Srpske“ broj 101/11) i to članom 3. tačka ž), te odredbama ovog zakona kojima je propisano održavanje posebnih i zajedničkih dijelova zgrade. S obzirom na izloženo predlaže da Sud utvrdi da osporene odredbe Odluke nisu u saglasnosti sa Ustavom i zakonom. Skupština Grada Prijedor je u odgovoru na inicijativu navela da su neosnovani navodi davaoca inicijative, te citirala odredbe člana 102. stav 1. tačka 2. Ustava, zatim odredbe člana 2. stav 1. tačka v), člana 3. tač. s), š) i t) i člana 7. stav 1. Zakona o komunalnim djelatnostima („Službeni glasnik Republike Srpske“ broj 124/11), kao i član 12. stav 1. tačka b) al. 1. i 2. te član 14. stav 1. alineja 7. Zakona o lokalnoj samoupravi („Službeni glasnik Republike Srpske“ br. 101/04, 42/05 i 118/05), kojima je, kako se navodi, Skupština Grada Prijedor ovlašćena da svojim aktom detaljnije propiše opšte i tehničke uslove, te način isporuke toplotne enerije u Gradu Prijedoru. U odgovoru se dalje navodi da je normiranjem kao u osporenoj odredbi člana 6. Odluke donosilac akta postupio u okviru svojih samostalnih nadležnosti u oblasti proizvodnje i isporuke toplotne energije propisanih Zakonom o lokalnoj samoupravi, naglašavajući da je osporeno propisivanje u saglasnosti i sa Zakonom o komunalnoj djelatnosti, kao i da njime nije povrijeđen član 10. Ustava. Pored toga, u odgovoru su osporeni i navodi davaoca inicijative da je članom 13. Odluke povrijeđen član 48. Ustava, naglašavajući da se korisniku stana koji je prihvatio stan sa izgrađenim toplotnim uređajima ne može ostaviti na volju da bira da li će koristiti uslugu isporuke toplotne energije iz sistema daljinskog grijanja. Ovakav stav donosilac akta obrazlaže time što su korisnici stambenih i drugih prostorija u zgradama u kojima su izgrađeni odgovarajući tehnički uređaji, zaključenjem kupoprodajnog ugovora prihvatili i opšte uslove iz ugovora o pristupanju, koji je zaključio investitor ili nosilac prava raspolaganja kada je ugovarao gradnju ili preuzimao zgradu odnosno stan s takvim uređajima. U odgovoru se, takođe, osporavaju navodi iz inicijative da osporeni član 13. Odluke nije u saglasnosti sa Zakonom o komunalnim djelatnostima i u vezi s tim ukazuju na Odluku ovog suda broj: U-42/08 od 19. februara 2010. godine.
Odluku o vrelovodnoj i toplovodnoj mreži i isporuci toplotne energije („Službeni glasnik Opštine Prijedor“ br. 6/06 i 9/06) donijela je Skupština Opštine Prijedor na osnovu članova 3. i 4. Zakona o komunalnim djelatnostima („Službeni glasnik Republike Srpske“ br. 51/95, 11/95 i 51/02), te članova 4. i 12. tačka 4. Zakona o održavanju stambenih zgrada („Službeni glasnik Republike Srpske“ br. 16/02 i 65/03) i člana 18. Statuta Opštine Prijedor („Službeni glasnik Opštine Prijedor“ broj 5/05).
Prečišćeni tekst Odluke o izmjenama i dopunama Odluke o vrelovodnoj i toplovodnoj mreži i isporuci toplotne energije („Službeni glasnik Opštine Prijedor“ broj 5/07) utvrdila je Komisija za propise Opštine Prijedor na osnovu člana 5. Odluke o izmjenama i dopunama Odluke o vrelovodnoj i toplovodnoj mreži i isporuci toplotne energije (“Službeni glasnik Opštine Prijedor“ broj 9/06) i člana 50. stav 1. alineja 6. Poslovnika Skupštine Opštine Prijedor („Službeni glasnik Opštine Prijedor“ br. 8/05 i 3/06).
Odluka o izmjenama i dopunama Odluke o vrelovodnoj i toplovodnoj mreži i isporuci toplotne energije („Službeni glasnik Opštine Prijedor“ broj 9/10) donesena je na osnovu članova 3. i 4. Zakona o komunalnim djelatnostima („Službeni glasnik Republike Srpske“ br. 51/95, 11/95 i 51/02), člana 30. Zakona o lokalnoj samoupravi („Službeni glasnik Republike Srpske“ br. 101/04, 42/05 i 118/05) i člana 18. Statuta opštine Prijedor.
