Ustavni sud Republike Srpske
Utvrđuje se da Odluka o naknadi za nedostajuća parking mjesta („Službeni glasnik Grada Bijeljina“ broj 7/14) nije u saglasnosti sa Ustavom Republike Srpske i Zakonom o uređenju prostora i građenju („Službeni glasnik Republike Srpske“ broj 40/13).
Odluka donesena 23. 12. 2015.
Predmeti (1)
U-76/14
Ocjena ustavnosti i zakonitosti
Odluka
23. 12. 2015.
Tekst odluke
Ustavni sud Republike Srpske, na osnovu člana 115. Ustava Republike Srpske i člana 60. stav 1. tač. a) i b) Zakona o Ustavnom sudu Republike Srpske («Službeni glasnik Republike Srpske» br. 104/11 i 92/12), na sjednici održanoj 23. decembra 2015. godine, donioje
ODLUKU
Utvrđuje se da Odluka o naknadi za nedostajuća parking mjesta („Službeni glasnik Grada Bijeljina“ broj 7/14) nije u saglasnosti sa Ustavom Republike Srpske i Zakonom o uređenju prostora i građenju („Službeni glasnik Republike Srpske“ broj 40/13).
Obrazloženje
Savo Bojanović, advokat iz Bijeljine, dao je Ustavnom sudu Republike Srpske inicijativu za pokretanje postupka za ocjenjivanje ustavnosti i zakonitosti Odluke o naknadi za parkiranje zbog nedostajućeg broja parking mjesta („Službeni glasnik Opštine Bijeljina“ broj 29/08) i Odluke o naknadi za nedostajuća parking-mjesta („Službeni glasnik Grada Bijeljina“ broj 7/14). Iz sadržine inicijative i njene dopune proizlazi da Odluka o naknadi za parkiranje zbog nedostajućeg broja parking-mjesta („Službeni glasnik Opštine Bijeljina“ broj 29/08) nije u saglasnosti sa Opštim pravilima urbanističke regulacije i parcelacije, koje je, prema navodima davaoca inicijative, donijelo Ministarstvo za urbanizam, građevinarstvo i ekologiju Republike Srpske na osnovu člana 154. stav 1. tačka 9. Zakona o uređenju prostora („Službeni glasnik Republike Srpske“ broj 84/02 ‒ prečišćeni tekst), a da Odluka o naknadi za nedostajuća parking-mjesta („Službeni glasnik Grada Bijeljina“ broj 7/14) nije u saglasnosti sa članom 27. stav 5. tačka b) Zakona o uređenju prostora i građenju („Službeni glasnik Republike Srpske“ broj 40/13), te Pravilnikom o opštim pravilima urbanističke regulacije i parcelacije („Službeni glasnik Republike Srpske“ broj 115/13). Detaljno obrazlažući svoje navode, davalac inicijative ukazuje na neusklađenost odredbi članova II i III Odluke iz 2008. godine, koja je, kako navodi, prestala da važi donošenjem nove odluke u toku 2014. godine, s tim da ni u novoj odluci nisu usklađene odredbe članova 1. i 2. Imajući u vidu da osporeni akti, kako navodi davalac inicijative, nisu u saglasnosti sa pomenutim zakonom i podzakonskim aktima, to iste nisu u saglasnosti ni sa članom 108. stav 2. Ustava Republike Srpske.
Razmatrajući datu inicijativu Sud je, Rješenjem broj U-76/14 od 29. oktobra 2014. godine pokrenuo, postupak za ocjenu ustavnosti i zakonitosti Odluke o naknadi za nedostajuća parking- mjesta („Službeni glasnik Grada Bijeljina“ broj 7/14). Istim rješenjem Sud nije prihvatio inicijativu za pokretanje postupka za ocjenjivanje ustavnosti i zakonitosti Odluke o naknadi za parkiranje zbog nedostajućeg broja parking-mjesta („Službeni glasnik Opštine Bijeljina“ broj 29/08), kao ni za ocjenjivanje saglasnosti Odluke o naknadi za nedostajuća parking-mjesta („Službeni glasnik Grada Bijeljina“ broj 7/14) sa Pravilnikom o opštim pravilima urbanističke regulacije i parcelacije („Službeni glasnik Republike Srpske“ broj 115/13).
