Aktio
← Sva sudska praksa

Ustavni sud Republike Srpske

Utvrđuje se da član 71. st. 1, 2. i 3. Zakona o sudovima Republike Srpske ("Službeni glasnik Republike Srpske" broj 37/12) nije u saglasnosti s Ustavom Republike Srpske. Ne prihvata se inicijativa za pokretanje postupka za ocjenu ustavnosti člana 71. stav 4. Zakona o sudovima Republike Srpske ("Službeni glasnik Republike Srpske" broj 37/12), članova 4. i 5. Zakona o platama i drugim naknadama sudija i tužilaca u Republici Srpskoj ("Službeni glasnik Republike Srpske" broj 30/07) i člana 2. Zakona o izmjenama i dopuni Zakona o platama i drugim naknadama sudija i tužilaca u Republici Srpskoj ("Službeni glasnik Republike Srpske" broj 116/12).

Odluka donesena 19. 02. 2014.

Odluka je preuzeta sa stranice ustavnisud.org i prikazana informativno. Za pravno obavezujući tekst odluke kontaktirajte nadležni sud.

Predmeti (1)

U-6/13

Ocjena ustavnosti i zakonitosti

Odluka

19. 02. 2014.

Tekst odluke

Ustavni sud Republike Srpske, na osnovu člana 115. Ustava Republike Srpske, člana 37. stav 1. tačka d), člana 40. stav 5, člana 60. stav 1. tačka a) i člana 61. stav 1. tačke b) i g) Zakona o Ustavnom sudu Republike Srpske (''Službeni glasnik Republike Srpske'' br. 104/11 i 92/12), na sjednici održanoj 19. februara 2014. godine, donio je

ODLUKU

Utvrđuje se da član 71. st. 1, 2. i 3. Zakona o sudovima Republike Srpske ("Službeni glasnik Republike Srpske" broj 37/12) nije u saglasnosti s Ustavom Republike Srpske.

Ne prihvata se inicijativa za pokretanje postupka za ocjenu ustavnosti člana 71. stav 4. Zakona o sudovima Republike Srpske ("Službeni glasnik Republike Srpske" broj 37/12), članova 4. i 5. Zakona o platama i drugim naknadama sudija i tužilaca u Republici Srpskoj ("Službeni glasnik Republike Srpske" broj 30/07) i člana 2. Zakona o izmjenama i dopuni Zakona o platama i drugim naknadama sudija i tužilaca u Republici Srpskoj ("Službeni glasnik Republike Srpske" broj 116/12).

