Ustavni sud Republike Srpske
Ne prihvata se inicijativa za pokretanje postupka za ocjenjivanje ustavnosti člana 7. Zakona o preuzimanju akcionarskih društava („Službeni glasnik Republike Srpske“ br. 65/08, 92/09 i 59/13).
Odluka donesena 28. 05. 2014.
Predmeti (1)
U-9/13
Ocjena ustavnosti i zakonitosti
Rješenje
28. 05. 2014.
Tekst odluke
Ustavni sud Republike Srpske, na osnovu člana 115. Ustava Republike Srpske, člana 40. stav 5. i člana 61. stav 1. tačka g) Zakona o Ustavnom sudu Republike Srpske («Službeni glasnik Republike Srpske» broj 104/11), na sjednici održanoj 28. maja 2014. godine, donioje
RJEŠENjE
Ne prihvata se inicijativa za pokretanje postupka za ocjenjivanje ustavnosti člana 7. Zakona o preuzimanju akcionarskih društava („Službeni glasnik Republike Srpske“ br. 65/08, 92/09 i 59/13).
Obrazloženje
Petar Dušanić iz Prnjavora dao je Ustavnom sudu Republike Srpske inicijativuza pokretanje postupka za ocjenjivanje ustavnosti odredbe člana 7. Zakona o preuzimanju akcionarskih društava („Službeni glasnik Republike Srpske“ broj 65/08 (u daljem tekstu: Zakon), osporavajući je sa stanovišta njene saglasnosti sa odredbama Ustava Republike Srpske i to člana 52. stav 1, člana 56, člana 57, koji je zamijenjen Amandmanom XLVII, i člana 108. stav 1. uz ukazivanje da se, na način kako je to propisano osporenom odredbom, ponudiocu i licima koja sa njim zajednički djeluju, u periodu dok traje postupak preuzimanja, ograničava ostvarivanje prava glasa u skupštini akcionara, i to nezavisno od toga kada su stekli akcije, dok se, s druge strane, manjinskim akcionarima omogućava da imaju više prava nego što im pripada po osnovu njihovog vlasništva na akcijama. Davalac inicijative citira navedene odredbe Ustava, ali ne navodi ustavnopravne razloge zbog kojih smatra da su osporenom odredbom Zakona povrijeđeni sloboda preduzetništva i prava stranih ulagača osim što ukazuje da bi prava domaćih ulagača morala, imajući u vidu odredbu člana 54. Ustava, biti ista kao i prava stranog ulagača. Iz navedenih razloga predlaže da Sud utvrdi da osporena zakonska odredba nije u saglasnosti sa Ustavom Republike Srpske.
Narodna skupština Republike Srpske je dostavila Sudu odgovor u kome je osporila navode davaoca inicijative kao neosnovane, ističući da su Zakonom čija odredba je osporena zaštićeni ne samo manjinski akcionari nego i ponudilac, budući da je članom 26. Zakona propisano da se na skupštini akcionara, dok traje postupak preuzimanja, ne mogu donositi odluke koje bi bitno uticale na položaj ponudioca i lica koja sa njim zajednički djeluju. Na navedeni način su, kako se navodi u odgovoru, svim akcionarima ograničena prava, dakle ne samo ponudiocu, zbog čega se ne može govoriti o njegovom neravnopravnom položaju. Na kraju, donosilac akta navodi da je opšte načelo i cilj regulisanja ove oblasti onemogućavanje zloupotrebe položaja većinskog akcionara nad manjinskim akcionarima, s obzirom na to da je primarni način na koji se zloupotreba ostvaruje upravo posredstvom ostvarivanja prava glasa na skupštini akcionara.
Odredbom člana 7. Zakona propisano je da dok ponudilac ne sprovede postupak preuzimanja u skladu sa odredbama ovog zakona, njegove akcije i akcije lica koje s njim zajednički djeluje ne daju pravo glasa.
