Aktio
← Sva sudska praksa

Ustavni sud Republike Srpske

Utvrđuje se da član 18. Zajedničkih uslova za osiguranje vlasnika, odnosno korisnika motornih i priključnih vozila od odgovornosti za štete pričinjene trećim licima, od 20. novembra 2000. godine, koje je donio Biro osiguranja Republike Srpske, nije u saglasnosti sa Ustavom Republike Srpske. Odbija se prijedlog za utvrđivanje neustavnosti člana 15. stav 1. alineja 1. Zakona o osiguranju od odgovornosti za motorna vozila i ostalim obaveznim osiguranjima od odgovornosti ("Službeni glasnik Republike Srpske" br. 17/05, 64/06 i 12/09). Odbacuje se prijedlog za utvrđivanje neustavnosti i nezakonitosti čl. 10, 11. i 12. Zajedničkih uslova za osiguranje vlasnika, odnosno korisnika motornih i priključnih vozila od odgovornosti za štete pričinjene trećim licima, od 20. novembra 2000. godine, koje je donio Biro osiguranja Republike Srpske, Naredbe broj 04-890/08 od 3. oktobra 2008. godine, koju je donijela Agencija za osiguranje Republike Srpske i „Knjiga štetnika“ koja se vodi i razmjenjuje između osiguravajućih društava u Republici Srpskoj.

Odluka donesena 23. 12. 2013.

Odluka je preuzeta sa stranice ustavnisud.org i prikazana informativno. Za pravno obavezujući tekst odluke kontaktirajte nadležni sud.

Citirani propisi

Predmeti (1)

U-82/12

Ocjena ustavnosti i zakonitosti

Odluka

23. 12. 2013.

Tekst odluke

Ustavni sud Republike Srpske, na osnovu člana 115. Ustava Republike Srpske, člana 37. stav 1. tačka a), člana 42, člana 60. stav 1. tačke a) i d) i člana 61. stav 1. tačka d) Zakona o Ustavnom sudu Republike Srpske (''Službeni glasnik Republike Srpske'' br. 104/11 i 92/12), na sjednici održanoj 23. decembra 2013. godine, donio je

ODLUKU

Utvrđuje se da član 18. Zajedničkih uslova za osiguranje vlasnika, odnosno korisnika motornih i priključnih vozila od odgovornosti za štete pričinjene trećim licima, od 20. novembra 2000. godine, koje je donio Biro osiguranja Republike Srpske, nije u saglasnosti sa Ustavom Republike Srpske.

Odbija se prijedlog za utvrđivanje neustavnosti člana 15. stav 1. alineja 1. Zakona o osiguranju od odgovornosti za motorna vozila i ostalim obaveznim osiguranjima od odgovornosti ("Službeni glasnik Republike Srpske" br. 17/05, 64/06 i 12/09).

Odbacuje se prijedlog za utvrđivanje neustavnosti i nezakonitosti čl. 10, 11. i 12. Zajedničkih uslova za osiguranje vlasnika, odnosno korisnika motornih i priključnih vozila od odgovornosti za štete pričinjene trećim licima, od 20. novembra 2000. godine, koje je donio Biro osiguranja Republike Srpske, Naredbe broj 04-890/08 od 3. oktobra 2008. godine, koju je donijela Agencija za osiguranje Republike Srpske i „Knjiga štetnika“ koja se vodi i razmjenjuje između osiguravajućih društava u Republici Srpskoj.