Obrazloženje

Sanja Luburić, Gordana Mitrović, Jelena Garača, Dino Muslić, Siniša Lazarević, Ognjen Đurić i Ljubiša Dragičević, stručni saradnici Osnovnog suda u Banjoj Luci, i Jelena Janković, Danijela Vasiljević, Jelena Grahovac, Dragomir Obradović, Siniša Marković, Vanja Pantić, Vladimir Simović, Vibor Vučić, Predrag Tepić i Lana Dašić, stručni saradnici Okružnog suda u Banjoj Luci, podnijeli su Ustavnom sudu Republike Srpske inicijativu za pokretanje postupka za ocjenu ustavnosti člana 71. Zakona o sudovima Republike Srpske ("Službeni glasnik Republike Srpske" broj 37/12), čl. 4. i 5. Zakona o platama i drugim naknadama sudija i tužilaca u Republici Srpskoj ("Službeni glasnik Republike Srpske" broj 30/07) i člana 2. Zakona o izmjenama i dopuni Zakona o platama i drugim naknadama sudija i tužilaca u Republici Srpskoj ("Službeni glasnik Republike Srpske" broj 116/12). U inicijativi se navodi da osporeni član 71. Zakona o sudovima Republike Srpske, kojim je propisano koje poslove obavljaju stručni saradnici u sudovima, nije u saglasnosti sa članom 125. Ustava, jer ova ustavna odredba ne predviđa da sudski postupak, kao ni određene radnje u ovom postupku, mogu sprovoditi stručni saradnici. Naime, davaoci inicijative ističu da prema članu 68. stav 2. i članu 70. osporenog zakona, stručni saradnici imaju status radnika suda koje imenuje predsjednik suda, tako da ne mogu preduzimati radnje u sudskom postupku za koje su ovlašćeni isključivo nosioci sudske funkcije, te da neposredni nadzor sudije nad radnjama koje u postupku preduzima stručni saradnik ne može nadomjestiti nedostatak sudijskih ovlašćenja stručnom saradniku. U inicijativi se dalje navodi da su osporene odredbe čl. 4. i 5. Zakona o platama i drugim naknadama sudija i tužilaca u Republici Srpskoj i člana 2. Zakona o izmjenama i dopuni Zakona o platama i drugim naknadama sudija i tužilaca u Republici Srpskoj suprotne članu 68. stav 2. Zakona o sudovima Republike Srpske i članu 1. stav 2. Zakona o platama zaposlenih u organima uprave Republike Srpske. Davaoci inicijative takođe smatraju da u Ustavu nema pravnog uporišta za propisivanje plata i naknada po osnovu rada stručnih saradnika Zakonom o platama i drugim naknadama sudija i tužilaca u Republici Srpskoj, jer se radi o licima koja spadaju u kategoriju radnika suda, tako da su osporenim propisivanjem dovedeni u neravopravan položaj u odnosu na ostale radnike suda na koje se primjenjuju povoljnije odredbe Zakona o platama zaposlenih u organima uprave Republike Srpske. Time je, kako se navodi, došlo do povrede člana 10. Ustava, koji garantuje ravnopravnost građana pred zakonom, kao i odredbe člana 39. stav 5. Ustava. Istovremeno, kako se ističe, Zakonom o platama i drugim naknadama sudija i tužilaca u Republici Srpskoj zakonodavac nije propisao dužinu trajanja godišnjeg odmora stručnih saradnika (za razliku od nosilaca pravosudnih funkcija čiji je godišnji odmor regulisan ovim zakonom), čime su ova lica upućena da svoja prava po ovom osnovu ostvaruju, kao i drugi radnici suda, na osnovu Zakona o platama zaposlenih u organima uprave Republike Srpske. Saglasno navedenom, davaoci inicijative predlažu da Sud, nakon provedenog postupka, utvrdi da osporene zakonske odredbe nisu u saglasnosti sa Ustavom. U odgovoru na inicijativu koji je dostavila Narodna skupština Republike Srpske navodi se, prije svega, da prema članu 115. Ustava, Ustavni sud nije nadležan da ocjenjuje međusobnu saglasnost zakona, zbog čega se na navode u pogledu usklađenosti Zakona o sudovima Republike Srpske sa Zakonom o platama i drugim naknadama sudija i tužilaca u Republici Srpskoj neće izjašnjavati. Takođe se navodi da nije u stvarnoj nadležnosti Ustavnog suda da ocjenjuje razloge cjelishodnosti kojima se rukovodio zakonodavac prilikom usvajanja osporenih zakonskih rješenja. Donosilac premetnih zakona smatra da iz navoda inicijative proizlazi, prije svega, nezadovoljstvo osporenim normiranjem, te da davaoci inicijative pogrešno tumače Ustav Republike Srpske, smatrajući da nepostojanje određenih odredaba u zakonu dovodi do njegove neustavnosti. U odgovoru se ukazuje na to da je, prema Zakonu o sudovima Republike Srpske, stručni saradnik lice koje je diplomirani pravnik sa položenim pravosudnim ispitom i koje se priprema za nosioca pravosudne funkcije, ali je ne obavlja, jer svaki nacrt odluke koju pripremi, sudija može, ali ne mora da prihvati, tako da je i dalje akcent pravosudne funkcije na sudiji, u skladu sa članom 125. Ustava.

