Ustavni sud Republike Srpske
Ne prihvata se inicijativa za ocjenjivanje ustavnosti člana 69. stav 3. Zakona o stvarnim pravima („Službeni glasnik Republike Srpske“ br. 124/08, 3/09, 58/09 i 95/11) i člana 185. Zakona o vanparničnom postupku („Službeni glasnik Republike Srpske“ broj 36/09). Ne prihvata se inicijativa za pokretanje postupka za ocjenjivanje saglasnosti člana 185. Zakona o vanparničnom postupku („Službeni glasnik Republike Srpske“ broj 36/09), sa članom 69. stav 3. Zakona o stvarnim pravima („Službeni glasnik Republike Srpske“ br. 124/08, 3/09 i 58/09) i Zakonom o uređenju prostora i građenju („Službeni glasnik Republike Srpske“ broj 55/10).
Odluka donesena 24. 04. 2014.
Predmeti (1)
U-32/13
Ocjena ustavnosti i zakonitosti
Rješenje
24. 04. 2014.
Tekst odluke
Ustavni sud Republike Srpske, na osnovu člana 115. Ustava Republike Srpske, člana 37. stav 1. tačka a) i člana 61. stav 1. tačke g) i d) Zakona o Ustavnom sudu Republike Srpske („Službeni glasnik Republike Srpske“ br. 104/11 i 92/12), na sjednici održanoj 24. aprila 2014. godine, donio je
RJEŠENjE
Ne prihvata se inicijativa za ocjenjivanje ustavnosti člana 69. stav 3. Zakona o stvarnim pravima („Službeni glasnik Republike Srpske“ br. 124/08, 3/09, 58/09 i 95/11) i člana 185. Zakona o vanparničnom postupku („Službeni glasnik Republike Srpske“ broj 36/09).
Ne prihvata se inicijativa za pokretanje postupka za ocjenjivanje saglasnosti člana 185. Zakona o vanparničnom postupku („Službeni glasnik Republike Srpske“ broj 36/09), sa članom 69. stav 3. Zakona o stvarnim pravima („Službeni glasnik Republike Srpske“ br. 124/08, 3/09 i 58/09) i Zakonom o uređenju prostora i građenju („Službeni glasnik Republike Srpske“ broj 55/10).
Obrazloženje
Milan Vuksan iz Banje Luke, zastupan po punomoćniku, advokatu Siniši Mariću iz Banje Luke, dao je Ustavnom sudu Republike Srpske (u daljem tekstu: Sud) inicijativu za pokretanje postupka za ocjenjivanje ustavnosti člana 69. stav 3. Zakona o stvarnim pravima („Službeni glasnik Republike Srpske“ br. 124/08, 3/09 i 58/09) i člana 185. Zakona o vanparničnom postupku („Službeni glasnik Republike Srpske“ broj 36/09). Davalac inicijative smatra da se propisivanjem kao osporenom odredbom Zakona o stvarnim pravima, kojom je propisano da se međa na građevinskom zemljištu uređuje u skladu s prostornoplanskom dokumentacijom u sudskom vanparničnom postupku, ograničava, odnosno oduzima pravo vlasništva bez pravične naknade, pa je nesaglasna sa članom 56. Ustava Republike Srpske. S tim u vezi, navodi da i član 185. Zakona o vanparničnom postupku, kojim je propisano da sud neće uređivati među na građevinskom zemljištu na kome postoji pravo svojine, osim u slučaju ako nije izvršena parcelacija zemljišta po odredbama Zakona o prostornom uređenju („Službeni glasnik Republike Srpske“ broj 84/02 – prečišćeni tekst, 14/03, 112/06 i 53/07), nije saglasan sa navedenom ustavnom odredbom, pošto su, kako se navodi, akti prostornoplanske dokumentacije prema članu 17. stav 3. Zakona o uređenju prostora i građenju („Službeni glasnik Republike Srpske“ broj 55/10) podzakonskog karaktera i ne propisuju obim i sadržinu određenog prava vlasništva na građevinskom zemljištu, već se istim planira organizacija, korišćenje i namjena tretiranog prostora. Predlaže da Sud utvrdi da osporene zakonske odredbe nisu u saglasnosti sa Ustavom Republike Srpske. Razmatrajući datu inicijativu Ustavni sud je na sjednici održanoj 10. jula 2013. godine rješenjem pokrenuo postupak za ocjenjivanje ustavnosti člana 69. stav 3. Zakona o stvarnim pravima („Službeni glasnik Republike Srpske“ br. 124/08, 3/09 i 58/09) i člana 185. Zakona o vanparničnom postupku („Službeni glasnik Republike Srpske“ broj 36/09).
