Aktio
← Sva sudska praksa

Ustavni sud Republike Srpske

Odbija se prijedlog za utvrđivanje neustavnosti člana 24. Zakona o komunalnim djelatnostima („Službeni glasnik Republike Srpske“ broj 124/11). Odbacuje se prijedlog za ocjenjivanje ustavnosti člana 23. Zakona o komunalnim djelatnostima („Službeni glasnik Republike Srpske“ broj 124/11).

Odluka donesena 23. 12. 2015.

Odluka je preuzeta sa stranice ustavnisud.org i prikazana informativno. Za pravno obavezujući tekst odluke kontaktirajte nadležni sud.

Predmeti (1)

U-68/14

Ocjena ustavnosti i zakonitosti

Odluka

23. 12. 2015.

Tekst odluke

Ustavni sud Republike Srpske, na osnovu člana 115. Ustava Republike Srpske, člana 37. stav 1. tačka g), člana 60. stav 1. tačka d) i člana 61. stav 1. tačka d) Zakona o Ustavnom sudu Republike Srpske („Službeni glasnik Republike Srpske“ br. 104/11 i 92/12), na sjednici održanoj 23. decembra 2015. godine, donioje

ODLUKU

Odbija se prijedlog za utvrđivanje neustavnosti člana 24. Zakona o komunalnim djelatnostima („Službeni glasnik Republike Srpske“ broj 124/11).

Odbacuje se prijedlog za ocjenjivanje ustavnosti člana 23. Zakona o komunalnim djelatnostima („Službeni glasnik Republike Srpske“ broj 124/11).

Obrazloženje

Tomislav Stevković iz Banje Luke dao je Ustavnom sudu Republike Srpske (u daljem tekstu: Sud) inicijativu za pokretanje postupka za ocjenjivanje ustavnosti članova 23. i 24. Zakona o komunalnim djelatnostima („Službeni glasnik Republike Srpske“ broj 124/11) (u daljem tekstu: Zakon). U inicijativi se ističe da je osporeni Zakon suprotan Ustavu Republike Srpske (u daljem tekstu: Ustav), jer regulišući oblast zajedničke komunalne potrošnje nameće građanima obavezu plaćanja komunalne naknade, koja, za razliku od naknade za korišćenje dobara od opšteg interesa, nije Ustavom utvrđena. Davalac inicijative smatra da je komunalna naknada dodatni porez na imovinu, jer se obračunava na osnovu kvadrature poslovnog, stambenog ili drugog prostora, te su, kako se navodi, obveznici plaćanja iste, a koji kao vlasnici i nosioci drugih prava na imovini podliježu i poreskim davanjima po osnovu Zakona o porezima na imovinu („Službeni glasnik Republike Srpske“ br. 51/01 i 53/07), te Zakona o porezu na dohodak („Službeni glasnik Republike Srpske“ br. 91/06, 128/06, 120/08, 71/10 i 1/11), dvostruko oporezovani. Nadalje, osporene odredbe Zakona se neravnopravno odnose na građane, jer lica koja nemaju imovinu registrovanu na svoje ime nemaju obavezu plaćanja komunalne naknade. S obzirom na izloženo, davalac inicijative predlaže da Sud utvrdi da osporene odredbe Zakona nisu u saglasnosti sa članovima 59, 61. i 62. Ustava. „Slavnić“, d.o.o. iz Banja Luke podnijelo je Sudu prijedlog za ocjenu ustavnosti čl. 23. i 24. Zakona. U prijedlogu se navodi da propisivanje iz osporenog člana 23. Zakona ostavlja dilemu da li utvrđivanje m2 kao osnove za obračun komunalne naknade podrazumijeva neto ili bruto površinu individualnih stambenih objekata, kao i koji je registar mjerodavan za određivanje relevantne površine. Nadalje, način propisivanja obveznika naknade iz člana 24. Zakona uspostavlja dvostruku obavezu plaćanja ukoliko se prostor nalazi u zakupu, tj. i vlasniku i zakupcu prostora, a iz zakonskog propisivanja nije jasno ni na koji način se određuje korisnik objekta i uređaja. Predlagač, takođe, ističe da je komunalna naknada dodatni porez na imovinu, jer su obveznici plaćanja komunalne naknade istovremeno obveznici i poreskih davanja po osnovu Zakona o porezima na imovinu, te Zakona o porezu na dohodak, kao i da osporeni Zakon stavlja građane u neravnopravan položaj, jer npr. turisti, posjetioci, i sl. ne plaćaju relevantnu naknadu iako koriste objekte i uređaje zajedničke komunalne potrošnje. S obzirom na izloženo predlaže se da Sud utvrdi da osporene odredbe Zakona nisu u saglasnosti sa članom 59. Ustava. Pored navedenog, smatrajući da je na pomenuti način dvostruko oporezovan, predlagač, pozivajući se na član 58. stav 1. Zakona o Ustavnom sudu Republike Srpske, traži obustavu izvršenja čl. 23, 24. i 25. Zakona, ne osporavajući, pritom, ustavnost člana 25. istog. Dodatno, ne precizirajući o kojoj jedinici lokalne samouprave je riječ, predlaže načelnu obustavu izvršenja pojedinačnih akata jedinice lokalne samouprave koji utvrđuju obavezu plaćanja relevantnih mjesečnih naknada, a koji su doneseni na osnovu navedenih članova Zakona, te obustavu izvršenja po računu broj: PPN-15455/14/201405, na ime komunalne naknade za Slavnić d.o.o, koji je donijelo Odjeljenje za komunalne i stambene poslove i poslove saobraćaja Administrativne službe Grada Banja Luka. Saglasno članu 9. st. 1. i 3. Poslovnika o radu Ustavnog suda Republike Srpske („Službeni glasnik Republike Srpske“ br. 114/12, 29/13 i 90/14), Sud je rješenjem broj U-68/14 od 25. novembra 2015. godine odlučio da spoji postupke po inicijativi broj U-60/14 i prijedlogu broj U-68/14, te da vodi jedinstven postupak pokrenut prijedlogom, pod brojem U-68/14.

