Aktio
← Sva sudska praksa

Ustavni sud Republike Srpske

Ne prihvata se inicijativa za ocjenu ustavnosti člana 8. tačka b) podtačka 3) Zakona o platama zaposlenih u oblasti prosvjete i kulture Republike Srpske („Službeni glasnik Republike Srpske“ broj 31/14). Obustavlja se postupak za ocjenu ustavnosti člana 8. tačka b) podtačka 3) Zakona o platama zaposlenih u oblasti prosvjete i kulture Republike Srpske („Službeni glasnik Republike Srpske“ broj 118/07, 64/08, 116/09 i 116/12).

Odluka donesena 24. 09. 2014.

Odluka je preuzeta sa stranice ustavnisud.org i prikazana informativno. Za pravno obavezujući tekst odluke kontaktirajte nadležni sud.

Predmeti (1)

U-56/13

Ocjena ustavnosti i zakonitosti

Rješenje

24. 09. 2014.

Tekst odluke

Ustavni sud Republike Srpske, na osnovu člana 115. Ustava Republike Srpske, člana 40. stav 5, člana 57. tačka a) i člana 61. stav 1. tačke b) i g) Zakona o Ustavnom sudu Republike Srpske (''Službeni glasnik Republike Srpske'' br. 104/11 i 92/12), na sjednici održanoj 24. septembra 2014. godine, donio je

RJEŠENjE

Ne prihvata se inicijativa za ocjenu ustavnosti člana 8. tačka b) podtačka 3) Zakona o platama zaposlenih u oblasti prosvjete i kulture Republike Srpske („Službeni glasnik Republike Srpske“ broj 31/14).

Obustavlja se postupak za ocjenu ustavnosti člana 8. tačka b) podtačka 3) Zakona o platama zaposlenih u oblasti prosvjete i kulture Republike Srpske („Službeni glasnik Republike Srpske“ broj 118/07, 64/08, 116/09 i 116/12).

Obrazloženje

Vojin Badnjar iz Prijedora dao je Ustavnom sudu Republike Srpske (u daljem tekstu: Sud) inicijativu za pokretanje postupka za ocjenu ustavnosti člana 8. tačka b) podtačka 3) Zakona o platama zaposlenih u oblasti prosvjete i kulture Republike Srpske („Službeni glasnik Republike Srpske“ br. 118/07 i 64/08). Davalac inicijative smatra da su osporenom zakonskom odredbom, zaposleni u osnovnim školama koji su svrstani u treću platnu podgrupu (profesor, bibliotekar, sekretar, računovođa), dovedeni u neravnopravan položaj u odnosu na lica iz druge platne podgrupe, koja imaju isti stepen stručne spreme, a određen im je viši platni koeficijent. Naime, kako se ističe u inicijativi, obrazovanje je djelatnost od posebnog društvenog interesa, a profesori obavljaju vaspitno-obrazovni rad i realizuju nastavu, tako da njihov intelektualni i fizički rad, kao i odgovornost, ne mogu kroz platni koeficijent biti manje vrednovani od poslova koje obavljaju pedagozi, psiholozi ili socijalni radnici u osnovnoj školi. Pored toga, davalac inicijative navodi da je osporeno zakonsko rješenje suprotno i Zakonu o radu, koji je temeljni zakon iz oblasti radnih odnosa, a garantuje jednaku platu za isti rad ili rad iste vrijednosti, s tim da se pod radom iste vrijednosti podrazumijeva rad za koji se zahtijeva isti stepen stručne spreme, ista radna sposobnost, odgovornost i slično. Shodno navedenom, predlaže da Sud utvrdi da osporena zakonska odredba nije u saglasnosti sa Ustavom Republike Srpske i Zakonom o radu. Razmatrajući datu inicijativu Sud je rješenjem broj U-56/13 od 25. septembra 2013. godine odlučio da pokrene postupak za ocjenu ustavnosti osporene odredbe člana 8. tačka b) podtačka 3) Zakona o platama zaposlenih u oblasti prosvjete i kulture Republike Srpske („Službeni glasnik Republike Srpske“ br. 118/07 i 64/08), jer smatra da postoje razlozi da se u postupku pred Sudom ocijeni da li je predmetna zakonska odredba u saglasnosti sa Ustavom Republike Srpske. Istovremeno, Sud nije prihvatio inicijativu za pokretanje postupka za ocjenu saglasnosti osporene zakonske odredbe sa Zakonom o radu ("Službeni glasnik Republike Srpske" br. 38/00, 40/00, 47/02, 38/03, 66/03 i 20/07).

