Ustavni sud Republike Srpske
Utvrđuje se da član 24. Pravilnika o uslovima, načinu korišćenja, organizaciji i načinu naplate parkiranja na javnim parkiralištima na području grada Banja Luka („Službeni glasnik Grada Banja Luka“ broj 25/09) nije u saglasnosti sa Ustavom Republike Srpske. Ne prihvata se inicijativa za pokretanje postupka za ocjenjivanje ustavnosti i zakonitosti člana 15. Pravilnika o uslovima, načinu korišćenja, organizaciji i načinu naplate parkiranja na javnim parkiralištima na području grada Banja Luka („Službeni glasnik Grada Banja Luka“ broj 25/09). Ne prihvata se inicijativa za pokretanje postupka za ocjenjivanje ustavnosti i zakonitosti članova 26. i 27. stav 2. Odluke o bezbjednosti saobraćaja na putevima Grada Banja Luka („Službeni glasnik Grada Banja Luka“ broj 21/09). Obustavlja se postupak za ocjenjivanje ustavnosti i zakonitosti člana 4. stav 2. i člana 13. Pravilnika o premještanju, blokiranju i deblokiranju nepropisno parkiranih vozila („Službeni glasnik Grada Banja Luka“ broj 25/09).
Odluka donesena 19. 02. 2014.
Citirani propisi
- Zakon o osnovama sigurnosti saobraćaja na putevima u Bosni i Hercegovini · čl. 2
- Zakon o osnovama sigurnosti saobraćaja na putevima u Bosni i Hercegovini
- Ispravka Zakona o osnovama sigurnosti saobraćaja na putevima u Bosni i Hercegovini
- Zakon o izmjenama i dopunama Zakona o osnovama sigurnosti saobraćaja na putevima u Bosni i Hercegovini
Predmeti (1)
U-92/11
Ocjena ustavnosti i zakonitosti
Odluka
19. 02. 2014.
Tekst odluke
Ustavni sud Republike Srpske, na osnovu člana 115. Ustava Republike Srpske, člana 40. stav 5, člana 57. tačka a), člana 60. stav 1. tačka a) i člana 61. stav 1. tačka g) Zakona o Ustavnom sudu Republike Srpske („Službeni glasnik Republike Srpske“ br. 104/11 i 92/12), na sjednici održanoj 19. februara 2014. godine, donio je
ODLUKU
Utvrđuje se da član 24. Pravilnika o uslovima, načinu korišćenja, organizaciji i načinu naplate parkiranja na javnim parkiralištima na području grada Banja Luka („Službeni glasnik Grada Banja Luka“ broj 25/09) nije u saglasnosti sa Ustavom Republike Srpske.
Ne prihvata se inicijativa za pokretanje postupka za ocjenjivanje ustavnosti i zakonitosti člana 15. Pravilnika o uslovima, načinu korišćenja, organizaciji i načinu naplate parkiranja na javnim parkiralištima na području grada Banja Luka („Službeni glasnik Grada Banja Luka“ broj 25/09).
Ne prihvata se inicijativa za pokretanje postupka za ocjenjivanje ustavnosti i zakonitosti članova 26. i 27. stav 2. Odluke o bezbjednosti saobraćaja na putevima Grada Banja Luka („Službeni glasnik Grada Banja Luka“ broj 21/09).
Obustavlja se postupak za ocjenjivanje ustavnosti i zakonitosti člana 4. stav 2. i člana 13. Pravilnika o premještanju, blokiranju i deblokiranju nepropisno parkiranih vozila („Službeni glasnik Grada Banja Luka“ broj 25/09).
