Aktio
← Sva sudska praksa

Ustavni sud Republike Srpske

Odbija se prijedlog za utvrđivanje neustavnosti i nezakonitosti čl. 1, 3, 4, 5, 6, 7, 8, 10. i 16. Pravilnika o uslovima za proizvodnju, skladištenje i plasiranje na tržište sjemena, jajnih ćelija i embriona priplodnih životinja i načinu vođenja evidencija („Službeni glasnik Republike Srpske“ broj 97/14).

Odluka donesena 23. 12. 2015.

Odluka je preuzeta sa stranice ustavnisud.org i prikazana informativno. Za pravno obavezujući tekst odluke kontaktirajte nadležni sud.

Predmeti (1)

U-99/14

Ocjena ustavnosti i zakonitosti

Odluka

23. 12. 2015.

Tekst odluke

Ustavni sud Republike Srpske, na osnovu člana 115. Ustava Republike Srpske i člana 60. stav 1. tačka d) Zakona o Ustavnom sudu Republike Srpske („Službeni glasnik Republike Srpske“ br. 104/11 i 92/12), na sjednici održanoj 23. decembra 2015. godine, donioje

ODLUKU

Odbija se prijedlog za utvrđivanje neustavnosti i nezakonitosti čl. 1, 3, 4, 5, 6, 7, 8, 10. i 16. Pravilnika o uslovima za proizvodnju, skladištenje i plasiranje na tržište sjemena, jajnih ćelija i embriona priplodnih životinja i načinu vođenja evidencija („Službeni glasnik Republike Srpske“ broj 97/14).

