Aktio
← Sva sudska praksa

Ustavni sud Republike Srpske

Ne prihvata se inicijativa za ocjenu ustavnosti i zakonitosti člana 15. stav 1. i 3. Pravilnika o finansiranju osnovnih škola („Službeni glasnik Republike Srpske“ broj 5/09 i 75/14).

Odluka donesena 24. 09. 2014.

Odluka je preuzeta sa stranice ustavnisud.org i prikazana informativno. Za pravno obavezujući tekst odluke kontaktirajte nadležni sud.

Predmeti (1)

U-47/13

Ocjena ustavnosti i zakonitosti

Rješenje

24. 09. 2014.

Tekst odluke

Ustavni Sud Republike Srpske, na osnovu člana 115. Ustava Republike Srpske, člana 40. stav 5. i člana 61. stav 1. tačka g) Zakona o Ustavnom sudu Republike Srpske („Službeni glasnik Republike Srpske“ br. 104/11 i 92/12), na sjednici održanoj 24. septembra 2014. godine, donioje

RJEŠENjE

Ne prihvata se inicijativa za ocjenu ustavnosti i zakonitosti člana 15. stav 1. i 3. Pravilnika o finansiranju osnovnih škola („Službeni glasnik Republike Srpske“ broj 5/09 i 75/14).

Obrazloženje

Vojin M. Badnjar iz Ljubije, Prijedor, dao je Ustavnom sudu Republike Srpske (u daljem tekstu: Sud) inicijativu za pokretanje postupka za ocjenu ustavnosti i zakonitosti člana 15. stav 1. i 3. Pravilnika o finansiranju osnovnih škola („Službeni glasnik Republike Srpske“ broj 5/09), koji je donio ministar prosvjete i kulture. Davalac inicijative smatra da osporeno propisivanje dovodi u neravnopravan položaj lica zaposlena u školi na radnom mjestu psiholog u odnosu na lica zaposlena na radnom mjestu pedagog, čija je plata, u okviru 40 - časovne radne sedmice, za isti rad i sa istim stepenom stručne spreme u osnovi veća za 40% od plate psihologa. Ovakvo propisivanje, prema navodima davaoca inicijative, nije u saglasnosti sa članom 90. stav 2. i 3. Zakona o radu („Službeni glasnik Republike Srpske“ broj 55/07 – prečišćeni tekst), članom 8. stav 1. tačka b) Zakona o platama zaposlenih u oblasti prosvjete i kulture Republike Srpske („Službeni glasnik Republike Srpske“ br. 118/07 i 64/08), članovima 104. do 109. i članom 114. Zakona o osnovnom obrazovanju i vaspitanju („Službeni glasnik Republike Srpske“ br. 74/08, 71/09 i 104/11), a time ni sa odredbama članova 33, 39. stav 5. i 108. Ustava Republike Srpske. Pored toga, davalac inicijative iznosi svoja tumačenja pojedinih odredaba citiranih zakona, kao i činjenicu da je Zakon o administrativnoj službi u upravi Republike Srpske („Službeni glasnik Republike Srpske“ br. 16/02, 62/02, 38/03, 49/06 i 20/07), čiji je član 112. naveden kao pravni osnov za donošenje osporenog akta, prestao da važi stupanjem na snagu Zakona o republičkoj upravi („Službeni glasnik Republike Srpske“ br. 118/08, 11/09, 74/10, 86/10 i 24/12). Predlaže da Sud utvrdi da osporene odredbe Pravilnika nisu u saglasnosti sa Ustavom i zakonom. U odgovoru Ministarstva prosvjete i kulture Republike Srpske navedeno je da su osporenim aktom propisana radna mjesta sa punim, odnosno nepunim radnim vremenom u zavisnosti od broja formiranih odjeljenja, uključujući činjenicu da je obim poslova stručnog saradnika direktno vezan za broj učenika, odnosno odjeljenja i da je iznos raspoloživih budžetskih sredstava ograničen. Smatraju da su osporene odredbe člana 15. stav 1. i 3. Pravilnika u saglasnosti sa članom 42. i 90. Zakona o radu, jer je u pitanju rad sa nepunim radnim vremenom, za koji poslodavac i stručni saradnik zaključuju ugovor o radu. S stim u vezi ističu da je smanjen broj odjeljenja, odnosno obim posla u osnovnim školama i da su sa psiholozima i drugim stručnim saradnicima zaključeni ugovori o radu sa nepunim radnim vremenom, na koje nisu uložene žalbe; sa članom 16. stav 2. Zakona o platama zaposlenih u oblasti prosvjete i kulture Republike Srpske, prema kojem se zaposlenom koji radi sa nepunim radnim vremenom osnovna mjesečna plata određuje srazmjerno vremenu provedenom na radu. Uz to, smatraju da pomenuti zakon i osporeni akt ne regulišu istu materiju, pa ne mogu biti u suprotnosti; sa članom 114. Zakona o osnovnom obrazovanju i vaspitanju, jer se nastavnici i stručni saradnici u osnovnim školama primaju u radni odnos na isti način i pod jednakim uslovima, propisanim ovim zakonom, kao i Zakonom o radu. U pogledu navođenja pravnog osnova za donošenje predmetnog akta istaknuto je da je u vrijeme donošenja osporenog akta na snazi bio Zakon o administrativnoj službi u upravi Republike Srpske i da je istovremeno u postupku donošenja bio i Zakon o republičkoj upravi koji je 24. decembra 2008. godine stupio na snagu. Predloženo je da Sud datu inicijativu ne prihvati. Pravilnik o finansiranju osnovnih škola („Službeni glasnik Republike Srpske“ broj 5/09 i 75/14) donio je ministar prosvjete i kulture (u daljem tekstu: ministar), na osnovu člana 153. stav 6. Zakona o osnovnom obrazovanju i vaspitanju („Službeni glasnik Republike Srpske“ broj 74/08) i člana 112. Zakona o administrativnoj službi u upravi Republike Srpske („Službeni glasnik Republike Srpske“ br. 16/02, 62/02, 38/03, 42/04, 49/06 i 20/07). Ovim Pravilnikom reguliše se način finansiranja osnovnih škola (član 1).

