Ustavni sud Republike Srpske
Utvrđuje se da član 30. stav 2. Zakona o suzbijanju organizovanog i najtežih oblika privrednog kriminala („Službeni glasnik Republike Srpske“ br. 37/06, 69/06 i 99/07), odnosno član 28. stav 2. Zakona o suzbijanju organizovanog i najtežih oblika privrednog kriminala („Službeni glasnik Republike Srpske“ broj 111/07 – prečišćeni tekst) u dijelu koji glasi: „odnosno u svim slučajevima kada je od glavnog specijalnog tužioca donijeta odluka o preuzimanju predmeta“ nije u saglasnosti sa Ustavom Republike Srpske. Ne prihvata se inicijativa za ocjenu ustavnosti članova 13, 14. i 15. Zakona o suzbijanju organizovanog i najtežih oblika privrednog kriminala („Službeni glasnik Republike Srpske“ br. 37/06, 69/06, 99/07), odnosno članova 12, 13. i 14. Zakona o suzbijanju organizovanog i najtežih oblika privrednog kriminala („Službeni glasnik Republike Srpske“ broj 111/07 – prečišćeni tekst). Ne prihvata se inicijativa za ocjenjivanje saglasnosti članova 13, 14, 15. i 30. stav 2. Zakona o suzbijanju organizovanog i najtežih oblika kriminala („Službeni glasnik Republike Srpske“ br. 37/06, 69/06, 99/07), odnosno članova 12, 13, 14. i 28. stav 2. Zakona o suzbijanju organizovanog i najtežih oblika privrednog kriminala („Službeni glasnik Republike Srpske“ broj 111/07 – prečišćeni tekst) sa članom 23. Zakona o krivičnom postupku („Službeni glasnik Republike Srpske“ br. 50/03, 111/04, 115/04, 29/07, 68/07, 119/08, 55/09, 80/09, 88/09 i 92/09), članom 17, članom 25. tačka 1. i članom 27. stav 1. tačka a. Zakona o sudovima Republike Srpske („Službeni glasnik Republike Srpske“ br. 111/04, 109/05, 37/06, 17/08, 119/08, 58/09 i 116/09), te članom 25. stav 1. i 5. Zakona o tužilaštvima Republike Srpske („Službeni glasnik Republike Srpske“ br. 55/02, 85/03, 115/04 i 37/06).
Odluka donesena 19. 03. 2014.
Predmeti (1)
U-47/09
Ocjena ustavnosti i zakonitosti
Odluka
19. 03. 2014.
Tekst odluke
Ustavni sud Republike Srpske, na osnovu člana 115. Ustava Republike Srpske, člana 37. stav 1. tačka a), člana 60. stav 1. tačka a) i člana 61. stav 1. tačke g) i d) Zakona o Ustavnom sudu Republike Srpske („Službeni glasnik Republike Srpske“ br. 104/11 i 92/12), na sjednici održanoj 19. marta 2014. godine, donioje
ODLUKU
Utvrđuje se da član 30. stav 2. Zakona o suzbijanju organizovanog i najtežih oblika privrednog kriminala („Službeni glasnik Republike Srpske“ br. 37/06, 69/06 i 99/07), odnosno član 28. stav 2. Zakona o suzbijanju organizovanog i najtežih oblika privrednog kriminala („Službeni glasnik Republike Srpske“ broj 111/07 – prečišćeni tekst) u dijelu koji glasi: „odnosno u svim slučajevima kada je od glavnog specijalnog tužioca donijeta odluka o preuzimanju predmeta“ nije u saglasnosti sa Ustavom Republike Srpske.
Ne prihvata se inicijativa za ocjenu ustavnosti članova 13, 14. i 15. Zakona o suzbijanju organizovanog i najtežih oblika privrednog kriminala („Službeni glasnik Republike Srpske“ br. 37/06, 69/06, 99/07), odnosno članova 12, 13. i 14. Zakona o suzbijanju organizovanog i najtežih oblika privrednog kriminala („Službeni glasnik Republike Srpske“ broj 111/07 – prečišćeni tekst).