Obrazloženje
Dario Sandić iz Banje Luke dao je Ustavnom sudu Republike Srpske (u daljem tekstu: Sud) inicijativu za pokretanje postupka za ocjenjivanje ustavnosti i zakonitosti članova 26. i 27. stav 2. Odluke o bezbjednosti saobraćaja na putevima grada Banja Luka („Službeni glasnik Grada Banja Luka“ broj 21/09), koju je donijela Skupština Grada Banja Luka, člana 4. stav 2. i člana 13. Pravilnika o premještanju, blokiranju i deblokiranju nepropisno parkiranih vozila („Službeni glasnik Grada Banja Luka“ broj 25/09) i člana 15. Pravilnika o uslovima, načinu korišćenja, organizaciji i načinu naplate parkiranja na javnim parkiralištima („Službeni glasnik Grada Banja Luka“ broj 25/09), koje je donio gradonačelnik Grada Banja Luka. Davalac inicijative osporava članove 26. i 27. stav 2. Odluke o bezbjednosti saobraćaja na putevima grada Banja Luka u odnosu na odredbe člana 26. stav 1, članova 69, 73, 74, 75. stav 1. i člana 76. stav 4. Zakona o osnovama bezbjednosti saobraćaja na putevima u Bosni i Hercegovini („Službeni glasnik Republike Srpske“ broj 96/06). Uz to, navodi da je odredbama Zakona o osnovama bezbjednosti saobraćaja na putevima u Bosni i Hercegovini dato ovlašćenje lokalnim zajednicama da u okviru svoje nadležnosti donesu propise i preduzmu druge mjere za njegovo dosljedno sprovođenje, ali da nije propisano blokiranje vozila, ograničavanje ili oduzimanje prava svojine nad vozilom, već premještanje vozila sa jednog na drugo mjesto, davanje garancije ili zadržavanja vozila. Takođe, po mišljenju davaoca inicijative, osporeni pravilnici nisu u saglasnosti sa odredbama Zakona o osnovama bezbjednosti saobraćaja na putevima u Bosni i Hercegovini, jer su doneseni na osnovu, kako se navodi, nazakonitih odredbi pomenute odluke, čime se postavlja i pitanje valjanog pravnog osnova za njihovo donošenje. Zbog navedenog davalac inicijative smatra da su osporenim normiranjem povrijeđene odredbe člana 10, 56. i 108. Ustava Republike Srpske, kao i člana 1. Protokola broj 1. uz Evropsku konvenciju za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda. Predlaže da Sud utvrdi da osporeni akti, u navedenim dijelovima, nisu u saglasnosti sa Ustavom i zakonom, te da Sud do donošenja odluke o ustavnosti i zakonitosti osporenih akata obustavi od izvršenja pojedinačne akte, te odredi način otklanjanja štetnih posljedica nastalih primjenom osporene Odluke o bezbjednosti saobraćaja na putevima Grada Banja Luka. Inicijativom Nikolasa Ćeranića iz Banje Luke, zastupanog po punomoćniku Iliji Đakiću, advokatu iz Banje Luke, takođe tražena je ocjena ustavnosti i zakonitosti članova 26. i 27. stav 2. Odluke o bezbjednosti saobraćaja na putevima grada Banja Luka („Službeni glasnik Grada Banja Luka“ broj 21/09), koju je donijela Skupština Grada Banja Luka. Po mišljenju davaoca, osporene odredbe Odluke, kojim je propisano u kojim slučajevim će komunalni policajac odrediti da se vozilo blokira napravom za blokiranje točkova, nisu u saglasnosti sa odredbama Zakona o osnovama bezbjednosti saobraćaja na putevima u Bosni i Hercegovini („Službeni glasnik Republike Srpske“ broj 96/06), kojim nije predviđena prinudna naplata naknade za korišćenje parkinga, čime su povrijeđene odredbe člana 16, tačke 6. Amandmana XXXII na Ustav Republike Srpske, kojim je zamijenjen član 68. Ustava, te članova 54, 56. i 21. Ustava. Zbog izloženog predlaže da Sud utvrdi da osporene odredbe Odluke o bezbjednosti saobraćaja na putevima grada Banja Luka nisu u saglasnosti sa Ustavom i Zakonom. Sud je na sjednici održanoj dana 25. septembra 2013, godine, saglasno članu 9. Poslovnika o radu Ustavnog suda Republike Srpske („Službeni glasnik Republike Srpske“ br. 114/12 i 29/13), odlučio da o inicijativama vodi jedinstven postupak, pripajajući inicijativu broj U-51/12 prvoprispjeloj inicijativi U-92/11.