Obrazloženje

„Jahorina osiguranje“ a.d. Pale, Filijala Prijedor, podnijelo je Ustavnom sudu Republike Srpske prijedlog za utvrđivanje neustavnosti člana 15. stav 1. alineja 1. Zakona o osiguranju od odgovornosti za motorna vozila i ostalim obaveznim osiguranjima od odgovornosti ("Službeni glasnik Republike Srpske" br. 17/05, 64/06 i 12/09) i neustavnosti i nezakonitosti čl. 10, 11. i 12. Zajedničkih uslova za osiguranje vlasnika, odnosno korisnika motornih i priključnih vozila od odgovornosti za štete pričinjene trećim licima, od 20. novembra 2000. godine, koje je donio Biro osiguranja Republike Srpske, Naredbe broj 04-890/08 od 3. oktobra 2008. godine, koju je donijela Agencija za osiguranje Republike Srpske i tzv. „Knjige štetnika“ koja se vodi i razmjenjuje između osiguravajućih društava u Republici Srpskoj. Uprijedlogu se navodi su odredbom člana 15. stav 1. alineja 1. osporenog zakona, kojom je regulisana obaveza Zaštitnog fonda Republike Srpske da u slučaju štete pričinjene upotrebom nepoznatog motornog vozila isplati samo štetu na licima, ali ne i štetu na imovini, građani stavljeni u neravnopravan položaj, jer ne uživaju jednaku pravnu zaštitu, Predlagač, naime, ističe da ukoliko je šteta prouzrokovana od strane neosiguranog motornog vozila, oštećeno lice može od Zaštitnog fonda naplatiti svu štetu, dok u slučaju da je šteta nastala od strane nepoznatog motornog vozila, ovaj fond je obavezan isplatiti samo štetu na licima, čime je, po mišljenju predlagača, narušeno načelo ravnopravnosti iz člana 10. Ustava, a Zaštiti fond je, pored toga, stavljen u monopolistički položaj. U prijedlogu se takođe navodi da odredbe čl. 10, 11. i 12. Zajedničkih uslova za osiguranje vlasnika, odnosno korisnika motornih i priključnih vozila od odgovornosti za štete pričinjene trećim licima, kojima je regulisano smanjenje i uvećanje premije osiguranja, i na osnovu kojih osiguravajuće društvo odmah nakon prijave štete pretpostavljenog štetnika evidentira u tzv. Knjigu štetnika, dovode do povrede pretpostavke nevinosti, kao i pravne sigurnosti građana, jer se niko ne može smatrati odgovornim za štetu dok se to ne dokaže u odgovarajućim postupcima. U pogledu osporene Naredbe broj 04-890/08 od 3. oktobra 2008. godine, koju je donijela Agencija za osiguranje Republike Srpske, predlagač navodi da način na koji je ovim aktom naloženo uspostavljanje i razmjena „Knjige štetnika“, nije u saglasnosti sa Zakonom o osiguranju od odgovornosti za motorna vozila i ostalim obaveznim osiguranjima od odgovornosti i Pravilnikom o sadržaju, načinu prikupljanja, vođenja i pristupa podacima („Službeni glasnik Republike Srpske“ broj 66/10), te da je i osporena „Knjiga štetnika“ u suprotnosti sa ovim pravilnikom, Zakonom o elektronskom poslovanju i pravnom prometu („Službeni glasnik Bosne i Hercegovine“ broj 88/08) i Zakonom o zaštiti ličnih podataka („Službeni glasnikBosne i Hercegovine“ br. 49/06, 76/11 i 89/11), Pored navedenog,predlagač ističe daAgencija za osiguranje Republike Srpske nije postupila po odredbi člana 31. Zakona o osiguranju od odgovornosti za motorna vozila i ostalim obaveznim osiguranjima od odgovornosti ("Službeni glasnik Republike Srpske" br. 17/05, 64/06 i 12/09), jer nije u zakonom propisanom roku donijela propise, odnosno akte kojima se regulišu zajednički uslovi i premijski sistem za obavezna osiguranja od odgovornosti, te da stoga Zajednički uslovi za osiguranje vlasnika, odnosno korisnika motornih i priključnih vozila od odgovornosti za štete pričinjene trećim licima, od 20. novembra 2000. godine, kao i Naredba broj 04-890/08 od 3. oktobra 2008. godine, više nisu na snazi. U odgovoru na prijedlog koji je dostavila Narodna skupština Republike Srpske navodi se da član 15. stav 1. alineja 1. osporenog zakona ne dovodi u pitanje ravnopravnost građana i drugih subjekata, kako je to zajemčeno članom 10. Ustava Republike Srpske. Predlagač, kako se u odgovoru ističe, poredi lica koja se nalaze u suštinski različitim situacijama, tako da se ne mogu posmatrati sa aspekta garancija iz navedene ustavne odredbe. Donosilac osporenog zakona ukazuje na to da zakonodavac može da procjenjuje da li objektivna različitost opravdava različito tretiranje u istoj ili sličnoj situaciji, te da moguće drugačije zakonsko rješenje predmetne materije ne podrazumijeva da je pozitivno zakonodavstvo u suprotnosti sa Ustavom.

