Aktio
← Sva sudska praksa

Ustavni sud Republike Srpske

Ne prihvata se inicijativa za pokretanje postupka za ocjenjivanje ustavnosti i zakonitosti Statuta političke organizacije Saveza nezavisnih socijaldemokrata broj: 01-362-2/11.

Odluka donesena 29. 01. 2014.

Odluka je preuzeta sa stranice ustavnisud.org i prikazana informativno. Za pravno obavezujući tekst odluke kontaktirajte nadležni sud.

Predmeti (1)

U-69/12

Ocjena ustavnosti i zakonitosti

Rješenje

29. 01. 2014.

Tekst odluke

Ustavni sud Republike Srpske, na osnovu člana 115. Ustava Republike Srpske, člana 37. stav 1. tačka a), člana 40. stav 5. i člana 61. stav 1. tačka d) Zakona o Ustavnom sudu Republike Srpske (''Službeni glasnik Republike Srpske'' br. 104/11 i 92/12), na sjednici održanoj 29. januara 2014. godine, donio je

RJEŠENJE

Ne prihvata se inicijativa za pokretanje postupka za ocjenjivanje ustavnosti i zakonitosti Statuta političke organizacije Saveza nezavisnih socijaldemokrata broj: 01-362-2/11.

Obrazloženje

Dragan S. Jović iz Banjaluke dao je Ustavnom sudu Republike Srpske inicijativu za pokretanje postupka za ocjenu ustavnosti i zakonitosti Statuta političke organizacije Saveza nezavisnih socijaldemokrata (u daljem tekstu: SNSD), broj: 01-362-2/11 od 8. oktobra 2011. godine, koji je donio Sabor ove političke organizacije. Davalac inicijative smatra da Statut, u cjelini, nije u saglasnosti sa članovima 10, 80. stav 1. tačka 1. i članom 88. stav 1. Ustava Republike Srpske, Amandmanima LXVII i XXXIII na Ustav te članom 1. Protokola br. 12 uz Evropsku konvenciju o zaštiti ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljem tekstu: Konvencija), jer, kako se navodi, ne sadrži normu koja bi zabranjivala da predsjednik stranke može istovremeno obavljati i funkciju predsjednika Republike. U obrazloženju se ukazuje na nespojivost funkcije predsjednika Republike, koji ima ustavnu obavezu da predstavlja Republiku, odražava njeno jedinstvo i koji odgovara građanima Republike Srpske, sa funkcijom predsjednika SNSD-a kao političkog i izvršnog organa SNSD-a, koji predstavlja i zastupa stranku, predlaže i sprovodi njenu politiku, te odgovara Saboru i Glavnom odboru SNSD-a. Na traženje Suda da inicijativu uredi, davalac se, mada formalno precizirajući član 40. Statuta kao nesaglasan Ustavu, izjasnio u prilog prvobitno iznesenoj argumentaciji. Davalac inicijative smatra da zbog razlika u pravima i obavezama predsjednik Republike, koji je istovremeno i predsjednik stranke (u ovom slučaju SNSD-a), ne može odražavati jedinstvo Republike niti predstavljati sve građane Republike Srpske, što vodi pojavi izraženih društvenih antagonizama. Statut SNSD-a omogućava da predsjednik Republike zastupa interese i politička uvjerenja članstva SNSD-a, čime se isto dovodi u privilegovan položaj u odnosu na druge građane. Nepostojanje predmetnog normiranja dovelo je do neravnopravnog položaja građana Federacije Bosne i Hercegovine u odnosu na građane Republike Srpske, a prouzrokovana je i međusobna neravnopravnost entiteta, jer predsjednici političkih stranaka u FBiH, u većini slučajeva, nisu bili, niti su trenutno, predsjednici ovog entiteta. Pored navedenog, predloženo je da Sud u ovoj ustavnopravnoj stvari zatraži mišljenje Venecijanske komisije, te održi javnu raspravu. Takođe, naglašava se obaveza Suda da prati pojave koje su od značaja za ostvarivanje ustavnosti i zakonitosti, te se na osnovu svega izloženog predlaže utvrđivanje neusaglašenosti Statuta SNSD-a sa Ustavom Republike Srpske. SNSD nije dostavio odgovor na navode iz inicijative.

Statut SNSD-a broj:01-362-2/11 donio je Sabor SNSD-a, 8. oktobra 2011. godine. Član 40. Statuta propisuje prava i obaveze predsjednika SNSD-a, kao političkog i izvršnog organa ove političke stranke, te određuje da predsjednika, u odsustvu, mijenja jedan od potpredsjednika koga predsjednik odredi.

