Aktio
← Sva sudska praksa

Ustavni sud Republike Srpske

Ne prihvata se inicijativa za ocjenjivanje ustavnosti i zakonitosti Odluke o visini naknada za korišćenje podataka i pružanja usluga Republičke uprave za geodetske i imovinsko-pravne poslove (“Službeni glasnik Republike Srpske” br. 18/12 i 27/12).

Odluka donesena 29. 10. 2014.

Odluka je preuzeta sa stranice ustavnisud.org i prikazana informativno. Za pravno obavezujući tekst odluke kontaktirajte nadležni sud.

Predmeti (1)

U-72/13

Ocjena ustavnosti i zakonitosti

Rješenje

29. 10. 2014.

Tekst odluke

Ustavni sud Republike Srpske, na osnovu člana 115. Ustava Republike Srpske i člana 61. stav 1. tačka g) Zakona o Ustavnom sudu Republike Srpske (“Službeni glasnik Republike Srpske” br 104/11 i 92/12), na sjednici održanoj 29. oktobra 2014. godine, donioje

RJEŠENjE

Ne prihvata se inicijativa za ocjenjivanje ustavnosti i zakonitosti Odluke o visini naknada za korišćenje podataka i pružanja usluga Republičke uprave za geodetske i imovinsko-pravne poslove (“Službeni glasnik Republike Srpske” br. 18/12 i 27/12).

Obrazloženje

Ljiljana Vasić iz Prnjavora dala je Ustavnom sudu Republike Srpske inicijativu za pokretanje postupka za ocjenjivanje ustavnosti i zakonitosti Odluke o visini naknada za korišćenje podataka i pružanja usluga Republičke uprave za geodetske i imovinsko-pravne poslove (“Službeni glasnik Republike Srpske” broj 18/12), koju je donijela Vlada Republike Srpske. U inicijativi je navedeno da osporena odluka nije u saglasnosti sa čl. 59, 61. i 62. Ustava Republike Srpske, odnosno da podaci i usluge RUGIP-a nisu dobra od opšteg interesa niti gradsko građevinsko zemljište, za čije korišćenje se, po Ustavu, plaćaju naknade. Pored toga, po mišljenju davaoca inicijative podaci i usluge iz osporene odluke nisu propisane ni kao javni prihod, jer se ne mogu podvesti pod pojam “ostali prihodi“, a ako su i propisane kao javni prihod, smatra da nisu mogle biti propisane odlukom, nego zakonom. Naime, davalac inicijative smatra da je, zbog ovakvog načina propisivanja, osporena odluka suprotna članu 43. Zakona o Vladi, članu 8. Zakona o budžetskom sistemu Republike Srpske, te članu 11. Zakona o republičkoj upravi. S tim u vezi u inicijativi se ističe da je posebno bitno imati u vidu odredbe osporene odluke koje propisuju visinu naknade za upis prava na nekretninama, odnosno da se na ovaj način građanima naplaćuje porez na promet koji je samo drugačije nazvan, kao i to da im se uskraćuje pravo na nasljeđivanje, što smatra suprotnim članu 55. Ustava i Evropskoj konvenciji za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda. Navodi, takođe, da se osporenom odlukom, odnosno visokim naknadama za upis prava svojine, to pravo ograničava, odnosno da je i sticaocu prava svojine na osnovu pravnog posla sticanje prava uslovljeno plaćanjem naknade, kao i to da se postavlja pitanje svrhe ovih naknada, s obzirom na to da se finansiranje javnih službi vrši preko fondova i budžeta u skladu sa zakonom.

Razmatrajući datu inicijativu Sud je, rješenjem od 23. decembra 2013. godine, pokrenuo postupak za ocjenjivanje ustavnosti Odluke o visini naknada za korišćenje podataka i pružanja usluga Republičke uprave za geodetske i imovinsko-pravne poslove (“Službeni glasnik Republike Srpske” broj 18/12).