Skupština Grada Bijeljina je, u odgovoru na navedeno rješenje, istakla da je osporena odluka donesena u granicama Ustavom i zakonom propisane nadležnosti koju ima Skupština Grada kao nadležni organ jedinice lokalne samouprave. Pravni osnov za donošenje osporene odluke je, prema navodima njenog donosioca, sadržan u članu 13. alineja 5. i članu 30. stav 1. alineja 2. Zakona o lokalnoj samoupravi („Službeni glasnik Republike Srpske“ br. 101/04, 42/05, 118/05 i 98/13), kojim je propisano da skupština jedinice lokalne samouprave svojim aktima određuje, između ostalog, prostor za parkiranje te utvrđuje uslove i način njegovog korišćenja, kao i u odredbama člana 67. stav 2, člana 71. st. 4. i 6, te člana 72. stav 1. tač. b) i đ) Zakona o uređenju prostora i građenju („Službeni glasnik Republike Srpske“ broj 40/13). Polazeći od navedenih odredaba Zakona o lokalnoj samoupravi i Zakona o uređenju prostora i građenju, Skupština Grada Bijeljina ističe da je osporenu odluku donijela u granicama svojih zakonskih ovlašćenja ukazujući pri tome i na Mišljenje broj: 15.03-052-249/14 od 1. aprila 2014. godine, kojim su od Ministarstva za prostorno uređenje, građevinarstvo i ekologiju Republike Srpske dobili smjernice za donošenje osporene odluke.
Osporenu Odluku o naknadi za nedostajuća parking-mjesta („Službeni glasnik Grada Bijeljina“ broj 7/14), na osnovu člana 30. stav 1. alineja 2. i člana 13. alineja 5. Zakona o lokalnoj samoupravi („Službeni glasnik Republike Srpske“ br. 101/04, 42/05, 118/05 i 98/13), člana 28. stav 6. Pravilnika o opštim pravilima urbanističke regulacije i parcelacije („Službeni glasnik Republike Srpske“ broj 115/03) i člana 38. Statuta Grada Bijeljina („Službeni glasnik Grada Bijeljina“ br. 8/13 i 27/13), donijela je Skupština Grada Bijeljina. Navedenom odlukom određuje se naknada za nedostajuća parking-mjesta po jedinici stambenog i poslovnog prostora, koju su investitori gradnje stambenih i stambeno-poslovnih objekata višeporodičnog tipa stanovanja dužni platiti prije izdavanja građevinske dozvole, ukoliko ne obezbijede potreban broj parking-mjesta (član 1). Članom 2. ove odluke propisano je da su investitori, prilikom izgradnje stambenih i stambeno-poslovnih objekata višeporodičnog tipa stanovanja, dužni obezbijediti prostor za parkiranje, i to po jedno parking ili garažno mjesto na jedan stan ili jedan poslovni prostor (član 2), kao i da je investitor dužan, ukoliko iz tehničkih razloga ne može da obezbijedi dovoljan broj parking-mjesta shodno članu 2. ove odluke, da plati naknadu za nedostajuća parking-mjesta po jedinici stambenog i poslovnog prostora i to: iznos od 10.000 KM za nedostajuće parking-mjesto u „Ekstra zoni“ i u „Zoni 1“, 7000 KM za nedostajuće parking- mjesto u „Zoni 2“, 5000 KM za nedostajuće parking-mjesto u „Zoni 3“ i „Zoni 4“ (član 3 stav 1), da se potreban broj parking ili garažnih mjesta, koje je investitor izgradnje stambenih i stambeno-poslovnih objekata višeporodičnog stanovanja dužan da obezbijedi, utvrđuje u postupku izdavanja urbanističko-tehničkih uslova i lokacijskih uslova, kao i da će, ukoliko se u postupku izdavanja građevinske dozvole utvrdi da u tehničkoj dokumentaciji za izgradnju objekata ne postoji potreban broj parking ili garažnih mjesta određen lokacijskim uslovima i urbanističko tehničkim uslovima, investitor platiti naknadu za nedostajuće parking ili garažno mjesto, na način utvrđen ovom odlukom (član 4). U postupku razmatranja osporene Odluke o naknadi za nedostajuća parking-mjesta („Službeni glasnik Grada Bijeljina“ broj 7/14) Sud je imao u vidu da je odredbama člana 13. alineja 5. i člana 30. alineja 2. Zakona o lokalnoj samoupravi („Službeni glasnik Republike Srpske“ br. 101/04, 42/05, 118/05 i 98/13), koje su navedene kao pravni osnov za donošenje osporene odluke, propisano da opština u oblasti urbanističkog planiranja i građenja obezbjeđuje, pored ostalog, uslove za uređenje naselja i korišćenje javnih i drugih površina, te određivanje prostora za parkiranje i uređivanje uslova i načina njihovog korišćenja i da skupština opštine, kao organ odlučivanja i kreiranja politike opštine, donosi, odluke i druga opšta akta i daje njihovo autentično tumačenje.