Obrazloženje

Prijedlogom "Intervet" d.o.o. Bijeljina, koji zastupa punomoćnik Vesna Stevanović, advokat iz Bijeljine, pokrenut je pred Ustavnim sudom Republike Srpske (u daljem tekstu: Sud) postupak za utvrđivanje neustavnosti i nezakonitosti čl. 1, 3, 4, 5, 6, 7, 8, 10. i 16. Pravilnika o uslovima za proizvodnju, skladištenje i plasiranje na tržište sjemena, jajnih ćelija i embriona priplodnih životinja i načinu vođenja evidencija („Službeni glasnik Republike Srpske“ broj 97/14). Podnosilac prijedloga smatra da osporeni čl. 1. i 16. Pravilnika nisu u saglasnosti sa odredbama čl. 33. i 56. Zakona o veterinarstvu u Republici Srpskoj („Službeni glasnik Republike Srpske“ br. 42/08 i 6/12), člana 69. Zakona o republičkoj upravi („Službeni glasnik Republike Srpske“ br. 118/08, 11/09, 74/10 i 86/10 (greškom navedeno: 56/10, 24/12 i 121/12), člana 15. Zakona o radu („Službeni glasnik Republike Srpske“ broj 55/07 ‒ prečišćeni tekst) i člana 35. Ustava Republike Srpske, jer da pomenutim zakonskim odredbama nije data mogućnost ministru da propiše uslove koje treba da ispune lica za obavljanje ove djelatnosti, već da se ti uslovi izvode iz sadržine člana 60, a u vezi sa odredbom člana 2. stav 1. alineja 4. Zakona o veterinarstvu u Republici Srpskoj. Po mišljenju podnosioca prijedloga, donosilac osporenog akta nije razradio pojedine zakonske odredbe i time je prekoračio granice svojih zakonskih ovlašćenja. Uz to, navodi da su osporenim aktom poslodavci diskreditovani u pogledu zapošljavanja stručnih lica na određeno vrijeme, pošto mogu zapošljavati lica određene stručne spreme na neodređeno vrijeme, odnosno u stalni radni odnos, ali ne i na određeno vrijeme iako je Zakonom o radu predviđeno da se ugovor o radu može zaključiti na neodređeno ili na određeno vrijeme. Takođe, mišljenja je da odredbe osporenih čl. 3. i 4. Pravilnika nisu u saglasnosti sa čl. 2, 37, 38, 39. i 40. Zakona o veterinarstvu u Republici Srpskoj, kojima je određeno značenje pojedinih izraza u ovom zakonu, uređena zaštita životne sredine i minimalan obim zdravstvene zaštite životinja, kao i sa članom 35. Ustava Republike Srpske. Podnosilac prijedloga smatra da je eliminacija štetnih materija predviđena osporenim Pravilnikom neprihvatljiva, jer da korišćenje hemijskih sredstava prilikom obavljanja predmetne djelatnosti dovodi do mogućnosti ekološke katastrofe nepredvidivih razmjera. Pored toga, smatra neprihvatljivim da objekti moraju imati podove i zidove glatkih površina, pošto usljed konfiguracije terena postoji objektivna mogućnost povređivanja životinja, kao i ljudi koji rade sa njima. Nadalje, podnosilac prijedloga smatra da osporeni čl. 5. i 6. Pravilnika nisu u saglasnosti sa članom 40. Zakona o veterinarstvu u Republici Srpskoj, jer je, kako je navedeno, pogrešan stav ministarstva da jednim Pravilnikom reguliše uslove za proizvodnju, skladištenje i plasiranje na tržište sjemena, jajnih ćelija i embriona priplodnih životinja, jer je svaka vrsta, pa čak i rasa životinje specifična jedinka, koja prema svojim karakteristikama zahtijeva poseban tretman, i zbog toga se ovo pitanje ne može na jedinstven način regulisati za sve vrste životinja. S obzirom na to da osporeni akt, kako je navedeno, sadrži određene kontradiktornosti, isti je, smatra podnosilac prijedloga, teško primjenljiv, te su na gubitku lica koja obavljaju ovu djelatnost i nadležni organi koji vrše nadzor nad njihovim radom. Smatra da se ovaj nedostatak mogao otkloniti putem javne rasprave u postupku njegovog donošenja, kada bi se uključila i stručna javnost, te bi se na taj način došlo do kvalitetnih rješenja. Pored toga, tvrdi da ni osporeni čl. 7, 8. i 10. Pravilnika nisu u saglasnosti sa članom 40. pomenutog zakona jer, kako je navedeno, postavljaju nemoguć uslov u pogledu čuvanja sjemena, tj. da se u prostoriji sa kontejnerima u kojima se čuva duboko zamrznuto sjeme jedne vrste životinja i to tako da se u jednom kontejneru nalazi samo sjeme jedne rase priplodne životinje, kao i u jednom kanisteru sjeme samo jedne priplodne životinje. Kako jedan kontejner sadrži veći broj kanistera, to je ovakva formulacija nejasna i nelogična, jer bi, po njegovom mišljenju, pravilno bilo da se sjeme svake vrste priplodne životinje odvaja u poseban kontejner, a ne da se u jednom kontejneru nalazi sjeme jedne rase priplodne životinje, te da bi iste, usljed obimnosti, bilo fizički nemoguće skladištiti i dovelo bi stvaranja neuslovnog skladišta, odnosno oštećenja sjemena priplodnih životinja. Zbog navedenog predlaže da Sud, nakon provedenog postupka, utvrdi da Pravilnik o uslovima za proizvodnju, skladištenje i plasiranje na tržište sjemena, jajnih ćelija i embriona priplodnih životinja i načinu vođenja evidencija („Službeni glasnik Republike Srpske“ broj 97/14) nije u saglasnosti sa Ustavom Republike Srpske, odnosno da čl. 1. i 16. Pravilnika nisu u saglasnosti sa odredbama čl. 33. i 56. Zakona o veterinarstvu u Republici Srpskoj, člana 69. Zakona o republičkoj upravi i člana 15. Zakona o radu, kao i da čl. 3. i 4. Pravilnika nisu u saglasnosti sa čl. 2, 37, 38, 39. i 40. Zakona o veterinarstvu u Republici Srpskoj i članom 35. Ustava, te da čl. 5, 6, 7, 8. i 10. Pravilnika, takođe, nisu u saglasnosti sa članom 40. Zakona o veterinarstvu u Republici Srpskoj. Pored toga, predlaže da Sud obaveže Vladu Republike Srpske da podnosiocu prijedloga naknadi troškove postupka pred ovim sudom, prema priloženom troškovniku. Ministarstvo poljoprivrede, šumarstva i vodoprivrede Republike Srpske, kao donosilac osporenog Pravilnika, nije dostavilo odgovor na navode iz prijedloga.

Pravilnik o uslovima za proizvodnju, skladištenje i plasiranje na tržište sjemena, jajnih ćelija i embriona priplodnih životinja i načinu vođenja evidencija („Službeni glasnik Republike Srpske“ broj 97/14) donio je ministar poljoprivrede, šumarstva i vodoprivrede na osnovu člana 33. stav 3. i 56. stav 4. Zakona o veterinarstvu u Republici Srpskoj („Službeni glasnik Republike Srpske“ br. 42/08 i 6/12) i člana 82. stav 2. Zakona o republičkoj upravi („Službeni glasnik Republike Srpske“ br. 118/08, 11/09, 74/10, 86/10, 24/12 i 121/12).

