Aktio
← Sva sudska praksa

Ustavni sud Republike Srpske

Utvrđuje se da član 47. tač. b) i v) Posebnog kolektivnog ugovora za zaposlene u oblasti zdravstva Republike Srpske (“Službeni glasnik Republike Srpske“ broj 95/09 i 18/11) nije u saglasnosti sa Ustavom Republike Srpske i Zakonom o platama zaposlenih lica u javnim ustanovama u oblasti zdravstva Republike Srpske („Službeni glasnik Republike Srpske“ broj 11/09).

Odluka donesena 24. 09. 2014.

Odluka je preuzeta sa stranice ustavnisud.org i prikazana informativno. Za pravno obavezujući tekst odluke kontaktirajte nadležni sud.

Predmeti (1)

U-75/13

Ocjena ustavnosti i zakonitosti

Odluka

24. 09. 2014.

Tekst odluke

Ustavni sud Republike Srpske, na osnovu člana 115. Ustava Republike Srpske i člana 60. stav 1. tač. a) i b) Zakona o Ustavnom sudu Republike Srpske („Službeni glasnik Republike Srpske“ br. 104/11 i 92/12), na sjednici održanoj 24. septembra 2014. godine, donio je

ODLUKU

Utvrđuje se da član 47. tač. b) i v) Posebnog kolektivnog ugovora za zaposlene u oblasti zdravstva Republike Srpske (“Službeni glasnik Republike Srpske“ broj 95/09 i 18/11) nije u saglasnosti sa Ustavom Republike Srpske i Zakonom o platama zaposlenih lica u javnim ustanovama u oblasti zdravstva Republike Srpske („Službeni glasnik Republike Srpske“ broj 11/09).

Obrazloženje

Dr Predrag Blagojević iz Pala dao je Ustavnom sudu Republike Srpske inicijativu za pokretanje postupka za ocjenjivanje ustavnosti i zakonitosti člana 47. tač. b) i v) Posebnog kolektivnog ugovora za zaposlene u oblasti zdravstva Republike Srpske (“Službeni glasnik Republike Srpske“ br. 95/09 i 18/11). Davalac inicijative je osporio zakonitost navedenih odredbi ovog opšteg akta u odnosu na odredbe Zakona o platama zaposlenih lica u javnim ustanovama u oblasti zdravstva Republike Srpske („Službeni glasnik Republike Srpske“ broj 11/09), kojima su propisane naknade plata i ostala lična primanja zaposlenih lica u javnim ustanovama u oblasti zdravstva. Imajući u vidu da osporene odredbe predmetnog akta, kako navodi davalac inicijative, nisu u saglasnosti sa pomenutim zakonom, to iste nisu u saglasnosti ni sa članom 108. stav 2. Ustava Republike Srpske.

Razmatrajući datu inicijativu Sud je, Rješenjem broj U-75/13 od 24. aprila 2014. godine pokrenuo postupak za ocjenu ustavnosti i zakonitosti člana 47. tač. b) i v) Posebnog kolektivnog ugovora za zaposlene u oblasti zdravstva Republike Srpske (“Službeni glasnik Republike Srpske“ br. 95/09 i 18/11).

U odgovoru na rješenje o pokretanju postupka Ministarstvo zdravlja i socijalne zaštite Republike Srpske citira odredbe člana 13. stav 2, člana 94. i člana 160. stav 3. Zakona o radu („Službeni glasnik Republike Srpske“ broj 55/07 – prečišćeni tekst), te člana 51. Opšteg kolektivnog ugovora („Službeni glasnik Republike Srpske“ broj 40/10), koje, kako se navodi, predstavljaju osnov za osporeno propisivanje, budući da Zakon o platama zaposlenih lica u javnim ustanovama u oblasti zdravstva Republike Srpske ne uređuje naknade za rad predsjednika ili povjerenika sindikata.

