Aktio
← Sva sudska praksa

Ustavni sud Republike Srpske

Odbija se prijedlog za utvrđivanje neustavnosti člana 56a Zakona o veterinarstvu u Republici Srpskoj („Službeni glasnik Republike Srpske“ br. 42/08 i 6/12) i neustavnosti i nezakonitosti člana 6. tačka b) Pravilnika o postupku dodjele ovlašćenja za sprovođenje obaveznih veterinarskih mjera i postupku upisa u registar ovlašćenih veterinarskih organizacija („Službeni glasnik Republike Srpske“ broj 87/12).

Odluka donesena 19. 02. 2014.

Odluka je preuzeta sa stranice ustavnisud.org i prikazana informativno. Za pravno obavezujući tekst odluke kontaktirajte nadležni sud.

Predmeti (1)

U-17/13

Ocjena ustavnosti i zakonitosti

Odluka

19. 02. 2014.

Tekst odluke

Ustavni sud Republike Srpske, na osnovu člana 115. Ustava Republike Srpske i člana 60. stav 1. tačka d) Zakona o Ustavnom sudu Republike Srpske („Službeni glasnik Republike Srpske“ br. 104/11 i 92/12), na sjednici održanoj 19. februara 2014. godine, donio je

ODLUKU

Odbija se prijedlog za utvrđivanje neustavnosti člana 56a Zakona o veterinarstvu u Republici Srpskoj („Službeni glasnik Republike Srpske“ br. 42/08 i 6/12) i neustavnosti i nezakonitosti člana 6. tačka b) Pravilnika o postupku dodjele ovlašćenja za sprovođenje obaveznih veterinarskih mjera i postupku upisa u registar ovlašćenih veterinarskih organizacija („Službeni glasnik Republike Srpske“ broj 87/12).

Obrazloženje

Veterinarska komora Republike Srpske, koju zastupa punomoćnik Ilija Đakić, advokat iz Banje Luke, podnijela je Ustavnom sudu Republike Srpske (u daljem tekstu: Sud) prijedlog za utvrđivanje neustavnosti člana 56a Zakona o veterinarstvu u Republici Srpskoj („Službeni glasnik Republike Srpske“ br. 42/08 i 6/12) i neustavnosti i nezakonitosti člana 6. stav 1. tačka b) Pravilnika o postupku dodjele ovlašćenja za sprovođenje obaveznih veterinarskih mjera i postupku upisa u registar ovlašćenih veterinarskih organizacija („Službeni glasnik Republike Srpske“ broj 87/12). Međutim, iz navoda prijedloga kojima se obrazlaže osporavanje odredbe člana 6. tačka b) Pravilnika nesporno proizlazi da je omaškom navedeno da se osporava član 6. „stav 1. tačka 2.“ ovog pravilnika, budući da sadržinu ove norme čine jedino tačke a), b), v), g), d) i đ). Prema mišljenju podnosioca prijedloga, neustavnost osporene odredbe Zakona je u tome što nisu predviđeni jednaki kadrovski uslovi za sticanje prava na ovlašćenje za sprovođenje obaveznih veterinarskih mjera na određenom epizootiološkom području za sve veterinarske organizacije, čime da su povrijeđene odredbe članova 51, 52, 54. i 66. Ustava Republike Srpske. Obrazlažući ove navode podnosilac prijedloga ističe da je osporenim normiranjem ministar ovlašćen da poslove sprovođenja obaveznih veterinarskih mjera na određenom epizootiološkom području neke opštine, ukoliko ne postoji registrovana veterinarska organizacija sa najmanje dva zaposlena doktora veterinarske medicine ili diplomirana veterinara i najmanje jednim veterinarskim tehničarem ili jednim pomoćnim radnikom, dodijeli registrovanoj veterinarskoj organizaciji sa te opštine, odnosno iz susjedne ili druge opštine/grada, bez obzira na činjenicu da je na tom području registrovana veterinarska ambulanta, kao jedan od organizacionih oblika veterinarske djelatnosti. Na taj način su, smatra podnosilac prijedloga, veterinarske ambulante dovedene u neravnopravan položaj u odnosu na ostale vetrinarske organizacije. Nadalje, citirajući osporeni član 6. tačka b) Pravilnika, podnosilac prijedloga navodi da nije u saglasnosti sa odredbom člana 55. stav 4. Zakona zbog toga što nije konkretizovano koja je veterinarska organizacija u pitanju, čime da je povrijeđen ustavni princip zakonitosti iz člana 108. Ustava. S tim u vezi, ističe da je u Republici Srpskoj registrovano oko 60 veterinarskih organizacija sa jednim doktorom veterinarske medicine, te da uskraćivanje veterinarskim ambulantama sprovođenja obaveznih veterinarskih mjera nije pravno i ekonomski utemeljeno, niti je sa stanovišta struke opravdano. Predlaže da Sud provede postupak i utvrdi neustavnost osporene zakonske odredbe, odnosno neustavnost i nezakonitosti osporene odredbe predmetnog pravilnika. Narodna skupština Republike Srpske dostavila je Sudu odgovor u kome su navodi iz prijedloga ocijenjeni kao neosnovani, te je istaknuto: da se predmetna norma odnosi na sve adresate jednako i ravnopravno; da smatraju da podnosilac prijedloga pogrešno tumači osporenu zakonsku odredbu, jer pravi razliku među subjektima identičnog statusa, odnosno poredi veterinarske organizacije koje ispunjavaju zakonom propisane uslove za sticanje prava na ovlašćenje za obavljanje sprovođenja obaveznih veterinarskih mjera sa onim koje ih ne ispunjavaju; da nezadovoljstvo određenim zakonskim rješenjem ne može biti predmet ocjene ustavnosti, već zakonodavne procedure; da nije u nadležnosti Ustavnog suda da cijeni cjelishodnost osporenog zakonskog rješenja; da osporeno normiranje udovoljava standardima članova 10, 51, 52, 54, 66. i 108. Ustava Republike Srpske. Zbog navedenog predlažu da Sud podneseni prijedlog odbije.