Vlada Republike Srpske, kao donosilac osporene odluke, dostavila je Ustavnom sudu odgovor (mišljenje) na rješenje o pokretanju postupka, u kome se, pored ostalog, navodi: da je osporena odluka donesena na osnovu ovlašćenja iz člana 43. stav 1. Zakona o Vladi Republike Srpske i člana 173. stav 2. Zakona o premjeru i katastru Republike Srpske; da davalac inicijative preusko posmatra odredbu člana 59. Ustava Republike Srpske, odnosno da smatraju da Ustav nijednom svojom odredbom ne ograničava republičke institucije da, kada je riječ o njihovom djelokrugu rada, u skladu sa zakonskim propisima, utvrđuje iznose naknada za korišćenje njihovih podataka i pružanje usluga, kao i to da se iz ovih namjenskih sredstava finansiraju određeni poslovi tih institucija u skladu sa članom 6. Zakona o naknadama za vršenje usluga premjera i korišćenja podataka katastra nepokretnosti i katastra zemljišta; da smatraju da, s obzirom na to da ovako prikupljena sredstva nisu sredstva budžeta Republike Srpske, nisu povrijeđene ni odredbe čl. 61. i 62. Ustava Republike Srpske; da osporena odluka ni na koji način ne ograničava pravo bilo kojeg građanina Republike Srpske ili stranog državljanina da u skladu sa odredbama Zakona o nasljeđivanju pred sudovima ostvari svoja nasljedna prava i bude proglašen nasljednikom, što i predstavlja suštinu člana 55. Ustava Republike Srpske, odnosno da nema diskriminacije bilo koga po bilo kojem osnovu, jer obaveza plaćanja ove naknade za provođenje bilo koje sudske odluke ili pravnog posla pada na teret podnosioca zahtjeva, te da se u odnosu na navode o svrsi ovih naknada treba pozvati na član 6. Zakona o naknadama za vršenje usluga premjera i korišćenja podataka katastra nepokretnosti i katastra zemljišta.

Osporenu Odluku o visini naknada za korišćenje podataka i pružanja usluga Republičke uprave za geodetske i imovinsko-pravne poslove (“Službeni glasnik Republike Srpske” br. 18/12 i 27/12), Vlada Republike Srpske je donijela na osnovu člana 43. stav 1. Zakona o Vladi Republike Srpske (“Službeni glasnik Republike Srpske” broj 118/08) i člana 173. stav 2. Zakona o premjeru i katastru Republike Srpske (“Službeni glasnik Republike Srpske” broj 6/12). Članom I Odluke propisano je da se ovom odlukom utvrđuje visina naknada za korišćenje podataka i pružanje usluga Republičke uprave za geodetske i imovinsko-pravne poslove, a članovima II i III propisana je visina naknada za korišćenje podataka i pružanje usluga. Članom IV Odluke propisane su naknade za izdavanje licenci i legitimacija, a članom V iznosi uvećanja naknada za izdavanje podataka i pružanje usluga koje Republička uprava za geodetske i imovinsko-pravne poslove, po izričitom zahtjevu za prioritetno rješavanje, prioritetno uzima u rad. Prema članu VI ove odluke, naknada za korišćenje podataka i pružanje usluga naplaćena po ovoj odluci uplaćuje se na poseban račun Republičke uprave za geodetske i imovinsko-pravne poslove, a poslednjim, članom VII Odluke, propisano je da danom stupanja na snagu ove odluke prestaje da važi Odluka o visini naknada za korišćenje podataka premjera i katastra nekretnina i vršenje usluga Republičke uprave za geodetske i imovinsko-pravne poslove (“Službeni glasnik Republike Srpske” br. 85/11 i 93/11).

Ustavom Republike Srpske jemči se pravo nasljeđivanja u skladu sa zakonom (član 55). Ustav, takođe, utvrđuje: da pravo svojine može biti oduzeto ili ograničeno, uz pravičnu naknadu (član 56); da su sredstva budžeta porezi, takse i drugi zakonom utvrđeni prihodi, a da je obaveza plaćanja poreza i drugih dažbina opšta i utvrđuje se prema ekonomskoj snazi obveznika (član 62. stav 2. i član 63), da Republika uređuje i obezbjeđuje svojinske i obligacione odnose i zaštitu svih oblika svojine...., bankarski i poreski sistem i organizaciju, nadležnost i rad državnih organa (tač. 6. 7. i 10 Amandmana XXXII na Ustav Republike Srpske kojim je zamijenjen član 68. Ustava) i da ministarstva i drugi organi uprave obavljaju poslove državne uprave i provode zakone i druge propise i opšte akte, rješavaju u upravnim stvarima, vrše upravni nadzor i obavljaju druge poslove utvrđene zakonom (član 97. st. 1. i 2).

Zakonom o Vladi Republike Srpske (“Službeni glasnik Republike Srpske” broj 118/08), u članu 43. st. (1). i (3), propisano je da o pitanjima iz svoje nadležnosti Vlada donosi: uredbe, odluke, smjernice, instrukcije, rješenja, zaključke i druga akta, u skladu sa zakonom i da se odlukom propisuju mjere Vlade, osnivaju javne službe i druge organizacije, daje sagalasnost ili potvrđuju opšti akti organa ili organizacija, ako je takva saglasnost ili potvrda predviđena zakonom, obustavljaju od izvršenja akti ministarstava, organa jedinica lokalne samouprave, preduzeća i drugih organa i organizacija koje vrše javna ovlašćenja, i uređuju druga pitanja od značaja za obavljanje poslova Vlade.