Ne prihvata se inicijativa za ocjenjivanje saglasnosti članova 13, 14, 15. i 30. stav 2. Zakona o suzbijanju organizovanog i najtežih oblika kriminala („Službeni glasnik Republike Srpske“ br. 37/06, 69/06, 99/07), odnosno članova 12, 13, 14. i 28. stav 2. Zakona o suzbijanju organizovanog i najtežih oblika privrednog kriminala („Službeni glasnik Republike Srpske“ broj 111/07 – prečišćeni tekst) sa članom 23. Zakona o krivičnom postupku („Službeni glasnik Republike Srpske“ br. 50/03, 111/04, 115/04, 29/07, 68/07, 119/08, 55/09, 80/09, 88/09 i 92/09), članom 17, članom 25. tačka 1. i članom 27. stav 1. tačka a. Zakona o sudovima Republike Srpske („Službeni glasnik Republike Srpske“ br. 111/04, 109/05, 37/06, 17/08, 119/08, 58/09 i 116/09), te članom 25. stav 1. i 5. Zakona o tužilaštvima Republike Srpske („Službeni glasnik Republike Srpske“ br. 55/02, 85/03, 115/04 i 37/06).
Obrazloženje
Advokatsko društvo „Jamina Borislav&Jokić Dragiša“ o.d. Istočno Sarajevo dalo je Ustavnom sudu Republike Srpske inicijativu za pokretanje postupka za ocjenjivanje ustavnosti članova 13, 14, 15. i 30. stav 2. Zakona o suzbijanju organizovanog i najtežih oblika privrednog kriminala („Službeni glasnik Republike Srpske“, br. 37/06, 69/06 i 99/07) – ( u daljem tekstu: Zakon). U inicijativi se navodi da osporene odredbe Zakona nisu u saglasnosti sa članom 121. Ustava Republike Srpske, jer je osporenim zakonskim rješenjima, prema navodima davaoca inicijative, nadležnost Posebnog odjeljenja suda za organizovani i najteže oblike privrednog kriminala zasnovana na volji tužioca koji je stranka u postupku, putem naredbe iz člana 15. Zakona. Na taj način se, prema navodima davaoca inicijative, određivanje stvarne nadležnosti, kao jedne od bitnih funkcija sudske vlasti, uzima od suda i daje tužiocu kao stranci u postupku. Pored toga, davalac inicijative navodi da osporene odredbe Zakona nisu u saglasnosti sa članom 23. Zakona o krivičnom postupku („Službeni glasnik Republike Srpske“ br. 50/03, 111/04, 115/04, 29/07, 68/07 i 119/08), članom 17. i 27. stav 1. tačka a. Zakona o sudovima Republike Srpske („Službeni glasnik Republike Srpske“ br. 111/04), te članom 25. stav 1. i 5. Zakona o tužilaštvima Republike Srpske („Službeni glasnik Republike Srpske“ br. 55/02 i 37/06), kao i da član 30. stav 2. ovog zakona nije u saglasnosti ni sa članom 25. tačka 1. Zakona o sudovima Republike Srpske. Na osnovu izloženog predlaže da Sud utvrdi da osporene zakonske odredbe nisu u saglasnosti sa Ustavom Republike Srpske. Sud je, prije svega, konstatovao da je u „Službenom glasniku Republike Srpske“ broj 111/07 od 17. decembra 2007. godine objavljen prečišćen tekst Zakona i da osporeni članovi 13, 14. i 15. prema prečišćenom tekstu Zakona odgovaraju članovima 12, 13. i 14, a osporeni član 30. stav 2, članu 28. stav 2. prečišćenog teksta.
