Aktio
← Sva sudska praksa

Ustavni sud Republike Srpske

Odbija se prijedlog za utvrđivanje neustavnosti člana 70. tačka a) i člana 71. stav 1. tačka a) Zakona o penzijskom i invalidskom osiguranju („Službeni glasnik Republike Srpske“ br. 134/11 i 82/13).

Odluka donesena 19. 03. 2014.

Odluka je preuzeta sa stranice ustavnisud.org i prikazana informativno. Za pravno obavezujući tekst odluke kontaktirajte nadležni sud.

Predmeti (1)

U-22/13

Ocjena ustavnosti i zakonitosti

Odluka

19. 03. 2014.

Tekst odluke

Ustavni sud Republike Srpske, na osnovu člana 115. Ustava Republike Srpske i člana 60. stav 1. tačka d) Zakona o Ustavnom sudu Republike Srpske („Službeni glasnik Republike Srpske“ br. 104/11 i 92/12), na sjednici održanoj 19. mart 2014. godine, donio je

ODLUKU

Odbija se prijedlog za utvrđivanje neustavnosti člana 70. tačka a) i člana 71. stav 1. tačka a) Zakona o penzijskom i invalidskom osiguranju („Službeni glasnik Republike Srpske“ br. 134/11 i 82/13).

Obrazloženje

Republička organizacija porodica zarobljenih i poginulih boraca i nestalih civila Republike Srpske podnijela je Ustavnim sudom Republike Srpske (u daljem tekstu: Sud) prijedlog za utvrđivanje neustavnosti člana 70. tačka a) i člana 71. stav 1. tačka a) Zakona o penzijskom i invalidskom osiguranju („Službeni glasnik Republike Srpske“ broj 134/11). Međutim, iz navoda prijedloga kojima se obrazlaže osporavanje odredbe člana 70. tačka a) Zakona nesporno proizlazi da je omaškom navedeno da se osporava član 70. „stav 1.“ ovog zakona, budući da sadržinu ove norme čine tačke: a), b), v), g) i d). U prijedlogu se navodi da su osporenim zakonskim odredbama, kojim je propisano da se članom porodice umrlog osiguranika, odnosno korisnika penzije smatra bračni supružnik (udovica, odnosno udovac), kao i da udovica ima pravo na porodičnu penziju ako je na dan smrti supruga navršila 50 godina života, u neravnopravan položaj dovedene vanbračne supruge poginulih boraca, u odnosu na bračne supružnike, odnosno udovice, zbog čega im je onemogućeno da ostvare pravo na porodičnu penziju. S tim u vezi, ističe se da osporenim normiranjem nije obezbijeđena Ustavom garantovana posebna zaštita majčinstva i jednakost djece rođene van braka u pravima i dužnostima sa djecom rođenom u braku, kao i da se time ne ostvaruje svrha prava na porodičnu penziju, to jest materijalno obezbijeđenje i socijalna sigurnost preživjelog vanbračnog supružnika i djece stečene sa umrlim osiguranikom ili korisnikom. Na taj način su, smatra podnosilac prijedloga, narušene garancije iz člana 10. i 36. stav 1. i 6. Ustava Republike Srpske. Predlaže se da Sud utvrdi da osporene zakonske odredbe nisu u saglasnosti sa Ustavom Republike Srpske. U odgovoru na prijedlog koji je dostavila Narodna skupština Republike Srpske navodi iz prijedloga ocijenjeni su kao neosnovani, te je istaknuto: da smatraju da podnosilac prijedloga na pogrešan način tumači zakonske odredbe koje osporava, te da je zanemario odredbe člana 70. tačke b) i v) Zakona, kojim je predviđeno da pravo na porodičnu penziju ima i vanbračni supružnik, ako mu je pravosnažnom presudom dosuđeno pravo na izdržavanje, kao i da se članom porodice umrlog osiguranika ili korisnika penzije smatraju dijete, rođeno u braku ili van braka, usvojeno ili pastorak; da je propisivanje starosne granice za ostvarivanje prava na porodičnu penziju za udovice odraz cjelishodne procjene zakonodavca o uslovima za ostvarivanje tog prava; da ne stoji konstatacija podnosioca prijedloga da je onemogućeno ostvarivanje prava na porodičnu penziju udovicama koje su sa poginulim borcima stekle djecu, jer je članom 71. stav 1. tačka v) previđeno da udovica ima pravo na porodičnu penziju ako je poslije smrti supruga ostalo jedno ili više djece koja imaju pravo na porodičnu penziju, a ona obavlja roditeljske dužnosti prema toj djeci. S obzirom na izloženo, smatraju da osporena zakonska rješenja nisu u suprotnosti sa članom 10. Ustava, već da je istim zagaranovana jednakost i ravnopravnost u realizaciji zakonom priznatih prava i obaveza za sve kategorije adresata koji se nalaze u istim ili sličnim pravnim situacijama. Uz to, ističe se da je zakonodavac taj koji procjenjuje da li objektivna različitost opravdava i u kojoj mjeri različito tretiranje u istoj ili slučnoj situaciji, te da nije u nadležnosti Ustavnog suda da cijeni cjelishodnost predmetnog zakonskog rješenja. Osporenim odredbama Zakona o penzijskom i invalidskom osiguranju („Službeni glasnik Republike Srpske“ broj 134/11) propisano je: da se članovima porodice umrlog osiguranika, odnosno korisnika penzije smatra bračni supružnik, odnosno udovica ili udovac (član 70. tačka a); te da udovica ima pravo na porodičnu penziju ako je na dan smrti supruga navršila 50 godina života (član 71. stav 1. tačka a).