Članom 71. Zakona o sudovima Republike Srpske ("Službeni glasnik Republike Srpske" broj 37/12) propisano je da stručni saradnik može, po ovlašćenju i pod neposrednim nadzorom sudije, sprovoditi određene radnje u sudskom postupku (stav 1), da nakon sprovedenih radnji iz stava 1. ovog člana, stručni saradnik izrađuje i dostavlja sudiji nacrt sudske odluke (stav 2), da se radnje iz stav 1. ovog člana mogu sprovoditi u sljedećim postupcima: parničnom postupku u sporovima male vrijednosti u kojima je predmet spora novčano potraživanje ili naknada štete (tačka a), u izvršnom postupku (tačka b), u vanparničnom postupku, osim postupka oduzimanja poslovne sposobnosti, razvrgnuća suvlasničke zajednice i uređenja međa (tačka v), u ostavinskom (g) i prekršajnom postupku (d); da viši stručni saradnik pomaže sudiji u njegovom radu, izrađuje nacrte sudskih odluka, proučava pravna pitanja, sudsku praksu i pravnu literaturu, izrađuje nacrte pravnih shvatanja, te obavlja samostalno ili pod nadzorom i po uputstvima sudije i druge stručne poslove (stav 4).

Osporenim članom 4. Zakona o platama i drugim naknadama sudija i tužilaca u Republici Srpskoj ("Službeni glasnik Republike Srpske" broj 30/07) propisano je da osnovna mjesečna plata stručnih saradnika koji obavljaju sudsku funkciju u skladu sa članom 50. stav 2. Zakona o sudovima Republike Srpske iznosi 1.200 KM (stav 1), te da broj stručnih saradnika iz stava 1. ovog člana određuje Visoki sudski i tužilački savjet Bosne i Hercegovine, da stručne saradnike imenuje ovaj savjet u skladu sa Poslovnikom Savjeta i na tom radnom mjestu stručni saradnik ne može provesti više od šest godina (stav 2). Prema članu 5. ovog zakona, osnovna mjesečna plata svakog sudije i tužioca iz člana 2, odnosno 3. ovog zakona i stručnog saradnika iz člana 4. povećava se za 0,5% za svaku punu godinu radnog staža, najviše do 40 godina.

Članom 2. Zakona o izmjenama i dopuni Zakona o platama i drugim naknadama sudija i tužilaca u Republici Srpskoj ("Službeni glasnik Republike Srpske" broj 116/12), kojim je u cijelosti izmijenjen član 4. Zakona o platama i drugim naknadama sudija i tužilaca u Republici Srpskoj ("Službeni glasnik Republike Srpske" br. 30/07 i 118/07), propisano je da osnovna mjesečna plata stručnog saradnika u osnovnom sudu i okružnom privrednom sudu iznosi 1.200 KM (stav 1), da osnovna mjesečna plata višeg stručnog saradnika u okružnom sudu i Višem privrednom sudu iznosi 1.400 KM (stav 2), da osnovna mjesečna plata višeg stručnog saradnika u Vrhovnom sudu iznosi 1.800 KM (stav 3), da osnovna mjesečna plata stručnog saradnika u okružnom tužilaštvu i Republičkom tužilaštvu iznosi 1.600 KM (stav 4), te da se osnovna mjesečna plata iz st. 1, 2, 3. i 4. ovog člana umanjuje za 10% (stav 5).

U postupku ocjenjivanja osporenog člana 71. Zakona o sudovima Republike Srpske, Sud je, prije svega, imao u vidu odredbu tačke 10. Amandmana XXXII na Ustav Republike Srpske, kojim je zamijenjen član 68. Ustava, kojom je utvrđeno da Republika uređuje i obezbjeđuje organizaciju, nadležnosti i rad državnih organa, kao i članova 121. i 122. Ustava, prema kojima sudsku vlast vrše sudovi, a osnivanje, nadležnost, organizacija i postupak pred sudovima uređuju se zakonom. Pored toga, članom 125. Ustava utvrđeno je da sud sudi u vijeću (stav 1), da se zakonom uređuje u kojim stvarima sudi sudija pojedinac (stav 2), da u suđenju učestvuju i sudije porotnici na način utvrđen zakonom (stav 3), te da se zakonom može propisati da u određenim sudovima i u određenim stvarima u suđenju učestvuju samo sudije (stav 4).

