Aktio
← Sva sudska praksa

Ustavni sud Republike Srpske

Ne prihvata se inicijativa za ocjenu ustavnosti člana 62. stav 1. Zakona o uređenju prostora i građenju („Službeni glasnik Republike Srpske” broj 40/13).

Odluka donesena 25. 11. 2015.

Odluka je preuzeta sa stranice ustavnisud.org i prikazana informativno. Za pravno obavezujući tekst odluke kontaktirajte nadležni sud.

Predmeti (1)

U-12/15

Ocjena ustavnosti i zakonitosti

Rješenje

25. 11. 2015.

Tekst odluke

Ustavni sud Republike Srpske, na osnovu člana 115. Ustava Republike Srpske, člana 40 stav 5. i člana 61. stav 1. tačka g) Zakona o Ustavnom sudu Republike Srpske (“Službeni glasnik Republike Srpske” br. 104/11 i 92/12), na sjednici održanoj 25. novembra 2015. godine, donioje

RJEŠENjE

Ne prihvata se inicijativa za ocjenu ustavnosti člana 62. stav 1. Zakona o uređenju prostora i građenju („Službeni glasnik Republike Srpske” broj 40/13).

Obrazloženje

Ružica Kuljić iz Trebinja dala je Ustavnom sudu Republike Srpske inicijativu za pokretanje postupka za ocjenjivanje ustavnosti člana 62. stav 1. Zakona o uređenju prostora i građenju („Službeni glasnik Republike Srpske” broj 40/13) (u daljem tekstu: Zakon). U inicijativi i kasnije dostavljenim dopunama inicijative, pozivajući se na lični primjer, davalac inicijative navodi da se osporenom zakonskom odredbom grubo vrijeđaju elementarna prava na slobodu i neometano raspolaganje privatnom svojinom, odnosno prava garantovana odredbama čl. 10, 16, 54. i 68. Ustava Republike Srpske. Naime, davalac inicijative smatra da su joj organi za urbanizam i građevinarstvo, na osnovu osporene zakonske odredbe, onemogućili da učestvuje u postupku izdavanja lokacijskih uslova buduće izgradnje objekta na području koje se nalazi u neposrednoj blizini zgrade u kojoj stanuje i koje je obuhvaćeno sprovedbenim dokumentom prostornog uređenja. Takođe smatra da je propisivanjem kao u osporenoj zakonskoj odredbi onemogućena i u podnošenju žalbe koja je, kako navodi, garantovana Ustavom. Zbog navedenog, te, po njenom mišljenju, propusta zakonodavca da kao uslov buduće gradnje propiše obaveznu saglasnost vlasnika susjednog objekta, predlaže da Sud osporeni član 62. stav 1. Zakona o uređenju prostora i građenju ocijeni neustavnim, poništi Rješenje broj: 15.03-361-332/15 od 17. aprila 2015. godine Ministarstva za prostorno uređenje, građevinarstvo i ekologiju, kojim je odbijena njena žalba u predmetu izdavanja građevinske dozvole, kao i to da do donošenja odluke Sud obustavi primjenu Rješenja broj 07-361-175/14 od 24. februara 2014. godine (građevinska dozvola) i Rješenja broj 07-364-211/14 od 31. jula 2014. godine (lokacijski uslovi), zbog, kako je navedeno, mogućnosti da njihovim izvršenjem nastupe neotklonjive i štetne posljedice. Odgovor na navode iz inicijative Ustavnom sudu je dostavila Narodna skupština Republike Srpske, u kome je, pored ostalog, naveden ustavnopravni osnov osporenog zakonskog rješenja, odnosno član 59, član 61. stav 1. i Amandman XXXII tačka 6, kojim je zamijenjen član 68. Ustava Republike Srpske, kao i to da je evidentno da podnosilac inicijative na nepotpun i nerazumljiv način tumači odredbe Ustava, ali i odredbe osporenog zakona. Naime, u odgovoru donosioca Zakona ističe se da pitanje prava svojine nije od uticaja za predmetni postupak, odnosno da je očigledno da se osporenom zakonskom odredbom ne dotiče pravo svojine niti se ovo pravo osporava ili ograničava. S tim u vezi, navode da lokacijski uslovi koji se regulišu osporenom zakonskom odredbom predstavljaju tehnički dokument kojim se definiše da li se i pod kojim uslovima može graditi na određenom području i kome se izdaje, a u postupku izdavanja građevinske dozvole da se cijeni da li su na parceli na kojoj se planira gradnja riješeni imovinsko-pravni odnosi i da li su za to priloženi odgovarajući dokazi. U odgovoru se takođe ukazuje na to da osporeno zakonsko riješenje ne uređuje pitanje prava učešća u svojstvu susjeda u postupku izdavanja lokacijskih uslova, odnosno da je ostvarivanje tog prava omogućeno prilikom donošenja sprovedbenog dokumenta prostornog uređenja, koje prethodi izdavanju lokacijskih uslova. Ističući da osporena odredba, kao ni Zakon u cjelini, nije u suprotnosti sa navedenim odredbama Ustava i da se, u ovom slučaju, radi o nezadovoljstvu određenim zakonskim rješenjem, predlažu da Sud ne prihvati predmetnu inicijativu. Zakonom o uređenju prostora i građenju („Službeni glasnik Republike Srpske” broj 40/13) u osporenom članu 62. stav 1. propisano je da se, ako je područje buduće izgradnje obuhvaćeno sprovedbenim dokumentom prostornog uređenja, lokacijski uslovi sastoje od ovjerenog izvoda iz sprovedbenog dokumenta prostornog uređenja i urbanističko-tehničkih uslova.