U postupku ocjenjivanja ustavnosti osporenih odredbi Zakona o penzijskom i invalidskom osiguranju Sud je imao u vidu da je Ustavom Republike Srpske utvrđeno: da su građani Republike ravnopravni u slobodama, pravima i dužnostima, jednaki su pred zakonom i uživaju istu pravnu zaštitu bez obzira na rasu, pol, jezik, nacionalnu pripadnost, vjeroispovijest, socijalno porijeklo, rođenje, obrazovanje, imovno stanje, političko i drugo uvjerenje, društveni položaj ili drugo lično svojstvo (član 10), da porodica, majka i dijete imaju posebnu zaštitu, te da djeca rođena van braka imaju jednaka prava i dužnosti kao i djeca rođena u braku (član 36. stav 1. i 6), da se slobode i prava ostvaruju, a dužnosti ispunjavaju neposredno na osnovu Ustava, osim kada je Ustavom predviđeno da se uslovi za ostvarivanje pojedinih od njih utvrđuju zakonom, te da se zakonom može propisati način ostvarivanja pojedinih prava i sloboda samo kada je to neophodno za njihovo ostvarivanje (član 49. stav 1. i 2), kao i da Republika uređuje i obezbjeđuje, između ostalog, socijalno osiguranje i druge oblike socijalne zaštite (tačka 12. Amandmana XXXII na Ustav Republike Srpske, kojim je mijenjan član 68. Ustava).

Saglasno navedenim ustavnim odredbama Zakonom o penzijskom i invalidskom osiguranju („Službeni glasnik Republike Srpske“ br. 134/11 i 82/13) propisano je da se ovim zakonom uređuje obavezno penzijsko i invalidsko osiguranje na osnovu međugeneracijske solidarnosti i dobrovoljno penzijsko i invalidsko osiguranje za lica koja nisu obavezno osigurana po ovom zakonu, kao i prava i obaveze na osnovu tih osiguranja (član 1), da se, obaveznim i dobrovoljnim osiguranjem, na načelima uzajamnosti i solidarnosti, osiguranicima obezbjeđuju prava u slučaju starosti i invalidnosti, a u slučaju smrti osiguranika, odnosno korisnika penzije pravo se obezbjeđuje članovima njihovih porodica (član 2), te da se prava iz penzijskog i invalidskog osiguranja ostvaruju i koriste samo pod uslovima propisanim zakonom, a da obim prava zavisi od dužine penzijskog staža osiguranika i visine plata i osnovica osiguranja na koje je plaćen doprinos za penzijsko i invalidsko osiguranje (član 3).

Ocjenjujući ustavnost osporenih odredbi člana 70. tačka a) i člana 71. stav 1. tačka a) Zakona o penzijskom i invalidskom osiguranju Sud imao u vidu i odredbe člana 69, člana 70. tačke b), v), g) i d), člana 71. stav 1. tačka v), stav 7. i 9., kao i člana 73. istog zakona, kojim je propisano da pravo na porodičnu penziju imaju članovi porodice umrlog osiguranika koji je na dan smrti ispunjavao uslove za invalidsku penziju i članovi porodice umrlog korisnika starosne penzije, određen krug lica koji se u smislu ovog zakona smatraju članovima porodice umrlog osiguranika, odnosno korisnika penzije, kao i uslovi pod kojim udovica ima pravo na porodičnu penziju, te predviđeno da pravo na porodičnu penziju, pod uslovima iz člana 71. i 72. ovog zakona, ima i supružnik iz razvedenog braka ili vanbračne zajednice, ako mu je pravosnažnom sudskom presudom dosuđeno pravo na izdržavanje.