Članom 1. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o preuzimanju akcionarskih društava („Službeni glasnik Republike Srpske“ broj 92/09) u članu 7. osnovnog zakona riječ: „koje“ zamjenjuje se rječju: „koja“ Odredbama Ustava Republike Srpske, u odnosu na koje davalac inicijative osporava navedenu zakonsku odredbu, utvrđeno je: da se slobodno preduzetništvo može zakonom ograničiti radi zaštite interesa Republike, čovjekove okoline, zdravlja i bezbjednosti ljudi (član 52. stav 1), da se zakonom može ograničiti ili oduzeti pravo svojine, uz pravičnu naknadu (član 56. stav 1), da se svojinska i druga prava stranog ulagača stečena po osnovu uloženog kapitala ne mogu ograničiti ili oduzeti zakonom ili drugim propisom (član 57. stav 2. koji je zamijenjen Amandmanom XLVIII), te da zakoni, statuti, drugi propisi i opšti akti moraju biti u saglasnosti sa Ustavom (član 108. stav 1).
Za ocjenjivanje ustavnosti osporene odredbe Zakona o preuzimanju akcionarskih društava, po ocjeni Suda, od značaja su sljedeće odredbe Ustava: da se slobode i prava ostvaruju, a dužnosti ispunjavaju neposredno na osnovu Ustava, osim kada je Ustavom predviđeno da se uslovi za ostvarivanje pojedinih od njih utvrđuju zakonom, te da se zakonom može propisati način ostvarivanja pojedinih prava i sloboda samo kada je to neophodno za njihovo ostvarivanje (član 49. st. 1. i 2), zatim da se ekonomsko i socijalno uređenje zasniva na ravnopravnosti svih oblika svojine i slobodnom privređivanju, samostalnosti preduzeća i drugih oblika privređivanja u sticanju i raspodjeli dobiti i slobodnom kretanju robe, rada i kapitala u Republici kao jedinstvenom privrednom prostoru (član 50), te da Republika uređuje i obezbjeđuje, pored ostalog, svojinske i obligacione odnose i zaštitu svih oblika svojine, kao i pravni položaj preduzeća i drugih organizacija, njihovih udruženja i komora (tačka 6. Amandmana XXXII na Ustav Republike Srpske, kojim je zamijenjen član 68. Ustava Republike Srpske).
U okviru navedenih ustavnih ovlašćenja Zakonom o preuzimanju akcionarskih društava („Službeni glasnik Republike Srpske“ br. 65/08, 92/09 i 59/13) uređuje se postupak preuzimanja akcionarskih društava, uslovi za davanje ponude za preuzimanje, prava i obaveze učesnika u postupku, kao i nadzor nad sprovođenjem postupka preuzimanja akcionarskih društava (član 1). Odredbama člana 2. navedenog zakona određeno je značenje koje pojedini izrazi imaju u smislu ovog zakona. Saglasno tački a) ovog člana zakona, emitent je akcionarsko društvo koje je osnovano ili emituje akcije javnom ponudom u smislu Zakona o tržištu hartija od vrijednosti, kao i akcionarsko društvo nastalo u postupku svojinske transformacije u smislu zakona kojim se uređuje privatizacija državnog kapitala u preduzećima, koje je predmet preuzimanja, a prema tački b) ponuda za preuzimanje emitenta je javna ponuda za kupovinu svih akcija emitenta s pravom glasa, uz uslove i na način određen ovim zakonom, dok je prema tački v) ponudilac fizičko ili pravno lice koje je u skladu s ovim zakonom obavezno da objavi ponudu za preuzimanje ili namjerava da izvrši preuzimanje i objavi ponudu za preuzimanje iako to nije obavezno u skladu s ovim zakonom. Prema tački g) ove zakonske odredbe, sticalac je fizičko ili pravno lice koje stiče ili je steklo akcije emitenta koje daju pravo glasa, dok su prema tački d) akcije s pravom glasa sve akcije emitenta emitovane s pravom glasa, nezavisno od toga da li je to pravo ograničeno. Odredbe člana 3. Zakona sadrže opšta načela kojih su, u postupku preuzimanja, obavezni da se pridržavaju učesnici u postupku, a to su: da svi akcionari emitenta na koje se odnosi ponuda za preuzimanje imaju ravnopravan položaj u postupku preuzimanja (tačka a), da se akcionarima emitenta na koje se odnosi ponuda mora obezbijediti dovoljno informacija i vremena za odlučivanje o ponudi (tačka b), da je uprava emitenta dužna da postupa u najboljem interesu emitenta i da ne smije da utiče na donošenje odluke o