Skupština Grada Banja Luka, kao donosilac osporene odluke, dostavila je putem Odjeljenja za komunalne i stambene poslove i poslove saobraćaja Grada Banja Luka odgovor u kojem se navodi da je osporena Odluka o bezbjednosti saobraćaja na putevima grada Banja Luka donesena na osnovu ovlašćenja iz člana 2. Zakona o osnovama bezbjednosti saobraćaja na putevima u Bosni i Hercegovini („Službeni glasnik Bosne i Hercegovine“ br. 6/06, 75/06, 44/07, 84/09 i 48/10), kojom su utvrđeni uslovi i pravila za odvijanje saobraćaja na javnim putevima i drugim javnim površinama na području grada Banja Luka, propisane kazne i predviđene određene mjere za slučajeve suprotnog postupanja. Smatraju da osporenim normiranjem nisu povrijeđene odredbe pomenutog zakona, kao ni član 10. Ustava Republike Srpske, te član 1. Protokola broj 1. uz Evropsku konvenciju za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda. Takođe smatraju da su osporeni Pravilnik o premještanju, blokiranju i deblokiranju nepropisno parkiranih vozila i Pravilnik o uslovima, načinu korišćenja, organizaciji i načinu naplate parkiranja na javnim parkiralištima, koji su doneseni na osnovu čl. 6. i 22. Odluke, saglasni sa relevantnim propisima. U odgovoru koji je dostavio gradonačelnik Grada Banja Luka ističe se da navod davaoca inicijative da je akt više pravne snage donesen na temelju akta niže pravne snage nije osnovan, jer je članovima 6. i 22. Odluke o bezbjednosti saobraćaja na putevima grada Banja Luka propisano da gradonačelnik, na prijedlog gradskog organa uprave nadležnog za poslove parkiranja, donosi pravilnik kojim se reguliše premještanje, deponovanje, blokiranje i deblokiranje nepropisno parkiranih vozila i druga pitanja od značaja za ove aktivnosti, kao i pravilnik kojim se regulišu uslovi i način korišćenja, organizacija rada, visina i način naplate parkiranja, kao i druga pitanja od značaja za rad javnih parkirališta i javnih garaža na kojim se vrši naplata. Uz to, navodi se da se osporenim aktima ni na koji način ne dovodi u pitanje pravo svojine, već se normiraju situacije kad se motorno vozilo na nedozvoljen način nalazi na javnoj površini, te da javni parking ima status svojine i uživa pravnu zaštitu kao i motorno vozilo koje je vlasništvo fizičkog ili pravnog lica, dok prihod ostvaren po osnovu korišćenja javnog parkinga čini izvorni prihod budžeta grada.Takođe, ovim aktima propisano je, kako se navodi, postupanje službenih lica u određenim situacijama, a kako je javni parking javno dobro koje služi svim građanima pod jednakim uslovima, to interes pojedinca ne može biti iznad javnog interesa. Pritom se ističe da se nepropisnim parkiranjem vozila onemogućava kretanje pješaka i ugrožava normalno odvijanje saobraćaja, što dovodi do kršenja osnovnih ljudskih prava i sloboda, među kojima su pravo na život, pravo na mirno uživanje imovine i sloboda kretanja, garantovani Evropskom konvencijom za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda. Predlaže se da Sud inicijativu odbije kao neosnovanu. Pravilnik o uslovima, načinu korišćenja, organizaciji i načinu naplate parkiranja na javnim parkiralištima na području grada Banja Luka („Službeni glasnik Grada Banja Luka“ broj 25/09), na osnovu člana 55. Statuta Grada Banja Luka („Službeni glasnik Grada Banja Luka“ br. 25/05 i 30/07) i člana 22. Odluke o bezbjednosti saobraćaja na putevima Grada Banja Luka („Službeni glasnik Grada Banja Luka“ broj 21/09), donio je gradonačelnik Grada Banja Luka.