U odgovoru Narodne skupštine Republike Srpske ističe se da su tvrdnje iznesene u prijedlogu netačne, da predlagač pogrešno tumači ustavne odredbe na čiju povredu ukazuje, kao i da nedovoljno precizira navode o nesaglasnosti osporenih članova Zakona sa Ustavom. Podsjeća se da se povreda člana 10. Ustava može sagledati samo u kontekstu subjekata prava koji se nalaze u istim ili sličnim situacijama, te je, stoga, neadekvatno poređenje položaja pravnih sa fizičkom licima. Ističe se da obaveza plaćanja poreza na nepokretnosti i obaveza plaćanja komunalne naknade imaju različite osnove, te da predstavljaju dvije različite vrste naknada. Navodi se, nadalje, da su osporeni članovi, ali i Zakon u cjelini, upravo u funkciji člana 59. Ustava, kao i da nije u nadležnosti Suda da ocjenjuje cjelishodnost zakonskih rješenja.

Osporeni član 23. Zakona propisuje da se komunalna naknada određuje prema jedinici izgrađene korisne površine (m2) za stambeni, poslovni i pomoćni prostor i objekte društvenog standarda.

Osporenim članom 24. Zakona propisano je da su obaveznici naknade iz člana 23. ovog zakona vlasnici stambenog, poslovnog ili drugog prostora, nosioci stanarskog prava, zakupci stambenog, poslovnog ili drugog prostora, odnosno fizička i pravna lica koja su korisnici objekata i uređaja zajedničke komunalne potrošnje.