Osporenim odredbama ovog pravilnika propisani su uslovi: u pogledu objekata, prostorija, opreme, sredstava za rad i stručnog kadra koje treba da ispunjava organizacija za proizvodnju, skladištenje i plasiranje na tržište sjemena priplodnih životinja, jajnih ćelija (u daljem tekstu: organizacija za reprodukciju), kao i sadržaj i način vođenja evidencija (član 1); da se objekati u kojima organizacija za reprodukciju životinja vrši djelatnost moraju nalaziti u ograđenom prostoru na posebnoj lokaciji, udaljenoj najmanje 200 m od objekta u kojem se drže druge životinje, da treba da imaju prostorije i prostore za: 1) smještaj zaposlenih i prijem stranaka, 2) smještaj priplodnih životinja, 3) smještaj kabaste i koncentrovane stočne hrane, 4) uzimanje sjemena životinja, 5) laboratoriju za kontrolu kvaliteta sjemena životinja, 6) postupanje sa sjemenom životinje nakon ejakulacije (razblaživanje, pakovanje i zamrzavanje sjemena), 7) uzimanje jajnih ćelija životinja, 8) laboratoriju za embriologiju (jajne ćelije i embrioni), 9) čuvanje duboko zamrznutog sjemena životinja (banka sjemena životinja), 10) čuvanje zamrznutih jajnih ćelija i embriona životinja, 11) liječenje oboljelih grla i 12) karantin za novonabavljene životinje (član 3); da objekti iz člana 3. ovog pravilnika moraju: 1) biti izgrađeni od čvrstog materijala, 2) imati podove i zidove glatkih površina izrađene od vodootpornog materijala, koji se može lako čistiti i dezinfikovati, 3) imati vodovod i kanalizaciju i sistem za odvodnjavanje otpadnih voda koji se uliva u javnu kanalizaciju, 4) biti priključen na električnu mrežu i imati dovoljno prirodne i vještačke svjetlosti u prostorijama (član 4); da objekat za rad i smještaj zaposlenih lica i prijem stranaka mora biti odvojen od objekta za smještaj priplodnih životinja i od objekta za dobijanje sjemena i jajnih ćelija, sa posebnim ulazima za zaposlene i za prijem stranaka, te da objekat za rad i smještaj zaposlenih lica i prijem stranaka mora imati prostoriju za presvlačenje zaposlenih lica sa sanitarnim čvorom i ormarima za smještaj garderobe (član 5); da objekat za smještaj priplodnih životinja mora da ima prostorije za: 1) smještaj muških grla, posebno za svaku vrstu životinje, 2 smještaj ženskih grla, posebno za svaku vrstu životinje, 3) održavanje priplodne kondicije životinja (šetalište, ringišpil) i 4) kupanje i osvježavanje priplodnih životinja, te da se na ulazu u objekat iz stava 1. ovog člana moraju nalaziti barijere za dezinfekciju ljudi i vozila, a uz objekat iz stava 1. ovog člana mora se nalaziti objekat za smještaj kabaste i koncentrovane stočne hrane, kao i izgrađeno đubrište, i za kabasti i za tečni dio, ili osoku, koja treba da se iznosi stalno, a najmanje dva puta godišnje (član 6); objekat za uzimanje sjemena životinja mora biti površine 150 m2 do 200 m2, da je pod krovom koji štiti od dejstva sunca, vjetra i kiše, da bi se proizvodnja sjemena mogla obavljati bez uticaja vremenskih prilika i uz što manji stres za životinju, da u objektu iz stava 1. ovog člana moraju biti izgrađeni boksovi za fiksiranje fantoma (lutka ili živa životinja), koji se kompletno čiste poslije svake serije uzimanja sjemena, te da objekat iz stava 1. ovog člana mora da ima zaštitnu metalnu ogradu duž zidova prostorije, a ograda može biti okrugla sa prečnikom cijevi od 5 cm do 7 cm, visoka 150 cm i sa vertikalnim razmakom cijevi od 40 cm, dok je razmak između ograde i zida najmanje 100 cm (član 7); da prostorija za čuvanje duboko zamrznutog sjemena životinja mora imati: 1) prostoriju sa kontejnerima u kojim se čuva duboko zamrznuto sjeme samo jedne vrste životinje, i to tako da se u jednom kontejneru nalazi sjeme samo jedne rase priplodne životinje, a u jednom kanisteru sjeme samo jedne priplodne životinje, 2) cisternu sa tečnim azotom radi dopunjavanja kontejnera sjemenom, 3) prostoriju sa radnim stolom za pakovanje sjemena za teren i 4) prostoriju za administrativni rad, sa računarom za vođenje podataka o stanju banke sjemena životinja i njegovoj distribuciji (član 8); da objekat za reprodukciju životinja mora da ima: 1) prostoriju sa kontejnerima u kojima se čuvaju duboko zamrznute jajne ćelije i embrioni samo jedne vrste životinje, i to tako da se u jednom kontejneru nalaze jajne ćelije samo jedne rase priplodne životinje, u jednom kanisteru jajne ćelije samo jedne priplodne životinje, u jednom kontejneru nalaze se embrioni samo jedne rase priplodne životinje, a u jednom kanisteru embrioni samo jedne priplodne životinje (član 10); da poslove iz člana 1. ovog pravilnika organizacija za reprodukciju može da obavlja ako u stalnom radnom odnosu ima zaposlene: 1) u laboratoriji za ispitivanje kvaliteta svježeg i razrijeđenog sjemena najmanje dva diplomirana veterinara ili doktora veterinarske medicine, sa licencom, od kojih najmanje jedan ima završenu specijalizaciju ili postdiplomske studije iz oblasti reprodukcije domaćih životinja i 2) u laboratoriji za embriologiju najmanje dva diplomirana veterinara ili doktora veterinarske medicine, sa licencom, od kojih najmanje jedan ima završenu specijalizaciju ili postdiplomske studije iz oblasti reprodukcije i dodatno usavršavanje iz oblasti embriologije i procedure vantjelesne oplodnje (član 16). U postupku ocjenjivanja osporenih odredbi Pravilnika o uslovima za proizvodnju, skladištenje i plasiranje na tržište sjemena, jajnih ćelija i embriona priplodnih životinja i načinu vođenja evidencija, Sud je imao u vidu da je članom 35. Ustava Republike Srpske utvrđeno da čovjek ima pravo na zdravu životnu sredinu i da je svako, u skladu sa zakonom, dužan da u okviru svojih mogućnosti štiti i unapređuje životnu sredinu, kao i da je tačkama 6, 11. i 13. Amandmana XXXII na Ustav Republike Srpske, kojim je zamijenjen član 68. Ustava, utvrđeno da Republika uređuje i obezbjeđuje, između ostalog, pravni položaj preduzeća i drugih organizacija, njihovih udruženja i komora, sistem javnih službi i zaštitu životne sredine.