Osporenim članom 15. ovog pravilnika propisano je da će se, ako se kontrolom utvrde povrede odredaba člana 11. ovog pravilnika, primjeniti mjera blokiranja vozila shodno odredbama člana 26. Odluke o bezbjednosti saobraćaja na putevima grada Banja Luka.
Pored navedenog, Sud je, u skladu sa članom 42. stav 1. Zakona o Ustavnom sudu Republike Srpske („Službeni glasnik Republike Srpske“ br. 104/11 i 92/12), proširio ocjenu ustavnosti i zakonitosti i na član 24. Pravilnika kojim je propisano da isti stupa na snagu danom donošenja, te da će se objaviti u „Službenom glasniku Grada Banja Luka“.
Članom 109. Ustava Republike Srpske (Ustav), utvrđeno je da zakoni, drugi propisi i opšti akti stupaju na snagu najranije osmog dana od dana objavljivanja, osim ako iz naročito opravdanih razloga nije predviđeno da ranije stupe na snagu, te da se prije stupanja na snagu, zakoni, drugi propisi i opšti akti državnih organa objavljuju u odgovarajućem službenom glasilu. S obzirom na navedenu ustavnu odredbu, Sud je utvrdio da način na koji je osporenim članom 24. Pravilnika određeno njegovo stupanje na snagu nije saglasan sa Ustavom. Propisivanje da ovaj akt stupa na snagu danom donošenja, po ocjeni Suda, pored toga što predstavlja kršenje principa obavezne prethodne objave opštih akta, podrazumijeva stupanje na snagu prije isteka navedenog roka od osam dana od dana objavljivanja, a da pritom nisu navedeni i obrazloženi naročito opravdani razlozi ranijeg stupanja na snagu.
Kako ovaj Pravilnik nije stupio na snagu u skladu sa članom 109. Ustava, Sud je ocijenio da isti nije važeći opšti pravni akt u pravnom poretku Republike Srpske. Zbog toga, s obzirom na činjenicu da se radi o neustavnom pravnom aktu, sa formalnog aspekta, Sud se nije upuštao u ocjenu njegove ustavnosti sa materijalnopravnog aspekta, tj. ocjenu ustavnosti člana 15.
Odluku o bezbjednosti saobraćaja na putevima Grada Banja Luka („Službeni glasnik Grada Banja Luka“ broj 21/09) donijela je, na osnovu člana 2. Zakona o osnovama bezbjednosti saobraćaja na putevima u Bosni i Hercegovini („Službeni glasnik Republike Srpske“ br. 96/06 i 57/07) i člana 32. Statuta Grada Banja Luka („Službeni glasnik Grada Banja Luka“ br. 25/05 i 30/07), Skupština grada Banja Luka na sjednici održanoj 17. jula 2009. godine. Osporenim odredbama ove odluke propisano je: da će komunalni policajac odrediti da se vozilo blokira napravom za blokiranje točkova ako je vozilo parkirano suprotno odredbama čl. 23, 24. i 25. ove odluke i ako je vozilo parkirano suprotno odredbama Pravilnika iz člana 22. ove odluke, te da troškove premještanja i čuvanja, odnosno naknadu za deblokiranje snosi vlasnik, odnosno korisnik vozila koje je dužan platiti prije preuzimanja vozila, a visina naknade za premještanje, čuvanje i deblokiranje vozila utvrđuje se Pravilnikom iz člana 6. ove odluke (član 26), te da će izuzetno, ukoliko vozilo iz stava 1. ovog člana nije registrovano na teritoriji BiH, odnosno ne može se utvrditi vlasnik ili korisnik vozila, komunalni policajac odrediti da se vozilo blokira spravom za blokiranje točkova (član 27. stav 2). Razmatrajući podnesenu inicijativu Sud je utvrdio da je osporena Odluka o bezbjednosti saobraćaja na putevima Grada Banja Luka („Službeni glasnik Grada Banja Luka“ broj 21/09) donesena na osnovu Zakona o osnovima bezbjednosti saobraćaja na putevima u Bosni i Hercegovini („Službeni glasnik Republike Srpske“ br. 96/06 i 57/07), koji je usvojila Parlamentarna skupština Bosne i Hercegovine na 71. sjednici Predstavničkog doma, održanoj 21. decembra 2005. godine i na 52. sjednici Doma naroda, održanoj 22. decembra 2005. godine, te objavljen u „Službenom glasniku Bosne i Hercegovine “ broj 6/06.
