Ustavni sud Republike Srpske
Utvrđuje se da član 2. Posebnog kolektivnog ugovora za zaposlene u oblasti medija i grafičke djelatnosti Republike Srpske („Službeni glasnik Republike Srpske” broj 94/06) nije u saglasnosti sa Ustavom Republike Srpske i Zakonom o radu («Službeni glasnik Republike Srpske» br. 38/00, 40/00, 41/00, 47/02, 38/03, 66/03 i 20/07).
Odluka donesena 25. 11. 2015.
Predmeti (1)
U-62/14
Ocjena ustavnosti i zakonitosti
Odluka
25. 11. 2015.
Tekst odluke
Ustavni sud Republike Srpske, na osnovu člana 115. Ustava Republike Srpske i člana 60. stav 1. tač. a) i b) Zakona o Ustavnom sudu Republike Srpske (“Službeni glasnik Republike Srpske” br. 104/11 i 92/12), na sjednici održanoj 25. novembra 2015. godine, donioje
ODLUKU
Utvrđuje se da član 2. Posebnog kolektivnog ugovora za zaposlene u oblasti medija i grafičke djelatnosti Republike Srpske („Službeni glasnik Republike Srpske” broj 94/06) nije u saglasnosti sa Ustavom Republike Srpske i Zakonom o radu («Službeni glasnik Republike Srpske» br. 38/00, 40/00, 41/00, 47/02, 38/03, 66/03 i 20/07).
Obrazloženje
Javno preduzeće »Info Centar» Sokolac iz Sokoca prijedlogom je pred Ustavnim sudom Republike Srpske pokrenulo postupak za ocjenu ustavnosti i zakonitosti člana 2. Posebnog kolektivnog ugovora za zaposlene u oblasti medija i grafičke djelatnosti Republike Srpske („Službeni glasnik Republike Srpske” broj 94/06), koji su zaključili Sindikat medija i grafičara Republike Srpske i Udruženje poslodavaca grafičke i informativne djelatnosti, kinematografije, proizvodnje celuloze, papira i proizvoda od papira Republike Srpske. U prijedlogu je navedeno da osporeni član 2. Posebnog ugovora nije u skladu sa članom 2. Opšteg kolektivnog ugovora, članom 159. stav 1. i članom 162. stav 1. Zakona o radu i sa čl. 12, 22, 25, 39, 45, 48 i 50. Ustava Republike Srpske. Predlagač, naime, smatra da se poslodavci koji nisu članovi Udruženja Unije poslodavaca Republike Srpske i koji nisu učestvovali u potpisivanju kolektivnog ugovora, niti su dali punomoć za takvo potpisivanje, osporenim odredbama ne mogu obavezivati na primjenu ovog ugovora. S tim u vezi, ističe da je navedenim odredbama Zakona o radu propisana primjena kolektivnih ugovora samo za one poslodavce koji su neposredno učestvovali u zaključivanju ugovora ili su bili predstavljeni na osnovu punomoći, kao i to da je isto određeno Opštim kolektivnim ugovorom iz 2007. godine. Polazeći od konstatacije da se ugovori u skladu sa Zakonom o obligacionim odnosima, pa i kolektivni ugovori potpisuju i zasnivaju na slobodnoj volji, odnosno principu dobrovoljnosti potpisivanja ugovora pravnih i fizičkih lica, a što je, kako je navedeno, određeno Zakonom o udruženjima i fondacijama Republike Srpske, predlagač navodi da je stupanjem na snagu ovog zakona i prestankom važenja Zakona o privrednoj komori, prestala obavezna primjena ovih ugovora na sve poslodavce. U odgovoru Sindikata medija grafičke djelatnosti Republike Srpske navedeno je da je prijedlog zasnovan na proizvoljnom i paušalnom tumačenju Ustava Republike Srpske, Zakona o radu i Opšteg kolektivnog ugovora. U prilog takvom mišljenju navode odredbe Zakona o radu kojima je propisano da se kolektivni ugovori zaključuju za određenu teritoriju, određenu grupaciju ili granu djelatnosti i da se kolektivnim ugovorima uređuju obim i način ostvarivanja prava iz radnog odnosa, u skladu sa zakonom i drugim propisima, postupak kolektivnog