Aktio
← Sva sudska praksa

Ustavni sud Republike Srpske

Ne prihvata se inicijativa za ocjenjivanje ustavnosti člana 7. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o izvršenju krivičnih sankcija Republike Srpske („Službeni glasnik Republike Srpske“ broj 98/13).

Odluka donesena 25. 11. 2015.

Odluka je preuzeta sa stranice ustavnisud.org i prikazana informativno. Za pravno obavezujući tekst odluke kontaktirajte nadležni sud.

Predmeti (1)

U-66/14

Ocjena ustavnosti i zakonitosti

Rješenje

25. 11. 2015.

Tekst odluke

Ustavni sud Republike Srpske, na osnovu člana 115. Ustava Republike Srpske, člana 37. stav 1. tačka a) i člana 61. stav 1. tač. g) i d) Zakona o Ustavnom sudu Republike Srpske („Službeni glasnik Republike Srpske“ br. 104/11 i 92/12), na sjednici održanoj 25. novembra 2015. godine, donioje

RJEŠENjE

Ne prihvata se inicijativa za ocjenjivanje ustavnosti člana 7. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o izvršenju krivičnih sankcija Republike Srpske („Službeni glasnik Republike Srpske“ broj 98/13).

Obrazloženje

Mile Čajević, advokat iz Foče, dao je Ustavnom sudu Republike Srpske inicijativu za pokretanje postupka za ocjenjivanje ustavnosti člana 7. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o izvršenju krivičnih sankcija Republike Srpske („Službeni glasnik Republike Srpske“ broj 98/13) navodeći da osporena zakonska odredba nije u saglasnosti sa članom 10. Ustava Republike Srpske, članom II/4 Ustava Bosne i Hercegovine a u vezi sa pravom na rad iz članova 6. i 7. tač. a), i) i ii) Međunarodnog pakta o ekonomskim, socijalnim i kulturnim pravima, te članom 1. Protokola broj 12. uz Evropsku konvenciju za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda. Polazeći od navedene tvrdnje, davalac inicijative ukazuje na odredbe članova 41. i 42. stav 1. Zakona o penzijskom i invalidskom osiguranju („Službeni glasnik Republike Srpske“ broj 134/11), koje se, kako navodi, jednako odnose na sve osiguranike, dakle i muškarce i žene, kao i na odredbu člana 42. stav 2. navedenog zakona, koja je primjenjiva samo na osiguranike žene i koja kao takva, sa stanovišta ostvarivanja prava na starosnu penziju predstavlja privilegiju za žene. S tim u vezi davalac inicijative dovodi u vezu osporeno zakonsko rješenje i tvrdi da ostvarivanje prava na starosnu penziju žena zaposlenih u Ustanovi Kazneno-popravnom zavodu i Foči zavisi direktno od volje poslodavca, koji odlučuje da li će i kada kojoj od radnica i po kom osnovu donijeti rješenje o prestanku radnog odnosa, odnosno da li će radnicu ostaviti u radnom odnosu dok ne navrši 60 godina života i 40 godina penzijskog staža (po članu 42. stav 1. Zakona o penzijskom i invalidskom osiguranju) ili će donijeti rješenje po kojem toj radnici prestaje radni odnos kada navrši 58 godina života i 35 godina staža osiguranja (po članu 42. stav 2. ovog zakona). Imajući u vidu da muškarcima zaposlenim u Ustanovi radni odnos prestaje po ispunjenju zakonskih uslova, odnosno da oni imaju pravo da rade dok ne ostvare pravo na „punu“ penziju za razliku od zaposlenih žena kojim prestanak radnog odnosa, a samim tim i pravo na ostvarivanje „pune“ penzije zavisi isključivo od volje poslodavca, davalac inicijative iznosi mišljenje da su, na taj način, žene zaposlene u Ustanovi, stavljene u neravnopravan, diskriminirajući položaj u odnosu na muškarce, a da takvo razlikovanje nije srazmjerno cilju koji je zakonodavac želio postići, niti za isto postoji razumno objašnjenje. Predlaže da Sud utvrdi da osporena zakonska odredba nije u saglasnosti sa Ustavom Republike Srpske. Razmatrajući datu inicijativu, Sud je, Rješenjem broj U-66/14 od 24. septembra 2014. godine pokrenuo postupak za ocjenu ustavnosti člana 7. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o izvršenju krivičnih sankcija Republike Srpske („Službeni glasnik Republike Srpske“ broj 98/13).