U navedenim ustavnim odredbama je, po ocjeni Suda, sadržano ovlašćenje Narodne skupštine da Zakonom o sudovima Republike Srpske uredi organizaciju, nadležnost i funkcionisanje osnovnih sudova, okružnih sudova, okružnih privrednih sudova, višeg privrednog suda i Vrhovnog suda Republike Srpske. Postupajući u okviru ovih ovlašćenja, zakonodavac je propisao da sudovi sude kao sudije pojedinci ili u vijećima sudija, odnosno vijećima sudija i sudija porotinika, a uređujući pitanje unutrašnje organizacije sudova, regulisao je, između ostalog, položaj stručnih saradnika u sudovima i djelokrug poslova koje obavljaju ova lica. Tako je članom 68. stav 2. Zakona o sudovima Republike Srpske propisano da su radnici suda, u smislu ovog zakona, sva zaposlena lica osim sudija, dok su članom 69. određeni uslovi u pogledu stručne spreme i radnog iskustva koje moraju ispunjavati stručni saradnici u sudovima. Pored toga, prema članu 70. stav 1. ovog zakona, stručne saradnike i više stručne saradnike, po okončanju postupka javne konkurencije, imenuje predsjednik suda na neodređeno vrijeme.

Imajući u vidu navedene odredbe Ustava, kao i citirane zakonske odredbe kojima je određen način imenovanja i status stručnih saradnika u sudovima, Sud je ocijenio da propisivanje kao u osporenom članu 71. st. 1, 2. i 3. Zakona o sudovima Republike Srpske, prema kojem stručni saradnici mogu po ovlašćenju i pod nadzorom sudije sprovoditi određene radnje u parničnom, vanparničnom, izvršnom, ostavinskom i prekršajnom postupku, nije u saglasnosti sa Ustavom. Naime, kako iz odredbe člana 125. Ustava proizlazi, sudovi sude u vijeću sudija (ili u zakonom predviđenim slučajevima u vijeću sačinjenom od sudija i sudija porotnika), ili sudi sudija pojedinac. Osim toga, kada se ima u vidu pravna priroda i struktura sudskih postupaka iz osporenog člana 71. stav 3. predmetnog zakona, Sud smatradasamo sudija, kao nosilac pravosudne funkcije, može voditi postupak, dakle lično preduzimati zakonom predviđene procesne radnje, te na osnovu provedenog postupka i neposredno izvedenih dokaza i utvrđenih činjenica donijeti odluku. Ustavom utvrđeni položaj suda i sudija, po mišljenju Suda, ne omogućava prenos bilo kojih sudijskih ovlašćenja na druga lica, bez obzira na to što se u konkretnom slučaju radi o stručnim saradnicima koji su diplomirani pravnici sa položenim pravosudnim ispitom, tako da sve radnje koje sačinjavaju sudski postupak preduzima isključivo sudija. Osim toga, osporenom odredbom člana 71. st. 1, 2. i 3. zakonodavac nije propisao koje su to konkretne radnje u postupku koje može sprovoditi stručni saradnik po ovlašćenju i pod nadzorom sudije, tako da je ovakvim normiranjem faktički ostavljeno na dispoziciju sudijama da sami odrede koje će radnje u postupku povjeriti na provođenje stručnom saradniku. Shodno navedenom, Sud je ocijenio da je ovakvim propisivanjem došlo do povrede načela ustavnosti iz člana 108. stav 1. Ustava, prema kojem zakoni, statuti, drugi propisi i opšti akti moraju biti u saglasnosti sa Ustavom. U pogledu osporenog stava 4. člana 71. Zakona o sudovima Republike Srpske, kojim je propisano koje poslove obavljaju viši stručni saradnici, Sud je ocijenio da ovakvim normiranjem nije došlo do povrede ustavnih garancija na koje se pozivaju davaoci inicijative. Ovom odredbom je, naime, propisano da viši stručni saradnik pomaže sudiji u njegovom radu, izrađuje nacrte sudskih odluka, proučava pravna pitanja, sudsku praksu i pravnu literaturu, izrađuje nacrte pravnih shvatanja, te obavlja samostalno ili pod nadzorom i po uputstvima sudije i druge stručne poslove. Radi se, dakle, o poslovima koji ne zadiru u sudski postupak i vršenje sudijske funkcije, već predstavljaju pomoćne stručne poslove, kojima se stručni saradnici, kroz saradnju i pomoć sudijama prilikom vođenja postupka i izrade odluka, pripremaju za eventualno vršenje pravosudne funkcije. Saglasno navedenom, Sud je ocijenio da ovakvim normiranjem nije došlo do povrede člana 125. Ustava.