ugovaranja, sastav i način rada tijela ovlašćenih za mirno rješavanje kolektivnih radnih sporova između radnika i poslodavaca, međusobni odnosi učesnika kolektivnih ugovora i druga pitanja značajna za uređivanje odnosa između radnika i poslodavaca, te da se kolektivnim ugovorom, pravilnikom o radu i ugovorom o radu ne može odrediti manji obim prava radnika od onog koji je određen zakonom. Navedeno, takođe smatraju razlogom postignute saglasnosti reprezentativnih socijalnih partnera na nivou grane, odnosno djelatnosti, da se ovaj kolektivni ugovor odnosi na sve zaposlene i poslodavce u oblasti medija grafičke djelatnosti, kao i to da se, na osnovu osporene odredbe Posebnog kolektivnog ugovora, ove zakonske odredbe, kao i odredbe Opšteg kolektivnog ugovora, u potpunosti primijene i da radnici i poslodavci ne budu diskrimisani jedni u odnosu na druge. Zbog svega navedeno predlažu da Sud prijedlog odbije kao neosnovan. Odgovor na navode iz prijedloga Ustavnom sudu je dostavilo i Unija poslodavaca Republike Srpske, Udruženje poslodavaca grafičke i novinske djelatnosti, kinematografije, proizvodnje celuloze, papira i proizvoda od papira Republike Srpske u kome, pored mišljenja da osporeni ugovor nije na snazi jer nije usklađen sa Opštim kolektivnim ugovorom („Službeni glasnik Republike Srpske” broj 40/10) i nije zaključen novi kolektivni ugovor za zaposlene u ovoj oblasti, navode da su odlukom Skupštine Unije, koja je objavljena u „Službenom glasniku Republike Srpske“ broj 02/14 od 21. januara 2014. godine, otkazali navedeni Opšti kolektivni ugovor. Smatraju naime da zbog proteka više od jedne godine od prestanka važenja Posebnog kolektivnog ugovora nema mjesta ocjeni njegove ustavnosti i zakonitosti, ali da je, zbog postojanja slučajeva primjene nevažećih ili nezakonitih akata, opravdana potreba podnošenja prijedloga. Takođe, navode da je Zakonom o radu propisana obaveza primjene kolektivnog ugovora za strane koje su neposredno učestvovale u njegovom zaključivanju, ili koje su bile predstavljene za zaključivanje na osnovu punomoći, kao i za pravne subjekte koji su kolektivnom ugovoru naknadno pristupili, te ističu da, zbog svega navedenog, kao i činjenice da Ministarstvo nadležno za poslove rada nije odlučilo da se osporeni ugovor ili pojedine njegove odredbe prošire i na pravne subjekte koji nisu učestvovali u njegovom zaključivanju niti su kolektivnom ugovoru naknadno pristupili, osporeni Posebni kolektivni ugovor, u vrijeme važenja, nije bio u saglasnosti sa Zakonom o radu i Opštim kolektivnim ugovorom. Posebni kolektivni ugovor za zaposlene u oblasti medija i grafičke djelatnosti Republike Srpske („Službeni glasnik Republike Srpske” broj 94/06) zaključili su Sindikat medija i grafičara Republike Srpske i Udruženje poslodavaca grafičke i informativne djelatnosti, kinematografije, proizvodnje celuloze, papira i proizvoda od papira Republike Srpske, na osnovu člana 130. Zakona o radu („Službeni glasnik Republike Srpske” br. 38/00, 40/00, 41/00, 47/02, 38/03 i 66/03) i čl. 3. i 65. Opšteg kolektivnog ugovora („Službeni glasnik Republike Srpske” broj 27/06). Osporenim članom 2. propisano je da se ovaj kolektivni ugovor odnosi na sve zaposlene (radnike) i poslodavce u oblasti medija i grafičke djelatnosti koji imaju sjedište na teritoriji Republike Srpske.
Članom 108. Ustava Republike Srpske, proklamovana je obavezna saglasnost propisa i drugih opštih akata sa zakonom.