Sud je, takođe, imao u vidu da je odredbom člana 27. stav 5. tačka b) Zakona o uređenju prostora i građenju („Službeni glasnik Republike Srpske“ broj 40/13), u odnosu na koju davalac inicijative osporava predmetnu odluku, propisano da ministar donosi pravilnik o opštim pravilima urbanističke regulacije i parcelacije.
Za ocjenu zakonitosti osporene odluke, po ocjeni Suda, od značaja su i druge odredbe Zakona o uređenju prostora i građenju, i to član 2. stav 1. tač. d) i đ), kojim je propisano da je građevinska parcela površina zemljišta ispod objekata i zemljišta za redovnu upotrebu objekata koja je dokumentom prostornog uređenja, ili na osnovu tog dokumenta, određena numerički i grafički, sa obezbijeđenim kolskim i pješačkim pristupom na javnu saobraćajnu površinu, odgovarajućim brojem parking-mjesta i obezbijeđenom zelenom površinom koja obuhvata minimalno 20% ukupne površine kod izgradnje novih objekata, osim u slučaju zamjene postojećeg objekata novim, a da je dokument prostornog uređenja planski dokument kojim se određuje organizacija, namjena i način korišćenja i upravljanja prostorom, te kriterijumi i smjernice za uređenje i zaštitu prostora, zatim član 3. stav 1. prema kome se izrgadnja gradova, naselja i objekata planira dokumentima prostornog uređenja donesenim u skladu sa odredbama ovog zakona, kao i član 34. stav 5. tačka lj) ovog zakona, kojim je propisano da se po zonama određuju urbanistički uslovi (standardi) za građenje i uređenje prostora koji, pored ostalog, sadrže uslove za opremanje svim vrstama infrastrukture sa uslovima priključenja u dovoljnoj mjeri da budu osnov za izdavanje lokacijskih uslova. Takođe, član 67. stav 1. i 2, kojim je propisano da se građevinsko zemljište koristi prema njegovoj namjeni i na način kojim se obezbjeđuje njegovo racionalno korišćenje u skladu sa zakonom, te da se jedinica lokalne samouprave brine o uređenju gradskog građevinskog zemljišta u skladu sa zakonom, zatim član 71, prema kome gradsko građevinsko zemljište može biti uređeno i neuređeno (stav 1), da je uređeno gradsko građevinsko zemljište ono zemljište koje je komunalno opremljeno za građenje u skladu sa sprovedbenim dokumentima prostornog uređenja, odnosno koje ima izgrađen pristupni put, obezbijeđeno snabdijevanjem elektirčnom energijom, snabdijevanje vodom i obezbijeđene druge posebne uslove (stav 2), da je neuređeno gradsko građevinsko zemljište ono zemljište koje nije u potpunosti komunalno opremljno u smislu stava 2. ovog člana (stav 3), da uređenje gradskog građevinskog zemljišta vrši jedinica lokalne samouprave, a uređenje obuhvata njegovo pripremanje i opremanje (stav 4), te da opremanje zemljišta obuhvata izgradnju objekata komunalne infrastrukture i izgradnju i uređenje površina javne namjene planiranih sprovedbenim dokumentima prostornog uređenja (stav 6). Uz to, član 72. ovog zakona, kojim je propisano da finansiranje uređenja gradskog građevinskog zemljišta i izrade dokumenata prostornog uređenja vrši jedinica lokalne samouprave, i to iz sredstava ostvarenih od: naknade na osnovu prirodnih i lokacijskih pogodnosti već izgrađene komunalne infrastrukture koje mogu nastati prilikom korišćenja tog zemljišta (u daljem tekstu: renta) (tačka a), naknade za uređenje građevinskog zemljišta (tačka b), zakupnine za građevinsko zemljište (tačka v), prodaje građevinskog zemljišta (tačka g), dijela poreza na imovinu (tačka d) i drugih izvora u skladu sa posebnim propisima (tačka đ). Članom 73. stav 1. Zakona propisano je da je investitor izgradnje objekata na gradskom građevinskom zemljištu dužan da prije izdavanja građevinske dozvole plati: rentu (tačka a) i naknadu za troškove uređenja gradskog građevinskog zemljišta (tačka b). Investitoru izgradnje objekta na gradskom građevinskom zemljištu ne može se, prema članu 75. stav 1. Zakona, izdati građevinska