Osporenim odredbama člana 15. ovog Pravilnika propisano je da škola koja ima 24 odjeljenja može pravilnikom o organizaciji i sistematizaciji radnih mjesta sistematizovati radno mjesto psiholog (stav 1) i da se školi koja ima manje od 24 odjeljenja umanjuje pravo na radno mjesto psiholog po koeficijentu 0,05 za svako odjeljenje manje od 24, ali ne više od 0,5 radnog mjesta (stav 3).

Odredbama Ustava Republike Srpske, u odnosu na koje davalac inicijative osporava navedene odredbe Pravilnika, utvrđeno je: da građani imaju pravo da učestvuju u obavljanju javnih poslova i da pod jednakim uslovima budu primljeni u javnu službu (član 33); da svako po osnovu rada ima pravo na zaradu, u skladu sa zakonom i kolektivnim ugovorom (član 39. stav 5.); da zakoni, statuti, drugi propisi i opšti akt moraju biti u saglasnosti sa Ustavom, kao i da propisi i drugi opšti akti moraju biti u saglasnosti sa zakonom (član 108).

U postupku ocjenjivanja ustavnosti i zakonitosti osporenih odredbi Pravilnika Sud je, prije svega, imao u vidu da je tačkom 12. Amandmana XXXII na Ustav Republike Srpske, kojim je zamijenjen član 68. Ustava, utvrđeno da Republika uređuje i obezbjeđuje, između ostalog, radne odnose, zapošljavanje i obrazovanje. Takođe, Sud je imao u vidu i ustavne garancije iz člana 49. stav 1. i 2. Ustava, kojim je utvrđeno da se slobode i prava ostvaruju, a dužnosti ispunjavaju neposredno na osnovu ustava, osim kada je Ustavom predviđeno da se uslovi za ostvarivanje pojedinih od njih utvrđuju zakonom, te da se zakonom može propisati način ostvarivanja pojedinih prava i sloboda samo kada je to neophodno za njihovo ostvarivanje, kao i princip ravnopravnosti iz člana 10. Ustava prema kojem su građani Republike ravnopravni u slobodama, pravima i dužnostima, jednaki pred zakonom i uživaju istu pravnu zaštitu bez obzira na rasu, pol, jezik, nacionalnu pripadnost, vjeroispovijest, socijalno porijeklo, rođenje, obrazovanje, imovno stanje, političko i drugo uvjerenje, društveni položaj ili drugo lično svojstvo.