Ministarstvo poljoprivrede, šumarstva i vodoprivrede Republike Srpske kao donosilac osporenog Pravilnika o postupku dodjele ovlašćenja za sprovođenje obaveznih veterinarskih mjera i postupku upisa u registar ovlašćenih veterinarskih organizacija nije dostavilo odgovor na navode sadržane u prijedlogu.

Osporenim članom 56a Zakona o veterinarstvu u Republici Srpskoj („Službeni glasnik Republike Srpske“ br. 42/08 i 6/12) propisano je: da pravo na ovlašćenje za sprovođenje obaveznih veterinarskih mjera na određenom epizootiološkom području imaju veterinarske organizacije sa najmanje dva zaposlena doktora veterinarske medicine ili diplomirana veterinara i najmanje jednog veterinarskog tehničara ili jednog pomoćnog radnika, a dijagnostičke pretrage po osnovu ovih mjera sprovode dijagnostičke institucije iz člana 51. Zakona (stav 1); ako na epizootiološkom području neke opštine ne postoji registrovana vetrinarska organizacija sa najmanje dva zaposlena doktora veterinarske medicine ili diplomrana veterinara i najmanje jednim veterinarskim tehničarem ili jednim pomoćnim radnikom, poslove sprovođenja obaveznih veterinarskih mjera ministar će rješenjem dodijeliti registrovanim veterinarskim organizacijama sa te opštine, na period od jedne godine (stav 2); ako na epizootiološkom području neke opštine ne postoji registrovana veterinarska organizacija, poslovi sprovođenja obaveznih veterinarskih mjera dodijeliće se zainteresovanim veterinarskim organizacijama iz susjedene ili druge opštine ili grada (stav 3); ako na epizootiološkom području neke opštine ne postoji zainteresovana registrovana veterinarska organizacija za sprovođenje obaveznih veterinarskih mjera, ovlašćenu veterinarsku organizaciju odrediće ministar (stav 4); veterinarske organizacije koje su zainteresovane za sprovođenje obaveznih veterinarskih mjera na određenom epizootiološkom području sa ministarstvom potpisuju ugovor na period od četiri godine, počevši od 1. januara 2013. godine, nakon čega ministar donosi rješenje o ovlašćenju veterinarske organizacije (stav 5); da postojeća rješenja o ovlašćenju za sprovođenje obaveznih veterinarskih mjera ostaju na snazi do 31. decembra 2012. godine (stav 6); da su veterinarske organizacije dužne da sprovode obavezne veterinarske mjere u skladu sa rješenjem o ovlašćenju za sprovođenje obaveznih veterinarskih mjera samo na epizootiološkom području koje im je dodijeljeno (stav 7); da su sve ovlašćene veterinarske organizacije dužne da svaku kadrovsku promjenu u roku od 15 dana pismenim putem prijave ministarstvu (stav 8). Ministar poljoprivrede, šumarstva i vodoprivrede Vlade Republike Srpske je na osnovu člana 56. i 57, a u vezi sa članom 56a Zakona o veterinarstvu u Republici Srpskoj („Službeni glasnik Republike Srpske“ br. 42/08 i 6/12) i člana 82. stav 2. Zakona o republičkoj upravi („Službeni glasnik Republike Srpske“ br. 118/08, 11/09, 74/10, 86/10 i 24/12), donio Pravilnik o postupku dodjele ovlašćenja za sprovođenje obaveznih veterinarskih mjera i postupku upisa u registar ovlašćenih veterinarskih organizacija („Službeni glasnik Republike Srpske“ broj 87/12). Ovim pravilnikom su propisane obavezne veterinarske mjere, način utvrđivanja ovlašćenja za teritorijalnu nadležnost veterinarskih organizacija u pogledu sprovođenja obaveznih veterinarskih mjera u Republici Srpskoj, način kontrolisanja ispunjenosti uslova za obavljanje obaveznih poslova na jednom epizootiološkom području, kriterijumi za dodjelu poslova, obaveze veterinarskih organizacija, rokovi i druge aktivnosti predviđene ovim pravilnikom. Osporenom odredbom člana 6. tačka b) Pravilnika propisano je da zahtjev za dobijanje ovlašćenja za obavljanje poslova navedenih u članu 2. ovog pravilnika na epizootiološkom području može podnijeti svaka registrovana veterinarska organizacija koja ispunjava, pored ostalih, uslov da ima najmanje dva zaposlena doktora veterinarske medicine ili diplomirana veterinara, od kojih jedan može biti u svojstvu pripravnika.

