Aktio
← Sva sudska praksa

Ustavni sud Republike Srpske

Odbija se prijedlog za utvrđivanje neustavnosti članova 28. i 41. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o privrednim društvima („Službeni glasnik Republike Srpske“ broj 100/11).

Odluka donesena 28. 05. 2014.

Odluka je preuzeta sa stranice ustavnisud.org i prikazana informativno. Za pravno obavezujući tekst odluke kontaktirajte nadležni sud.

Predmeti (1)

U-58/13

Ocjena ustavnosti i zakonitosti

Odluka

28. 05. 2014.

Tekst odluke

Ustavni sud Republike Srpske, na osnovu člana 115. Ustava Republike Srpske, i člana 60. stav 1. tačka d) Zakona o Ustavnom sudu Republike Srpske („Službeni glasnik Republike Srpske“ br. 104/11 i 92/12), na sjednici održanoj 28. maja 2014. godine, donio je

ODLUKU

Odbija se prijedlog za utvrđivanje neustavnosti članova 28. i 41. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o privrednim društvima („Službeni glasnik Republike Srpske“ broj 100/11).

Obrazloženje

Udruženje akcionara investicionih fondova Republike Srpske, koje zastupa mr Siniša Božić, predsjednik Upravnog odbora Udruženja, podnijelo je Ustavnom sudu Republike Srpske prijedlog za utvrđivanje neustavnosti članova 28. i 41. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o privrednim društvima („Službeni glasnik Republike Srpske“, broj 100/11). Podnosilac prijedloga smatra da normiranje kao u osporenom članu 28. izmjena i dopuna Zakona, koje utvrđuje da kvalifikovanu većinu glasova čini dvotrećinska većina glasova prisutnih akcionara i akcionara koji glasaju pismenim putem, umjesto dotadašnje 2/3 većine glasova ukupnog broja akcionara, te normiranje člana 41. izmjena i dopuna Zakona kojim je omogućeno da osnivački akt akcionarskog društva može biti izmijenjen ovako redefinisanom kvalifikovanom većinom, nije u skladu sa članovima 5. i 50. Ustava Republike Srpske. Povredu člana 5. Ustava, odnosno njegovog segmenta koji jemči prava i „drugim manjinama“, podnosilac prijedloga nalazi u, navodnoj, nezaštićenosti interesa manjinskih akcionara ističući da i oni predstavljaju svojevrsnu društvenu manjinu. Navodi se da zakonsko rješenje iz osporenih članova ne pogoduje ukrupnjavanju kapitala, jer kontrolni akcionari mogu upravljati društvom i sa 33% ukupnog broja glasova te manjinski akcionari, sa upravljačkog stanovišta, gube svaki značaj. Isto tako, ovakvo propisivanje utiče na stvaranje ogromne disproporcije u nivou ostvarenih imovinskih prava ovih dviju grupa akcionara. Manjinski akcionari, sa druge strane, zbog usitnjenih uloga i nemaju interes za upravljanjem društvom, niti interes za ostvarivanjem svojih akcionarsih prava s obzirom na to da ne ostvaruju ni prinos po osnovu dividende. Podnosilac prijedloga sugeriše da je zakonodavac, koji je očigledno smatrao da je raniju definiciju kvalifikovane većine previsoko postavio, mogao ovu materiju drugačije regulisati rukovodeći se primjerima iz zemalja u okruženju. U odgovoru Narodne skupštine Republike Srpske se ističe da su navodi izneseni u prijedlogu neprecizni i neosnovani te da ukazuju na nezadovoljstvo osporenim zakonskim rješenjem, a da ukazivanje na moguća drugačija rješenja nije od ustavnopravnog značaja. Zakonodavac je, kako se navodi, definišući kvalifikovanu većinu kao u osporenim članovima Zakona, usvojio optimalno rješenje koje neće dovoditi do blokade rada skupštine akcionarskog društva, a manjinski akcionari imaju mogućnost da, uz pravičnu naknadu, napuste akcionarsko društvo. Narodna skupština je na ovaj način postupala u skladu sa obavezom da usvaja svrsishodno zakonodavstvo, a, ističu, nije u nadležnosti Ustavnog suda da cijeni opravdanost zakonodavne politike.