Saglasno navedenim ustavnim odredbama, Zakonom o osnovnom obrazovanju i vaspitanju („Službeni glasnik Republike Srpske“ br. 74/08, 71/09, 104/11 i 33/14) uređena je djelatnost osnovnog obrazovanja i vaspitanja kao dio jedinstvenog sistema obrazovanja (član 1). Ovim zakonom propisano je da škola donosi godišnji program rada, kojim se, pored ostalog, utvrđuju nosioci ostvarivanja nastavnog plana i programa, kao i da se nastavni proces realizuje u: redovnim odjeljenjima sastavljenim od učenika istog razreda, sa maksimalno 30, a optimalno 25 učenika, kombinovanim odjeljenjima sastavljenim od učenika dva razreda sa maksimalno 18 učenika ili tri razreda sa maksimalno 12 učenika, četiri ili pet razreda sa maksimalno 10 učenika, i specijalnim odjeljenjima sa maksimalno 10 učenika (članovi 41. i 44). Uređujući status nastavnika, stručnih saradnika i ostalih zaposlenih u školi, odredbama Zakona je određen pravni položaj stručnih saradnika tako što je: predviđeno da vaspitno-obrazovni rad u školi obavljaju nastavnici i stručni saradnici (član 104. stav 1); da stručne poslove u školi obavlja školska stručna služba: pedagog, psiholog, socijalni radnik, defektolog, logoped, bibliotekar, te propisan uslov da isti moraju imati završen prvi ciklus odgovarajućeg studijskog programa ili ekvivalent, kao i da se broj izvršilaca stručnih saradnika propisuje pravilnikom o finansiranju osnovnih škola (član 107), te su taksativno određeni poslovi za svako radno mjesto pomenutih stručnih saradnika (član 109). Članom 114. stav 1, 2. i 3. ovog zakona propisano je da se za popunu upražnjenog radnog mjesta stručnog saradnika raspisuje i objavljuje konkurs u sredstvima javnog informisanja, kao i dužnost direktora da prije toga na to radno mjesto rasporedi stručnog saradnika koji je u radnom odnosu na neodređeno vrijeme, za čijim radom je djelimično ili potpuno prestala potreba u drugoj školi, ukoliko je saglasan sa tim, te zaključuju ugovor o radu na neodređeno vrijeme. Pored toga, uređujući obezbjeđenje sredstava za rad škole, odredbom člana 153. stav 6. Zakona propisano je da ministar donosi pravilnik o finansiranju osnovnih škola, dok cijena usluga u školi, prema članu 154. stav 1. tačka b) i stav 2. ovog zakona, izražava vrijednost i rezultat rada kojima se obezbjeđuje nadoknada plate prema važećim propisima, a da ministar propisuje mjerila za uvođenje cijena usluga u školi. Odredom člana 1. Zakona o platama zaposlenih u oblasti prosvjete i kulture Republike Srpske („Službeni glasnik Republike Srpske“ br. 118/07 i 64/08) uređen je način utvrđivanja plata zaposlenih lica u ustanovama prosvjete i kulture Republike Srpske. Ovim zakonom je propisano: da se osnovna plata obračunava mjesečno za puno radno vrijeme prema radnom mjestu i odgovarajućoj platnoj grupi i platnoj podgrupi (član 5. stav 1); da su način obračuna i isplate plata jedinstveni za sva lica iz člana 1. ovog zakona i da zavise od radnog mjesta, platne grupe i platne podgrupe (član 6); da se plate zaposlenih u ustanovama prosvjete i kulture iz člana 1. ovog zakona, ako se u jednom od kvartala ne ostvaruje budžet u planiranom obimu, umanjuju do visine procenta manje ostvarenih prihoda budžeta, a odluku o procentu umanjenja plate, na prijedlog Ministarstva finansija, donosi Vlada (član 7); da se zaposleni u osnovnoj školi razvrstavaju u platne grupe i platne podgrupe sa platnim koeficijentom, tako da su u drugu platnu podgrupu razvrstani pedagog, psiholog, logoped, defektolog, socijalni radnik (VII stepen stručne spreme VSS) sa koeficijentom 9,0 (član 8. stav 1. tačka b)); da puno radno vrijeme zaposlenih u prosvjeti i kulturi iznosi 40 časova sedmično, a ukoliko zaposleni radi sa nepunim radnim vremenom, u skladu sa posebnim zakonom ili drugim propisima, osnovna mjesečna plata određuje se srazmjerno vremenu provedenom na radu (član 16). Sud je utvrdio da je u toku postupka Zakon o platama zaposlenih u oblasti prosvjete i kulture Republike Srpske („Službeni glasnik Republike Srpske“ br. 118/07, 64/08, 116/09 i 116/12), u odnosu na koji je tražena ocjena zakonitosti osporenih odredbi Pravilnika, prestao da važi stupanjem na snagu Zakona o platama zaposlenih u oblasti prosvjete i kulture Republike Srpske („Službeni glasnik Republike Srpske“ broj 31/14), koji na drugačiji način uređuje pravne odnose, zbog čega je Sud cijenio zakonitost osporenog akta u vrijeme njegovog važenja.