Imajući u vidu član 115. Ustava, kojim je utvrđeno da ovaj sud odlučuje o saglasnosti zakona koje je donijela Narodna skupština Republike Srpske sa Ustavom i saglasnosti drugih propisa i opštih akata donesenih na osnovu tih zakona sa Ustavom i zakonom, Sud je utvrdio da nije u okviru njegove nadležnosti da ocjenjuje ustavnost i zakonitost osporenih članova Odluke u odnosu na navedeni Zakon o osnovama bezbjednosti saobraćaja na putevima u Bosni i Hercegovini.
U postupku ocjenjivanja ustavnosti i zakonitosti osporene odluke s aspekta Ustava Republike Srpske, Sud je imao u vidu član 102. stav 1. tačka 5. Ustava kojim je utvrđeno da se opština preko svojih organa u skladu sa zakonom stara o zadovoljavanju potreba građana u kulturi, obrazovanju, zdravstvenoj i socijalnoj zaštiti fizičkoj kulturi, informisanju, zanatstvu, turizmu i ugostiteljstvu, zaštiti životne sredine i drugim oblastima, kao i da je tačkom 6. Amandmana XXXII na Ustav, kojim je mijenjan član 68. Ustava, utvrđeno da Republika uređuje i obezbjeđuje, pored ostalog, svojinske i obligacione odnose i zaštitu svih oblika svojine, dok je odredbama člana 54. i 56. stav 1. Ustava utvrđeno da svi oblici svojine imaju jednaku pravnu zaštitu i da se zakonom može ograničiti ili oduzeti pravo svojine, uz pravičnu naknadu. Pored toga, Sud je imao je u vidu i odredbe člana 49. stav 1. i 2. Ustava Republike Srpske kojim je utvrđeno da se slobode i prava ostvaruju, a dužnosti ispunjavaju neposredno na osnovu Ustava, osim kada je Ustavom predviđeno da se uslovi za ostvarivanje pojedinih od njih utvrđuju zakonom, kao i da se zakonom može propisati način ostvarivanja pojedinih prava i sloboda samo kada je to neophodno za njihovo ostvarivanje, te odredbe člana 21. o kretanju građana i njihovom ograničenju. Članom 10. Ustava utvrđena je ravnopravnost građana u slobodama, pravima i dužnostima, a članom 108. Ustava utvrđeno je da zakoni, statuti i drugi propisi i opšti akti moraju biti u saglasnosti sa Ustavom, a propisi i drugi opšti akti moraju biti u saglasnosti sa zakonom. Polazeći od navedenog, kao i odredbi Zakona o lokalnoj samoupravi („Službeni glasnik Republike Srpske“ br. 101/04, 42/05 i 118/05), kojim je propisano da je skupština opštine organ odlučivanja i kreiranja politike opštine, čija je nadležnost, između ostalih, da donosi odluke i druga opšta akta i daje njihovo autentično tumačenje (član 30. alineja 8), te da se odredbe ovog zakona koje se odnose na opštine primjenjuju i na grad, ako nije drugačije propisano zakonom (član 60), Sud je ocijenio da je donosilac akta bio ovlašćen da donese osporenu odluku kojom su predviđene mjere bezbjednosti, uslovi i pravila za odvijanje saobraćaja na javnim putevima i drugim javnim površinama na području grada Banja Luka, a u okviru toga da, u slučajevima propisanim odredbama člana 23, 24. i 25. Odluke, odnosno Pravilnika iz člana 22. iste, odredi uslove i način preduzimanja mjere blokiranja vozila napravom za blokiranje točkova, kao i obavezu vlasnika vozila da snosi troškove premještanja i čuvanja, odnosno naknadu za blokiranje vozila. Pored toga, Sud je imao u vidu da je Zakonom o stvarnim pravima („Službeni glasnik Republike Srpske“ br. 124/08, 58/09 i 95/11) definisana svojina kao stvarno pravo koje vlasniku daje ovlašćenje da slobodno i po svojoj volji stvar drži, koristi i da njome raspolaže, a svakoga od tog prava isključi u granicama određenim zakonom, te