Osporenim članom 28. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o privrednim društvima („Službeni glasnik Republike Srpske“ broj 100/11), kojim je izmijenjen član 284. stav 2. Zakona o privrednim društvima („Službeni glasnik Republike Srpske“ br. 127/08 i 58/09), utvrđeno je da, kada je ovim zakonom propisana kvalifikovana većina za donošenje odluke o određenom pitanju, ta većina predstavlja pozitivno glasanje najmanje 2/3 glasova prisutnih i akcionara koji glasaju pisanim putem i koji posjeduju akcije sa pravom glasa o tom pitanju, ako su ispunjeni uslovi iz člana 283. Zakona.

U osporenom članu 41. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o privrednim društvima („Službeni glasnik Republike Srpske“ broj 100/11), kojim je u potpunosti mijenjan član 330. Zakona o privrednim društvima („Službeni glasnik Republike Srpske“ br. 127/08 i 58/09), propisano je da se osnivački akt može izmijeniti kvalifikovanom dvotrećinskom većinom prisutnih i akcionara koji glasaju pisanim putem, a koji posjeduju akcije sa pravom glasa, po prijedlogu upravnog odbora, ako su ispunjeni uslovi iz člana 283. Zakona; da se uz prijedlog upravnog odbora iz stava 1. ovog člana dostavlja i pisano obrazloženje predloženih izmjena, izjava upravnog odbora da će izmjene biti uključene u dnevni red skupštine, kao i obavještenje o pravu nesaglasnih akcionara na naknadu vrijednosti svojih akcija, ako se predloženim izmjenama umanjuju prava akcionara predviđena osnivačkim aktom i ovim zakonom; da ako akcionari sa povlašćenim akcijama imaju pravo glasanja kao klasa akcija o izmjenama osnivačkog akta, smatra se da je ta izmjena usvojena ako je za izmjenu glasala kvalifikovana većina svake klase akcija, koja je ovlašćena da glasa grupno, kao i ukoliko je za izmjenu glasala kvalifikovana većina iz člana 284. stav 2. Zakona, te da skupština može ovlastiti upravni odbor da sačini prečišćeni tekst osnivačkog akta na osnovu usvojenih odluka kojima se mijenja osnivački akt.

Članom 283. Zakona, na koji se zakonodavac poziva u osporenim članovima, detaljno je, uvažavajući različite praktične situacije, normiran predmet kvoruma za sjednicu skupštine akcionara.

U postupku ocjenjivanja ustavnosti osporenih članova Zakona, Sud je imao u vidu da je članom 5. Ustava Republike Srpske utvrđeno da se ustavno uređenje Republike temelji, između ostalog, i na, socijalnoj pravdi, vladavini prava, tržišnoj privredi, zaštiti prava etničkih grupa i drugih manjina; da je članom 49. Ustava utvrđeno da se slobode i prava ostvaruju, a dužnosti ispunjavaju neposredno na osnovu Ustava, osim ako je Ustavom predviđeno da se uslovi za ostvarivanje pojedinih od njih utvrđuju zakonom, te da se zakonom može propisati način ostvarivanja pojedinih prava i sloboda samo kada je to neophodno za njihovo ostvarivanje. U skladu sa članom 50. Ustava, ekonomsko i socijalno uređenje zasniva na ravnopravnosti svih oblika svojine i slobodnom privređivanju, dok je tačkama 6, 9. i 18. Amandmana XXXII na Ustav, kojim je zamijenjen član 68. Ustava, utvrđeno je da Republika uređuje i obezbjeđuje svojinske i obligacione odnose i zaštitu svih oblika svojine, pravni položaj preduzeća i drugih organizacija i kontrolu zakonitosti raspolaganja sredstvima pravnih lica i druge odnose od interesa za Republiku, u skladu sa Ustavom.

