Ustavni sud Republike Srpske
Ne prihvata se inicijativa za ocjenu ustavnosti i zakonitosti člana 59. Pravilnika o unutrašnjoj organizaciji i sistematizaciji radnih mjesta u Ministarstvu unutrašnjih poslova Republike Srpske, broj S/M-020-332 od 22. oktobra 2013. godine, S/M-020-332/13 od 15. januara 2014. godine i S/M-020-233/13 od 29. januara 2014. godine, u dijelu kojim se propisuju uslovi za obavljanje poslova i zadataka načelnika odjeljenja za IKT u CJB.
Odluka donesena 30. 09. 2015.
Citirani propisi
Predmeti (1)
U-45/14
Ocjena ustavnosti i zakonitosti
Rješenje
30. 09. 2015.
Tekst odluke
Ustavni sud Republike Srpske, na osnovu člana 115. Ustava Republike Srpske, i člana 61. stav 1. tačka g) Zakona o Ustavnom sudu Republike Srpske („Službeni glasnik Republike Srpske“ broj 104/11 i 92/12), na sjednici održanoj 30. septembra 2015. godine, donioje
RJEŠENjE
Ne prihvata se inicijativa za ocjenu ustavnosti i zakonitosti člana 59. Pravilnika o unutrašnjoj organizaciji i sistematizaciji radnih mjesta u Ministarstvu unutrašnjih poslova Republike Srpske, broj S/M-020-332 od 22. oktobra 2013. godine, S/M-020-332/13 od 15. januara 2014. godine i S/M-020-233/13 od 29. januara 2014. godine, u dijelu kojim se propisuju uslovi za obavljanje poslova i zadataka načelnika odjeljenja za IKT u CJB.
Obrazloženje
Zoran Mandić iz Bijeljine, koga zastupa Savez sindikata Republike Srpske, po Radenki Kajtaz, stručnom saradniku Službe za besplatnu pravnu pomoć Saveza sindikata Republike Srpske, kancelarija u Bijeljini, dao je Ustavnom sudu Republike Srpske inicijativu za pokretanje postupka za ocjenjivanje ustavnosti i zakonitosti Pravilnika o unutrašnjoj organizaciji i sistematizaciji radnih mjesta u Ministarstvu unutrašnjih poslova Republike Srpske, broj S/M-020-332 od 22. oktobra 2013. godine. Davalac inicijative smatra da je diskriminisan od strane donosioca osporenog akta, jer istim, u okviru propisivanja uslova za obavljanje poslova i zadataka načelnika Odjeljenja za informaciono-komunikacione tehnologije (u daljem tekstu: IKT) u Centru javne bezbjednosti (u daljem tekstu: CJB), nije predviđena završena Vojna akademija - zvanje oficir veze, dok uslovi za obavljanje poslova rukovodioca odsjeka za podršku i održavanje IKT i rukovodioca odsjeka za bezbjednost IKT predviđaju ovu vrstu stručne spreme. Davalac inicijative navodi da su mu ovim uskraćena prava zajemčena članom 39. stav 3. Ustava Republike Srpske, kao i prava garantovana Ustavom BiH i Evropskom konvencijom o zaštiti ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljem tekstu: Konvencija), koja nisu preciznije određena. Pored ovoga, ističe se da je osporeni način propisivanja u Pravilniku u suprotnosti sa članom 109. Zakona o radu („Službeni glasnik Republike Srpske“ broj 55/07) i članom 3. tačka 2. Zakona o zabrani diskriminacije („Službeni glasnik Bosne i Hercegovine“ broj 59/09). S obzirom na izloženo, predlaže se da Sud naloži obustavu izvršenja osporenog pravilnika u dijelu koji se odnosi na radno mjesto načelnika Odjeljenja za IKT u CJB, te da utvrdi njegovu neustavnost i nezakonitost u pogledu uslova za obavljanje ovih poslova, kao i da naloži Ministarstvu unutrašnjih poslova da, kako se navodi, „u uslovima za obavljanje poslova načelnika Odjeljenja IKT u CJB dopiše „Vojna akademija – oficir veze“. Razmatrajući datu inicijativu Sud je rješenjem od 29. oktobra 2014. godine, pokrenuo postupak za ocjenjivanje ustavnosti i zakonitosti člana 59. Pravilnika o unutrašnjoj organizaciji i sistematizaciji radnih mjesta u Ministarstvu unutrašnjih poslova Republike Srpske, broj S/M-020-332 od 22. oktobra 2013. godine, S/M-020-332/13 od 15. januara 2014. godine i S/M-020-233/13 od 29. januara 2014. godine u dijelu kojim se propisuju uslovi za obavljanje poslova i zadataka načelnika odjeljenja za IKT u CJB. Istim rješenjem Sud nije prihvatio inicijativu za obustavu primjene člana 59. Pravilnika o unutrašnjoj organizaciji i sistematizaciji radnih mjesta u Ministarstvu unutrašnjih poslova Republike Srpske, broj S/M-020-332 od 22. oktobra 2013. godine, S/M-020-332/13 od 15. januara 2014. godine i S/M-020-233/13 od 29. januara 2014. godine u dijelu kojim se propisuju uslovi za obavljanje poslova i zadataka načelnika odjeljenja za IKT u CJB.
U odgovoru na rješenje o pokretanju postupka koji je Ministarstvo unutrašnjih poslova dostavilo Ustavnom sudu ističe se da se prilikom osporenog propisivanja donosilac Pravilnika rukovodio, između ostalog, principom djelotvornosti rada Ministarstva, kao i da je isto samostalano u ocjeni izbora propisivanja posebnih uslova za obavljanje poslova i zadataka u Ministarstvu. S obzirom na navedeno, donosilac osporenog akta smatra da su tvrdnje iznesene u inicijativi neosnovane.
Osporeni Pravilnik o unutrašnjoj organizaciji i sistematizaciji radnih mjesta u Ministarstvu unutrašnjih poslova Republike Srpske, broj S/M-020-332, donio je ministar unutrašnjih poslova, uz saglasnost Vlade Republike Srpske, dana 22. oktobra 2013. godine, na osnovu člana 69. stav 1. i člana 81. stav 2. Zakona o republičkoj upravi („Službeni glasnik Republike Srpske“ br. 118/08, 11/09, 74/10, 86/10, 24/12 i 121/12), člana 11. stav 1. Zakona o unutrašnjim poslovima („Službeni glasnik Republike Srpske“ broj 4/12), a u vezi sa članom 48. Zakona o policijskim službenicima („Službeni glasnik Republike Srpske“ br. 43/10 i 78/11) i člana 28. stav 1. Uredbe o načelima za unutrašnju organizaciju i sistematizaciju radnih mjesta u republičkim organima uprave Republike Srpske („Službeni glasnik Republike Srpske“ br. 18/09 i 105/11). Ministar unutrašnjih poslova je, dana 15. januara 2014. godine, donio Izmjene i dopune Pravilnika broj S/M-020-332/13, dok je ispravka osporenog pravilnika izvršena pod broj S/M-020-233/13 dana 29. januara 2014. godine.
Sud je konstatovao da je stupanjem na snagu Zakona o policijskim službenicima ("Službeni glasnik Republike Srpske" broj 2/14) prestao da važi Zakon o policijskim službenicima („Službeni glasnik Republike Srpske“ br. 43/10 i 78/11), čiji član 48. je poslužio kao jedan od osnova za donošenje osporenog pravilnika. Ova činjenica, međutim, nije od značaja za rješavanje u konkretnoj ustavnopravnoj stvari, jer je članom 125. Zakona o policijskim službenicima koji je na snazi, predviđeno da će se do donošenja novih ili usklađivanja postojećih podzakonskih akata sa odredbama ovog zakona, primjenjivati podzakonski akti doneseni na osnovu Zakona o policijskim službenicima („Službeni glasnik Republike Srpske“ br. 43/10 i 78/11), ukoliko nisu u suprotnosti sa važećim zakonom.