Odluka o izmjenama i dopunama Odluke o vrelovodnoj i toplovodnoj mreži i isporuci toplotne energije („Službeni glasnik Grada Prijedora“ broj 5/13) donesena je na osnovu člana 30. Zakona o lokalnoj samoupravi („Službeni glasnik Republike Srpske“ br. 101/04, 42/05 i 118/05) i člana 18. Statuta Grada Prijedora („Službeni glasnik Grada Prijedora“ broj 2/13).
Osporenim članom 6. Odluke o vrelovodnoj i toplovodnoj mreži i isporuci toplotne energije („Službeni glasnik Opštine Prijedor“ br. 5/07 – prećišćeni tekst i 9/10) propisano je da se radi obezbjeđenja jedinstvenog sistema zagrijavanja svi stalni objekti u privatnom i državnom vlasništvu sa preko 4 stana ili 100 m2 korisnog poslovno-stambenog prostora, ako postoji ekonomska opravdanost s obzirom na troškove izgradnje vrelovoda ili toplovoda, moraju priključiti sa instalacijama centralnog grijanja na sistem daljinskog grijanja Toplane. Članom 6a stav 1. ove odluke propisano je da Toplana u pravilu ne može isključiti korisnika toplotne energije sa sistema daljinskog grijanja. Prema članu 11. Odluke jedinstvenu vrelovodnu i toplovodnu mrežu do priključka u toplotnoj stanici održava i koristi u smislu odredaba ove odluke Toplana (stav 1), da troškove održavanja kućnih instalacija u stambenim i drugim zgradama i objektima snose etažni vlasnici, odnosno vlasnici objekata (stav 2), s tim da Toplana vrši tekuće održavanje toplovodnih instalacija kao zajedniičkih dijelova zgrade u zgradama kolektivnog stanovanja, a korisnik se obavezuje na plaćanje mjesečne naknade na ime ovog održavanja po tarifi koja se donosi na način i po postupku propisanom za određivanje cijena komunalnih usluga, koja će se fakturisati uz redovni mjesečni račun za isporučenu toplotnu energiju (stav 3), kao i da troškovi održavanja, kada etažni vlasnici ili vlasnici objekata svoje toplotne stanice predaju Toplani, padaju na teret Toplane, koja je, u slučaju predaje toplotne stanice od strane etažnih vlasnika, obavezna da to prihvati (st. 4. i 5). Članom 13. Odluke propisano je da korisnici prostorija u stambenim i drugim objektima koji se zagrijavaju toplotnom energijom iz sistema daljinskog grijanja ne mogu mijenjati način zagrijavanja prostorija. Osporenim članom 14. Odluke zabranjeno je samovoljno priključivanje i uključivanje na sistem daljinskog grijanja (stav 1), a ako se takav priključak i uključenje izvede, Toplana će takav priključak i uključenje isključiti na teret izvršioca i prijaviti ga nadležnom opštinskom organu–komunalnoj policiji za vršenje nadzora nad primjenom ove odluke koja će protiv istog preduzeti zakonom i ovom odlukom propisane mjere (stav 2), te će se na ovakav način postupiti i protiv korisnika koji bez odobrenja nadležnog opštinskog organa ili Toplane na svom objektu odnosno zemljištu izvede nove interne vodove ili ih rekonstruiše i bez odobrenja priključi. Članom 20. alineja 7. ove odluke obavezana je Toplana da prihvati toplotnu stanicu koju joj predaju etažni vlasnici.