Odredbama člana 90. stav 2. i 3. Zakona o radu („Službeni glasnik Republike Srpske“ br. 38/00, 40/00, 47/02, 30/03, 66/03, 20/07 i 55/07 – prečišćeni tekst), kao opšteg zakona, u odnosu na koje se traži ocjena zakonitosti osporenog akta, propisano je da se radnicima garantuje jednaka plata za isti rad ili rad iste vrijednosti koju ostvaruje kod poslodavaca, te da se pod radom iste vrijednosti podrazumijeva rad za koji se zahtijeva isti stepen stručne spreme, ista radna sposobnost, odgovornost, fizički i intelektualni rad.

Pored toga, Sud je utvrdio da je stupanjem na snagu Zakona o republičkoj upravi („Službeni glasnik Republike Srpske“ br. 118/08, 11/09, 74/10, 86/10, 24/12 i 121/12) prestao da važi Zakon o administrativnoj službi u upravi Republike Srpske („Službeni glasnik Republike Srpske“ br. 16/02, 62/02, 38/03, 49/06 i 20/07), ali da ova činjenica nije od uticaja na ocjenu ustavnosti i zakonitosti osporenog akta. Naime, članom 112. Zakona o administrativnoj službi u upravi Republike Srpske, odnosno članom 69. Zakona o republičkoj upravi propisano je da organi uprave donose pravilnike, naredbe i uputstva, kao i da se pravilnikom razrađuju pojedine odredbe zakona ili propisa Vlade.

U skladu sa navedenim zakonskim ovlašćenjima, ministar prosvjete i kulture je bio nadležan da donese pravilnik kojim se reguliše način finansiranja osnovnih škola. Uvidom u osporeni akt utvrđeno je da propisuje metodologiju: utvrđivanja ukupnog iznosa sredstava, u okviru sredstava planiranih budžetom, za rad škole i to na početku školske godine, dok se konačan obračun sredstava vrši poslije realizacije godišnjeg programa rada škole, odnosno časova predviđenih nastavnim planom i programom (članovi 1. do 6); definiše i određuje broj obračunskih odjeljenja na osnovu broja učenika u odjeljenjima istog razreda koji imaju 18 do 30, odnosno 32 učenika, tako da je predviđeno ukupno devet obračunskih odjeljenja sa 241 do 270 učenika, ili broja učenika u kombinovanom odjeljenju formiranom od dva razreda sa 18 učenika, odnosno tri razreda sa 12 učenika, te u specijalnim odjeljenjima koja imaju do 10 učenika, uz predviđene izuzetke (članovi 7. do 10); kao i utvrđivanja broja zaposlenih nastavnika i vannastavnih radnika u školi u zavisnosti od norme rada nastavnika i stručnih saradnika, te ostalih zaposlenih (članovi 11. do 31); te utvrđivanja ukupnog iznosa sredstava za neto plate nastavnika jednog odjeljenja i vannastavnih radnika (članovi 32. do 40); naknade troškova zaposlenih (članovi 41. i 42); troškova materijala i usluga (članovi 43. do 57); prelazne i završne odredbe (članovi 58. do 64).