Saglasno članu 128. Zakona o radu («Službeni glasnik Republike Srpske» br. 38/00, 40/00, 41/00, 47/02, 38/03, 66/03 i 20/07), odnosno članu 158. Zakona o radu – prečišćeni tekst («Službeni glasnik Republike Srpske» broj 55/07), propisano je da se kolektivnim ugovorima bliže uređuju obim i način ostvarivanja prava i obaveza iz radnog odnosa, u skladu sa zakonom i drugim propisima, postupak kolektivnog ugovaranja, sastav i način rada tijela ovlašćenih za mirno rješavanje kolektivnih sporova između radnika i poslodavaca, međusobni odnosi učesnika u zaključivanju kolektivnih ugovora i druga pitanja od značaja za uređivanje odnosa između radnika i poslodavaca. Pored navedenog, ovim zakonom je propisano da je kolektivni ugovor obavezan za strane koje su neposredno učestvovale u zaključivanju kolektivnog ugovora ili koje su bile predstavljene u zaključivanju kolektivnog ugovora na osnovu njihove punomoći, kao i za one pravne subjekte koji su naknadno pristupili kolektivnom ugovoru i da ministarstvo nadležno za poslove rada, ako ocijeni da postoji interes Republike i da je to opravdano radi ostvarivanja ciljeva ekonomske i socijalne politike u Republici, može odlučiti da se kolektivni ugovor, ili samo određene odredbe toga ugovora, prošire i na pravne subjekte koji nisu učestvovali u zaključivanju kolektivnog ugovora, niti su mu naknadno pristupili (član 129. stav 1. i 2. Zakona, odnosno član 159. st. 1. i 2. Zakona ‒ prečišćeni tekst). Na osnovu navedenih ustavnih i zakonskih odredbi Sud je ocijenio da osporena odredba člana 2. Posebnog kolektivnog ugovora za zaposlene u oblasti medija i grafičke djelatnosti Republike Srpske nije u saglasnosti sa Zakonom o radu, zbog čega nije u saglasnosti ni sa ustavnim načelom zakonitosti iz člana 108. Ustava Republike Srpske. Naime, Sud je utvrdio da iz sadržaja citirane odredbe člana 129. stav 1. i 2. Zakona o radu proizlazi da je kolektivni ugovor obavezan za strane koje su neposredno učestvovale u njegovom zaključivanju, ili koje su bile predstavljene u zaključivanju na osnovu njihove punomoći, kao i za one pravne subjekte koji su mu naknadno pristupili, a da se primjena ugovora u cjelini, ili samo određene odredbe, mogu proširiti i na pravne subjekte koji nisu učestvovali u njegovom zaključivanju, niti su mu naknadno pristupili, samo onda kada ministarstvo nadležno za poslove rada ocijeni da postoji interes Republike i da je to opravdano radi ostvarivanja ciljeva ekonomske i socijalne politike u Republici. Dakle, propisivanje osporenom odredbom Posebnog kolektivnog ugovora da se ovaj ugovor odnosi na sve zaposlene i poslodavce u oblasti medija i grafičke djelatnosti koji imaju sjedište na teritoriji Republike Srpske, po ocjeni Suda, predstavlja automatsko proširenje primjene ovog ugovora i na pravne subjekte koji nisu učestvovali u njegovom zaključivanju, a da proširenju nije prethodilo donošenje odluke nadležnog ministrstva o interesu Republike i opravdanosti takvog proširenja. Naime, propisano proširenje primjene ovog kolektivnog ugovora na sve zaposlene u oblasti medija i grafičke djelatnosti Republike Srpske koji imaju sjedište na teritoriji Republike Srpske, po ocjeni Suda, nije u saglasnosti sa zakonskim mogućnostima proširenja primjene kolektivnog ugovora, ili njegovih određenih odredaba, iz člana 129. stav 1. i 2. Zakona o radu. U pogledu ostalih navoda predlagača, da se kolektivni ugovori potpisuju i zasnivaju na slobodnoj volji, odnosno principu dobrovoljnosti potpisivanja ugovora pravnih i fizičkih lica, u smislu Zakona o obligacionim odnosima, te da je stupanjem na snagu Zakona o udruženjima i fondacijama Republike Srpske prestao da važi Zakon o privrednoj komori, a time i obavezna primjena ovih ugovora na sve poslodavce, Sud je ocijenio da ne trebaju biti predmet njegovog razmatranja, s obzirom na to da je Zakonom o radu, kao lex specialis, propisano sve o relevantnoj materiji, dakle i međusobni odnosi učesnika u zaključivanju kolektivnih ugovora i druga pitanja od značaja za uređivanje odnosa između radnika i poslodavaca.
Na osnovu izloženog Sud je odlučio kao u izreci ove odluke.
Ovu odluku, Ustavni sud je donio u sastavu: predsjednik Suda Džerard Selman i sudije: Milenko Arapović, Vojin Bojanić, Amor Bukić, Zlatko Kulenović, prof. dr Duško Medić, Irena Mojović, prof. dr Marko Rajčević i akademik prof. dr Snežana Savić.
Broj: U-62/14 25. novembar 2015. godine
PREDSJEDNIK
USTAVNOG SUDA
Džerard Selman s.r.