Razmatrajući datu inicijativu Sud je, na sjednici održanoj 18. marta 2011. godine, rješenjem pokrenuo postupak za ocjenjivanje ustavnosti članova 13, 14, 15. i 30. stav 2. Zakona, koji su identični članovima 12, 13, 14. i 28. stav 2. Zakona o suzbijanju organizovanog i najtežih oblika privrednog kriminala („Službeni glasnik Republike Srpske“ broj 111/07 – prečišćeni tekst) – (u daljem tekstu: Zakon – prečišćeni tekst).
Narodna skupština Republike Srpske nije dostavila odgovor na rješenje o pokretanju postupka. U odgovoru na inicijativu, Narodna skupština Republike Srpske je osporila navode davaoca inicijative, te istakla razloge koji su, kako navode, ukazivali da je neophodno da se formiraju posebna tužilačka i sudska odjeljenja, čija bi aktivnost bila ograničena samo na procesuiranje osoba za učešće u organizovanom kriminalu, te činjenja najtežih oblika privrednog kriminala. Uz to, u odgovoru je osporena, kao proizvoljna, teza davaoca inicijative da osporena zakonska rješenja oduzimaju ingerencije postupajućem sudu da samostalno odlučuje o sopstvenoj stvarnoj nadležnosti. Pri tome, u odgovoru podsjećaju da je kvalifikacija krivičnog djela jedan od obaveznih elemenata optužnice i da tužilac, dajući kvalifikaciju krivičnom djelu, indirektno odlučuje o stvarnoj nadležnosti postupajućeg suda budući da je ova nadležnost uslovljena vrstom i visinom sankcije koju Krivični zakon predviđa za krivično djelo iz optužnice. Sud je, prema navodima iz odgovora, obavezan da ex officio pazi na svoju stvarnu nadležnost, zbog čega su neosnovani navodi iz inicijative da je Posebnom odjeljenju za organizovni i najteže oblike privrednog kriminala ovo pravo uskraćeno.
Osporenim članom 13. Zakona, odnosno članom 12. Zakona – prečišćeni tekst, propisano je da ukoliko postoji osnov sumnje da je izvršeno krivično djelo iz člana 3. ovog zakona, glavni specijalni tužilac donosi odluku o postupanju u tom slučaju po prethodno pribavljenom mišljenju Kolegijuma Specijalnog tužilaštva (stav 1), te da ukoliko glavni specijalni tužilac procijeni da se u određenom slučaju, za koji je saznao putem prijave ili o kojem je obaviješten na drugi način, ne radi o slučaju predviđenom članom 3. ovog zakona, ali da bi mogli postojati osnovi sumnje da je izvršeno drugo krivično djelo, o tome obavještava nadležno okružno tužilaštvo radi preduzimanja daljnjih radnji i mjera iz nadležnosti okružnog tužilaštva (stav 2). Stavom 3. ovog člana propisano je da u slučaju iz stava 2. ovog člana glavni specijalni tužilac ima ovlašćenje da u svakom trenutku do podizanja optužnice, ukoliko naknadno ocijeni da su se stekli uslovi iz člana 3. ovog zakona, donese odluku o preuzimanju predmeta, po prethodno pribavljenom mišljenju Kolegijuma Specijalnog tužilaštva. Članom 14. stav 1. Zakona, odnosno članom 13. stav 1. Zakona – prečišćeni tekst, propisano je da ukoliko nadležno tužilaštvo postupajući po prijavi zaključi da iz sadržaja prijave proizlazi da bi za prijavljeno krivično djelo moglo biti nadležno Specijalno tužilaštvo, tužilac koji postupa po prijavi je dužan o tome, bez odlaganja, obavijestiti glavnog tužioca, koji će o istom obavijestiti glavnog specijalnog tužioca, sa navođenjem razloga zbog kojih smatra da su ostvareni uslovi za preuzimanje predmeta, a stavom 