Odredbom člana 1. Odluke o izmjenama i dopunama Odluke o vrelovodnoj i toplovodnoj mreži i isporuci toplotne energije („Službeni glasnik Grada Prijedora“ broj 5/13) izmijenjen je stav 1. člana 6a Odluke o vrelovodnoj i toplovodnoj mreži i isporuci toplotne energije („Službeni glasnik opštine Prijedor“ br. 5/07 – prečišćeni tekst i 9/10) te propisano da Toplana ne može uskratiti korisniku isporuku toplotne energije. Članom 2. navedene odluke dopunjen je član 13. Odluke tako što se iza riječi „stambenim“ stavlja zarez i dodaje riječ „poslovnim“, zatim se iza riječi „objektima“ dodaju riječi „kolektivnog stanovanja i poslovanja“, a riječ „prostorija“ na kraju teksta se briše i dodaju se riječi „u tim objektima“. Članom 3. ove odluke izmijenjen je stav 1. člana 14. Odluke tako da je zabranjeno samovoljno priključenje i uključenje kućnih instalacija na sistem daljinskog grijanja Toplane, kao i samovoljno isključenje kućnih instalacija sa sistema daljinskog grijanja Toplane, zatim je izmijenjen stav 2. istog člana te propisano da će: ako takvo samovoljno priključenje, uključenje ili isključenje izvede korisnik prostorija iz člana 13. ove odluke, odnosno treće lice na zahtjev korisnika, Toplana takve slučajeve prijaviti organu nadležnom za nadzor nad primjenom ove odluke – komunalnoj policiji koja će protiv korisnika odnosno izvođača radova preduzeti zakonom i ovom odlukom propisane mjere. Pored navedenog, odredbama ovog člana se, u članu 14. osnovne odluke, iza stava 3. dodaju st. 4. i 5, prema kojima će Toplana korisnika koji samovoljno izvrši priključenje i uključenje na sistem daljinskog grijanja isključiti na teret izvršioca, uz nadoknadu utrošene toplotne energije od vremena samostalnog uključenja (stav 4), kao i da je korisnik koji samovoljno isključi kućne instalacije sa sistema daljinskog grijanja obavezan da, na zahtjev Toplane ili komunalne policije, izvrši ponovno uključenje na sistem, u suprotnom će se protiv istog preduzeti mjere propisane zakonom i ovom odlukom (stav 5).
U postupku ocjene osporenih odredbi Odluke o vrelovodnoj i toplovodnoj mreži i isporuci toplotne energije („Službeni glasnik Opštine Prijedor“ br. 5/07 – prečišćeni tekst, 9/10 i 5/13) Sud je imao u vidu odredbu člana 102. stav 1. tačka 2. Ustava Republike Srpske, kojom je utvrđeno da opština preko svojih organa, u skladu sa zakonom, uređuje i obezbjeđuje obavljanje komunalne djelatnosti.
Pored navedene odredbe Ustava, Sud je u postupku ocjenjivanja osporenih odredbi Odluke imao u vidu Zakon o lokalnoj samoupravi („Službeni glasnik Republike Srpske“ br. 101/04, 42/05 i 118/05), kojim je propisano da samostalne nadležnosti opštine obuhvataju, pored ostalih, uređenje i obezbjeđenje obavljanja komunalnih djelatnosti, u okviru kojih je propisana proizvodnja i isporuka toplotne energije, te osnivanje preduzeća, ustanova i drugih organizacija radi pružanja usluga iz njihove nadležnosti, uređenje njihove organizacije i upravljanje (član 12. tačka b) al. 2. i 3), kao i da skupština opštine donosi odluke i druga opšta akta i daje njihovo autentično tumačenje (član 30. stav 1. alineja 2).
Za ocjenjivanje osporenih odredbi predmetne odluke relevantan je, po ocjeni Suda, i Zakon o komunalnim djelatnostima („Službeni glasnik Republike Srpske“ br. 51/95, 11/95 i 51/02), koji je bio na snazi u vrijeme donošenja Odluke o vrelovodnoj i toplovodnoj mreži i isporuci toplotne energije („Službeni glasnik Opštine Prijedor“ br. 6/06, 9/06 i 9/10), kao i sada važeći Zakon o komunalnim djelatnostima („Službeni glasnik Republike Srpske“ broj 124/11), kojim je predmetna materija u suštini na isti način uređena kao i u ranije važećem zakonu.