Zaštitni fond Republike Srpske, kao pravni sljednik Biroa osiguranja Republike Srpske, koji je donio osporene Zajedničke uslove za osiguranje vlasnika, odnosno korisnika motornih i priključnih vozila od odgovornosti za štete pričinjene trećim licima, u svom odgovoru na prijedlog navodi da je članom 33. Zakona o osiguranju od odgovornosti za motorna vozila i ostalim obaveznim osiguranjima od odgovornosti propisano da će se do donošenja propisa Agencije za osiguranje Republike Srpske o zajedničkim uslovima i premijskom sistemu za obavezna osiguranja od odgovornosti primjenjivati zajednički uslovi i premijski sistem sa jedinstvenim osnovicama dijela premije za nakandu štete koje su organizacije za osiguranje primjenjivale do 8. marta 2005. godine, tako da osporeni Zajednički uslovi nisu prestali da važe nakon proteka roka iz člana 31. navedenog zakona. U pogledu osporenih čl. 11. i 12. ovog akta, u odogovoru se navodi da postoji razlika između knjige šteta i knjige štetnika, tako da se svaka prijava štete hronološki evidentira u knjizi šteta bez obzira na to da li se ista vodi u pisanoj ili elektronskoj formi, ali to ne znači da je lice koje je u prijavi štete označeno kao štetnik zaista i odgovorno za saobraćajnu nezgodu. Pored toga, ističe se da su obaveze Zaštitnog fonda Republike Srpske definisane članom 15. ovog zakona, a eventualnim proširenjem obaveze Fonda i na slučajeve naknade štete na imovini počinjene od strane nepoznatog motornog vozila, bila bi stvorena mogućnost za razne zloupotrebe – prevare u osiguranju, koje se i inače sve češće dešavaju. U izjašnjenju na prijedlog koje je dostavila Agencija za osiguranje Republike Srpske navodi se da je članom 33. Zakona o osiguranju od odgovornosti za motorna vozila i ostalim obaveznim osiguranjima od odgovornosti zakonodavac predvidio obaveznu primjenu zajedničkih uslova i premijskog sistema za obavezno osiguranje od autoodgovornosti do donošenja novih propisa Agencije, tako da pitanje tumačenja i eventualne kolizije ove odredbe sa članom 31. istog zakona ne može biti predmet ocjene ustavnosti. Dalje se navodi da predlagač pogrešno povezuje odredbe čl. 21. i 22. navedenog zakona sa primjenom Zajedničkih uslova za osiguranje vlasnika, odnosno korisnika motornih i priključnih vozila od odgovornosti za štete pričinjene trećim licima, te da ne ulazi u razmatranje sadržaja i preciziranje odredbi ovog akta koje smatra neustavnim, već predlaže da se utvrdi prestanak njegovog važenja. Agencija za osiguranje smatra da osporeni Zajednički uslovi nisu opšti akt, jer su usvojeni na osnovu saglasnosti društava za osiguranje, tadašnjih članica Biroa osiguranja, i predstavljaju konsenzus o usaglašavanju uslova osiguranja koje mora imati svako društvo. U odgovoru se takođe ističe da osporena Naredba broj 04-890/08 od 3. oktobra 2008. godine ima za cilj razmjenu podataka o tzv. „štetnicima“, odnosno licima odgovornim za štetu, kako bi ova agencija pratila primjenu člana 33. Zakona o osiguranju od odgovornosti za motorna vozila i ostalim obaveznim osiguranjima od odgovornosti, te da sadržaj podataka u „Knjizi štetnika“ obuhvata podatke o osiguranicima koji su odgovorni za saobraćajne nezgode. Navedena naredba, po mišljenju Agencije za osiguranje, nije opšti akt, već smjernica izdata u nadzoru primjene člana 33. pomenutog zakona, a osporena „Knjiga štetnika“ ne postoji kao propis, opšti akt ili dokumenat, već je samo dio baze podataka iz evidencije šteta koju društva za osiguranje moraju voditi radi utvrđivanja adekvatne premije osiguranja. Osporenim članom 15. stav 1. alineja 1. Zakona o osiguranju od odgovornosti za motorna vozila i ostalim obaveznim osiguranjima od odgovornosti ("Službeni glasnik Republike Srpske" br. 17/05, 64/06 i 12/09) propisano je da je Zaštitni fond Republike Srpske obavezan da oštećenim stranama plaća naknadu navedenu u stavu 3. člana 14. ovog zakona za slučajeve štete na licima i štete na imovini prouzrokovane u saobraćajnim nezgodama kada lice odgovorno za nezgodu ostane nepoznato, te da je Zaštitni fond Republike Srpske obavezan dati naknadu samo u pogledu štete na licima, u svim slučajevima gdje se nezgoda desila na teritoriji Republike Srpske.