Odredbama člana 173. Zakona o premjeru i katastru Republike Srpske (“Službeni glasnik Republike Srpske” broj 6/12) propisano je: da se za korišćenje podataka i za usluge koje pruža Uprava plaća naknada u skladu sa posebnim zakonom (stav 1); da visinu naknade iz stava 1. ovog člana određuje Vlada na prijedlog Uprave (stav 2); da se pod uslugama Uprave smatraju terenski i kancelarijski poslovi iz nadležnosti Uprave (stav 3) i da su sredstva od naknada iz stava 1. ovog člana namjenska sredstva Uprave i koriste se u skladu sa posebnim zakonom (stav 4).

Članom 11. Zakona o Republičkoj upravi (“Službeni glasnik Republike Srpske” br. 118/08, 11/09, 74/10, 86/10, 24/12 i 121/12) propisano je da se sredstva za rad organa uprave obezbjeđuju u budžetu Republike, a članom 13. stav 2. ovog zakona propisano je da izuzetno, organi uprave, uz saglasnost Vlade, mogu u okviru svog djelokruga pružati usluge fizičkim i pravnim licima uz odgovarajuću naknadu.

Članom 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda garantovano je pravo na imovinu tako što je predviđeno da svako fizičko i pravno lice ima pravo na neometano uživanje svoje imovine i da niko ne može biti lišen imovine, osim u javnom interesu i pod uslovima predviđenim zakonom i opštim načelima međunarodnog prava (stav 1), kao i da prethodne odredbe, međutim, ne utiču ni na koji način na pravo države da primjenjuje zakone koje smatra potrebnim da bi regulisala korišćenje imovine u skladu sa opštim interesima ili da bi obezbjedila naplatu poreza ili drugih dažbina ili kazni (stav 2).