Naime, odredbama čl. 1. i čl. 2. stav 1. tačka 3. ranijeg zakona, te čl. 1, čl. 2. stav 1. tačka v) i čl. 3. tačka g) važećeg zakona propisano je da se kao komunalna djelatnost od posebnog javnog interesa, u smislu ovog zakona, smatra proizvodnja i isporuka toplote, koja obuhvata proizvodnju i isporuku pare i tople vode iz daljinskog centralizovanog izvora ili pojedinačnih izvora za grijanje i druge svrhe, toplovodnom mrežom do podstanice potrošača, uključujući i podstanicu.Istim zakonima propisano je: da opština/grad, odnosno jedinica lokalne samouprave (u daljem tekstu: opština) obezbjeđuje organizovano obavljanje komunalnih djelatnosti; da svojom odlukom detaljnije propisuje uslove i način obavljanja komunalnih djelatnosti, materijalne, tehničke i druge uslove za finansiranje, razvoj, izgradnju i održavanje komunalnih objekata, uslove za funkcionisanje i tehničko-tehnološko jedinstvo sistema i uređaja, jedinicu obračuna za svaku vrstu komunalne usluge i način naplate komunalnih usluga; da za obavljanje komunalnih djelatnosti i drugih djelatnosti od javnog interesa može osnovati javno komunalno preduzeće ili te poslove može povjeriti drugim privrednim subjektima koji su dužni da komunalnu djelatnost koja im je povjerena obavljaju u skladu sa ovim zakonom i drugim propisima; da komunalne objekte i uređaje individualne i zajedničke komunalne potrošnje daje davaocu komunalne usluge na upravljanje, korišćenje i održavanje (čl. 3. ranijeg i čl. 6. i 7. st. 1. i 4. važećeg zakona); da se komunalne djelatnosti za čije je obavljanje uslov obezbjeđenje jedinstvenog tehničko-tehnološkog sistema povjeravaju jednom javnom preduzeću (čl. 5. stav 1. ranijeg i čl. 9. stav 1. važećeg zakona); da svojom odlukom o osnivanju javnog preduzeća detaljnije određuje djelatnost koju obavlja to preduzeće, uslove pod kojima se vrši proizvodnja i promet proizvoda odnosno obavljanje usluga, prava i obaveze osnivača u upravljanju preduzećem, način obrazovanja cijena proizvoda i usluga (čl. 4. ranijeg i čl. 8. važećeg zakona); da je davalac komunalne usluge dužan da obezbijedi trajno i nesmetano pružanje korisnicima komunalne usluge pod uslovima, na način i prema normativima koji su propisani zakonom i drugim propisima, ispravnost i funkcionalnost komunalnih objekata i uređaja, te određeni kvalitet komunalnih usluga (čl. 8. ranijeg i čl. 13. važećeg zakona); da se pružanje i korišćenje komunalnih usluga vrši na osnovu ugovora zaključenog između davaoca komunalne usluge i korisnika, da korisnik komunalne usluge plaća utvrđenu cijenu za pruženu komunalnu uslugu na osnovu računa koji ispostavlja davalac komunalne usluge, a u slučaju spora između ugovornih strana nadležan je sud (čl. 11. ranijeg i 16. važećeg zakona); da se komunalna usluga, (prema ranije važećem zakonu – po pravilu), ne može uskratiti korisniku, osim ako izvrši priključenje na komunalnu mrežu bez odobrenja nadležnog organa, odnosno davaoca usluge, nenamjenski koristi komunalnu uslugu i ne plati iskorišćenu komunalnu uslugu dva mjeseca uzastopno pod uslovom da to tehničke mogućnosti dozvoljavaju i da se ne ugrožavaju drugi korisnici komunalnih usluga (član 12. ranije važećeg zakona) a prema članu 19. sada važećeg zakona i ako odbije da zaključi ugovor o korišćenju komunalne usluge i ne pridržava se mjera štednje u vrijeme ograničene potrošnje zbog posebnih okolnosti iz člana 15. ovog zakona. Iz navedenih odredaba Zakona o komunalnim djelatnostima, po ocjeni Suda, proizlazi da jedinica lokalne samouprave obezbjeđuje organizovano obavljanje komunalnih djelatnosti u koje, pored ostalog, spada proizvodnja i isporuka toplotne energije, i u tu svrhu svojom odlukom, propisuje uslove i način obavljanja ove komunalne djelatnosti, kao i način obezbjeđivanja materijalnih, tehničkih i drugih uslova za finansiranje, razvoj, izgradnju i održavanje komunalnih objekata, koji su odredbama ovog zakona definisani kao građevinski objekti sa uređajima, opremom i instalacijama koji služe za obavljanje komunalnih djelatnosti, kao i sama postrojenja, oprema i instalacije koje čine komunalnu infrastrukturu ili služe za proizvodnju komunalnog proizvoda i vršenje komunalnih usluga, građevinsko zemljište na kojem su izgrađeni, te dobra u opštoj upotrebi koja služe za ove namjene. Međutim, iako je navedenim zakonskim rješenjima skupština jedinice lokalne samouprave obavezana da obezbijedi nesmetano snadbijevanje potrošača toplotnom energijom, pri čemu mora da vodi računa o specifičnostima daljinskog sistema grijanja koji, u tehničko-tehnološkom smislu, predstavlja složen sistem u kome pružanje ili nepružanje usluge jednom korisniku može da utiče i na pružanje usluge drugim korisnicima, Sud je ocijenio da je donosilac osporenog akta propisivanjem kao u osporenim odredbama člana 6. i člana 13. Odluke izašao iz zakonskih okvira, jer navedeno propisivanje nema uporišta u relevantim zakonskim odredbama.