Osporeni član 59. Pravilnika o unutrašnjoj organizaciji i sistematizaciji radnih mjesta u Ministarstvu unutrašnjih poslova Republike Srpske broj S/M-020-332 od 22. oktobra 2013. godine, S/M-020-332/13 od 15. januara 2014. godine i S/M-020-233/13 od 29. januara 2014. godine propisuje, u osporenom dijelu, uslove za obavljanje poslova i zadataka načelnika Odjeljenja za IKT i to: visoka stručna sprema, elektrotehnički fakultet, tehnički fakultet – informatika, elektrotehnika, elektronika, mašinstvo, FON – informatičkog smjera, PMF – smjer informatika ili matematika, fakulteti poslovne informatike ili informacionih tehnologija, poznavanje engleskog jezika, dvije godine radnog iskustva u traženom stepenu obrazovanja i položen stručni ispit.
Razmatrajući predmetnu inicijativu Sud je imao u vidu da je članom 10. Ustava utvrđeno da su građani Republike ravnopravni u slobodama, pravima i dužnostima, jednaki pred zakonom i da uživaju istu pravnu zaštitu bez obzira na rasu, pol, jezik, nacionalnu pripadnost, vjeroispovijest, socijalno porijeklo, rođenje, obrazovanje, imovno stanje, političko i drugo uvjerenje, društveni položaj ili drugo lično svojstvo; da je u skladu sa članom 39. stav 3. Ustava svako slobodan u izboru zanimanja i zaposlenja i da mu je pod jednakim uslovima dostupno radno mjesto i funkcija; da u skladu da tačkama 10. i 12. Amandmana XXXII, kojim je zamijenjen član 68. Ustava, Republika uređuje i obezbjeđuje organizaciju, nadležnosti i rad državnih organa, između ostalog, radne odnose i zapošljavanje, kao i da je članom 108. Ustava utvrđeno da zakoni, statuti, drugi propisi i opšti akti moraju biti u saglasnosti sa Ustavom, te da propisi i drugi opšti akti moraju biti u saglasnosti sa zakonom (član 108).
Isto tako, Sud je uzeo u obzir da je Zakonom o unutrašnjim poslovima („Službeni glasnik Republike Srpske“ br. 4/12 i 33/14) propisano se da se ovim zakonom, između ostalog, uređuje nadležnost, djelokrug i osnovi organizacije i rukovođenja u Ministarstvu unutrašnjih poslova, policijski i drugi unutrašnji poslovi iz nadležnosti Ministarstva, prava i dužnosti iz radnih odnosa (član 1); da se na zaposlene u Ministarstvu, ako ovim zakonom nije drugačije određeno, primjenjuju: Zakon o policijskim službenicima, Zakon o državnim službenicima, Zakon o radu, Zakon o zdravstvenoj zaštiti, Zakon o penzijskom i invalidskom osiguranju Republike Srpske, (član 3); da su ostali unutrašnji poslovi, u skladu sa ovim zakonom, između ostalog, analitički, informatički, komunikacije (član 5. tačka b); da, pored drugog, poslove iz članova 5. i 6. ovog zakona obavljaju državni službenici i namještenici (član 7. stav 2); da se djelokrug i sjedište osnovnih organizacionih jedinica, međusobni odnosi između organizacionih jedinica, broj i status zaposlenih u Ministarstvu, opis poslova radnih mjesta, kao i posebni uslovi koje treba da ispunjava zaposleni, utvrđuju Pravilnikom o unutrašnjoj organizaciji i sistematizaciji radnih mjesta u Ministarstvu unutrašnjih poslova, koji donosi ministar uz saglasnosta Vlade (član 11. stav 1); da Ministarstvom rukovodi ministar (član 12); da ministar odlučuje o raspoređivanju rukovodilaca osnovnih organizacionih jedinica Ministarstva, policijskih službenika osnovnih organizacionih jedinica Ministarstva kojima ne rukovodi direktor, pripadnika Specijalne jedinice policije, državnih službenika i namještenika, te odlučuje i o drugim pravima iz radnog odnosa policijskih