U odgovoru Narodne skupštine Republike Srpske na rješenje o pokretanju postupka osporava se osnovanost date inicijative, te navodi da davalac inicijative pogrešno tumači osporenu odredbu člana 69. stav 3. Zakona; da je istu odredbu potrebno, radi pravilnog tumačenja instituta „uređenje međe“, posmatrati zajedno sa preostalim odredbama ovog člana, kojim je predviđeno da među uređuje sud u vanparničnom postupku, na osnovu sporazuma susjeda prema posljednjem mirnom posjedu ili pravičnosti, odnosno u skladu sa prostornoplanskom dokumentacijom, te da je pretpostavka da se pravo vlasništva svakog susjeda nad odnosnim zemljištem proteže do međe koju je sud uredio na licu mjesta. Uz to, ističe se da je, u konkretnom slučaju, pitanje postojanja pravične naknade suvišno, pošto nezadovoljna stranka u parnici može dokazati pravo vlasništva, čime je omogućena i izmjena postojećeg sudskog rješenja. Kako je u pitanju uređenje susjedskih odnosa i utvrđivanja prava vlasništva sudskim putem bez prava na naknadu, to smatraju da osporeno zakonsko rješenje nije u suprotnosti sa članom 56. Ustava Republike Srpske. Takođe, smatraju da davalac inicijative pogrešno tumači osporeni član 185. Zakona o vanparničnom postupku, jer razlog neustavnosti jedne odredbe zakona nalazi u neustavnosti odredbe drugog zakona, kao i da, prema članu 115. Ustava, nije u nadležnosti Ustavnog suda da ocjenjuje međusobnu usklađenost zakona.
Osporenom odredbom člana 69. stav 3. Zakona o stvarnim pravima („Službeni glasnik Republike Srpske“ br. 124/08, 3/09, 58/09 i 95/11) propisano je da se međa na građevinskom zemljištu uređuje u skladu sa prostornoplanskom dokumentacijom u sudskom vanparničnom postupku.
Osporenim članom 185. Zakona o vanparničnom postupku („Službeni glasnik Republike Srpske“ broj 36/09) propisano je da sud neće uređivati među na građevinskom zemljištu na kome postoji pravo svojine, osim u slučaju ako nije izvršena parcelacija zemljišta po odredbama Zakona o prostornom uređenju –prečišćeni tekst („Službeni glasnik Republike Srpske“ broj 84/02, 14/03, 112/06 i 53/07).
U postupku ocjenjivanja osporenih zakonskih odredbi Sud je imao u vidu da je Ustavom Republike Srpske utvrđeno: da Republika uređuje i obezbjeđuje, pored ostalog, svojinske i obligacione odnose i zaštitu svih oblika svojine (tačka 6. Amandmana XXXII na Ustav Republike Srpske, kojim je zamijenjen član 68. Ustava), da fizička i pravna lica ostvaruju svojinska prava na nepokretnosti prema njihovoj prirodi i namjeni, u skladu sa zakonom (član 60. stav 1), da se zakonom može ograničiti ili oduzeti pravo svojine, uz pravičnu naknadu (član 56), kao i da se osnivanje, nadležnost, organizacija i postupak pred sudovima utvrđuju zakonom (član 122).