Ovakva ocjena proizlazi iz navedenih odredaba Zakona o komunalnim djelatnostima kojima je, prije svega, taksativno određena sadržina odluke koju donosi jedinica lokalne samouprave, zatim propisano da do zasnivanja obligacionog odnosa između davaoca i korisnika komunalne usluge dolazi zaključenjem ugovora, te da je isporuka komunalne usluge, u konkretnom slučaju toplotne energije, zakonska obaveza davaoca komunalne usluge, koja se može uskratiti korisniku ako, pored ostalog, odbije da zaključi ugovor o korišćenju komunalne usluge. Iako navedeni zakon ne određuje pravnu prirodu ugovornog odnosa između davaoca i korisnika komunalne usluge koji ova lica uspostavljaju na osnovu opštim aktom jedince lokalne samouprave propisanih prava i obaveza, niti u tom smislu upućuje na shodnu primjenu drugih zakona kada je riječ o uređivanju tih odnosa, donosilac akta je, po ocjeni Suda, ako se ima u vidu da korišćenje komunalne usluge nije zakonska obaveza korisnika, kao i relevante odredbe Zakona o obligacionim odnosima („Službeni list SFRJ“ br. 29/78, 39/85, 45/89 i 57/89 i „Službeni glasnik Republike Srpske“ br. 17/93, 3/96, 39/03 i 74/04), kojima se utvrđuje načelo autonomije volje ugovornih strana, kao i njihovo pravo na otkaz ugovora (čl. 10. i 358), na drugačiji način uredio pitanje prava i obaveza korisnika komunalne usluge od načina predviđenog zakonom, i na taj način prekoračio svoja ovlašćenja iz člana 6. Zakona o komunalnim djelatnostima.
Sud je imao u vidu odredbe člana 3. tačke g) i s), te člana 13. tačka b) Zakona o komunalnim djelatnostima i prilikom ocjene osporenih odredbi člana 11. stav 3. i člana 20. alineja 7. Odluke. Pored navedenih odredaba ovog zakona, Sud je u konkretnom slučaju imao u vidu i odredbe Zakona o održavanju zgrada („Službeni glasnik Republike Srpske“ broj 101/11) i to iz razloga što su zajednički dijelovi stambene zgrade, u šta spadaju i zajednička toplotna postrojenja, u režimu upravljanja koja propisuje Zakon o održavanju zgrada, čijim odredbama je, između ostalog, propisano da je upravni odbor zajednice ovlašćen da odlučuje o tome kome će povjeriti poslove održavanja zgrade (član 37. stav 1), na koji način i u kojem obimu (član 38. stav 1), s tim što troškove održavanja zgrade snose etažni vlasnici srazmjerno učešću površina svojih posebnih dijelova zgrade prema stvarno učinjenim troškovima, osim ako ugovorom o osnivanju zajednice nije drugačije određeno(član 34. stava 1).Iz izloženog zakonskog definisanja sadržine djelatnosti, pojma komunalnog objekta i obaveza davaoca komunalne usluge u vršenju djelatnosti slijedi, po ocjeni Suda, da je održavanje objekata i instalacija, navedenih u članu 3. tačka g) Zakona, sastavni dio djelatnosti, dakle obaveza davaoca komunalne usluge. Budući da je navedenim odredbama Zakona obuhvaćena i podstanica, Sud je ocijenio da Skupština Opštine/Grada nije imala ovlašćenje za propisivanje kao u osporenom članu 20. alineja 7. Odluke. Polazeći od navedenih odredaba Zakona o održavanju zgrada, Skupština Opštine/Grada nije bila ovlašćena ni da odlučuje o povjeravanju zajedničkih kućnih toplotnih instalacija Toplani na održavanje i da za to određuje obavezu korisnicima usluge da plaćaju odgovarajuću naknadu na način kako je to propisano osporenim članom 11. Odluke.