Na osnovu navedenog Sud je ocijenio da je zakonodavac, saglasno citiranom ustavnom ovlašćenju da uredi sistem u oblasti socijalnog osiguaranja i drugih oblika socijalne sigurnosti, a u okviru toga i sistem penzijskog i invalidskog osiguranja, propisao uslove i način ostvarivanja prava i obaveza po osnovu ovog osiguranja, među kojim je i pravo na porodičnu penziju. Dakle, zakonom je određen krug lica imaju pravo na porodičnu penziju i pod kojim uslovima, odnosno lica koja imaju status člana porodice umrlog osiguranika ili korisnika penzije, među kojim su, pored ostalih, vanbračni supružnik, ako mu je pravosnažnom presudom suda dosuđeno pravo na izdržavanje, kao i dijete rođeno u braku ili van braka, usvojeno ili pastorak, kao i starosna granica do koje udovica ima pravo na porodičnu penziju ako je poslije smrti supruga ostalo jedno ili više djece koja imaju pravo na porodičnu penziju, a ona obavlja roditeljske dužnosti prema toj djeci, kao i da udovica koja do smrti supruga nije navršila 50, ali je imala navršenih 45 godina života ima pravo na porodičnu penziju kad navrši 50 godina života, i kad je dijete osiguranika, odnosno korisnika penzije rođeno nakon njegove smrti. Na osnovu navedenog, Sud je ocijenio da je propisivanje kao osporenim odredbama člana 70. tačka a) i člana 71. stav 1. tačka a) Zakona zasnovano na ustavnom ovlašćenju iz člana 36. stav 1. i 6, člana 49. stav 1. i 2. Ustava i tačke 12. Amandmana XXXII na Ustav Republike Srpske. Prilikom ove ocjene Sud je imao u vidu da Ustav ne utvrđuje na neposredan način određena prava po osnovu penzijskog osiguranja, već daje ovlašćenje zakonodavcu da u cjelini uredi način ostvarivanja prava na porodičnu penziju članova porodice umrlog osiguranika, odnosno korisnika penzije, poštujući pritom ograničenja koja pred njega postavlja Ustav, a posebno ona kojim se štite opšta ustavna dobra i vrijednosti, kao što su, između ostalih, jednakost i ravnopravnost građana, porodica, majka i dijete. Način na koji će ova pitanja biti uređena odraz je cjelishodne procjene zakonodavca u uređivanju penzijskog i inalidskog osiguranja, a ocjena opravdanosti i cjelishodnosti zakonskog rješenja, prema članu 115. Ustava, nije u nadležnosti ovog suda. Isto tako, Sud je ocijenio da osporenim propisivanjem nije došlo do povrede načela jednakosti i ravnopravnosti iz člana 10. Ustava, kako to tvrdi podnosilac prijedloga, budući da se osporene zakonske odredbe odnose jednako, pod istim uslovima, na sva lica koja se nalaze u istoj pravnoj situaciji propisanoj ovim odredbama. Naime, ustavni princip jednakost i ravnopravnost građana iz člana 10. Ustava, ne podrazumijeva jednakost građana u apsolutnom smislu te riječi, već izjednačenost u pravima i slobodama onih građana koji se, sa aspekta udovoljavanja određenim istim kriterijumima, mogu svrstati u zajedničku kategoriju, a koji se, pri tome nalaze u istim pravnim situacijama. Na osnovu izloženog odlučeno je kao u izreci ove odluke.

Ovu odluku Ustavni sud je donio u sastavu: predsjednik Suda Džerard Selman i sudije: Milenko Arapović, Vojin Bojanić, Amor Bukić, Zlatko Kulenović, prof. dr Duško Medić, prof. dr Marko Rajčević, akademik prof. dr Snežana Savić.

Broj: U-22/13 PREDSJEDNIK

19. mart 2014. godine USTAVNOG SUDA Džerard Selman

Odbija se prijedlog za utvrđivanje neustavnosti člana 70. tačka a) i člana 71… | Sudska praksa | Aktio