U postupku ocjenjivanja ustavnosti osporenog člana 24. Zakona Sud je imao u vidu da je tačkom 11. Amandmana XXXII na Ustav kojim je zamijenjen član 68. Ustava utvrđeno da Republika uređuje i obezbjeđuje sistem javnih službi, kao i da je članom 102. stav 1. tačka 2. Ustava utvrđeno da opština preko svojih organa, u skladu sa zakonom, uređuje i obezbjeđuje obavljanje komunalnih djelatnosti, dok član 103. Ustava jemči da gradu i opštini pripadaju prihodi utvrđeni zakonom i sredstva za obavljanje povjerenih poslova. Pored ovoga, Sud je uzeo u obzir da je odredbama Ustava u odnosu na koje je prijedlogom osporen član 24. Zakona, utvrđeno: članom 10. Ustava zajemčeno je da su građani Republike ravnopravni u slobodama, pravima i dužnostima, jednaki pred zakonom i uživaju istu pravnu zaštitu bez obzira na rasu, pol, jezik, nacionalnu pripadnost, vjeroispovijest, socijalno porijeklo, rođenje, obrazovanje, imovno stanje, političko i drugo uvjerenje, društveni položaj ili drugo lično svojstvo, dok je članom 59. Ustava utvrđeno da se upotreba i iskorišćavanje stvari od posebnog kulturnog, naučnog, umjetničkog ili istorijskog značaja ili od značaja za zaštitu prirode i čovjekove okoline mogu na osnovu zakona ograničiti, uz punu naknadu vlasniku, kao i da se zakonom uređuje zaštita, korišćenje, unapređivanje i upravljanje dobrima od opšteg interesa, kao i plaćanje naknade za korišćenje dobara od opšteg interesa i gradskog građevinskog zemljišta. Nadalje, članom 61. Ustava utvrđeno je da Republika jemči minimum socijalne sigurnosti građana i obezbjeđuje funkcionisanje javnih službi, u skladu sa zakonom, kao i da se finansiranje javnih službi vrši preko fondova i budžeta, u skladu sa zakonom. U skladu sa članom 62. Ustava, Republika i opština budžetom utvrđuju javne prihode i javne rashode, a sredstva budžeta su porezi, takse i drugi zakonom utvrđeni prihodi. Takođe, Sud je imao u vidu i relevantne odredbe Zakona kojim je propisano: da je korisnik komunalne usluge fizičko lice, preduzetnik, udruženje građana, privredno društvo i druga pravna lica, organi, organizacije i institucije javnih službi koji na zakonit način koriste komunalne proizvode i usluge (član 3. tačka t); da se, izuzetno, komunalna usluga može uskratiti korisniku ako odbije da zaključi ugovor o korišćenju komunalne usluge (član 19. stav 2. tačka g); da skupština jedinice lokalne samouprave, u skladu sa ovim zakonom, propisuje obavezu plaćanja komunalne naknade za korišćenje objekata i uređaja zajedničke komunalne potrošnje (član 22. stav 1); da se visina komunalne naknade utvrđuje rješenjem organa jedinice lokalne samouprave nadležnog za komunalne poslove, te da se protiv rješenja iz stava 1. ovog člana može izjaviti žalba Ministarstvu za prostorno uređenje, građevinarstvo i ekologiju (član 25).