Po ocjeni Suda, u pogledu načina na koji su osporenim odredbama Pravilnika regulisani predmetni odnosi, ovakvim propisivanjem nije došlo do povrede načela zakonitosti iz člana 108. stav 2. Ustava, odnosno donosilac ovog akta se kretao u okviru koji je određen odredbama člana 107. Zakona o osnovnom obrazovanju i vaspitanju („Službeni glasnik Republike Srpske“ br. 74/08, 71/09, 104/11 i 33/14), kao i člana 5. stav 1. i člana 16. Zakona o platama zaposlenih u oblasti prosvjete i kulture Republike Srpske („Službeni glasnik Republike Srpske“ br. 118/07 i 64/08) i detaljnije razradio ove zakonske odredbe radi njihove primjene. S obzirom na to da je pomenutim Zakonom o osnovnom obrazovanju i vaspitanju decidirano određen broj učenika u redovnim, kombinovanim i specijalnim odjeljenjima, kao objektivni kriterijum za utvrđivanje nastavnog plana i programa rada osnovne škole, uključujući i izvršioce istih (član 44), Sud je ocijenio da je donosilac akta, u okviru svojih zakonskih ovlašćenja, propisao metod obračuna sredstava za rad osnovne škole i saglasno pomenutoj zakonskoj odredbi predvidio jedno obračunsko odjeljenje sa određenim brojem učenika prema vrsti odjeljenja, kao osnovicu ovog obračuna, a što istovremeno i određuje veličinu škole. Stoga je, po ocjeni Suda, donosilac akta mogao usloviti obavljanje poslova zaposlenih u osnovnoj školi, odnosno sistematizovanje radnih mjesta, među kojima i radni odnos stručnog saradnika psihologa, sa punim ili nepunim radnim vremenom, jer obim njihovog posla zavisi od veličine škole, odnosno broja učenika u školi i predstavlja osnov za utvrđivanje cijene usluga, kako je to ovim zakonom predviđeno. Osporenim propisivanjem, po ocjeni Suda, takođe je regulisan jedinstven način obračuna osnovne plate zaposlenih, a time i stručnog saradnika psihologa, za puno radno vrijeme prema radnom mjestu, odgovarajućoj platnoj grupi i platnoj podgrupi, dok se osnovna mjesečna plata zaposlenog sa nepunim radnim vremenom određuje srazmjerno vremenu provedenom na radu, kako je to i bilo propisano relevantnim odredbama Zakona o platama zaposlenih u oblasti prosvjete i kulture Republike Srpske („Službeni glasnik Republike Srpske“ br. 118/07 i 64/08), u vrijeme njegovog važenja. Pored toga, ocjenjujući saglasnost osporenih odredbi Pravilnika sa članovima 10, 33. i 39. stav 5. Ustava Republike Srpske, Sud nije našao povredu ovih ustavnih garancija. Sud je, naime, utvrdio da osporenim normiranjem nije narušeno načelo ravnopravnosti, jer se svim licima na koje se odnose osporene odredbe plata obračunava i isplaćuje na jedinstven način, u zavisnosti od radnog mjesta, platne grupe i platne podgrupe i radnog vremena (puno ili nepuno radno vrijeme), tako da ne postoji neravnopravan tretman zaposlenih lica na radnom mjestu stručnog saradnika psihologa. Istovremeno, Sud je ocijenio da u konkretnom slučaju nisu povrijeđena prava garantovana članom 33. i 39. Ustava, jer pomenute odredbe ne utiču na ostvarivanje prava građana da učestvuju u obavljanju javnih poslova i da pod jednakim uslovima budu primljeni u javnu službu, kao i prava na rad i slobodu rada, te dostupnost radnog mjesta pod jednakim uslovima svim licima koja ispunjavaju kriterijume utvrđene zakonom.

Cijeneći da je u toku prethodnog postupka pravno stanje potpuno utvrđeno i da prikupljeni podaci pružaju pouzdan osnov za odlučivanje, Sud je, na osnovu člana 40. stav 5. Zakona o Ustavnom sudu Republike Srpske Srpske („Službeni glasnik Republike Srpske“ br. 104/11 i 92/12), u ovom predmetu odlučio bez donošenja rješenja o pokretanju postupka.

Na osnovu izloženog odlučeno je kao u dispozitivu ovog rješenja.

Ovo rješenje Ustavni sud je donio u sastavu: predsjednik Suda Džerard Selman i sudije: Milenko Arapović, Vojin Bojanić, Amor Bukić, Zlatko Kulenović, prof. dr Duško Medić, prof. dr Marko Rajčević i akademik prof. dr Snežana Savić.

Broj: U-47/13 PREDSJEDNIK

24. septembar 2014. godine USTAVNOG SUDA Džerard Selman

Ne prihvata se inicijativa za ocjenu ustavnosti i zakonitosti člana 15. stav… | Sudska praksa | Aktio