Saglasno navedenom ustavnom ovlašćenju, Zakonom o stvarnim pravima („Službeni glasnik Republike Srpske“ br. 124/08, 3/09, 58/09 i 95/11) uređeno je sticanje, korišćenje, raspolaganje, zaštita i prestanak prava svojine, drugih stvarnih prava i državine (član 1. stav 1). Prema članu 6. stav 1. i 2. ovog zakona predmet prava svojine je individualno određena nepokretna (nepokretnost) ili pokretna (pokretnost) stvar, osim onih koje nisu za to podobne ili je zakonom drugačije određeno, te da su nepokretnosti čestice zemljišne površine, zajedno sa svim onim što je sa zemljištem trajno spojeno na površini ili ispod nje, ako zakonom nije drugačije određeno. Nadalje, odredbama člana 66. stav 1. i 2. Zakona propisano je ograničenje prava svojine na nepokretnostima, odnosno susjedska prava, tako da vlasnik nepokretnosti pri izvršavanju svojih ovlašćenja iz prava svojine ima obavezu postupiti pažljivo prema licu koje je vlasnik neke druge nepokretnosti, a koje pritom u njegovom interesu trpi, propušta ili čini u pogledu svoje nepokretnosti ono što je određeno zakonom, i da vlasnik drugih nepokretnosti svoje pravo može ostvarivati u postupku pred sudom, ako nije predviđen drugi put zaštite. Članom 69. ovog zakona predviđeno je, pored ostalih, susjedsko pravo međe za koju, ako su međaški znakovi između dvije nepokretnosti zbog bilo kakvih okolnosti toliko oštećeni da bi se moglo dogoditi da se međe neće moći raspoznati ili ako se međe više ne raspoznaju ili su sporne, svaki od susjeda ima pravo da zahtijeva da sud u vanparničnom postupku (postupku uređenja međa) obnovi ili ispravi među (stav 1) i da će sud na licu mjesta označiti među međaškim znakovima i obnoviti ili ispraviti među prema sporazumu susjeda čija je međa u pitanju, ukoliko se isti ne postigne prema posljednjoj mirnoj državini, a u slučaju da se ne uspije utvrditi, po pravičnosti (stav 2), kao i da se međa na građevinskom zemljištu uređuje u skladu sa prostornoplanskom dokumentacijom u sudskom vanparničnom postupku (stav 3), da se smatra da od trenutka kad je sud među označio međaškim znakovima postoji svojina do te međe, a ko tvrdi suprotno, treba to da dokaže (stav 4), te da svako može, nakon što je sud u postupku uređenja međa obnovio ili ispravio među, u parnici dokazivati svojinu i zahtijevati da se u skladu s tim označi međa (stav 5), dok susjed koji je učestvovao u postupku uređenja međa ne može zahtijevati zaštitu nakon što prođe rok od šest mjeseci od dana pravosnažnosti odluke donesene u postupku uređenja međa (stav 6). Polazeći od navedenog Sud je ocijenio da osporena odredba člana 69. stav 3. Zakona o stvarnim pravima („Službeni glasnik Republike Srpske“ br. 124/08, 3/09, 58/09 i 95/11) nije nesaglasna sa Ustavom Republike Srpske, budući da propisuje ograničenje prava svojine na nepokretnostima, odnosno susjedsko pravo međa. Prilikom ove ocjene Sud je imao u vidu da susjedska prava, u smislu odredbi Zakona o stvarnim pravima, nisu samostalna prava, već da proizlaze iz prava svojine i ne mijenjaju sadržaj prava svojine. Na osnovu navedenog zakonodavac se, po ocjeni Suda, propisivanjem kao u osporenoj odredbi Zakona, da se međa na građevinskom zemljištu uređuje u skladu sa prostornoplanskom dokumentacijom u sudskom vanparničnom postupku, kretao u granicama ustavnih ovlašćenja utvrđenih u tački 6. Amandmana XXXII na Ustav Republike Srpske, kojim je zamijenjen član 68. Ustava. Zakonskim propisivanjem