Uzimajući u obzir Ustavom utvrđene republičke i opštinske ingerencije kao i karakter i prirodu citiranih odredaba Zakona, Sud je utvrdio da zakonodavac, propisujući kao osporenim članom 24. Zakona, nije propisao obveznike plaćanja komunalne naknade suprotno načelu ravnopravnosti iz člana 10. Ustava. Imajući u vidu da je isključivi obveznik plaćanja komunalne naknade korisnik koji je u obligacionom odnosu sa davaocem komunalne usluge, a što je Sud i ranije konstatovao rješavajući u predmetu U-49/12 („Službeni glasnik Republike Srpske“ broj 60/13), eventualnu povredu garancija iz člana 10. Ustava, prema stanovištu Suda, moguće je cijeniti isključivo u okviru kategorije utvrđenih zakonskih obveznika. Načelo ravnopravnosti u ostvarivanju prava i obaveza nije apsolutnog karaktera, a moguće ga je sagledati samo u okviru istih kategorija subjekata prava, dok se prijedlogom, međutim, u isti kontekst stavljaju lica koja pripadaju potpuno različitim kategorijama i koja se nalaze u potpuno različitim pravnim situacijama. Stoga navodi shodno kojima su lica iz člana 24. Zakona dovedena u neravnopravan položaj u odnosu na povremene korisnike objekata i uređaja zajedničke komunalne potrošnje (npr. turisti, posjetioci) nisu od ustavnopravnog značaja. Navodi prema kojima propisivanje iz osporenog člana 24. Zakona omogućava da povremeni korisnici, neopravdano, budu izuzeti od plaćanja predmetne naknade, takođe, nisu od značaja za odlučivanje u ovoj ustavnopravnoj stvari, jer se, prema ocjeni Suda, odnose na domen zakonodavne politike o čijoj cjelishodnosti Sud, saglasno članu 115. Ustava Republike Srpske, nije nadležan da odlučuje. Pored ovoga, s obzirom na to da su lica u obligacionom odnosu sa davaocem komunalne usluge obveznici komunalne naknade, kao i da komunalna naknada i porezi predstavljaju davanja javnopravnog karaktera različitog pravnog osnova, Sud je utvrdio da, precizirajući obveznike naknade osporenim članom 24. Zakona, zakonodavac nije utvrdio osnov za višestruku naplatu ove naknade, niti za izuzimanje pojedinih korisnika od plaćanja iste.

Takođe, Sud je ocijenio da osporeni član 24. Zakona, s obzirom na to da, isključivo, precizira obveznike plaćanja komunalne naknade iz njegovog člana 23, nema karakter norme koja bi mogla dovesti do povrede članova 59, 61. i 62. Ustava.

Isto tako, argumentacija iz prijedloga koja upućuje na pogrešno tumačenje i primjenu zakonske norme od strane izvršnih organa lokalne samouprave nije od značaja za rješavanje u ovom predmetu, budući da problematizuje pitanje primjene Zakona, o čemu Sud, saglasno članu 115. Ustava, nije nadležan da odlučuje.

U toku ovog postupka utvrđeno je da rješenjem Suda broj U-23/13 od 29. januara 2014. godine („Službeni glasnik Republike Srpske“ broj 11/14) nije prihvaćena inicijativa za ocjenu ustavnosti člana 23. Zakona. Imajući u vidu da je rješenjem Suda broj U-23/13, odlučeno o ustavnosti osporenog člana 23. Zakona, Sud je prijedlog, u ovom dijelu, odbacio, budući da je već odlučivao o istoj stvari.

S obzirom na to da je ovim konačno odlučeno u predmetnoj ustavnopravnoj stvari, u smislu člana 58. stav 1. Zakona o Ustavnom sudu Republike Srpske, bespredmetno je razmatrati zahtjev predlagača da se obustavi primjena čl. 23, 24. i 25. Zakona, te izvršenje po računu broj: PPN-15455/14/201405, Odjeljenja za komunalne i stambene poslove i poslove saobraćaja, Administrativne službe Grada Banja Luka. Takođe je, sa aspekta člana 58. stav 1. Zakona o Ustavnom sudu Republike Srpske, bespredmetno razmatrati i zahtjev za načelnu obustavu izvršenja, individualno neodredivih, pojedinačnih akata jedinice lokalne samouprave kojima su utvrđivane konkretne komunalne naknade.

Na osnovu izloženog je odlučeno kao u dispozitivu ove odluke.

Ovu odluku Ustavni sud je donio u sastavu: predsjednik Suda Džerard Selman i sudije: Milenko Arapović, Vojin Bojanić, Amor Bukić, Zlatko Kulenović, prof. dr Duško Medić, Irena Mojović, prof. dr Marko Rajčević i akademik prof. dr Snežana Savić.

Broj: U-68/14 23. decembar 2015. godine

PREDSJEDNIK

USTAVNOG SUDA

Džerard Selman s.r.

Odbija se prijedlog za utvrđivanje neustavnosti člana 24. Zakona o komunalnim… | Sudska praksa | Aktio