Polazeći od navedenog Sud je ocijenio da je Skupština Grada Prijedor osporenim odredbama članova 6. i 11. stav 3, te članova 13. i 20. alineja 7. Odluke o vrelovodnoj i toplovodnoj mreži i isporuci toplotne energije („Službeni glasnik Opštine Prijedor“ br. 5/07 – prečišćeni tekst, 9/10 i 5/13) prekoračila ustavna i zakonska ovlašćenja, a činjenica da osporene odredbe nisu u saglasnosti sa zakonom za čije izvršenje su donesene čini ih neustavnim i sa stanovišta člana 108. stav 2. Ustava Republike Srpske, prema kojem propisi i drugi opšti akti moraju biti u saglasnosti sa zakonom.
U postupku ocjenjivanja osporenih odredbi člana 14. Odluke o vrelovodnoj i toplovodnoj mreži i isporuci toplotne energije („Službeni glasnik Opštine Prijedor“ br. 5/07, 9/10 i 5/13) u smislu razloga i navoda davaoca inicijative, Sud je, pored ranije navednh odredbi članova 6. i 13. stav 1. te člana 16. stav 1. Zakona o komunalnim djelatnostima, imao u vidu i član 17. stav 2. ovog zakona, kojim je propisano da je zabranjeno korisniku da se samovoljno priključi na komunalne objekte ili da komunalnu uslugu i proizvode koristi bez saglasnosti davaoca komunalne usluge, te član 19. stav 2. kojim se uvode izuzeci od pravila da se komunalna usluga ne može uskratiti korisniku tako što je propisano da se komunalna usluga, izuzetno, može uskratiti korisniku ako izvrši priključenje na komunalni objekat bez odobrenja nadležnog organa, odnosno davaoca komunalne usluge. Takođe, Sud je imao u vidu i odredbu člana 33. stav 1. navedenog zakona prema kojoj inspekcijski nadzor (kontrolu) nad sprovođenjem ovog zakona i propisa donesenih na osnovu ovog zakona vrši komunalna policija jedinice lokalne samouprave, te člana 34. stav 1. tačka b) Zakona kojim je propisano da je, u vršenju inspekcijskog nadzora, pored ovlašćenja utvrđenih propisima o komunalnoj policiji, komunalni policajac ovlašćen da kontroliše održavanje i korišćenje komunalnih objekata za proizvodnju i distribuciju toplote.Dakle, navedenim zakonskim odredbama, jedinica lokalne samuprave je ovlašćena da svojim aktom definiše uslove obavljanja komunalne usluge, zatim je davalac komunalne usluge obavezan da obezbijedi pružanje komunalne usluge, s tim da korisnik komunalne usluge nije obavezan da tu uslugu prihvati, budući da se pružanje i korišćenje tih usluga zasniva ugovorom. Međutim, korisniku usluge je zabranjeno da se samovoljno priključi na komunalne objekte, a ukoliko drugačije postupi, uskratiće mu se komunalna usluga, te primijeniti propisane sankcije. S obzirom na navedeno, a imajući pritome u vidu da je zaključeni ugovor pravni posao koji se raskida na način propisan Zakonom o obligacionim odnosima, a koje odredbe se jednako odnose na ugovorne strane, dakle, u konkretnom slučaju i na davaoca i na korisnika usluge, kao i ranije pomenute specifičnosti daljinskog sistema grijanja, po ocjeni Suda, propisivanje zabrane korisnicima da samovoljno priključe kućne instalacije na sistem daljinskog grijanja ili iste samovoljno isključe sa sistema daljinskog grijanja (stav 1), kao i da će se u slučaju drugačijeg postupanja obavijestiti komunalna policija da u skladu sa svojim ovlašćenjima u vršenju komunalnog nadzora, u oblasti komunalnih djelatnosti, preduzime zakonom i ovom odlukom propisane mjere (stav 3. i 4) – u skladu je sa ovlašćenjima jedinice lokalne samouprave iz člana 6. Zakona o komunalnim djelatnostima kojima je određena sadržina i obim ovlašćenja skupštine jedinice lokalne samouprave u cilju obezbjeđenja organizovanog obavljanja komunalne usluge proizvodnje i isporuke toplotne energije. Međutim, propisivanje kao u osporenom stavu 5. ovog člana Odluke, da je korisnik koji samovoljno isključi kućne istalacije sa sistema daljinskog grijanja obavezan da na zahtjev Toplane ili komunalne policije izvrši ponovno uključenje, po ocjeni Suda, nije u saglasnosti sa navedenim odredbama Zakona o komunalnim djelatnosima, budući da ne postoji apsolutna obaveza korisnika da koristi ovu komunalnu uslugu. Polazeći od toga da su osporenim stavom 2. člana 14. Odluke uređena pitanja koja su u neposrednoj pravnoj vezi sa članom 13. Odluke, za koji je utvrđeno da nije u saglasnosti sa Zakonom o komunalnim djelatnostima, a samim tim ni sa Ustavom, Sud je iz tih razloga utvrdio da i osporeni član 14. stav 2. nije u saglasnosti sa Ustavom.