Zajedničke uslove za osiguranje vlasnika, odnosno korisnika motornih i priključnih vozila od odgovornosti za štete pričinjene trećim licima, od 20. novembra 2000. godine, donio je Biro osiguranja Republike Srpske na osnovu člana 59. stav 3. Zakona o osiguranju imovine i lica ("Službeni glasnik Republike Srpske" broj 14/00). Osporenim članom 10. ovog akta propisani su uslovi pod kojima osiguranik može steći pravo na smanjenje premije (bonus), te visina popusta izražena u procentima. Članom 11. su regulisani uslovi i visina povećanja premije ugovaraču osiguranja (malus), dok član 12. sadrži ostale odredbe o smanjenju i povećanju premije u slučaju prekida osiguranja, otuđenja osiguranog vozila, nabavke drugog vozila i dr.

Osporenu Naredbu broj 04-890/08 od 3. oktobra 2008. godine donijela je Agencija za osiguranje Republike Srpske na osnovu člana 6. stav 2. al. 1. i 2, člana 7. stav 2. al. 9. i 10, člana 23. i člana 24. Zakona o društvima za osiguranje ("Službeni glasnik Republike Srpske" br. 17/05, 1/06 i 64/06), člana 28. Zakona o osiguranju od odgovornosti za motorna vozila i ostalim obaveznim osiguranjima od odgovornosti ("Službeni glasnik Republike Srpske" br. 17/05, 64/06 i 12/09), člana 9. Uredbe o jedinstvenim premijskim stopama i zajedničkoj tarifi za osiguranje vlasnika ili korisnika motornih vozila od autoodgovornosti ("Službeni glasnik Republike Srpske" broj 35/97), člana 3. i 4. Uredbe o izmjenama i dopunama Uredbe o jedinstvenim premijskim stopama i zajedničkoj tarifi za osiguranje vlasnika ili korisnika motornih vozila od autoodgovornosti ("Službeni glasnik Republike Srpske" broj 11/98), Odluke Biroa osiguranja Republike Srpske broj 2444/04 od 22. decembra 2004. godine, člana 10, 11. i 12. Zajedničkih uslova za osiguranje vlasnika, odnosno korisnika motornih i priključnih vozila od odgovornosti za štete pričinjene trećim licima, od 20. novembra 2000. godine, člana 24. Pravilnika o nadzoru nad učesnicima na tržištu osiguranja ("Službeni glasnik Republike Srpske" broj 5/08) i člana 20. Statuta Agencije za osiguranje Republike Srpske ("Službeni glasnik Republike Srpske" broj 30/06). Ovom naredbom Agencija za osiguranje je društvima za osiguranje dala smjernice u pogledu primjene odredaba Uredbe o jedinstvenim premijskim stopama i zajedničkoj tarifi za osiguranje vlasnika ili korisnika motornih vozila od autoodgovornosti i Zajedničkih uslova za osiguranje vlasnika, odnosno korisnika motornih i priključnih vozila od odgovornosti za štete pričinjene trećim licima, koje se odnose na primjenu sistema smanjenja i povećanja premije, te načina vođenja evidencije u knjizi štetnika svakog društva. Osporena „Knjiga štetnika“ sadrži evidenciju o štetama koje su prijavljene društvima za osiguranje, sa podacima o datumu nastanka štete, datumu prijave, podacima o osiguraniku, motornom vozilu, broju polise osiguranja, visini štete i datumu likvidacije, odnosno isplate.