Imajući u vidu sadržaj navedenih ustavnih i zakonskih odredaba, Sud je utvrdio da je Vlada Republike Srpske imala ovlašćenje za donošenje osporene odluke u cilju provođenja Zakona o premjeru i katastru Republike Srpske, kao i to da je ovim zakonom, pored propisivanja obaveze plaćanja naknade za korišćenje podataka i usluga koje pruža Uprava, u skladu sa posebnim zakonom, Vladi dato i ovlašćenje da određuje visinu naknade na prijedlog Uprave, poslove koje smatra uslugama Uprave za koje se plaća naknada, te da odredi karakter sredstava prikupljenih od ove naknade. Takođe, Sud je imao u vidu da je Zakonom o Republičkoj upravi predviđena mogućnost da Uprava, uz saglasnost Vlade, u okviru svog djelokruga pruža usluge fizičkim i pravnim licima uz odgovarajuću naknadu. Imajući u vidu navedeno, Sud je, prije svega, ocijenio da se u konkretnom slučaju radi o naknadi koja je kao posebni prihod uvedena Zakonom, a ne odlukom, kako tvrdi davalac inicijative, zbog čega su neosnovani navodi davaoca inicijative o nesaglasnosti ovog dijela osporene odluke sa Zakonom o Vladi i Zakonom o budžetskom sistemu Republike Srpske. Naime, s obzirom na to da je Zakonom o naknadama za vršenje usluga premjera i korišćenja podataka katastra nepokretnosti i katastra zemljišta (“Službeni glasnik Republike Srpske” broj 92/09), te članom 18. Zakona o izvršenju budžeta Republike Srpske za 2014. godinu (“Službeni glasnik Republike Srpske” broj 107/13), kao posebnim zakonima, propisano da se naknade za korišćenje podataka i za usluge koje pruža Uprava uplaćuju na račun posebnih namjena i koristi za rad i opremanje Uprave, to se po ocjeni Suda, radi o prihodu koji je naplaćen po posebnim zakonima i koji se usmjerava i troši u skladu sa odobrenim Budžetom, a ne o paušalno propisanoj naknadi koja se plaća gotovim novcem građana. Dakle, radi se o zakonom propisanim sredstvima za koja je predviđeno da se namjenski koriste i da ih, kao sredstava od prikupljenih naknada, kontroliše nadležno ministarstvo te unutrašnji nadzor Uprave, a kontrola ovih sredstava je predviđena i odredbom člana 6. stav 13. Zakona o trezoru (“Službeni glasnik Republike Srpske” broj 28/13), kojim je propisano da se, izuzetno, budžetskim korisnicima koji se finansiraju iz više od jednog izvora, mogu otvoriti računi posebnih namjena uz odobrenje Ministarstva finansija, odnosno nadležne službe opštine, grada i fonda. Na osnovu navedenog Sud je ocijenio neosnovanim navode o nesaglasnosti ove odluke sa Zakonom o budžetskom sistemu Republike Srpske i Zakonom o Republičkoj upravi. Takođe, propisivanje naknade za korišćenje podataka i pružanja usluga Republičke uprave za geodetske i imovinsko-pravne poslove, odlukom, a ne nekim drugim aktom, nije nesaglasno članu 43. st. (1) i (3) Zakona o Vladi Republike Srpske, jer prema ovoj zakonskoj odredbi Vlada može, pored navedenih, odlukom da uređuje i druga pitanja od značaja za obavljanje poslova Vlade. U pogledu ostalih navoda iz inicijative koji se odnose na „visoke“ iznose naknada za upis prava na nekretninama, te uopšte, svrhe propisivanja ovih naknada, Sud je, imajući u vidu da se finansiranje javnih službi vrši preko fondova i budžeta u skladu sa zakonom, ocijenio neosnovanom tvrdnju davaoca inicijative da Vlada, propisujući osporenom odlukom naknade za upis prava na nekretninama, građanima naplaćuje porez na promet i da im se na taj način uskraćuje pravo na nasljeđivanje. S obzirom na to da se osporenom odlukom izvršavaju navedene odredbe Zakona o premjeru i katastru Republike Srpske i odredbe Zakona o naknadama za vršenje usluga premjera i korišćenja podataka katastra nepokretnosti i katastra zemljišta, te da je ovim zakonima propisano da su sredstva od naknada za korišćenje podataka i za usluge koje pruža Uprava, sredstva Uprave, odnosno namijenjena za rad i opremanje Uprave, Sud je ocijenio da ovakvim propisivanjem ni na koji način nisu dovedena u pitanje pravo na imovinu i pravo na nasljeđivanje garantovana Ustavom i Evropskom konvencijom o zaštiti ljudskih prava i osnovnih sloboda. Takođe, u vezi sa tim, Sud je ocijenio da iz sadržaja osporene odluke ne proizlazi da je osporena obaveza plaćanja ove naknade propisana kao uslov sticanja prava svojine nasljeđivanjem, odnosno kao naknada kojom se ograničavaju zakonito stečena imovinska prava, kako tvrdi davalac inicijative, kao i to da se uređenje ovih prava na cjelovit način reguliše drugim odgovarajućim zakonima o svojinskim odnosima i nasljeđivanju, saglasno ovlašćenjima iz člana 55. Ustava i tačke 6. Amandmana XXXII na Ustav Republike Srpske kojim je zamijenjen član 68. Ustava. Naime, lice koje je pozvano na nasljeđe nije ni u čemu ograničeno u pogledu ostvarivanja tog prava, kao što ni lice koje ima pravni osnov za sticanje prava svojine, ovom odlukom, nije ograničeno u pogledu sticanja prava i vršenja vlasti na nepokretnoj stvari, jer može da vrši sva ovlašćenja koja iz prava svojine proizlaze, odnosno pravo da stvar drži, koristi i da njome raspolaže.... S obzirom na navedeno Sud je ocijenio da se osporena odluka ne može dovesti u vezu sa odredbom člana 55. Ustava kojom se jemči pravo nasljeđivanja, kao ni sa odredbom tačke 6. Amandmana XXXII na Ustav Republike Srpske kojim je zamijenjen član 68. Ustava kojim je utvrđeno da Republika uređuje i obezbjeđuje svojinske i obligacione odnose i zaštitu svih oblika svojine. Pored toga, s obzirom na to da se ne može dovoditi u pitanje ni ovlašćenje zakonodavca da, u okviru uređivanja upravnih i stručnih poslova Republičke uprave za geodetske i imovinsko-pravne poslove, pored ostalih izvora sredstava, propiše i naknadu koja se uplaćuje na račun posebnih namjena i koristi za rad i opremanje ove uprave, Sud je ocijenio da je takvo propisivanje stvar cjelishodne ocjene zakonodavca, o čemu, shodno članu 115. Ustava, nije nadležan da odlučuje. Na osnovu izloženog Sud je odlučio kao u izreci ovog rješenja.

Ovo rješenje Ustavni sud je donio u sastavu: predsjednik Suda Džerard Selman i sudije: Milenko Arapović, Vojin Bojanić, Amor Bukić, Zlatko Kulenović, prof. dr Duško Medić, prof. dr Marko Rajčević i akademik prof. dr Snežana Savić.

Broj: U-72/13 PREDSJEDNIK

29. oktobar 2014. godine USTAVNOG SUDA Džerard Selman

Ne prihvata se inicijativa za ocjenjivanje ustavnosti i zakonitosti Odluke o… | Sudska praksa | Aktio