2. ovog člana da će u slučaju iz prethodnog stava glavni specijalni tužilac preduzeti potrebne mjere radi ocjene postojanja uslova za preuzimanje predmeta. Prema stavu 3. ovog člana sva tužilaštva u Republici Srpskoj su dužna Specijalnom tužilaštvu, bez odlaganja, omogućiti nesmetan uvid u krivični predmet koji zatraži Specijalno tužilaštvo, a prema stavu 4. istog člana kada glavni specijalni tužilac ocijeni da je u krivičnom predmetu riječ o slučaju predviđenom članom 3. ovog zakona, donosi odluku o preuzimanju predmeta. Odredbom člana 15. Zakona, odnosno člana 14. Zakona – prečišćeni tekst, propisano je da odluku iz člana 13. i 14. ovog zakona, odnosno člana 12. i 13. Zakona – prečišćeni tekst, o preuzimanju predmeta glavni specijalni tužilac donosi u formi naredbe. Protiv takve naredbe nadležni okružni tužilac može podnijeti žalbu glavnom republičkom tužiocu, ali takva žalba ne odlaže preuzimanje predmeta (stav 1), te da je tužilaštvo u Republici Srpskoj, koje od glavnog specijalnog tužioca primi odluku o preuzimanju predmeta, dužno, bez odlaganja, obezbijediti primopredaju takvog krivičnog predmeta, uključujući sve spise i dokaze takvog predmeta (stav 2). Članom 30. stav 1. Zakona, odnosno članom 28. stav 1. Zakona – prečišćeni tekst, propisano je da se u okviru Okružnog suda u Banjoj Luci formira Posebno odjeljenje za organizovani i najteže oblike privrednog kriminala (u daljem tekstu: Posebno odjeljenje). Prema osporenoj odredbi člana 30. stav 2. Zakona, osnosno člana 28. stav 2. Zakona – prečišćeni tekst, Posebno odjeljenje nadležno je na čitavoj teritoriji Republike Srpske za postupanje u slučajevima predviđenim članom 3. ovog zakona, bez obzira na propisanu kaznu za pojedino krivično djelo, odnosno u svim slučajevima kada je od glavnog specijalnog tužioca donijeta odluka o preuzimanju predmeta.
U postupkuocjenjivanja ustavnosti osporenih zakonskih odredbi Sud je imao u vidu da je tačkom 10. Amandmana XXXII na Ustav Republike Srpske, kojim je zamijenjen član 68. Ustava, utvrđeno da Republika uređuje i obezbjeđuje organizaciju, nadležnosti i rad državnih organa, da je odredbom člana 121. stav 2. Ustava utvrđeno da su sudovi samostalni i nezavisni i sude na osnovu Ustava i zakona, kao i odredbu člana 128. stav 2. Ustava, prema kojoj se osnivanje, organizacija i nadležnost javnog tužilaštva uređuje zakonom.
Saglasno navedenim ustavnim odredbama, Narodna skupština je donijela Zakon kojim se, kao posebnim zakonom, uređuje osnivanje, organizacija, nadležnost i ovlašćenja posebnih organizacionih jedinica tužilaštva i suda u cilju efikasnog suzbijanja organizovanog i najtežih oblika privrednog kriminala u Republici Srpskoj. Djelokrug nadležnosti pomenutih organizacionih jedinica tužilaštva i suda propisana je članom 3. ovog zakona, prema kome se ovaj zakon, primjenjuje u cilju otkrivanja i krivičnog gonjenja učinilaca sljedećih krivičnih djela: krivičnih djela organizovanog kriminala predviđenog članom 4. ovog zakona, te krivičnih djela sa elementima organizovanosti, kao i krivičnih djela povezanih sa takvim djelima ili učiniocima takvih djela, a u slučajevima kada za postupanje nije nadležno Tužilaštvo i Sud Bosne i Hercegovine (tačka a), najtežih oblika krivičnih djela protiv privrede i platnog prometa, i protiv