ograničenja prava svojine na nepokretnosti, odnosno uslova i načina uređenja susjedskog prava međa, po ocjeni Suda, ne povređuje se član 56. Ustava, kojim je utvrđeno da se zakonom može ograničiti ili oduzeti pravo svojine, uz pravičnu naknadu, već se štiti pravo svojine na nepokretnosti. Imajući u vidu da institut uređenja međe čini dio pravnog režima svojine, Sud je ocijenio da se osporenim propisivanjem ova subjektivna prava dovode u odnos ravnoteže i omogućava se njihova realizacija. Stoga je neosnovana tvrdnja davaoca inicijative da se osporenom odredbom Zakona o stvarnim pravima vrši ograničavanje, odnosno oduzimanje prava vlasništva bez pravične naknade. Pored ovoga, odredbom člana 69. stav 5. Zakona o stvarnim pravima propisano je da svako može, nakon što je sud u postupku uređenja međa obnovio ili ispravio među, u parnici dokazivati svojinu i zahtijevati da se u skladu s tim označi međa. Sud je ocijenio da propisana mogućnost dokazivanja prava svojine u, zakonom uređenom, parničnom postupku pred sudom predstavlja obezbjeđenje ustavne garancije zaštite prava svojine na nepokretnosti. Takođe, Sud je ocijenio neosnovanim navode davaoca inicijative da je osporenim članom 185. Zakona o vanparničnom postupku („Službeni glasnik Republike Srpske“ broj 36/09) povrijeđena odredba člana 56. Ustava Republike Srpske u pogledu uređenja međe na građevinskom zemljištu na kome postoji pravo svojine, osim u slučaju ako nije izvršena parcelacija zemljišta po odredbama Zakona o prostornom uređenju – prečišćen tekst („Službeni glasnik Republike Srpske“ broj 84/02, 14/03, 112/06 i 53/07). Prilikom ove ocjene Sud je imao u vidu da su, saglasno članu 122. Ustava Republike Srpske, Zakonom o vanparničnom postupku („Službeni glasnik Republike Srpske“ broj 36/09) utvrđena pravila vanparničnog postupka po kojima sudovi ili drugi organi postupaju i odlučuju o ličnim, porodičnim, imovinskim i drugim pravima i pravnim interesima koji se po zakonu rješavaju u vanparničnom postupku (član 1. stav 1). Stoga je, po ocjeni Suda, propisivanje postupanja suda u vanparničnom postupku uređenja međa, a u okviru toga i uređenja međa na građevinskom zemljištu na kome postoji pravo svojine, stvar zakonodavne politike i cjelishodne procjene zakonodavca da, u okviru ustavnog ovlašćenja, uređuje postupak pred sudom. Na osnovu navedenog Sud je ocijenio da zakonodavac osporenim propisivanjem nije izašao iz okvira svojih ustavnih ovlašćenja. Pitanje cjelishodnosti i opravdanosti osporenog zakonskog rješenja, u smislu odredbe člana 115. Ustava, nije predmet ustavnosudske kontrole.
Pored ovoga, prema članu 115. Ustava Republike Srpske, Ustavni sud nije nadležan da ocjenjuje saglasnost osporenog člana 185. Zakona o vanparničnom postupku („Službeni glasnik Republike Srpske“ broj 36/09) sa odredbom člana 69. stav 3. Zakona o stvarnim pravima („Službeni glasnik Republike Srpske“ br. 124/08, 3/09, 58/09 i 95/11), kao ni sa odredbama Zakona o uređenju prostora i građenju („Službeni glasnik Republike Srpske“ broj 55/10).
Na osnovu izloženog odlučeno je kao u dispozitivu ovog rješenja.
Ovo rješenje Ustavni sud je donio u sastavu: predsjednik Suda Džerard Selman i sudije: Milenko Arapović, Vojin Bojanić, Amor Bukić, Zlatko Kulenović, Zoran Lipovac, prof. dr Duško Medić, prof. dr Marko Rajčević i akademik prof. dr Snežana Savić.
Broj: U-32/13 PREDSJEDNIK
24. april 2014. godine USTAVNOG SUDA Džerard Selman