U postupku ocjenjivanja osporene odredbe Zakona o veterinarstvu u Republici Srpskoj Sud je imao u vidu da je tačkama 6, 11. i 13. Amandmana XXXII na Ustav Republike Srpske, kojim je zamijenjen član 68. Ustava, utvrđeno da Republika uređuje i obezbjeđuje, između ostalog, pravni položaj preduzeća i drugih organizacija, njihovih udruženja i komora, sistem javnih službi i zaštitu životne sredine. U skladu sa ovim ustavnim ovlašćenjima, Zakonom o veterinarstvu u Republici Srpskoj uređena je zdravstvena zaštita i sprečavanje zaraznih bolesti životinja, obavljanje veterinarske djelatnosti, veterinarsko-sanitarna kontrola uzgoja i prometa životinja, proizvoda, sirovina i otpadaka životinjskog porijekla, reprodukcija životinja, primjena zoohigijenskih i tehnoloških mjera u uzgoju životinja u pogledu zdravstvene zaštite, zaštite životne sredine u ovoj oblasti i dobrobit životinja, te nadležnost veterinarskih službi, kao službi od posebnog interesa za Republiku u oblasti suzbijanja zaraznih bolesti životinja, zoonoza i sprovođenja mjera značajnih za javno zdravlje, organizacija i nadležnosti Veterinarske komore, stručno usavršavanje u veterinarstvu, baze podataka i informacioni sistem.

Po ocjeni Suda, propisivanje kao osporenom zakonskom odredbom, da pravo na ovlašćenje za sprovođenje obaveznih veterinarskih mjera na određenom epizootiološkom području imaju veterinarske organizacije sa najmanje dva zaposlena doktora veterinarske medicine ili diplomirana veterinara i najmanje jednog veterinarskog tehničara ili jednog pomoćnog radnika, dok će ministar, ako na epizootiološkom području neke opštine ne postoji registrovana vetrinarska organizacija koja ispunjava navedene kadrovske uslove, rješenjem dodijeliti poslove sprovođenja obaveznih veterinarskih mjera registrovanim veterinarskim organizacijama sa te opštine na period od jedne godine, odnosno zainteresovanim veterinarskim organizacijama iz susjedne ili druge opštine/grada, odnosno da će, ukoliko nema zainteresovanih veterinarskih organizacija, ovlašćenu veterinarsku organizaciju za sprovođenje obaveznih veterinarskih mjera odrediti ministar, je u skladu sa navedenim ustavnim ovlašćenjem zakonodavca da uredi zdravstvenu zaštitu životinja i obavljanje veterinarske djelatnosti, te zaštitu životne sredine u ovoj oblasti, a u okviru toga i pitanje sprovođenja obaveznih veterinarskih mjera na epizootiološkom području opštine/grada.