da je svako dužan da se uzdržava od povrede prava svojine drugog lica (član 17) i određeno da je vlasnik dužan da u vršenju svog prava svojine postupa pažljivo prema opštim i tuđim interesima (član 18) i da vlasnik stvari ne smije izvršavati svoje pravo svojine preko granica koje su svim vlasnicima takvih stvari postavljene na osnovu ovog ili posebnog zakona radi zaštite interesa i sigurnosti Republike, prirode, životne sredine i zdravlja ljudi (član 19). Takođe, u opštim odredbama ovog zakona propisana je zabrana vršenja stvarnih prava protivno cilju zbog kojeg su ta prava ustanovljena ili priznata (član 4).
Po ocjeni Suda, iz svega izloženog proizilazi da ni pravo svojine, kao najsveobuhvatnije stavrno pravo, ipak nije apsolutno i potpuno neograničeno. Koncept svojine nesumnjivo ima i odgovarajuću socijalnu funkciju, pa zato njen titular treba da ima obavezu da po tom osnovu vodi računa o opštem interesu i zadovoljavanju zajedničkih potreba. Pri normiranju sadržine prava svojine uvijek se traži pravedan balans između interesa vlasnika stvari i interesa društvene zajednice. Opšte ograničenje prava svojine proističe iz načela zabrane zloupotrebe prava. Ova zabrana je konkretizovana postavljanjem standarda u skladu sa kojim je svaki vlasnik dužan vršiti svoje pravo. Ona treba da omogući svim vlasnicima, ali i subjektima drugih stvarnih prava da jednako uživaju svoja prava. Objektivistički pristup zabrane zloupotrebe prava zabranjuje vršenje prava protivno cilju zbog kojeg su ustanovljena ili priznata. Nije potrebno utvrđivati namjeru titulara prava svojine da nekom drugom nanese štetu. I bez načelne odredbe da svojina obavezuje, titularu prava svojine je, razumljivo, nametnut niz ograničenja. Vlasnik vozila, dakle, dužan je da svoje pravo svojine vrši u granicama i na način predviđen propisima. U konkretnom slučaju vlasnicima vozila su predviđene određene obaveze kojih se moraju pridržavati u javnom interesu. Ova ograničenja pogađaju sve vlasnike vozila kao posebne kategorije stvari. Ukoliko se oni ne ponašaju u skladu sa tim, predviđene su i sankcije. Blokiranjem vozila napravom za blokiranje točkova u određenim slučajevima ne dovodi se u pitanje niti ograničava pravo svojine vlasnika tih vozila, jer vlasnik vozila ima mogućnost da uz plaćanje naknade svoje vozilo odmah deblokira i nastavi nesmetano koristiti. Prema tome, blokiranje vozila je samo sankcija za nepropisno ponašanje odnosno neplaćanje propisane naknade na javnim parkiralištima ili nepropisno parkiranje na zelenoj površini, trotoaru, biciklističkoj stazi, na ulazu u garažu, poslovni prostor i pristupni put stambenim i drugim objektima. Ovakvo postupanje je legalan način samozaštite Grada Banja Luka i zaštite javnog interesa i time se ni na koji način ne dovodi u pitanje načelo jednakosti građana i svih oblika svojine. Zbog toga se ne mogu prihvatiti navodi podnosilaca inicijative da je osporenim normiranjem došlo do povrede navedenih članova Ustava Republike Srpske. Isto tako, time nije došlo ni do povrede člana 1. Protokola broj 1. uz Evropsku konvenciju za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (Konvencija) koji garantuje pravo na nesmetano uživanje svoje imovine. I Konvencija predviđa da država ima pravo da primjenjuje propise koje smatra potrebnim da bi nadzirala korišćenje imovine shodno opštim interesima ili da bi osigurala naplatu poreza ili drugih doprinosa ili kazni.