Amandmanom LXVII, kojim je zamijenjen Amandman XLIV, a koji je zamijenio član 1. Ustava, propisano je, između ostalog, da je Republika Srpska jedan od dva ravnopravna entiteta u Bosni i Hercegovini, dok je članom 10. Ustava utvrđeno da su građani Republike ravnopravni u slobodama, pravima i dužnostima, jednaki pred zakonom i uživaju istu pravnu zaštitu bez obzira na rasu, pol, jezik, nacionalnu pripadnost, vjeroispovijest, socijalno porijeklo, rođenje, obrazovanje, imovno stanje, političko i drugo uvjerenje, društveni položaj ili drugo lično svojstvo. Članom 80. stav 1. tačka 1. Ustava Republike Srpske i Amandmanom XXXIII na Ustav, kojim je zamijenjen stav 3. člana 69. Ustava, propisano je da predsjednik Republike predstavlja Republiku i izražava njeno državno jedinstvo, a članom 88. stav 1. Ustava, propisano je da predsjednik Republike odgovara građanima, koji ga mogu opozvati istim postupkom po kome su ga i izabrali. Sud je imao u vidu da je, propisujući opštu zabranu diskriminacije, član 1. stav 1. Protokola br. 12 uz Konvenciju normirao da se uživanje svakog prava koje zakon predviđa mora obezbijediti bez diskriminacije po bilo kom osnovu, kao što je pol, rasa, boja kože, jezik, vjeroispovijest, političko ili drugo mišljenje, nacionalno ili socijalno porijeklo, povezanost s nekom nacionalnom manjinom, imovina, rođenje ili drugi status, kao i da javne vlasti ne smiju ni prema kome vršiti diskriminaciju po osnovima kao što su oni pomenuti u stavu 1.

Sud je, takođe, uzeo u obzir da je Zakonom o političkim organizacijama („Službeni glasnik Republike Srpske“ br. 15/96 i 17/02) propisano da se politička organizacija osniva na skupštini osnivača na kojoj se donosi odluka o osnivanju i statut (član 13. stav 1), te da se statutom, naročito, utvrđuju ciljevi političke organizacije i način njihovog ostvarivanja; naziv i sjedište; unutrašnja organizacija, uslovi i način za učlanjivanje i prestanak članstva, kao i prava, obaveze i odgovornosti članova političke organizacije; organi političke organizacije i njihova prava, obaveze i odgovornosti; zastupanje i predstavljanje političke organizacije; način sticanja, korišćenja i raspolaganja sredstvima političke organizacije; način obavještavanja javnosti o radu i sticanju sredstava političke organizacije; način odlučivanja o udruživanju u saveze i druge oblike udružanja političkih organizacija; način donošenja statuta; način donošenja odluke o prestanku rada političke organizacije; način raspolaganja imovinom u slučaju prestanaka rada političke organizacije (član 14. stav 2. tačke 1–12). Imajući u vidu navedeno Sud je ocijenio da u pravnom sistemu Republike Srpske ne postoji propis koji propisuje obavezu statutarnog normiranja nespojivosti funkcije predsjednika stranke i funkcije predsjednika Republike Srpske. Mogućnost takvog normiranja je, dakle, stvar cjelishodne procjene donosioca osporenog akta.

Sud je utvrdio da, s obzirom na to da se ne radi o legislativnom propustu, nije u njegovoj nadležnosti da ocjenjuje ustavnost i zakonitost opšteg akta, u ovom slučaju statuta, sa stanovišta da li je njegov donosilac propustio da njime nešto uredi.

Nepostojeća odredba nema primjenu na pravne i druge odnose te kao takva, shodno nadležnostima iz člana 115. Ustava, ne može biti ni uklonjena iz pravnog sistema na osnovu odluke Suda. Odsustvo normiranja, koje nije rezultat propuštanja donosioca akta da postupi u skladu sa hijerarhiski višom normom, kao što je primjer u konkretnom slučaju, ne može biti predmet ustavnosudske kontrole, pa tako ni ocjene usaglašenosti sa Amandmanom LXVII, kojim je zamijenjen Amandman XLIV, a koji je zamijenio član 1. Ustava, Amandmanom XXXIII na Ustav, kojim je zamijenjen stav 3. člana 69. Ustava, te članovima 10, 80. stav 1. tačka 1. i članom 88. stav 1. Ustava, kao ni usaglašenosti sa članom 1. Protokola br. 12 uz Konvenciju.

Na osnovu člana 37. stav 1. tačka a) Zakona o Ustavnom sudu Republike Srpske («Službeni glasnik Republike Srpske» br. 104/11 i 92/12) odlučeno je da se inicijativa ne prihvati.

Cijeneći da je u toku prethodnog postupka pravno stanje potpuno utvrđeno te da prikupljene informacije pružaju pouzdan osnov za odlučivanje, Sud je, na osnovu člana 40. stav 5. Zakona o Ustavnom sudu Republike Srpske („Službeni glasnik Republike Srpske“ br. 104/11 i 92/12), u ovom predmetu odlučio bez donošenja rješenja o pokretanju postupka.

Imajući u vidu navedeno Sud je odlučio kao u izreci ovog rješenja.

Ovo rješenje Ustavni sud je donio u sastavu: predsjednik Suda Džerard Selman i sudije: Milenko Arapović, Vojin Bojanić, Amor Bukić, Zlatko Kulenović, prof. dr Duško Medić, prof. dr Marko Rajčević, akademik prof. dr Snežana Savić.

Broj: U-69/12 PREDSJEDNIK

29. januar 2014. godine USTAVNOG SUDA Džerard Selman

Ne prihvata se inicijativa za pokretanje postupka za ocjenjivanje ustavnosti i… | Sudska praksa | Aktio