prihvatanju ponude (tačka v), da su ponudilac i emitent dužni da sprovedu postupak preuzimanja u što kraćem roku, te da emitent ne smije duže vrijeme od predviđenog biti ograničen u svom poslovanju (tačka g), da trgovanje hartijama od vrijednosti ponudioca, emitenta i drugih učesnika u ponudi za preuzimanje ne smije izazvati poremećaj na tržištu (tačka d) i da je ponudilac obavezan da prije podnošenja zahtjeva za odobrenje objavljivanja ponude obezbijedi sredstva za plaćanje akcija koje su predmet ponude (tačka đ). Prema odredbama člana 22. Zakona, ponudilac je obavezan da u roku od 30 dana od dana nastanka obaveze objavljivanja ponude za preuzimanje podnese Komisiji zahtjev za odobrenje objavljivanja ponude za preuzimanje, kompletnu ponudu sa propisanim elementima i isporave iz člana 13. ovog zakona (stav 1), a Komisija će o zahtjevu ponudioca iz stava 1. ovog člana donijeti rješenje u roku od 30 dana od dana prijema urednog zahtjeva (stav 2). Prilikom ocjenjivanja ustavnosti osporene odredbe Zakona Sud je imao u vidu i odredbe Zakona o privrednim društvima („Službeni glasnik Republike Srpske“ br. 127/08, 58/09, 100/11 i 67/13), kojim je propisano da je akcionarsko društvo u smislu ovog zakona privredno društvo koje osniva jedno ili više pravnih i/ili fizičkih lica u svojstvu akcionara radi obavljanja određene djelatnosti, pod zajedničkim poslovnim imenom, čiji je osnovni kapital utvrđen i podijeljen na akcije (član 179. stav 1), da akcionarsko društvo može biti zatvoreno i otvoreno (član 188. stav 1), da se akcionarsko društvo smatra otvorenim ako osnivači učine javni poziv za upis i uplatu akcija u vrijeme osnivanja društva, odnosno ako takav poziv učini društvo nakon osnivanja (član 191. stav 1), da svaka obična akcija akcionarskog društva daje akcionaru ista prava, u skladu sa ovim zakonom, osnivačkim aktom i statutom društva koja, pored ostalog, uključuje: pravo učešća u radu skupštine društva, te pravo glasa u skupštini društva tako da jedna akcija uvijek daje pravo na jedan glas (član 203. stav 1. tač. b) i v)), da skupština akcionara, između ostalog, odlučuje o: izmjenama osnivačkog akta, uključujući naročito i promjene koje ustanovljavaju, povećavaju ili smanjuju odobreni broj akcija ili promjene prava ili povlastica bilo koje vrste ili klase akcija, povećavaju ili smanjuju osnovni kapital, ali ne uključujući promjene koje može izvršiti upravni odbor u skladu sa ovim zakonom; statusnim promjenama, promjeni pravne forme u drugu formu privrednog društva i sticanje i raspolaganje imovinom velike vrijednosti, u skladu sa ovim zakonom; raspodjeli dobiti i pokriću gubitaka, ako osnivačkim aktom ili statutom nije drukčije određeno, prestanku društva (član 281. stav 1. tač. a), b), v), e)), da odluku o smanjenju osnovnog kapitala otvorenog akcionarskog društva poništenjem sopstvenih akcija kao i poništenjem akcija po drugim osnovima utvrđenim osnivačkim aktom društva, donosi skupština akcionara (član 253. stav 1.), te da svaka izdata obična akcija daje pravo jednog glasa o svim pitanjima o kojima se glasa na skupštini akcionara(član 285). Takođe, Sud je imao u vidu i da je članom 3. stav 3. Zakona o tržištu hartija od vrijednosti („Službeni glasnik Republike Srpske“ br. 92/06, 34/09, 30/12, 59/13 i 108/13) propisano da se hartijama od vrijednosti u smislu ovog zakona smatraju, pored ostalih, i akcije, a članom 4. stav 1. da su akcije vlasničke hartije od vrijednosti koje emituje akcionarsko društvo u skladu sa zakonom. Uz to, član 9. ovog zakona, kojim je propisano da je akt suda ili drugog nadležnog organa pravni osnov za sticanje i prenos prava iz hartije od vrijednosti pravni posao koji ima za cilj sticanje i prenos vlasništva, (stav 1), da je pravni posao, akt suda ili drugog nadležnog organa pravni osnov za ograničenje prava iz hartija od vrijednosti odluka o emisiji, (stav 2), te da se prava i obaveze iz hartija od vrijednosti stiču, prenose i ograničavaju njihovim upisom na račune vlasnika u Registru.