Pored toga, Sud je imao u vidu da je članom 6. Zakona o prekršajima Republike Srpske („Službeni glasnik Republike Srpske“ br. 34/06, 1/09, 29/10 i 109/11) propisano da svako ko je okrivljen da je počinio prekršaj ima pravo da zahtijeva da o njegovoj odgovornosti za počinjeni prekršaj odluči sud ukoliko on to zahtijeva i da takva lica imaju pravo da se smatraju nevinim dok se ne dokaže njihova odgovornost u skladu sa zakonom, kao i da je odredbama člana 37. stav 2. istog zakona propisano da će se u slučaju kada okrivljeni zahtijeva sudsko odlučivanje sankcije određene u prekršajnom nalogu smatrati ništavim. Kada se imaju u vidu navedene zakonske odredbe kojima se daje dovoljno garancija u zaštiti prava i sloboda i jednakosti u njihovom ostvarivanju, Sud je ocijenio da su rješenja propisana osporenom odlukom u saglasnosti s tim odredbama, te da njima nije došlo ni do povrede člana 16. Ustava kojim se garantuje pravo na žalbu ili drugo pravno sredstvo protiv odluke kojom se rješava o pravu građana ili nekom njegovom zakonom zasnovanom interesu. Takođe, Sud je utvrdio da je u toku trajanja postupka Pravilnik o premještanju, blokiranju i deblokiranju nepropisno parkiranih vozila („Službeni glasnik Grada Banja Luka“ broj 25/09), stupanjem na snagu novog Pravilnika o premještanju, blokiranju i deblokiranju nepropisno parkiranih vozila („Službeni glasnik Grada Banja Luka“ broj 9/13), prestao da važi.
S obzirom na to da je u toku postupka osporeni akt prestao da važi, Sud je, na osnovu člana 57. tačka a) Zakona o Ustavnom sudu Republike Srpske („Službeni glasnik Republike Srpske“ br. 104/11 i 92/12), obustavio postupak, ocjenjujući pritom da nije potrebno donijeti odluku zbog toga što nisu otklonjene eventualne posljedice neustavnosti odnosno nezakonitosti.
Cijeneći da je u toku prethodnog postupka pravno stanje potpuno utvrđeno i prikupljeni podaci pružaju pouzdan osnov za odlučivanje, Sud je, na osnovu člana 40. stav 5. Zakona o Ustavnom sudu Republike Srpske („Službeni glasnik Republike Srpske“ br.104/11 i 92/12), odlučio bez donošenja rješenja o pokretanju postupka.
Na osnovu izloženog odlučeno je kao u izreci ove odluke.
Ovu odluku Ustavni sud je donio u sastavu: predsjednik Suda Džerard Selman i sudije: Milenko Arapović, Vojin Bojanić, Amor Bukić, Zlatko Kulenović, Zoran Lipovac, prof. dr Duško Medić, prof. dr Marko Rajčević i akademik prof. dr Snežana Savić.
Broj: U-92/11 PREDSJEDNIK
19. februar 2014. godine USTAVNOG SUDA Džerard Selman