U odgovoru na rješenje o pokretanju postupka koji je dostavio Sindikat zdravstva i socijalne zaštite Republike Srpske se, takođe, citiraju odredbe Zakona o radu i to, prije svega, članovi 13, 158. i 160. iz kojih, kako se navodi, proizlazi ovlašćenje da se kolektivnim ugovorom, pravilnikom o radu i ugovorom o radu propišu povoljnija prava od prava utvrđenih navedenim zakonskim odredbama, kao i član 94. koji daje mogućnost uvećanja plata i po drugim osnovama, što je u konkretnom slučaju i učinjeno. Uz to, naglašavaju da je predmetni kolektivni ugovor obavezan za njegove potpisnike, te da ne postoji nijedan osnov da se ugovornim stranama uskrati pravo da odrede uslove za čije ispunjenje postoji saglasnost, a što je regulisano, kako se navodi odredbama „uslova za rad sindikata“.

Poseban kolektivni ugovora za zaposlene u oblasti zdravstva Republike Srpske (“Službeni glasnik Republike Srpske“ br. 95/09 i 18/11) zaključili su Sindikat zdravstva i socijalne zaštite Republike Srpske i Ministarstvo zdravlja i socijalne zaštite Republike Srpske, na osnovu članova 159. do 164. Zakona o radu („Službeni glasnik Republike Srpske“ broj 55/07 – prečišćeni tekst) i članova 34. i 35. Zakona o platama zaposlenih lica u javnim ustanovama u oblasti zdravstva Republike Srpske („Službeni glasnik Republike Srpske“ broj 11/09).

Prema osporenom članu 47. navedenog opšteg akta, poslodavac obezbjeđuje Sindikatu sljedeće uslove za njegovo djelovanje: naknadu plate u visini od 15% predsjedniku većinskog reprezentativnog sindikata kod poslodavca do 100 radnika, odnosno za svakih narednih 100 radnika još po 2,5% na osnovnu platu (tačka b), te naknadu od 25% na osnovnu platu za profesionalno obavljanje funkcije predsjednika većinskog reprezentativnog sindikata gdje je broj zaposlenih preko 500, o čemu se zaključuje poseban ugovor (tačka v).