Razmatrajući osporene Zajedničke uslove za osiguranje vlasnika, odnosno korisnika motornih i priključnih vozila od odgovornosti za štete pričinjene trećim licima, Sud je, na osnovu člana 42. Zakona o Ustavnom sudu Republike Srpske ("Službeni glasnik Republike Sroske" br. 104/11 i 92/12), proširio ocjenu ustavnosti i na član 18. ovog opšteg akta, kojim je propisano da isti stupa na snagu danom donošenja i da će se primjenjivati od 20. novembra 2000. godine (koji je dan donošenja). U vezi sa navedenim, Sud je imao u vidu da je članom 109. Ustava utvrđeno da zakoni, drugi propisi i opšti akti stupaju na snagu najranije osmog dana od dana objavljivanja, osim ako iz naročito opravdanih razloga nije predviđeno da ranije stupe na snagu. S obzirom na činjenicu da je citiranom odredbom člana 18. osporenog akta propisano da isti stupa na snagu danom donošenja, te da će se i primjenjivati od tog dana, Sud je ocijenio da osporeni Zajednički uslovi nisu stupili na snagu u skladu sa članom 109. Ustava, te da nisu važeći pravni akt u pravnom poretku Republike Srpske, jer se radi o neustavnom aktu sa formalnog aspekta. Imajući u vidu navedeno, Sud je ocijeno da se nije potrebno upuštati u ocjenu njihove ustavnosti sa materijalnopravnog aspekta, te je, na osnovu člana 37. stav 1. tačka a) Zakona o Ustavnom sudu Republike Srpske, odbacio prijedlog za utvrđivanje neustavnosti i nezakonitosti osporenih čl. 10, 11. i 12. Zajedničkih uslova za osiguranje vlasnika, odnosno korisnika motornih i priključnih vozila od odgovornosti za štete pričinjene trećim licima.

U postupku ocjenjivanja ustavnosti osporenog člana 15. stav 1. alineja 1. Zakona o osiguranju od odgovornosti za motorna vozila i ostalim obaveznim osiguranjima od odgovornosti, Sud je, prije svega, imao u vidu da je tačkama 6, 8. i 18. Amandmana XXXII na Ustav Republike Srpske, kojim je zamijenjen član 68. Ustava, utvrđeno da Republika uređuje i obezbjeđuje, između ostalog, svojinske i obligacione odnose i zaštitu svih oblika svojine, pravni položaj preduzeća i drugih organizacija, osnovne ciljeve i pravce privrednog razvoja, kao i druge odnose od interesa za Republiku, u skladu sa Ustavom. Saglasno navedenim ustavnim ovlašćenjima, zakonodavac je uredio oblast osiguranja imovine i lica, te osnivanje, poslovanje i nadzor društava za osiguranje koja obavljaju djelatnost osiguranja u Republici Srpskoj. U okviru regulisanja ove oblasti, a cijeneći značaj neometanog funkcionisanja sektora osiguranja, osporenim Zakonom o osiguranju od odgovornosti za motorna vozila i ostalim obaveznim osiguranjima od odgovornosti uređeno je, između ostalog, osnivanje i ovlašćenja Zaštitnog fonda Republike Srpske, kao pravnog lica koji ima obavezu plaćanja odštete osiguranja od građanske odgovornosti koje proizlaze iz saobraćajnih nezgoda u slučajevima koji su decidirano propisani ovim zakonom. Tako je osporenim članom 15. stav 1. alineja 1. ovog zakona regulisana obaveza Zaštitnog fonda da, u slučaju kada lice odgovorno za nezgodu ostane nepoznato, isplati naknadu samo u pogledu štete na licima. Pored navedenog, prilikom razmatranja osporene zakonske odredbe Sud je imao u vidu i ustavni princip ravnopravnosti iz člana 10. Ustava, prema kojem su građani Republike ravnopravni u slobodama, pravima i dužnostima, jednaki su pred zakonom i uživaju istu pravnu zaštitu bez obzira na rasu, pol, jezik, nacionalnu pripadnost, vjeroispovijest, socijalno porijeklo, rođenje, obrazovanje, imovino stanje, političko i drugo uvjerenje, društveni položaj ili drugo lično svojstvo. Ocjenjujući osporeni član 15. stav 1. alineja 1. predmetnog zakona, Sud je utvrdio da normiranje kao u ovoj odredbi ne dovodi do povrede načela ravnopravnosti, te jednake pravne zaštite građana iz člana 10. Ustava, kako to smatra predlagač. U prijedlogu se, naime, pogrešno dovode u vezu, odnosno porede lica koja se nalaze u objektivno različitim pravnim situacijama, dok garanacije iz ove ustavne odredbe mogu doći u pitanje samo u slučaju različitog tretmana subjekata koji se nalaze u istim ili sličnim pravnim situacijama, i to u odnosu na svojstva koja su definisana Ustavom. Osporena odredba reguliše način plaćanja odštete oštećenim licima u slučaju kada lice odgovorno za nezgodu ostane nepoznato, dok se preostale odredbe člana 15. stav 1. osporenog zakona odnose na potpuno različite druge slučajeve u kojima je Zaštitni fond Republike Srpske obavezan oštećenima isplatiti štetu prouzrokovanu saobraćajnim nezgodama. Imajući u vidu navedeno Sud je ocijenio da lica na koja se odnosi osporena zakonska odredba nisu dovedena u neravnopravan položaj u odnosu na ostale oštećene koji su pretrpjeli štete od strane motornog vozila definisane ovim zakonom.