službene dužnosti kada je zbog okolnosti izvršenja djela ili posljedica djela krivično gonjenje od posebnog značaja za Republiku Srpsku, te krivičnih djela povezanih sa takvim djelima ili učioniocima takvih djela (tačka b) i drugih krivičnih djela predviđenih krivičnim zakonodavstvom Republike Srpske kod kojih je kao najmanja zaprijećena kazna zatvora u trajanju od pet godina, a kada je zbog okolnosti izvršenja djela ili posljedica djela krivično gonjenje od posebnog značaja za Republiku Srpsku, te krivičnih djela povezanih s takvim djelima ili učiniocima takvih djela (tačka c). Po ocjeni Suda, propisivanjem nadležnosti Posebnog odjeljenja kao u osporenoj odredbi člana 30. stav 2. Zakona, odnosno člana 28. stav 2. Zakona – prečišćeni tekst u dijelu koji glasi: „odnosno u svim slučajevima kada je od glavnog specijalnog tužioca donijeta odluka o preuzimanju predmeta“, dovedeno je u pitanje ustavno načelo samostalnosti i nezavisnosti sudova iz člana 121. stav 2. Ustava, jer nadležnost suda ne može biti uslovljena odlukom o preuzimanju predmeta donesenom od glavnog specijalnog tužioca koji je, kao rukovodilac državnog organa kojigoni učinioce krivičnih djela propisanih u članu 3. Zakona, jedna od ravnopravnih stranaka u postupku pred sudom. Iz navedenih razloga Sud je utvrdio da osporeni član 30. stav 2. Zakona, odnosno član 28. stav 2. Zakona – prečišćeni tekst u dijelu koji glasi: „odnosno u svim slučajevima kada je od glavnog specijalnog tužioca donijeta odluka o preuzimanju predmeta“ nije saglasan sa načelom samostalnosti i nezavisnosti sudova iz člana 121. stav 2. Ustava Republike Srpske.
Analizirajući ustavnost osporenih odredbi članova 13, 14. i 15. Zakona, odnosno članova 12, 13. i 14. Zakona – prečišćeni tekst, u odnosu na ovlašćenja koja su tim odredbama data glavnom specijalnom tužiocu, Sud je ocijenio da se zakonodavac kretao u granicama svojih ustavnih ovlašćenja shodno odredbi člana 128. stav 2. Ustava Republike Srpske. Po ocjeni Suda, iz navedenih ustavnih odredbi proizlazi da se djelokrug nadležnosti tužilaštva uređuje zakonom, te da je shodno tome zakonodavni organ ovlašćen da zakonom uredi sva bitna pitanja koja se odnose na osnivanje, organizaciju i, kao u konkretnom slučaju, nadležnost specijalnog tužilaštva.
Prema članu 115. Ustava Republike Srpske, Ustavni sud nije nadležan da ocjenjuje saglasnost osporenih odredbi Zakona, odnosno Zakona – prečišćeni tekst, sa članom 23. Zakona o krivičnom postupku („Službeni glasnik Republike Srpske“ br. 50/03, 111/04, 115/04, 29/07, 68/07, 119/08, 55/09, 80/09, 88/09 i 92/09), članom 17, članom 25. tačka 1. i članom 27. stav 1. tačka a. Zakona o sudovima Republike Srpske („Službeni glasnik Republike Srpske“ br. 111/04, 109/05, 37/06, 17/08, 119/08, 58/09 i 116/09), te članom 25. stav 1. i 5. Zakona o tužilaštvima Republike Srpske („Službeni glasnik Republike Srpske“ br. 55/02, 85/03, 115/04 i 37/06).
Na osnovu izloženog Sud je odlučio kao u izreci ove odluke.
Ovu odluku Ustavni sud je donio u sastavu: predsjednik Suda Džerard Selman i sudije: Milenko Arapović, Vojin Bojanić, Amor Bukić, Zlatko Kulenović, prof. dr Duško Medić, prof. dr Marko Rajčević i akademik prof. dr Snežana Savić.
Broj: U-47/09 PREDSJEDNIK
19. mart 2014. godine USTAVNOG SUDA Džerard Selman