Prema članu 45. stav 1. Ustava svako je dužan da se pridržava Ustava i zakona. Odredbama člana 68. tač. 5. i 8. Ustava, koji je mijenjan Amandmanom XXXII, utvrđeno je da Republika uređuje i obezbjeđuje, između ostalog, korišćenje prostora, a članom 108. stav 1. Ustava utvrđeno je da zakoni, statuti, drugi propisi i opšti akti moraju biti u saglasnosti sa Ustavom.

Na osnovu navedenih ustavnih odredaba, Sud je ocijenio da je osporena odredba Zakona donesena u okviru ovlašćenja zakonodavca da uređuje korišćenje prostora, što podrazumijeva i određivanje, pored ostalog, i sadržaja lokacijskih uslova za područje buduće izgradnje. Propisivanje da se lokacijski uslovi sastoje od ovjerenog izvoda iz sprovedbenog dokumenta prostornog uređenja i urbanističko-tehničkih uslova, ako je to područje obuhvaćeno sprovedbenim dokumentom prostornog uređenja, po ocjeni Suda, u okviru je nadležnosti za uređivanje određenog prava, u konkretnom slučaju prava na izdavanje lokacijskih uslova za izgradnju objekta. Pored navedenog, Sud je ocijenio da se navedenim propisivanjem ne ugrožava Ustavom zajemčena ravnopravnost građana u slobodama, pravima i dužnostima... (član 10); jednakost u zaštiti svojih prava u postupku pred sudom i drugim državnim organom i zajemčenom pravu na žalbu ili drugo pravno sredstvo protiv odluke kojom se rješava o njegovom pravu ili na zakonom zasnovanom interesu (član 16); jednakost pravne zaštite svih oblika svojine (član 54) i uređivanju i obezbjeđivanju svojinskih i obligacionih odnosa i zaštiti svih oblika svojine (tačka 6. člana 68. Ustava koji je izmijenjen Amandmanom XXXII), već se zakonom, saglasno Ustavu, uređuje sadržaj lokacijskih uslova kao tehničkog stručnog dokumenta, u smislu člana 59. stav 1. Zakona, koji se jednako odnose na sva zainteresovana lica. Ukazivanje davaoca inicijative da je propust zakonodavca da kao uslov buduće gradnje propiše obaveznu saglasnost vlasnika susjednog objekta, po ocjeni Suda, nije od uticaja na odlučivanje o ustavnosti osporene zakonske odredbe, s obzirom na to da Ustavni sud, prema članu 115. Ustava, nije nadležan da odlučuje o opravdanosti i primjerenosti određenih normativnih rješenja u osporenom zakonu. Naime, navedena pitanja su u domenu zakonodavne politike, koju kreira zakonodavac prilikom donošenja zakona.

Kako je u ovom predmetu donesena konačna odluka, Sud nije posebno razmatrao zahtjev davaoca inicijative kojim je traženo obustavljanje izvršenja navedenih pojedinačnih pravnih akata.

Cijeneći da je u toku prethodnog postupka pravno stanje potpuno utvrđeno i prikupljeni podaci pružaju pouzdan osnov za odlučivanje, Sud je, na osnovu člana 40. stav 5. Zakona o Ustavnom sudu Republike Srpske (“Službeni glasnik Republike Srpske” br. 104/11 i 92/12), u ovom predmetu odlučio bez donošenja rješenja o pokretanju postupka.

Na osnovu izloženog Sud je odlučio kao u izreci ovog rješenja.

Ovo rješenje Ustavni sud je donio u sastavu: predsjednik Suda Džerard Selman i sudije: Milenko Arapović, Vojin Bojanić, Amor Bukić, Zlatko Kulenović, prof. dr Duško Medić, Irena Mojović, prof. dr Marko Rajčević i akademik prof. dr Snežana Savić.

Broj: U-12/15 PREDSJEDNIK

25. novembar 2015. godine USTAVNOG SUDA Džerard Selman s.r.

Ne prihvata se inicijativa za ocjenu ustavnosti člana 62. stav 1. Zakona o… | Sudska praksa | Aktio