U postupku ocjene ustavnosti i zakonitosti osporenih odredbi predmetnog opšteg akta Sud je, prije svega, imao u vidu Zakon o radu (“Službeni glasnik Republike Srpske“ br. 38/00, 40/00, 47/02, 38/03 i 66/03), kojim je propisano da se ovim zakonom uređuje način i postupak zaključivanja ugovora o radu između radnika i poslodavca, radno vijeme radnika, odmori i odsustva, plate i naknade po osnovu rada, zaštita prava iz radnog odnosa, zaključivanje i primjena kolektivnih ugovora, rješavanje sporova između radnika i poslodavca, učešće radnika i sindikata u zaštiti prava radnika, prestanak ugovora o radu, nadzor nad primjenom zakona i druga prava i obaveze koji nastaju po osnovu radnog odnosa na teritoriji Republike Srpske (član 1. stav 1), da se kolektivnim ugovorom, pravilnikom o radu i ugovorom o radu, bliže uređuju prava po osnovu rada, obim prava i način i postupak njihovog ostvarivanja (član 10. stav 1), da se kolektivnim ugovorom, pravilnikom o radu i ugovorom o radu ne može odrediti manji obim prava radnika od onog koji je određen ovim ili drugim zakonom, ako to nije izričito predviđeno zakonom (član 13. stav 1), te da kolektivnim ugovorom bliže uređuje obim i način ostvarivanja prava i obaveza iz radnog odnosa, u skladu sa zakonom i drugim propisima, postupak kolektivnog ugovaranja, sastav i način rada tijela ovlašćenih za mirno rješavanje kolektivnih sporova između radnika i poslodavca, međusobni odnosi učesnika u zaključivanju kolektivnih ugovora i druga pitanja od značaja za uređivanje odnosa između radnika i poslodavca (član 128). Sud je, takođe, utvrdio da navedene odredbe Zakona o radu odgovaraju odredbama člana 1. stav 1, člana 10. stav 1, člana 13. stav 1. i člana 158. Zakona o radu („Službeni glasnik Republike Srpske“ broj 55/07– prečšćeni tekst). Pored toga, Sud je imao u vidu Zakon o platama zaposlenih lica u javnim ustanovama u oblasti zdravstva Republike Srpske („Službeni glasnik Republike Srpske“ broj 11/09), koji kao lex specialis, uređuje način utvrđivanja plata zaposlenih lica u javnim ustanovama u oblasti zdravstva (član 1. stav 1). Naime, ovim zakonom je propisano da se plate zaposlenih lica iz člana 1. stav 1. ovog zakona sastoje od osnovne plate za redovni rad, uvećane za naknadu za minuli rad, poreza i doprinosa koji se uplaćuju na platu (član 2), da zaposleni iz člana 1. ovog zakona imaju pravo na naknadu plate u punom iznosu za vrijeme korišćenja godišnjeg odmora, plaćenog odsustva, republičkih praznika i drugih dana kad se po zakonu ne radi, te privremene spriječenosti za rad zbog povrede na radu ili profesionalne bolesti (člana 33. stav 1). Članom 34. stav 1. tač. a) i b) ovog zakona je propisano da zaposleni imaju pravo na uvećanje osnovne plate za rad noću i za rad tokom republičkih praznika i drugih dana kada se po zakonu ne radi, dok je stavom 2. propisano da će se visina uvećanja osnovne plate iz stava 1. ovog člana regulisati Posebnim kolektivnim ugovorom. Polazeći od izloženog Sud je ocijenio da osporene odredbe Posebnog kolektivnog ugovora za zaposlene u oblasti zdravstva Republike Srpske nisu u saglasnosti sa Zakonom o platama zaposlenih lica u javnim ustanovama u oblasti zdravstva Republike Srpske. Ovakva ocjena proizlazi, prije svega, iz navedenih odredbi Zakona o platama zaposlenih lica u javnim ustanovama u oblasti zdravstva Republike Srpske, kojima je propisano u kojim slučajevima zaposlena lica u javnim ustanovama u oblasti zdravstva imaju pravo kako na naknadu plate tako i na uvećanje osnovne plate, ali isto tako i iz navedenih odredaba Zakona o radu, prema kojim kolektivni ugovor ne može da sadrži odredbe kojima se zaposlenima daju manja prava od prava utvrđenih zakonom, s tim da se mogu utvrditi povoljnija prava od zakonom propisanih. Imajući u vidu navedeno Sud je ocijenio da se kolektivnim ugovorom mogu utvrditi povoljnija prava od prava utvrđenih zakonom, ali samo davanjem većeg obima prava u okviru zakonom utvrđenih prava, a ne, kao u konkretnom slučaju, propisivanjem novog prava na naknadu plate te uvećanja osnovne plate, koje nije predviđeno zakonom. S obzirom na to da osporene odredbe predmetnog kolektivnog ugovora nisu u saglasnosti sa Zakonom o platama zaposlenih lica u javnim ustanovama u oblasti zdravstva Republike Srpske, Sud je ocijenio da iste nisu u saglasnosti ni sa članom 108. stav 2. Ustava, prema kojem propisi i drugi opšti akti moraju biti u saglasnosti sa Ustavom.

Na osnovu izloženog odlučeno je kao u izreci ove odluke.

Ovu odluku Ustavni sud je donio u sastavu: predsjednik Suda Džerard Selman i sudije: Milenko Arapović, Vojin Bojanić, Amor Bukić, Zlatko Kulenović, prof. dr Duško Medić, prof. dr Marko Rajčević i akademik prof. dr Snežana Savić.

Broj: U-75/13 PREDSJEDNIK

24. septembar 2014. godine USTAVNOG SUDA Džerard Selman

Utvrđuje se da član 47. tač. b) i v) Posebnog kolektivnog ugovora za zaposlene… | Sudska praksa | Aktio