Polazeći od navedenih ustavnih i zakonskih odredbi, Sud je ocijenio da osporena odredba člana 7. Zakona nije u nesaglasnosti sa Ustavom. Prilikom ovakve ocjene Sud je, prije svega, imao u vidu da prava stečena po osnovu ulaganja kapitala nisu Ustavom zajemčena prava, već prava čija se sadržina, obim i način ostvarivanja propisuju zakonom. Takođe, da je akcionarsko društvo, saglasno navedenim odredbama Zakona o privrednim društvima, društvo kapitala koje osnivaju pravna, odnosno fizička lica radi obavljanja određene djelatnosti, pod zajedničkim poslovnim imenom, čiji je osnovni kapital utvrđen i podijeljen na akcije, te da akcionar po osnovu akcije koja predstavlja dio osnovnog kapitala društva stiče određena prava koja akcija daje, kao što su pravo na upravljanje, pravo na dividendu i druga zakonom propisana prava i to srazmjerno uloženom kapitalu kao i da akcionari ostvaruju upravljačka prava na skupštini akcionara u kojoj su svi akcionari zastupljeni srazmjerno broju običnih akcija koje imaju, tako da jedna akcija uvijek daje pravo na jedan glas.
Imajući u vidu navedeno, po ocjeni Suda, Zakonom o preuzimanju akcionarskih društava je, kao posebnim zakonom, u okviru ustavnog ovlašćenja sadržanog u odredbama tačke 6. Amandmana XXXII na Ustav Republike Srpske, propisana obavezna javna ponuda za kupovinu akcija koja postoji u zakonom određenim slučajevima i koja kao takva ima za cilj da, s jedne strane, primora lice koje je steklo zakonom propisani glasački cenzus da uputi javnu ponudu ostalim akcionarima za kupovinu njihovih akcija po pravičnoj cijeni, a sa druge strane da na odgovarajući način zaštiti prava manjinskih akcionara. U okviru navedenog ovlašćenja je i ovlašćenje da se, na način određen osporenom odredbom Zakona, ograniči ostvarivanje prava koja proizlaze iz ulaganja kapitala, što je u konkretnom slučaju pravo glasa ponudioca i lica koja sa njim zajednički djeluju za vrijeme dok traje postupak preuzimanja, pri čemu se, po ocjeni Suda, ne dovode u pitanje Ustavom utvrđena jemstva prava svojine, s obzirom da akcionar kupovinom akcija ne postaje vlasnik društva, već vlasnik akcija.
Ovaj sud naglašava da je akcija dio osnovnog kapitala čijom kupovinom akcionari stiču određena upravljačka i imovinska prava, s tim da ova prava svaki akcionar ostvaruje u zavisnosti od vrste i broja akcija. Isključenje prava glasa ponudioca i lica koje s njim zajednički djeluje, na način propisan osporenom odredbom je, po ocjeni Suda, usmjereno je prije svega zaštiti interesa manjinskih akcionara i interesa samog društvau slučaju sticanja kontrole nad njihovim društvom, ali i zaštiti opšteg interesa koji se ogleda u potrebi da se tržište kapitala reguliše na način koji u najmanjoj mogućoj mjeri utiče na ostvarivanje ili ograničavanje prava svih akcionara, dakle i manjinskih.Isključenje prava glasa je u funkciji sprečavanja uticaja ponudioca na ostale akcionare društva dok traje postupak preuzimanja.