U odgovoru koji je na rješenje o pokretanju postupka dostavila Narodna skupština Republike Srpske navodi se da osporeni zakon obezbjeđuje legislativni okvir za ostvarivanje osnovnih sloboda, prava i dužnosti građana Republike Srpske, te da nije u suprotnosti sa članom 10. Ustava. Zakonodavac je, kako se ističe, postupio u najboljem interesu, kako građana uopšte tako i struke, te je cijeneći razloge cjelishodnosti i javnog interesa, usvojio zakon u postojećem tekstu, pri čemu nije izašao iz ustavnog okvira, uspostavljajući ravnotežu između zakonske mjere i cilja koji se želi postići. Davalac inicijative, kako se dalje navodi, pogrešno tumači Ustav, te poredi lica koja se ne nalaze u istim ili sličnim okolnostima. Predmetna zakonska odredba se podjednako odnosi na sve zaposlene u osnovnim školama koji su svrstani u treću platnu podgrupu, te su tako dovedeni u jednak položaj pri ostvarivanju budućih prava i obaveza. Shodno navedenom, Narodna skupština predlaže da Sud ne prihvati datu inicijativu.

U dopuni inicijative od 12. maja 2014. godine davalac inicijative navodi da je stupanjem na snagu novog Zakona o platama zaposlenih u oblasti prosvjete i kulture Republike Srpske („Službeni glasnik Republike Srpske“ broj 31/14), prestao da važi osporeni Zakon o platama zaposlenih u oblasti prosvjete i kulture Republike Srpske („Službeni glasnik Republike Srpske“ br. 118/07 i 64/08), ali da je član 8. tačka b) podtačka 3) važećeg zakona po svom sadržaju identičan osporenoj odredbi zakona koji je prestao da važi. Zbog toga, davalac inicijative traži da Sud utvrdi da ni ova odredba nije u saglasnosti sa Ustavom. Pored toga, u dopuni inicijative se traži da Sud, shodno članu 58. Zakona o Ustavnom sudu Republike Srpske, donese rješenje kojim će naložiti Vladi Republike Srpske da obustavi od primjene važeći Zakon o platama zaposlenih u oblasti prosvjete i kulture Republike Srpske do konačne odluke o ustavnosti osporene odredbe ovog zakona, te da od Narodne skupštine Republike Srpske zatraži hitne izmjene predmetne zakonske norme. Članom 8. tačka b) podtačka 3) Zakona o platama zaposlenih u oblasti prosvjete i kulture Republike Srpske („Službeni glasnik Republike Srpske“ br. 118/07, 64/08, 116/09 i 116/12) propisano je da treća platna podgrupa – profesor, bibliotekar, sekretar i računovođa (VII stepen stručne spreme – VSS) imaju platni koeficijent 9,5. Identičnu normu sadrži i osporeni član 8. tačka b) podtačka 3) važećeg Zakona o platama zaposlenih u oblasti prosvjete i kulture Republike Srpske („Službeni glasnik Republike Srpske“ broj 31/14).

Imajući u vidu ovu činjenicu, odnosno da je osporeni član 8. tačka b) podtačka 3) Zakona o platama zaposlenih u oblasti prosvjete i kulture Republike Srpske koji je na snazi, po svom sadržaju identičan osporenoj odredbi zakona koji je njegovim stupanjem na snagu prestao da važi i u pogledu koje je pokrenut postupak i zaprimljen odgovor Narodne skupštine, Sud nije smatrao potrebnim da donese posebno rješenje o pokretanju postupkai u odnosu na osporenu odredbu važećeg zakona.