dozvola dok ne dostavi dokaz da je plaćena utvrđena naknada za uređenje gradskog građevinskog zemljišta i renta, a prema članu 128. stav 1. Zakona investitor, uz zahtjev za izdavanje građevinske dozvole, prilaže: lokacijske uslove (tačka a), dokaz o riješenim imovinsko-pravnim odnosima (tačka b), ugovor o koncesiji ili javno-privatnom partnerstvu, ako se za traženu izgradnju daje koncesija ili zaključi ugovor o javno-privatnom partnerstvu u skladu sa posebnim propisima (tačka v), glavni projekat u tri primjerka (tačka g), izvještaj o reviziji tehničke dokumentacije u skladu sa članom 114. ovog zakona (tačka d), izvještaj i potvrdu o nostrifikaciji u slučajevima iz člana 102. stav 4. ovog zakona (tačka đ), ekološka dozvola ako je potrebna ili rješenje o odobravanju studije uticaja na životnu sredinu u skladu sa propisima o zaštiti životne sredine (tačka e) i druge dokaze određene posebnim zakonima (tačka ž), a prema stavu 2. ovog člana, rješenje o utvrđivanju visine naknade za uređenje gradskog građevinskog zemljišta i rente, te dokaz o uplati utvrđenog iznosa naknada, odnosno ugovor o načinu izmirenja ovih obaveza investitor dužan je da dostavi nadležnom organu na njegov zahtjev prije izdavanja građevinske dozvole. Po ocjeni Suda, navedenim zakonskim odredbama određen je postupak izdavanja građevinske dozvole, kojem prethodi postupak izdavanja lokacijskih uslova, koji sadrže sve uslove i podatke potrebne za izradu tehničke dokumentacije, u skladu sa važećim dokumentima prostornog uređenja. Isto tako, navedenim zakonskim odredbama propisana je dokumentacija koja je obavezna za izdavanje građevinske dozvole, kao i obaveza investitora izgradnje objekta na gradskom građevinskom zemljištu da, prije izdavanja građevinske dozvole, plati rentu i naknadu za troškove uređenja gradskog građevinskog zemljišta.
Polazeći od navedenog Sud je utvrdio da Zakon o uređenju prostora i građenju nije ostavio mogućnost da se pojedina pitanja iz ove materije regulišu opštim aktima opštine/grada, odnosno da Zakon ne predviđa mogućnost da se investitoru izgradnje objekta koji nije obezbijedio zakonom propisane uslove za građenje objekata na gradskom građevinskom zemljištu, uz bilo kakvo dodatno plaćanje, izda građevinska dozvola.
Sud je, takođe, utvrdio da skupštini opštine/grada nije dato ovlašćenje da uvodi naknade za nedostajuća parking-mjesta jer su, u postupku izdavanja građevinske dozvole, jedinice lokalne samouprave obavezne da se pridržavaju relevantnih odredaba Zakona o uređenju prostora, kojim je regulisana ova materija.
Kako je jedinica lokalne samouprave u propisivanju prihoda ograničena zakonom, propisivanjem plaćanja naknade za nedostajuća parking-mjesta Skupština Grada Bijeljina je, po ocjeni Suda, utvrdila dodatni sopstveni izvor prihoda za uređenje gradskog građevinskog zemljišta, za čije propisivanje nije bila ovlašćena.
Polazeći od navedenog Sud je utvrdio da je Skupština Grada Bijeljina donošenjem osporene Odluke prekoračila granice ovlašćenja koje joj je dao zakonodavac, a činjenica da osporena odluka nije u saglasnosti sa zakonom čini je neustavnom i sa stanovišta člana 108. Ustava Republike Srpske, prema kojem propisi i drugi opšti akti moraju biti u saglasnosti sa zakonom.
S obzirom na to da je iz navedenih razloga osporena odluka u cjelini nesaglasna sa Ustavom i zakonom, Sud se nije upuštao u ocjenu ustavnosti i zakonitosti osporenih odredaba ove odluke, na koje se inicijativom ukazuje.
Na osnovu izloženog odlučeno je kao u izreci ove odluke.
Ovu odluku Ustavni sud je donio u sastavu: predsjednik Suda Džerard Selman i sudije: Milenko Arapović, Vojin Bojanić, Amor Bukić, Zlatko Kulenović, prof. dr Duško Medić, Irena Mojović, prof. dr Marko Rajčević i akademik prof. dr Snežana Savić.
Broj: U-76/14 23. decembar 2015. godine
PREDSJEDNIK
USTAVNOG SUDA
Džerard Selman s.r.