službenika, državnih službenika i namještenika (član 21. stavovi 2. i 3). Takođe, odredbama Zakona o radu („Službeni glasnik Republike Srpske“ br. 38/00, 40/00, 47/02, 38/03, 66/03, 20/07 i 55/07 ‒ prečišćeni tekst), u odnosu na koje podnosilac inicijative osporava navedenu odredbu Pravilnika, propisano je da radnik, kao i lice koje traži zaposlenje, ne može biti stavljen u neravnopravan položaj kod ostvarivanja prava po osnovu rada i prava na zaposlenje zbog rase, etničke pripadnosti, boje kože, pola, jezika, religije, političkog ili drugog mišljenja i ubjeđenja, socijalnog porijekla, imovnog stanja, članstva ili nečlanstva u sindikatu ili političkoj organizaciji, tjelesnog ili duševnog zdravlja i drugih obilježja koja nisu u neposrednoj vezi sa prirodom radnog odnosa (član 5), kao i da član 109. Zakona o radu ‒ prečišćeni tekst, koji odgovara članu 99.v osnovnog teksta Zakona, ne dozvoljava diskriminaciju iz člana 5. ovoga zakona u odnosu na: uslove za zapošljavanje i izbor kandidata za obavljanje određenog posla, uslove rada i sva prava iz radnog odnosa, obrazovanje, osposobljavanje i usavršavanje, napredovanje u poslu, otkaz ugovora o radu, te da su ništave odredbe ugovora o radu kojima se utvrđuje diskriminacija po nekim od osnova iz člana 5. ovog zakona.
Pored navedenog, Sud je imao u vidu da je, u toku postupka pred ovim sudom, ministar unutrašnjih poslova, uz saglasnost Vlade (Odluka broj: 04/1-012-2-643/15 objavljena u ,,Službenom glasniku Republike Srpske" broj 26/15), donio novi Pravilnik o unutrašnjoj organizaciji i sistematizaciji radnih mjesta u Ministarstvu unutrašnjih poslova, broj S/M-020-62/15 od 30. marta 2015. godine, čijim je stupanjem na snagu, kako se navodi, prestao da važi Pravilnik o unutrašnjoj organizaciji i sistematizaciji radnih mjesta u Ministarstvu unutrašnjih poslova Republike Srpske broj S/M-020-332 od 22. oktobra 2013. godine, S/M-020-332/13 od 15. januara 2014. godine (član 99). Sud je konstatovao da propuštanje donosioca da, u citiranom članu 99. novog pravilnika, taksativno navede i ispravku ranije važećeg pravilnika broj S/M-020-233/13 od 29. januara 2014. godine, nije od značaja za odlučivanje Suda u ovoj ustavnopravnoj stvari, s obzirom na to da predmetna ispravka ne odnosi na odredbu člana 59, u osporenom dijelu.
S obzirom na izloženo, te uvažavajući činjenicu da član 69. novog pravilnika u dijelu kojim su propisani uslovi za obavljanje poslova i zadataka načelnika odjeljenja za IKT u CJB, zbog istovjetnosti sa osporenom odredbom, ne bi otklonio njenu, eventualnu, neustavnost, te da ne predstavlja osnov za obustavu postupka u smislu člana 57.a) Zakona o Ustavnom sudu Republike Srpske („Službeni glasnik Republike Srpske“ br. 104/11 i 92/12), Sud je osporeni član starog pravilnika razmatrao u vrijeme njegovog važenja.
Na osnovu navedenih ustavnih i zakonskih odredaba Sud je utvrdio da je ministar unutrašnjih poslova bio ovlašćen da, uz saglasnost Vlade, donese Pravilnik o unutrašnjoj organizaciji i sistematizaciji radnih mjesta u Ministarstvu unutrašnjih poslova Republike Srpske, kao i da istim utvrdi, između ostalog, posebne uslove koje treba da ispunjava zaposleni (član 11. stav 1. Zakona o unutrašnjim poslovima). Stoga je, prema ocjeni Suda, propisujući posebne uslove za obavljanje poslova i zadataka za radno mjesto načelnik odjeljenja za informaciono-komunikacione tehnologije, donosilac osporenog pravilnika postupao u granicama svojih nadležnosti.
