Aktio
← Sva sudska praksa

Ustavni sud Republike Srpske

Ne prihvata se inicijativa za pokretanje postupka za ocjenjivanje ustavnosti člana 43. Zakona o penzijskom i invalidskom osiguranju ("Službeni glasnik Republike Srpske" br. 134/11 i 82/13) i člana 125. Zakona o radu ("Službeni glasnik Republike Srpske" broj 55/07 – prečišćeni tekst).

Odluka donesena 19. 03. 2014.

Odluka je preuzeta sa stranice ustavnisud.org i prikazana informativno. Za pravno obavezujući tekst odluke kontaktirajte nadležni sud.

Citirani propisi

Predmeti (1)

U-19/13

Ocjena ustavnosti i zakonitosti

Rješenje

19. 03. 2014.

Tekst odluke

Ustavni sud Republike Srpske, na osnovu člana 115. Ustava Republike Srpske, člana 40. stav 5. i člana 61. stav 1. tačka g) Zakona o Ustavnom sudu Republike Srpske («Službeni glasnik Republike Srpske» br. 104/11 i 92/12), na sjednici održanoj 19. marta 2014. godine, donioje

RJEŠENJE

Ne prihvata se inicijativa za pokretanje postupka za ocjenjivanje ustavnosti člana 43. Zakona o penzijskom i invalidskom osiguranju ("Službeni glasnik Republike Srpske" br. 134/11 i 82/13) i člana 125. Zakona o radu ("Službeni glasnik Republike Srpske" broj 55/07 – prečišćeni tekst).

Obrazloženje

Dragan Kljajić iz Banje Luke dao je Ustavnom sudu Republike Srpske inicijativu za pokretanje postupka za ocjenjivanje ustavnosti člana 43. Zakona o penzijskom i invalidskom osiguranju ("Službeni glasnik Republike Srpske" br. 134/11 i 82/13) i člana 125. stav 1. tačka 4. Zakona o radu ("Službeni glasnik Republike Srpske" broj 55/07 – prečišćeni tekst). Obrazlažući razloge osporavanja navedenih odredbi predmetnih zakona davalac inicijative, prije svega, ukazuje na njihovu neusaglašenost sa odredbama Zakona o policijskim službenicima Bosne i Hercegovine („Službeni glasnik Bosne i Hercegovine“ broj 27/04) i Zakona o radu u institucijama Bosne i Hercegovine („Službeni glasnik Bosne i Hercegovine“ broj 26/04), te ističe da je, zbog navedene neusaglašenosti zakona, njemu i određenom broju zaposlenih u Državnoj agenciji za istrage i zaštitu uskraćeno pravo na penziju, budući da im prema odredbama navedenih zakona Bosne i Hercegovine prestaje radni odnos mnogo ranije nego što su ostvarili uslove za penzionisanje saglasno odredbama Zakona o penzijskom i invalidskom osiguranju Republike Srpske. Imajući u vidu da će mu primjenom navedenih propisa Bosne i Hercegovine prestati radni odnos u navedenoj državnoj instituciji a da u Republici Srpskoj, s obzirom na osporena zakonska rješenja, neće moći da se ponovo zaposli a niti da ostvari pravo na penziju, davalac inicijative smatra da je povrijeđeno njegovo pravo na rad i sloboda rada utvrđeni članom 39. stav 1. Ustava Republike Srpske, zbog čega predlaže da Sud utvrdi da osporene zakonske odredbe nisu u saglasnosti sa Ustavom. Narodna skupštine Republike Srpske dostavila je Sudu odgovor u kome navodi da razlozi davaoca inicijative za ocjenu ustavnosti osporenih zakonskih rješenja nisu osnovani budući da davalac inicijative ni na koji način nije potkrijepio tvrdnju o, navodnoj, povredi člana 39. Ustava. U odgovoru se ne osporavaju tvrdnje davaoca inicijative o neusaglašenosti osporenih odredbi navedenih zakona sa propisima Bosne i Hercegovine, ali se ukazuje da Ustavni sud prema članu 115. Ustava, nije nadležan da razmatra ovakve navode, odnosno da cijeni njihove međusobne odnose. Osim toga, prema navodima iz odgovora, nije u nadležnosti Suda da cijeni postojanje odnosno nepostojanje razloga za ovakvo ili drugačije normiranje, čak i ako je očigledna potreba za istim. Zakonodavac je, kako se navodi u odgovoru, usvajajući osporena rješenja postupao u najboljem interesu, kako građana uopšte, tako i struke, pa je, cijeneći razloge cjelishodnosti i javnog interesa usvojio zakone u postojećem tekstu, pri čemu nije izašao iz ustavnog okvira, a uspostavljen je i balans između zakonske mjere i cilja koji se želi ostvariti. Osporenim članom 43. Zakona o penzijskom i invalidskom osiguranju ("Službeni glasnik Republike Srpske" br. 134/11 i 82/13) propisano je da se osiguraniku koji ima navršen staž osiguranja sa uvećanim trajanjem starosna granica za ostvarivanje prava na starosnu penziju iz člana 41. ovog zakona snižava za ukupno uvećanje staža (stav 1), da je uvećanje staža razlika između ukupno utvrđenog staža osiguranja sa uvećanim trajanjem i staža osiguranja u efektivnom trajanju za isti period (stav 2), te da se starosna granica iz stava 1. ovog člana može snižavati najviše do 55 godina života (stav 3).