Prilikom ove ocjene Sud je imao u vidu da je članom 45. Zakona o veterinarstvu u Republici Srpskoj propisano da veterinarsku djelatnost obavljaju, između ostalih, ovlašćene veterinarske organizacije, a prema članu 55. ovog zakona pravna i fizička lica koja ispunjavaju propisane kadrovske, prostorne, higijensko-tehničke uslove, kao i uslove u pogledu opreme za obavljanje veterinarske djelatnosti – mogu osnovati veterinarske organizacije: veterinarsku ambulantu, veterinarsku stanicu, veterinarsku apoteku, veterinarsku bolnicu i veterinarsku kliniku, te da se iste mogu organizovati kao ustanove, preduzeća ili drugi oblici organizovanja u skladu sa zakonom (stav 1. i 3); da veterinarsku djelatnost mogu obavljati u okviru veterinarske ambulante registrovani subjekti koji imaju zaposlenog najmanje jednog diplomiranog veterinara ili doktora veterinarske medicine kojima nije pravosnažnom odlukom suda zabranjeno bavljenje veterinarskim pozivom, uz najmanje jednog veterinarskog tehničara ili jednog pomoćnog radnika (stav 4); a u okviru veterinarske stanice registrovani subjekti koji imaju zaposlena najmanje tri diplomirana veterinara ili doktora veterinarske medicine kojima nije pravosnažnom odlukom suda zabranjeno bavljenje veterinarskim pozivom, uz najmanje tri veterinarska tehničara ili tri pomoćna radnika (stav 5); te ukoliko veterinarska stanica ima jednu ili više organizacionih jedinica van sjedišta, onda u sjedištu ima zaposlena najmanje dva diplomirana veterinara ili doktora veterinarske medicine i jednog veterinarskog tehničara ili jednog pomoćnog radnika, a u svakoj novoj organizacionoj jedinici po jednog diplomiranog veterinara ili doktora veterinarske medicine i jednog veterinarskog tehničara ili jednog pomoćnog radnika (stav 6); da veterinarsku apoteku mogu registrovati subjekti koji imaju zaposlenog najmanje jednog diplomiranog veterinara ili doktora veterinarske medicine kojima nije pravosnažnom odlukom suda zabranjeno bavljenje veterinarskim pozivom (stav 7); da veterinarsku bolnicu mogu registrovati subjekti koji imaju zaposlenih najmanje pet diplomiranih veterinara ili doktora veterinarske medicine kojima nije pravosnažnom odlukom suda zabranjeno bavljenje veterinarskim pozivom (stav 8); da veterinarsku kliniku mogu registrovati subjekti koji imaju zaposlenih najmanje deset diplomiranih veterinara ili doktora veterinarske medicine kojima nije pravosnažnom odlukom suda zabranjeno bavljenje veterinarskim pozivom (stav 9); i da pravilnik o uslovima i vrsti poslova koje mogu obavljati veterinarske organizacije iz stava 1. ovog člana donosi ministar (stav 10). Odredbama člana 56. stav 1. i 3. istog zakona propisano je da veterinarska organizacija obavlja veterinarsku djelatnost kada ministar rješenjem utvrdi da ispunjava propisane uslove za određeni organizacioni oblik, dok za obavljanje djelatnosti u okviru sprovođenja obaveznih veterinarskih mjera ista, pored rješenja iz stava 1. ovog člana, mora od ministarstva pribaviti ovlašćenje ili koncesiju. Imajući u vidu navedeno Sud je ocijenio neosnovanim navode podnosioca prijedloga da se osporenom zakonskom odredbom povređuju odredbe članova 51, 52, 54. i 66. Ustava Republike Srpske u pogledu sticanja prava na ovlašćenje za sprovođenje obaveznih veterinarskih mjera na određenom epizootiološkom području. Očigledno se radi o nerazumijevanju, odnosno pogrešnom tumačenju osporenog člana 56a Zakona o veterinarstvu u Republici Srpskoj u odnosu na navedene ustavne odredbe, jer se nijednom relevantnom odredbom ovog zakona veterinarska ambulanta, kao oblik veterinarske organizacije, ne dovodi u neravnopravan položaj u odnosu na druge organizacione oblike. Pritom je Sud posebno imao u vidu da je prema članu 55. Zakona dato pravo svakom pravnom ili fizičkom licu, bez obzira na oblik i obim organizovanja, da pod jednakim uslovima osnuje bilo koji oblik veterinarske organizacije ustanovljen ovim zakonom, s tim što opredjeljivanje da se osnuje odgovarajuća veterinarska organizacija – veterinarska ambulanta, opredjeljuje i kojim će se poslovima u oblasti veterinarske djelatnosti takva veterinarska organizacija baviti. Slijedom navedenog Sud je utvrdio da Zakon nijednom odredbom ne pravi razliku u pravima, obavezama i odgovornostima veterinarskih ambulanti u pogledu obavljanja veterinarske djelatnosti. Propisivanje različitih kadrovskih uslova u zavisnosti od oblika organizovanja veterinarske organizacije, po ocjeni Suda, stvar je zakonodavne politike u okviru utvrđenog ustavnog ovlašćenja zakonodavca da uređuje zaštitu zdravlja i dobrobit životinja, te obavljanje veterinarske djelatnosti, koja podrazumijeva i djelatnost sprovođenja obaveznih veterinarskih mjera, a time i, pored ostalih, kadrovske uslove za obavljanje iste. Iz izloženog Sud je ocijenio da zakonodavac osporenim propisivanjem nije izašao iz okvira svojih ustavnih ovlašćenja. Pitanje cjelishodnosti i opravdanosti osporenog zakonskog rješenja, u smislu odredbe člana 115. Ustava, nije predmet ustavnosudske kontrole.