U pogledu navoda davaoca inicijative da osporeni član 14. Odluke, u dijelu kojim su propisana ovlašćenja komunalne policije nije u saglasnosti sa članom 9. stav 1. tačka b) alineja 7. Zakona o komunalnoj policiji („Službeni glasnik Republike Srpske“ broj 28/13), kojim je utvrđeno da policija vrši komunalno-inspekcijski nadzor nad primjenom propisa kojima se uređuje održavanje i korišćenje objekata za proizvodnju i distribuciju toplote, Sud je ocijenio da su nadležnosti Komunalne policije u vršenju komunalnog nadzora u oblasti komunalne djelatnosti uređene, prije svega, Zakonom o komunalnim djelatnostima, kojim je i dato ovlašćenje jedinici lokalne samouprave da svojim aktom obezbijedi organizovano obavljanje komunalnih djelatnosti i koji je bio na snazi u vrijeme donošenja kako osnovne odluke, tako i njenih izmjena i dopuna, te je iz tih razloga osporene odredbe člana 14. Odluke, u pogledu propisanih ovlašćenja komunalne policije, ocijenio u odnosu na Zakon o komunalnim djelatnostima.
Ocjenjujući osporeni član 6a stav 1. Odluke, kojim je propisano da Toplana (u pravilu) ne može isključiti korisnika toplotne energije sa sistema daljinskog grijanja, Sud je imao u vidu odredbu člana 12. stav 1. ranijeg, odnosno člana 19. sada važećeg Zakona, prema kojem se komunalna usluga ne može uskratiti korisniku. S tim u vezi, osnovanim bi se, po ocjeni Suda, moglo postaviti pitanje prekoračenja ovlašćenja Skupštine Opštine/Grada Prijedora da svojom odlukom ovo pitanje uredi na drugačiji način od zakonom propisanog. Međutim, donošenjem Odluke o izmjenama i dopunama Odluke o vrelovodnoj i toplovodnoj mreži i isporuci toplotne energije („Službeni glasnik Grada Prijedora“ broj 5/13), osporeni član 6a stav 1. usaglašen je sa Zakonom o komunalnim djelatnostima. Budući da je na ovaj način, u toku postupka pred Sudom, osporena odredba Odluke usaglašena sa zakonom, a pritom nije potrebno donijeti odluku zbog toga što nisu otklonjene posljedice neustavnosti odnosno nezakonitosti, Sud je na osnovu člana 57. tačka a) Zakona o Usavnom sudu Republike Srpske („Službeni glasnik Republike Srpske“ br. 104/11 i 92/12) obustavio postupak za ocjenu ustavnosti i zakonitosti navedene odredbe Odluke.
Kako je u toku prethodnog postupka pravno stanje potpuno utvrđeno iprikupljeni podaci pružaju pouzdan osnov za odlučivanje, Sud je, na osnovu člana 40. stav 5. Zakona o Ustavnom sudu Republike Srpske („Službeni glasnik Republike Srpske“ broj 104/11), odlučio bez donošenja rješenja o pokretanju postupka.
Na osnovu izloženog Sud je odlučio kao u izreci ove odluke.
Ovu odluku Ustavni sud je donio u sastavu: predsjednik Suda Džerard Selman i sudije: Milenko Arapović, Vojin Bojanić, Amor Bukić, Zlatko Kulenović, prof. dr Duško Medić, prof. dr Marko Rajčević i akademik prof. dr Snežana Savić.
Broj: U-72/12 PREDSJEDNIK
29. januar 2014. godine USTAVNOG SUDA Džerard Selman