U postupku ocjenjivanja člana 8. tačka b) podtačka 3) Zakona o platama zaposlenih u oblasti prosvjete i kulture Republike Srpske („Službeni glasnik Republike Srpske“ broj 31/14), Sud je, prije svega, imao u vidu odredbe tačaka 12. i 18. Amandmana XXXII na Ustav Republike Srpske, kojim je zamijenjen član 68. Ustava, a prema kojima Republika uređuje i obezbjeđuje, pored ostalog, radne odnose, zapošljavanje, obrazovanje, kao i druge odnose od interesa za Republiku, u skladu sa Ustavom. Sud je, u konkretnom slučaju, uzeo u obzir i ustavne garancije iz člana 49. kojim je utvrđeno da se slobode i prava ostvaruju, a dužnosti ispunjavaju neposredno na osnovu ustava, osim kada je Ustavom predviđeno da se uslovi za ostvarivanje pojedinih od njih utvrđuju zakonom, kao i člana 39. stav 5. Ustava, prema kojem svako po osnovu rada ima pravo na zaradu u skladu sa zakonom i kolektivnim ugovorom. Pored toga, razmatrajući osporene zakonske odredbe Sud je imao u vidu i princip ravnopravnosti iz člana 10. Ustava prema kojem su građani Republike ravnopravni u slobodama, pravima i dužnostima, jednaki su pred zakonom i uživaju istu pravnu zaštitu bez obzira na rasu, pol, jezik, nacionalnu pripadnost, vjeroispovijest, socijalno porijeklo, rođenje, obrazovanje, imovno stanje, političko i drugo uvjerenje, društveni položaj ili drugo lično svojstvo. Saglasno navedenim ustavnim odredbama, zakonodavac je, po ocjeni Suda, postupajući u okviru svojih ovlašćenja, Zakonom o platama zaposlenih u oblasti prosvjete i kulture Republike Srpske, kao posebnim zakonom, uredio način utvrđivanja plata, naknada i ostalih ličnih primanja zaposlenih lica u oblasti prosvjete i kulture Republike Srpske. Tako je članom 5. ovog zakona propisano da se osnovna plata obračunava mjesečno za puno radno vrijeme prema radnom mjestu i odgovarajućoj platnoj grupi i platnoj podgrupi (stav 1), te da je osnovna plata iz stava 1. ovog člana proizvod cijene rada kao izraza vrijednosti za najjednostavniji rad i koeficijenta utvrđenog prema platnoj grupi i platnoj podgrupi (stav 2), dok je članom 6. utvrđeno da su način obračuna i isplate plata jedinstveni za sva lica iz člana 1. ovog zakona i zavise od radnog mjesta, platne grupe i platne podgrupe. Članom 8. ovog zakona zaposleni u osnovnim školama su razvrstani u platne grupe i podgrupe, te je osporenom tačkom b), podtačka 3) ovog člana određeno da profesor, bibliotekar, sekretar i računovođa (VII stepen stručne spreme – VSS), imaju platni koeficijent 9,5. Kako iz navedenog proizlazi, platni koeficijent je jedan od elemenata na osnovu kojih se utvrđuje visina plate zaposlenih u oblasti prosvjete i kulture i u zavisnosti je od platne grupe i podgrupe u koju su svrstana lica zaposlena u ovoj oblasti, a pored stručne spreme, odražava i druge različite faktore kao što su složenost poslova, odgovornost, uslove rada i dr. Kao što je već istaknuto, prema Ustavu, Republika uređuje i obezbjeđuje radne odnose i obrazovanje, a Ustav garantuje zaradu po osnovu rada, na osnovu zakona i kolektivnog ugovora, dakle ne određuje obim ovog prava. Iz navedenog proizlazi da je zakonodavcu ostavljeno na dispoziciju da uredi način i elemente za obračun plate zaposlenih građana, zbog čega jeovlašćen da putem platnih koeficijenata vrednuje poslove i radne zadatke koje obavljaju lica na određenim radnim mjestima. Sud smatra da je stvar cjelishodne procjene i opredjeljenja zakonodavca na koji način će, u okviru Ustavom utvrđenih principa, propisati visinu platnih koeficijenata za pojedine platne grupe i podgrupe zaposlenih u oblasti osnovnog obrazovanja, odnosno kako će vrednovati pojedina radna mjesta, a ocjena cjelishodnosti zakonskih rješenja, prema članu 115. Ustava Republike Srpske, nije u domenu ustavnosudske kontrole. Cijeneći navode davaoca inicijative da je osporenim propisivanjem narušeno ustavno načelo ravnopravnosti građana, Sud je utvrdio da u konkretnom slučaju nije došlo do povrede granacija iz člana 10. Ustava. Naime, u inicijativi se pravi poređenje između lica koja su svrstana u različite platne podgrupe u okviru druge platne grupe, konkretno - profesora (treća platna podgrupa) u odnosu na pedagoge, psihologe, logopede i defektologe (druga platna podgrupa). Međutim, iako se radi o licima koja imaju isti stepen stručne spreme, ona obavljaju bitno različite poslove i radne zadatke u osnovnim školama, zbog čega i jesu svrstana u različite platne podgrupe, odnosno radi se o različitim kategorijama subjekata koji nisu u istim pravnim situacijama. U vezi s tim, Sud ukazuje na to da ustavno načelo ravnopravnosti ne podrazumijeva jednakost u apsolutnom smislu, već garantuje jednak tretman subjekata koji se nalaze u istim ili istovrsnim pravnim situacijama prilikom realizacije određenih prava i obaveza. Osporena odredba se, dakle, podjednako odnosi na sva lica iz predmetne platne podgrupe, zbog čega, po ocjeni Suda, ovakavim normiranjem nije došlo do povrede garancija iz člana 10. Ustava. Kako je u odnosu na član 8. tačka b) podtačka 3) Zakona o platama zaposlenih u oblasti prosvjete i kulture Republike Srpske („Službeni glasnik Republike Srpske“ broj 31/14), u toku prethodnog postupka stanje potpuno utvrđeno i prikupljeni podaci pružaju pouzdan osnov za odlučivanje, Sud je, saglasno članu 40. stav 5. Zakona o Ustavnom sudu Republike Srpske, o ustavnosti ove zakonske norme odlučio bez donošenja rješenja o pokretanju postupka.