Narodna skupština Republike Srpske nije dostavila Sudu odgovor na rješenje o pokretanju postupka.

Članom 7. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o izvršenju krivičnih sankcija Republike Srpske („Službeni glasnik Republike Srpske“ broj 98/13) izmijenjena je u članu 35. u stavu 1. tačka g) Zakona o izvršenju krivičnih sankcija Republike Srpske („Službeni glasnik Republike Srpske“ br. 12/10 i 117/11) tako što je propisano: „g) kada ispuni uslove za ostvarivanje prava na starosnu penziju u pogledu godina života i staža osiguranja prema propisima koji uređuju oblast penzijskog i invalidskog osiguranja ili kad navrši godine života i penzijski staž za ostvarivanje prava na starosnu penziju prema propisima koji uređuju oblast penzijskog i invalidskog osiguranja“.

Odredbama Ustava Republike Srpske u odnosu na koje su navedeni razlozi osporavanja ustavnosti osporenih odredbi Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o izvršenju krivičnih sankcija Republike Srpske utvrđeno je da su građani Republike ravnopravni u slobodama, pravima, dužnostima, jednaki pred zakonom i uživaju istu pravnu zaštitu bez obzira na rasu, pol, jezik, nacionalnu pripadnost, vjeroispovijest, socijalno porijeklo, rođenje, obrazovanje, imovno stanje, političko i drugo uvjerenje, društveni položaj ili drugo lično svojstvo (član 10).

Članom 1. st. 1. i 2. Protokola broj 12 uz Evropsku konvenciju za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda, na koji ukazuje davalac inicijative, propisano je da će se svako pravo koje zakon predviđa ostvarivati bez diskriminacije po bilo kom osnovu kao npr. polu, rasi, boji kože, jeziku, vjeroispovijesti, političkom i drugom uvjerenju, nacionalnom ili društvenom porijeklu, povezanosti s nacionalnom manjinom, imovini, rođenju ili drugom statusu i da javne vlasti neće ni prema kome vršiti diskriminaciju po osnovama kao što su oni pomenuti u stavu 1.

Odredbama Ustava koje su, po ocjeni Suda, od značaja za odlučivanje u ovoj pravnoj stvari, utvrđeno je da zaposlenima može prestati radni odnos protivno njihovoj volji na način i pod uslovima koji su utvrđeni zakonom i kolektivnim ugovorom (član 35. stav 4), da se slobode i prava ostvaruju, a dužnosti ispunjavaju neposredno na osnovu ustava, osim kada je Ustavom predviđeno da se uslovi za ostvarivanje pojedinih od njih utvrđuju zakonom, te da se zakonom može propisati način ostvarivanja pojedinih prava i sloboda samo kada je to neophodno za njihovo ostvarivanje (član 49. st. 1. i 2), kao i da Republika uređuje i obezbjeđuje, pored ostalog, radne odnose, socijalno osiguranje i druge oblike socijalne zaštite (tačka 12. Amandmana XXXII na Ustav kojim je mijenjan član 68).

U postupku razmatranja ustavnosti osporenog zakonskog rješenja Sud je imao u vidu da se Zakonom o izvršenju krivičnih sankcija Republike Srpske („Službeni glasnik Republike Srpske“ br. 12/10, 117/11 i 98/13) uređuje, između ostalog, organizacija i rad ustanova za izvršenje krivičnih sankcija (član 1), te da je članom 35, čija odredba je osporena, propisan prestanak radnog odnosa zaposlenom u Ustanovi.