Prema osporenom članu 125. stav 1. tačka 4. Zakona o radu ("Službeni glasnik Republike Srpske" broj 55/07 – prečišćeni tekst) ugovor o radu prestaje da važi kad radnik navrši 40 godina penzijskog staža ili 65 godina života i najmanje 20 godina staža osiguranja.

Odredbomčlana 39. stav 1. Ustava Republike Srpske, u odnosu na koju davalac inicijative osporava navedene odredbe Zakona o penzijskom i invalidskom osiguranju i Zakona o radu, utvrđeno je da svako ima pravo na rad i slobodu rada.

U postupku ocjenjivanja ustavnosti osporenih odredbi navedenih zakona Sud je, pored navedene ustavne odredbe, imao u vidu da je Ustavom utvrđeno da zaposlenima može prestati radni odnos protivno njihovoj volji na način i pod uslovima koji su utvrđeni zakonom i kolektivnim ugovorom (član 39. stav 4), da se slobode i prava ostvaruju, a dužnosti ispunjavaju neposredno na osnovu ustava, osim kada je Ustavom predviđeno da se uslovi za ostvarivanje pojedinih od njih utvrđuju zakonom, te da se zakonom može propisati način ostvarivanja pojedinih prava i sloboda samo kada je to neophodno za njihovo ostvarivanje (član 49.), kao i da Republike uređuje i obezbjeđuje, pored ostalog, radne odnose, socijalno osiguranje i druge oblike socijalne zaštite (tačka 12. Amandmana XXXII na Ustav Republike Srpske, kojim je zamijenjen član 68).

Polazeći od navedenih ustavnih odredbi Sud je ocijenio da su osporene odredbe člana 43. Zakona o penzijskom i invalidskom osiguranju ("Službeni glasnik Republike Srpske" broj 134/11), kojima je propisan način snižavanja starosne granice za sticanje prava na starosnu penziju osiguraniku kome se staž osiguranja računa sa uvećanim trajanjem, donesene saglasno ustavnom ovlašćenju Republike da uređuje sistem u oblasti socijalnog osiguranja i drugih oblika socijalne sigurnosti, a određivanje načina snižavanja starosne granice i godina života do kojih se može snižavati starosna granica za ostvarivanje tog prava je stvar zakonodavne politike koju Ustavni sud, saglasno odredbi člana 115. Ustava, nije nadležan da ocjenjuje. Pri tome, osporenom odredbom Zakona ne povređuje se ustavni princip jednakosti građana iz člana 10. Ustava s obzirom na to da se ostvarivanje prava utvrđenog osporenom odredbom odnosi jednako na sve građane koji se nalaze u istoj pravnoj situaciji. Iz navedenih razloga Sud nije prihvatio inicijativu za pokretanje postupka za ocjenjivanje ustavnosti člana 43. Zakona o penzijskom i invalidskom osiguranju ("Službeni glasnik Republike Srpske" br. 134/11 i 82/13). Sud, takođe, nije prihvatio inicijativu za pokretanje postupka za ocjenjivanje ustavnosti člana 125. stav 1. tačka 4. Zakona o radu ("Službeni glasnik Republike Srpske" broj 55/07 –prečišćeni tekst), kojim je propisan jedan od devet načina na koji može prestati ugovor o radu, iz razloga što je zakonodavac bio Ustavom ovlašćen da utvrdi uslove pod kojima zaposlenima prestaje radni odnos po sili zakona odnosno protivno njihovoj volji. Utvrđivanje konkretnih uslova za otkaz ugovora o radu je stvar zakonodavne politike koju Ustavni sud, saglasno odredbama člana 115. Ustava, nije nadležan da ocjenjuje.

Pozivanje davaoca inicijative na nesaglasnost osporenih zakonskih rješenja sa Ustavom zajemčenim pravom na rad iz člana 39. stav 1. Ustava, po ocjeni Suda, nije od uticaja na traženu ocjenu ustavnosti, imajući u vidu da član 39. Ustava sadrži jemstva o pravu na rad i slobodu rada, koja ustavna prava se osporenim odredbama zakona ne dovode u pitanje.

Prema članu 115. Ustava, Ustavni sud nije nadležan da ocjenjuje međusobnu saglasnost osporenih odredaba Zakona o penzijskom i invalidskom osiguranju i Zakona o radu sa odredbama Zakona o policijskim službenicima Bosne i Hercegovine i Zakona o radu u institucijama Bosne i Hercegovine.

Kako je u toku prethodnog postupka pravno stanje potpuno utvrđeno iprikupljeni podaci pružaju pouzdan osnov za odlučivanje, Sud je, na osnovu člana 40. stav 5. Zakona o Ustavnom sudu Republike Srpske („Službeni glasnik Republike Srpske“ br. 104/11 i 92/12) odlučio bez donošenja rješenja o pokretanju postupka.

Na osnovu izloženog odlučeno je kao u dispozitivu ovog rješenja.

Ovo rješenje Ustavni sud je donio u sastavu: predsjednik Suda Džerard Selman i sudije: Milenko Arapović, Vojin Bojanić, Amor Bukić, Zlatko Kulenović, prof. dr Duško Medić, prof. dr Marko Rajčević i akademik prof. dr Snežana Savić.

Broj: U-19/13 PREDSJEDNIK

19. mart 2014. godine USTAVNOG SUDA Džerard Selman

Ne prihvata se inicijativa za pokretanje postupka za ocjenjivanje ustavnosti… | Sudska praksa | Aktio