Sud je, isto tako, imao u vidu da je Zakon o privrednim društvima („Službeni glasnik Republike Srpske“ br. 127/08, 58/09, 100/11 i 67/13) uredio osnivanje privrednih društava, upravljanje društvima, prava i obaveze osnivača, ortaka, članova i akcionara, povezivanje i reorganizaciju (statusne promjene i promjene pravne forme privrednih društava) i likvidaciju privrednih društava (član 1). Članom 17. Zakona o izmjenama i dopuna Zakona o privrednim društvima koji je objavljen u „Službenom glasniku Republike Srpske“ broj 67/13, a kojim je u potpunosti izmijenjen član 435. Zakona o privrednim društvima („Službeni glasnik Republike Srpske“ br. 127/08, 58/09, 100/11), propisano je da: akcionar može da traži od društva da otkupi njegove akcije ako glasa protiv odluke ili se uzdrži od glasanja za odluku: a) o promjeni osnivačkog akta društva kojom se umanjuju njegova prava propisana osnivačkim aktom ili zakonom, b) o statusnoj promjeni, v) o promjeni pravne forme, g) o promjeni vremena trajanja društva, d) o pretvaranju otvorenog akcionarskog društva u zatvoreno u skladu sa ovim zakonom i propisima kojim se uređuje tržište hartija od vrijednosti, đ) kojom se odobrava sticanje, odnosno raspolaganje imovinom velike vrijednosti, e) kojom se mijenjaju njegova druga prava, ako je osnivačkim aktom određeno da akcionar iz tog razloga ima pravo na nesaglasnost i pravo da zahtijeva otkup svojih akcija i ž) o povlačenju jedne ili više klase akcija sa uređenog tržišta u smislu zakona kojim se uređuje tržište hartija od vrijednosti; pravo na otkup akcija ima i akcionar koji nije prisustvovao sjednici skupštine akcionara na kojoj se odlučuje o pitanjima iz stava 1. ovog člana, ako u roku iz stava 6. tačka b) podnese zahtjev za otkup njegovih akcija; akcionar koji zatraži od društva da otkupi njegove akcije u skladu sa stavom 6. ovog člana ne može osporavati odluku društva na kojoj zasniva to svoje pravo; odluka iz stava 1. ovog člana obavezno sadrži odredbu o tome da stupa na snagu davanjem izjave u pisanoj formi predsjednika upravnog odbora, odnosno direktora, ako društvo nema upravni odbor, da je svim nesaglasnim akcionarima vrijednost njihovih akcija u cijelosti isplaćena u skladu sa st. 7. do 13. ovog člana; sastavni dio materijala za skupštinu na kojoj se donosi odluka iz stava 1. ovog člana je: a) obavještenje o pravima nesaglasnih akcionara na otkup njihovih akcija i formular zahtjeva za ostvarivanje tog prava, koji sadrži polja u koja se unosi ime, odnosno poslovno ime akcionara i njegovo prebivalište, odnosno sjedište, kao i broj i klasa akcija čiji se otkup zahtijeva i b) podatak o knjigovodstvenoj vrijednosti akcija, podatak o tržišnoj vrijednosti akcija utvrđenoj u skladu sa članom 436. stav 1. ovog zakona i podatak o procijenjenoj vrijednosti akcija utvrđenoj u skladu sa članom 186. Zakona, pri čemu se ove vrijednosti utvrđuju na dan donošenja odluke o sazivanju sjednice skupštine akcionara; ako namjerava da ostvari pravo na otkup njegovih akcija, nesaglasni akcionar zahtjev iz stava 3. ovog člana može dostaviti društvu: a) na sjednici skupštine akcionara na kojoj se donosi odluka iz stava 1. ovog člana, i to predsjedniku skupštine ili licu koga predsjednik skupštine ovlasti ili b) u roku od 15 dana od dana zaključenja sjednice skupštine akcionara na kojoj se donosi odluka iz stava 1. ovog člana; društvo je obavezno da u roku od 60 dana od dana isteka roka iz stava 6. tačka b) ovog člana nesaglasnom akcionaru isplati vrijednost akcija koje su predmet zahtjeva, koja je jednaka najvišoj vrijednosti iz stava 5. tačka b) ovog člana; prenos akcija isplaćenih u skladu sa stavom 7. ovog člana izvršiće se u skladu sa propisima Centralnog registra; nesaglasni akcionar može tužbom nadležnom sudu protiv društva tražiti isplatu: a) razlike do pune vrijednosti njegovih akcija utvrđene u skladu sa stavom 7. ovog člana, ako smatra da mu je na ime otkupne cijene za njegove akcije isplatilo iznos niži od te vrijednosti usljed toga što je bilo koja od tih vrijednosti iz stava 5. tačka b) ovog člana pogrešno utvrđena ili ako je društvo izvršilo samo djelimičnu isplatu i b) pune vrijednosti njegovih akcija utvrđene u skladu