U postupku ocjenjivanja ustavnosti i zakonitosti osporene odredbe Pravilnika o postupku dodjele ovlašćenja za sprovođenje obaveznih veterinarskih mjera i postupku upisa u registar ovlašćenih veterinarskih organizacija („Službeni glasnik Republike Srpske“ broj 87/12), Sud je imao u vidu odredbu člana 55. stav 10. Zakona o veterinarstvu u Republici Srpskoj, kojom je propisano da pravilnik o uslovima i vrsti poslova koje mogu obavljati veterinarske organizacije iz stava 1. ovog člana donosi ministar, kao i člana 69. stav 1. i 2. Zakona o republičkoj upravi („Službeni glasnik Republike Srpske“ br.118/08, 11/09, 74/10, 86/10 i 24/12), prema kojim organi uprave donose pravilnike, naredbe i uputstva, a da se pravilnikom razrađuju pojedine odredbe zakona ili propisa Vlade.

Pored toga, Sud je imao u vidu da su Zakonom o veterinarstvu u Republici Srpskoj propisane: obavezne opšte preventivne mjere za zaštitu životinja od zaraznih bolesti koje sprovode vlasnici i čuvari životinja (član 7), posebne preventivne mjere radi ranog otkrivanja i sprečavanja pojava zaraznih bolesti koje vrše ovlašćene veterinarske organizacije (član 8) i obavezne posebne preventivne mjere za zaštitu stanovništva od zoonoza i toksičnih agensa (član 9), te definisana veterinarska djelatnost (član 46), odnosno određena djelatnost ovlašćenih veterinarskih organizacija (član 48. stav 1), kao i da su propisani kadrovski uslovi koje moraju ispunjavati veterinarske organizacije za sticanje prava na ovlašćenje za sprovođenje obaveznih veterinarskih mjera (član 56a).

Na osnovu izloženog Sud je ocijenio da osporenom odredbom člana člana 6. tačka b) Pravilnika nisu prekoračene granice zakonskih ovlašćenja donosioca akta, jer se njime ne mijenja zakonsko rješenje u predmetnoj oblasti, već se to rješenje bliže razrađuje radi adekvatne primjene u praksi. S obzirom na izloženo Sud je ocijenio da je normiranje kao osporenom odredbom Pravilnika u saglasnosti sa načelom zakonitosti iz člana 108. stav 2. Ustava, kojim je propisano da propisi i opšti akti moraju biti u saglasnosti sa zakonom.

Na osnovu izloženog odlučeno je kao u izreci ove odluke.

Ovu odluku Ustavni sud je donio u sastavu: predsjednik Suda Džerard Selman i sudije: Milenko Arapović, Vojin Bojanić, Amor Bukić, Zlatko Kulenović, Zoran Lipovac, prof. dr Duško Medić, prof. dr Marko Rajčević i akademik prof. dr Snežana Savić.

Broj: U-17/13 PREDSJEDNIK

19. februar 2014. godine USTAVNOG SUDA Džerard Selman

Odbija se prijedlog za utvrđivanje neustavnosti člana 56a Zakona o… | Sudska praksa | Aktio