Razmatrajući osporene odredbe čl. 4. i 5. Zakona o platama i drugim naknadama sudija i tužilaca u Republici Srpskoj ("Službeni glasnik Republike Srpske" broj 30/07) i člana 2. Zakona o izmjenama i dopuni Zakona o platama i drugim naknadama sudija i tužilaca u Republici Srpskoj ("Službeni glasnik Republike Srpske" broj 116/12), Sud je imao u vidu da je odredbom tačke 12. Amandmana XXXII na Ustav Republike Srpske, kojim je zamijenjen član 68. Ustava, utvrđeno da Republika uređuje i obezbjeđuje, između ostalog, radne odnose, te da se prema članu 49. st. 1. i 2. Ustava, slobode i prava ostvaruju, a dužnosti ispunjavaju neposredno na osnovu ustava, osim ako je Ustavom predviđeno da se uslovi za ostvarivanje pojedinih od njih utvrđuju zakonom, te da se zakonom može propisati način ostvarivanja pojedinih prava i sloboda samo kada je to neophodno za njihovo ostvarivanje. Pored toga, prema članu 39. stav 5. Ustava, svako po osnovu rada ima pravo na zaradu u skladu sa zakonom i kolektivnim ugovorom. Saglasno navedenim ustavnim ovlašćenjima, zakonodavac je Zakonom o platama i drugim naknadama sudija i tužilaca u Republici Srpskoj utvrdio plate, naknade i određena druga materijalna prava sudija, tužilaca i stručnih saradnika u Republici Srpskoj. Tako je osporenim odredbama ovog zakona utvrđena osnovna mjesečna plata stručnih saradnika i viših stručnih saradnika, te je propisano umanjenje osnovne mjesečne plate ovih lica za 10% (član 2. Zakona o izmjenama i dopuni Zakona o platama i drugim naknadama sudija i tužilaca u Republici Srpskoj kojim je u cijelosti izmijenjen osporeni član 4. Zakona o platama i drugim naknadama sudija i tužilaca u Republici Srpskoj), dok je osporenim članom 5. Zakona o platama i drugim naknadama sudija i tužilaca u Republici Srpskoj određen procenat povećanja osnovne mjesečne plate sudija, tužilaca i stručnih saradnika za svaku punu godinu radnog staža. S obzirom na činjenicu da je, kako je već navedeno, osporeni član 4. Zakona o platama i drugim naknadama sudija i tužilaca u Republici Srpskoj ("Službeni glasnik Republike Srpske" broj 30/07) u cijelosti izmijenjen članom 2. Zakona o izmjenama i dopuni Zakona o platama i drugim naknadama sudija i tužilaca u Republici Srpskoj ("Službeni glasnik Republike Srpske" broj 116/12), odnosno da je prestao da važi prije podnošenja inicijative, Sud je, primjenom člana 37. stav 1. tačka d) Zakona o Ustavnom sudu Republike Srpske, odlučio da ne prihvati iniicjativu za ocjenu ustavnosti ove odredbe, jer ne postoje procesne pretpostavke za vođenje postupka i odlučivanje o ovoj zakonskoj odredbi.