Uz to, Sud je imao u vidu i odredbe člana 41. Zakona o penzijskom i invalidskom osiguranju („Službeni glasnik Republike Srpske“ br. 134/11 i 82/13), kojima je propisano da pravo na starosnu penziju ima osiguranik kada navrši 65 godina života i najmanje 15 godina staža osiguranja kao i člana 42. ovog zakona, prema kojem osiguranik koji nema navršenih 65 godina života ima pravo na starosnu penziju kada navrši 60 godina života i 40 godina penzijskog staža (stav 1) te da osiguranik žena koja nema navršenih 65 godina života ima pravo na starosnu penziju kada navrši 58 godina života i 35 godina staža osiguranja (stav 2).

Polazeći od navedenog Sud je ocijenio da osporena odredba člana 7. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o izvršenju krivičnih sankcija Republike Srpske, kojom je u članu 35. stav 1. osnovnog teksta zakona izmijenjena tačka g), nije nesaglasna sa ustavnim načelom jednakosti pred zakonom iz člana 10. Ustava. Naime, zakonodavac je, po ocjeni Suda, ovlašćen da uređujući sistem u oblasti radnih odnosa i socijalnog osiguranja, što podrazumijeva i sistem penzijskog i invalidskog osiguranja, uredi i pitanje prestanka radnog odnosa zbog ispunjenosti uslova za starosnu penziju, i to za sve zaposlene u Republici Srpskoj, bez obzira na kojim poslovima se zateknu u vrijeme ispunjenosti uslova za starosnu penziju. U tom smislu osporenom odredbom Zakona, koja predstavlja normu upućujućeg karaktera s obzirom na to da se njome određuje u skladu sa kojim propisima zaposlenom u Ustanovi Kazneno-popravnom zavodu prestaje radni odnos zbog ispunjenosti uslova za starosnu penziju, zakonodavac nije prekoračio Ustavom utvrđena ovlašćenja. Po ocjeni Suda, propisivanje načina prestanka radnog odnosa zbog ispunjenosti uslova za starosnu penziju je stvar zakonodavne politike koju Ustavni sud, saglasno odredbi člana 115. Ustava, nije nadležan da ocjenjuje. Pri tome, osporena odredba Zakona jednako se odnosi na sve zaposlene u Ustanovi Kazneno-popravnom zavodu, a ustavni princip jednakosti iz člana 10. Ustava ne podrazumijeva jednakost građana u apsolutnom smislu te riječi već garantuje jednakost građana koji se nalaze u identičnim situacijama. Iz istih razloga osporene odredbe navedenog zakona nisu nesaglasne ni sa odredbama člana 1. Protokola broj 12 uz Konvenciju. Ocjena pravilnosti primjene osporene odredbe Zakona, kao i njene saglasnosti sa odredbama člana II/4 Ustava Bosne i Hercegovine, ne spada u nadležnost Ustavnog suda, koji je prema članu 115. Ustava ovlašćen, između ostalog, da odlučuje o saglasnosti zakona sa Ustavom Republike Srpske.

Navode davaoca inicijative da je osporenim odredbama Zakona povrijeđeno pravo na rad utvrđeno članovima 6. i 7. tač. a), i) i ii) Međunarodnog pakta o ekonomskim, socijalnim i kulturnim pravima Sud nije razmatrao budući da u inicijativi nisu navedeni razlozi i objašnjenja u čemu bi se sastojala eventualna povreda navedenih odredbi ovog akta.

Na osnovu izloženog odlučeno je kao u dispozitivu ovog rješenja.

Ovo rješenje Ustavni sud je donio u sastavu: predsjednik Suda Džerard Selman i sudije: Milenko Arapović, Vojin Bojanić, Amor Bukić, Zlatko Kulenović, prof. dr Duško Medić, Irena Mojović, prof. dr Marko Rajčević i akademik prof. dr Snežana Savić.

Broj: U-66/14 25. novembar 2015. godine

PREDSJEDNIK

USTAVNOG SUDA

Džerard Selman s.r.

Ne prihvata se inicijativa za ocjenjivanje ustavnosti člana 7. Zakona o… | Sudska praksa | Aktio