Pri tome, zakonodavac je, po ocjeni Suda, uspostavio ravnotežu između zaštite manjinskih akcionara i mogućih posljedica do kojih može doći isključenjem glasa sticaocu i licu koje sa njim zajednički djeluje, i to tako što je propisao da su ponudilac i emitent dužni da sprovedu postupak preuzimanja u što kraćem roku (član 3. tačka g), a istovremeno je ograničio i djelovanje nadležnih organa. Naime, članom 26. Zakona propisano je da nadležni organi emitenta, nakon što sticalac obavijesti emitenta o sticanju akcija zbog kojeg je obavezan da objavi ponudu za preuzimanje ili o namjeri objavljivanja ponude za preuzimanje, do završetka ponude za preuzimanje, odnosno do isteka roka za objavljivanje ponude za preuzimanje ako ona nije objavljena, ne mogu donijeti sljedeće odluke: o promjeni osnovnog kapitala emitenta, prestanku i promjeni oblika društva, te izmjenama i dopunama statuta (tačka a), o preuzimanju vanrednih poslova koji bi značajno promijenili stanje imovine ili obaveza društva (tačka b) i o sticanju ili otuđivanju sopstvenih akcija (v). Prema tome, osporenim propisivanjem zakonodavac je, po ocjeni Suda, uspostavio odgovarajuću zaštitu manjinskih akcionara, koji bi sticanjem većinskog paketa akcija od strane jednog ili više lica koja zajednički djeluju mogli biti oštećeni. S druge strane, odredbom člana 26. Zakona propisana je i odgovarajuća zaštita većinskih akcionara na način kojim se obezbjeđuje uspostavljanje ravnoteže u ostvarivanju njihovih međusobno suprotavljenih interesa te funkcionisanja ovog oblika privrednog društva. Imajući u vidu navedeno, Sud je ocijenio da su ograničenja propisana osporenom zakonskom odredbom učinjena radi ostvarenja legitimnog cilja utvrđenog Ustavom i da su srazmjerna cilju koji se želio postići. Propisivanje vrste ograničenja u zavisnosti je od oblika organizovanja privrednog društva i, po ocjeni Suda, stvar je zakonodavne politike u okviru ustavnog ovlašćenja zakonodavca da uređuje i obezbjeđuje svojinske i obligacione odnose i zaštitu svih oblika svojine, pravni položaj preduzeća i drugih organizacija. Pri tome, pitanje cjelishodnosti i opravdanosti osporenog zakonskog rješenja, u smislu člana 115. Ustava, nije predmet ustavnosudske kontrole. Po ocjeni Suda, osporena odredba Zakona ne može se dovoditi u pitanje sa stanovišta principa iz člana 52. stav 1, člana 56. stav 1. i člana 57. stav 2. Ustava, koji je zamijenjen Amandmanom XLVII, na koje ukazuje davalac inicijative. Ovom odredbom ne ograničava se slobodno preduzetništvo, već se ograničava ostvarivanje prava koja proizlaze iz ulaganja kapitala, što je u konkretnom slučaju pravo glasa ponudioca i lica koja sa njim zajednički djeluju, i to samo za vrijeme dok traje postupak preuzimanja. Takođe, osporena odredba Zakona ne ograničava svojinska prava akcionara budući da akcionar, bez obzira na to da li se radi o domaćem ili stranom ulagaču, kupovinom akcija ne postaje vlasnik društva, već vlasnik akcija, a osporenom odredbom se, kako je to već navedeno, u skladu s ustavnim ovlašćenjem, ograničava samo ostvarivanje prava koja proizlaze iz ulaganja kapitala.
S obzirom na to da je u toku prethodnog postupka pravno stanje potpuno utvrđeno i da prikupljeni podaci pružaju pouzdan osnov za odlučivanje, Sud je, na osnovu člana 40. stav 5. Zakona o Ustavnom sudu Republike Srpske („Službeni glasnik Republike Srpske“ br. 104/11 i 92/12), odlučio bez donošenja rješenja o pokretanju postupka.
Na osnovu izloženog odlučeno je kao u dispozitivu ovog rješenja.
Ovo rješenje Ustavni sud je donio u sastavu: predsjednik Suda Džerard Selman i sudije: Milenko Arapović, Vojin Bojanić, Amor Bukić, Zlatko Kulenović, prof. dr Duško Medić, prof. dr Marko Rajčević i akademik prof. dr Snežana Savić.
Broj: U-9/13 PREDSJEDNIK
28. maj 2014. godine USTAVNOG SUDA Džerard Selman