Ocjenjujući član 5. Zakona o platama i drugim naknadama sudija i tužilaca u Republici Srpskoj ("Službeni glasnik Republike Srpske" broj 30/07) i član 2. Zakona o izmjenama i dopuni Zakona o platama i drugim naknadama sudija i tužilaca u Republici Srpskoj ("Službeni glasnik Republike Srpske" broj 116/12), Sud je ocijenio da ovakvim propisivanjem visine plate stručnih saradnika, te načina uvećanja plate po osnovu radnog staža, nisu dovedene u pitanje ustavne garancije o pravu na zaradu po osnovu rada iz člana 39. stav 5. Ustava, kako to smatraju davaoci inicijative, jer predmetne zakonske odredbe ni na koji način ne ograničavaju, niti onemogućavaju ostvarivanja ovog prava. Pored toga, navedena odredba Ustava upravo i predviđa da se zakonom i kolektivnim ugovorom uređuje pitanje zarade kao prava iz radnog odnosa. U vezi sa navedenim, Sud ukazuje na to da su visina osnovne plate, kao i eventualna zakonom predviđena umanjenja plate, stvar cjelishodne procjene zakonodavca prilikom uređivanja ovih pravnih odnosa, a pitanje opravdanosti osporenih zakonskih rješenja, prema članu 115. Ustava, nije u domenu ustavnosudske kontrole. Istovremeno, Sud je ocijenio da način na koji je predmetnim zakonskim odredbama uređeno pitanje plata stručnih saradnika ne dovodi do povrede načela ravnopravnosti i jednakosti pred zakonom iz člana 10. Ustava, na koje ukazuju davaoci inicijative. Naime, propisani uslovi podjednako se odnose na sve stručne saradnike koji se nalaze na određenim radnim mjestima, odnosno u istim pravnim situacijama. Sud smatra da ovo ustavno načelo ne podrazumijeva apsolutnu jednakost, već se komparacija, u smislu člana 10. Ustava, može vršiti samo između subjekata koji su istih ili sličnih relevantnih svojstava i nalaze se u jednakom pravnom položaju prilikom ostvarivanja određenih prava. Zbog toga su, po ocjeni Suda, neosnovani navodi inicijative da su stručni saradnici dovedeni u neravnopravan položaj u odnosu na druge radnike suda kojima plata nije umanjena, jer se radi o subjektima koji obavljaju različite poslove i imaju bitno različite obaveze i odgovornosti iz radnog odnosa, tako da se, u konkretnom slučaju, ne mogu porediti u smislu garancija iz člana 10. Ustava. Pored toga, pitanje kojim zakonom će biti regulisana plata i pravo na godišnji odmor pojedinih kategorija zaposlenih lica predstavlja odraz cjelishodnosti i zakonodavne politike u uređivanju ovih odnosa, tako da, shodno članu 115. Ustava, ne može biti predmet ocjene Ustavnog suda. U pogledu navoda davaoca inicijative o nesaglasnosti člana 4. Zakona o platama i drugim naknadama sudija i tužilaca u Republici Srpskoj i člana 2. Zakona o izmjenama i dopuni Zakona o platama i drugim naknadama sudija i tužilaca u Republici Srpskoj sa članom 68. stav 2. Zakona o sudovima Republike Srpske i članom 1. stav 2. Zakona o platama zaposlenih u organima uprave Republike Srpske, Sud ukazuje na to da, prema članu 115. Ustava, ocjena međusobne saglasnosti pojedinih odredaba različitih zakona nije u okviru nadležnosti Ustavnog suda, jer se radi o propisima iste pravne snage.

S obzirom na to da je u toku prethodnog postupka pravno stanje potpuno utvđeno i prikupljeni podaci pružaju pouzdan osnov za odlučivanje, Sud je, na osnovu člana 40. stav 5. Zakona o Ustavnom sudu Republike Srpske, o ustavnosti osporenih odredaba predmetnih zakona odlučio bez donošenja rješenja o pokretanju postupka.

Na osnovu izloženog odlučeno je kao u izreci ove odluke.

Ovu odluku Ustavni sud je donio u sastavu: predsjednik Suda Džerard Selman i sudije: Milenko Arapović, Vojin Bojanić, Amor Bukić, Zlatko Kulenović, Zoran Lipovac, prof. dr Duško Medić, prof. dr Marko Rajčević i akademik prof. dr Snežana Savić.

Broj: U-6/13 PREDSJEDNIK

19. februar 2014. godine USTAVNOG SUDA Džerard Selman

Utvrđuje se da član 71. st. 1, 2. i 3. Zakona o sudovima Republike Srpske… | Sudska praksa | Aktio