Nadalje, Sud je utvrdio da su neosnovani navodi iz inicijative kojima se ukazuje na povredu Ustavom zajemečenih načela. Načelo jednakosti, u ustavnopravnom smislu, ne podrazumijeva apsolutnu jednakost, već izjednačenost u pravima i obavezama onih građana koji se, sa aspekta udovoljavanja određenim istim kriterijumima, mogu svrstati u istu kategoriju subjekata prava. Srodnost poslova i zadataka koje obavljaju načelnik Odjeljenja za IKT u CJB, rukovodilac odsjeka za podršku i održavanje IKT, te rukovodilac odsjeka za bezbjednost IKT, nije, prema ocjeni Suda, dovoljna za kvalifikaciju da se u konkretnom slučaju radi o istoj kategoriji subjekata prava, te su navodi o diskriminisanosti, koji se izvode iz poređenja situacija pomenutih različitih kategorija, neopravdani. Pored toga, zajemčeno pravo na slobodan izbor zaposlenja i zanimanja, takođe, nije apsolutno, a uslovljeno je ličnim, mentalnim i fizičkim okolnostima pojedinca, dok je zajemčena jednakost u dostupnosti radnog mjesta i funkcije određena komparativnim prednostima pojedinaca, koje se ogledaju u posjedovanju karakterističnog obrazovanja, posebnih znanja i vještina, kao i neophodnih ličnih osobina. Prema ocjeni ovog suda, osporena odredba člana 59. Pravilnika, u vrijeme važenja, nije favorizovala pojedince na osnovu njihovog statusnog, nacionalnog, polnog i drugog identiteta, tj. karakteristika koje nisu u neposrednoj vezi sa prirodom radnog mjesta, već je precizirala vrstu i nivo osposobljenosti potrebne za obavljanje konkretne vrste poslova, što je čini saglasnom ustavnim načelima iz člana 10. i člana 39. stav 3. Ustava. U kontekstu izloženog Sud je utvrdio da osporena odredba člana 59, u vrijeme važenja, nije bila u suprotnosti ni sa članovima 5. i 99.a Zakona o radu („Službeni glasnik Republike Srpske“ br. 38/00, 40/00, 47/02, 38/03, 66/03, 20/07 i 55/07 ‒ prečišćeni tekst), a u odnosu na koje davalac inicijative, takođe, osporava ranije važeći pravilnik. Prema odredbi člana 115. Ustava Republike Srpske, nije u nadležnosti Suda da cijeni usaglašenost propisa sa Ustavom Bosne i Hercegovine, kao ni sa zakonima koje je usvojila Parlamentarna skupština Bosne i Hercegovine, odnosno, u konkretnom slučaju, sa Zakonom o zabrani diskriminacije („Službeni glasnik Bosne i Hercegovine“ broj 59/09). Takođe nije u nadležnosti Suda da donosiocu osporenog akta nalaže konkretne intervencije u pogledu teksta osporenog Pravilnika.
Prema ocjeni Suda, navodi o kršenju prava zagarantovanih Konvencijom nisu od ustavnopravnog značaja s obzirom na to da ne ukazuju na konkretno povrijeđene članove Konvencije, niti sadrže obrazloženje suštine takve povrede.
Na osnovu izloženog Sud je odlučio kao u izreci ovog rješenja.
Ovo rješenje Ustavni sud je donio u sastavu: predsjednik Suda Džerard Selman i sudije: Milenko Arapović, Vojin Bojanić, Amor Bukić, Zlatko Kulenović, prof. dr Duško Medić, Irena Mojović, prof. dr Marko Rajčević i akademik prof. dr Snežana Savić.
SUDIJA IZVJESTILAC PREDSJEDNIK
USTAVNOG SUDA
Vojin Bojanić Džerard Selman Broj: U-45/14 30. septembar 2015. godine