U pogledu ocjene ustavnosti člana 8. tačka b) podtačka 3) Zakona o platama zaposlenih u oblasti prosvjete i kulture Republike Srpske („Službeni glasnik Republike Srpske“ br. 118/07, 64/08, 116/09 i 116/12), Sud je, primjenom člana 57. tačka a) Zakona o Ustavnom sudu Republike Srpske ("Službeni glasnik Republike Srpske“ br. 104/11 i 92/12), odlučio da obustavi postupak, jer je stupanjem na snagu novog Zakona o platama zaposlenih u oblasti prosvjete i kulture Republike Srpske („Službeni glasnik Republike Srpske“ broj 31/14), prestao da važi osporeni zakon. Pri tome, Sud smatra da nema mjesta zahtjevu davaoca inicijative za ocjenu ove odredbe u vrijeme njenog važenja, kada se ima u vidu pravni stav koji je u ovom predmetu zauzeo u pogledu ustavnosti sadržajno identične norme važećeg Zakona o platama zaposlenih u oblasti prosvjete i kulture Republike Srpske.

S obzirom na činjenicu da je meritorno odlučeno o ustavnosti člana 8. tačka b) podtačka 3) Zakona o platama zaposlenih u oblasti prosvjete i kulture Republike Srpske („Službeni glasnik Republike Srpske“ broj 31/14), po ocjeni Suda, bespredmetnim se ukazuje zahtjev davaoca inicijative da Sud donese rješenje kojim će naložiti Vladi Republike Srpske da obustavi od primjene važeći Zakon o platama zaposlenih u oblasti prosvjete i kulture Republike Srpske do konačne odluke o ustavnosti osporene odredbe ovog zakona, te da od Narodne skupštine Republike Srpske zatraži hitne izmjene predmetne zakonske norme.

Na osnovu izloženog odlučeno je kao u izreci ovog rješenja.

Ovo rješenje Ustavni sud je donio u sastavu: predsjednik Suda Džerard Selman i sudije: Milenko Arapović, Vojin Bojanić, Amor Bukić, Zlatko Kulenović, prof. dr Duško Medić, prof. dr Marko Rajčević, akademik prof. dr Snežana Savić.

Broj: U-56/13 PREDSJEDNIK

24. septembar 2014. godine USTAVNOG SUDA Džerard Selman

Ne prihvata se inicijativa za ocjenu ustavnosti člana 8. tačka b) podtačka 3)… | Sudska praksa | Aktio