sa stavom 7. ovog člana, ako mu društvo nije izvršilo isplatu po tom osnovu, a podnio je zahtjev u skladu sa stavom 6. ovog člana; tužba iz stava 9. ovog člana podnosi se najkasnije u roku od 30 dana od dana izvršene isplate u skladu sa stavom 7. ovog člana, odnosno od isteka roka za isplatu ako isplata nije izvršena; ako je podneseno više od jedne tužbe iz stava 9. ovog člana, postupci se spajaju; ako sud pravnosnažnom presudom donesenom u postupku po tužbi iz stava 9. ovog člana obaveže društvo da nesaglasnom akcionaru isplati razliku do pune vrijednosti akcija, odnosno punu vrijednost akcija, društvo ima obavezu da svim drugim nesaglasnim akcionarima iste klase akcija prizna i isplati istu vrijednost akcija, nezavisno od činjenice da li su ti akcionari podnijeli tužbu iz stava 9. ovog člana; ako društvo ne postupi u skladu sa stavom 12. ovog člana u roku za izvršenje presude, svaki nesaglasni akcionar može tužbom nadležnom sudu tražiti isplatu razlike do pune vrijednosti akcija, odnosno vrijednost akcija koja je utvrđena tom presudom. Uzimajući u obzir Ustavom utvrđene republičke ingerencije kao i karakter i prirodu odredaba Zakona, Sud je ocijenio da je zakonodavac postupao u granicama svojih ovlašćenja kada je osporenim članom 28. propisao da je za odlučujuću kvalifikovanu većinu dovoljno pozitivno glasanje 2/3 prisutnih i akcionara koji glasaju pisanim putem, odnosno kada je, osporenim članom 41, za izmjene osnivačkog akta društva predvidio na ovaj način definisanu kvalifikovanu većinu. U nadležnosti je zakonodavca da uređujući oblast od značaja za funkcionisanje akcionarskih društava normira, između ostalog, i njihov postupak rada i donošenja odluka, te da definiše većinu potrebnu za legitimno odlučivanje. Sud je utvrdio da je zakonodavac, definišući, članom 17. Zakona o izmjenama i dopuna Zakona o privrednim društvima koji je objavljen u „Službenom glasniku Republike Srpske“ broj 67/13, uslove i nužne procedure za ostvarivanje prava nesaglasnih akcionara na istupanje iz društva putem zahtjeva za otkup akcija, kao i predviđajući zaštitu pred redovnim sudovima u ostvarivanju ovakvog njihovog prava, uredio okvir u kome je moguće postići izbalansiran odnos interesa većinskih i manjinskih akcionara, odnosno osigurati da nijedna strana ne snosi prevelik teret. S obzirom na to da ekonomske slobode, koje, između ostalog, podrazumijevaju i samostalnost privrednih subjekata, slobodu tržišta, ravnopravnost svih oblika svojine te zabranu monopola, nisu apsolutne već su određene zakonima i instrumentima ekonomske i socijalne politike, a u skladu sa aktuelnim potrebama društva, Sud je ocijenio da je u isključivoj nadležnosti zakonodavca da ovakve potrebe procijeni, te da rukovodeći se istima, usvaja adekvatnu legislativu. U skladu sa članom 115. Ustava, nije u nadležnosti Suda da cijeni opravdanost ovakve zakonodavne politike. Imajući u vidu izloženo Sud je ocijenio da su osporene odredbe Zakona u saglasnosti sa članom 50. Ustava. Nadalje, član 5. stav 1. alineja 10. Ustava, koji jemči zaštitu prava etničkih grupa i drugih manjina, podrazumijeva njihovu zaštitu od asimilacije, a kroz omogućavanje očuvanja etničkih specifičnosti. Ustavotvorac pravi distinkciju između etničke grupe kao manjine koja nema formiranu nacionalnu državu, te drugih manjina kao nacionalnih grupa koje žive van matične države. Termin manjina se, u kontekstu člana 5. Ustava, odnosi na nacionalne manjine, a ne na manjinske društvene grupe generalno, te je, Sud, stoga, ocijenio da osporene zakonske odredbe nisu u suprotnosti sa predmetnim ustavnim načelom.

Imajući u vidu izloženo Sud je ocijenio da su osporene odredbe Zakona u saglasnosti sa članovima 5. i 50. Ustava.

Na osnovu izloženog Sud je odlučio kao u izreci ove odluke.

Ovu odluku Ustavni sud je donio u sastavu: predsjednik Suda Džerard Selman i sudije: Milenko Arapović, Vojin Bojanić, Amor Bukić, Zlatko Kulenović, prof. dr Duško Medić, prof. dr Marko Rajčević i akademik prof. dr Snežana Savić

Broj: U-58/13 PREDSJEDNIK

28. maj 2014. godine USTAVNOG SUDA Džerard Selman

Odbija se prijedlog za utvrđivanje neustavnosti članova 28. i 41. Zakona o… | Sudska praksa | Aktio