Pored toga, Sud smatra da je osporeno zakonsko normiranje odraz cjelishodne procjene zakonodavca u uređivanju predmetnih pravnih odnosa, a ocjena opravdanosti i cjelishodnosti zakonskih rješenja, prema članu 115. Ustava, nije u domenu ustavnosudske kontrole.

Osporena Naredba broj04-890/08 od 3. oktobra 2008. godine, po ocjeni Suda, nema karakter opšteg pravnog akta za čiju je ocjenu ustavnosti i zakonitosti, prema članu 115. Ustava, nadležan Ustavni sud. Radi se, naime, o aktu koji sadrži smjernice za postupanje društava za osiguranje koje je izdala Agencija za osiguranje Republike Srpske u postupku vršenja kontinuiranog nadzora na osnovu ovlašćenja iz člana 6. stav 2. al. 1. i 2. i člana 7. stav 2. al. 9. i 10. Zakona o društvima za osiguranje. Naredba, dakle, ne sadrži opšte pravne norme, niti na opšti način reguliše pravne odnose, već upućuje društva za osiguranje na postupanje u skladu sa određenim odredbama podzakonskih akata iz oblasti osiguranja ciljem ujednačavanja prakse prilikom utvrđivanja smanjenja i povećanja premije, te načina vođenja evidencije u knjizi štetnika svakog društva. Shodno navedenom, Sud je, saglasno odredbi člana 37. stav 1. tačka a) Zakona o Ustavnom sudu Republike Srpske, odlučio da odbaci prijedlog za utvrđivanje neustavnosti i nezakonitosti ove naredbe.

Sud je, takođe, ocijenio da ni osporena „Knjiga štetnika“ koja se vodi i razmjenjuje između osiguravajućih društava u Republici Srpskoj, nije opšti pravni akt koji, prema članu 115. Ustava, može biti podvrgnut ustavnosudskoj kontroli. Uvidom u istu može se utvrditi da se radi o evidenciji o štetama koje su prijavljene društvima za osiguranje, sa podacima o datumu nastanka štete, datumu prijave, podacima o osiguraniku, motornom vozilu, broju polise osiguranja, visini štete i datumu likvidacije, odnosno isplate štete. Zbog toga je Sud, primjenom člana 37. stav 1. tačka a) Zakona o Ustavnom sudu Republike Srpske, odbacio prijedlog za utvrđivanje neustavnosti i nezakonitosti osporene "Knjige štetnika".

Na osnovu izloženog odlučeno je kao u izreci ove odluke.

Ovu odluku Ustavni sud je donio u sastavu: predsjednik Suda Džerard Selman i sudije: Milenko Arapović, Vojin Bojanić, Amor Bukić, Zlatko Kulenović, prof. dr Duško Medić, prof. dr Marko Rajčević, akademik prof. dr Snežana Savić.

Broj: U-82/12 PREDSJEDNIK

23. decembar 2013. godine USTAVNOG SUDA Džerard Selman