Saglasno citiranim ustavnim ovlašćenjima, Zakonom o veterinarstvu u Republici Srpskoj („Službeni glasnik Republike Srpske“ br. 42/08 i 6/12) uređena je zdravstvena zaštita i sprečavanje zaraznih bolesti životinja, obavljanje veterinarske djelatnosti, veterinarsko-sanitarna kontrola uzgoja i prometa životinja, proizvoda, sirovina i otpadaka životinjskog porijekla, reprodukcija životinja, primjena zoohigijenskih i tehnoloških mjera u uzgoju životinja u pogledu zdravstvene zaštite, zaštite životne sredine u ovoj oblasti i dobrobit životinja, te nadležnost veterinarskih službi, kao službi od posebnog interesa za Republiku u oblasti suzbijanja zaraznih bolesti životinja, zoonoza i sprovođenja mjera značajnih za javno zdravlje, organizacija i nadležnosti Veterinarske komore, stručno usavršavanje u veterinarstvu, baze podataka i informacioni sistem (član 1). Članom 2. ovog zakona je propisano značenje izraza koji se koriste u ovom zakonu i to: da su veterinari lica sa završenim veterinarskim fakultetom sa zvanjem diplomirani veterinar ili doktor veterinarske medicine (al. 4), da vještačko osjemenjavanje označava unošenje sjemena u uterus ženke vještačkim putem bez prirodnog parenja (al. 13), da objekat obuhvata zgrade i prostore gdje se proizvode, odnosno obrađuju prehrambeni proizvodi, sirovine i otpaci (al. 37), da su ostaci štetnih materija (rezidiuum) ostaci materija sa farmakološkim djelovanjem, ostaci ekoloških zagađivača okruženja i druge materije, kao i njihovi metaboliti, koji mogu preći u prehrambene proizvode i ugroziti zdravlje ljudi (al. 41), da su otpadne vode one otpadne vode koje nastaju u objektima za uzgoj životinja, klaonicama i drugim objektima za obradu, preradu i sakupljanje sirovina, prehrambenih proizvoda i otpadaka i zahtijevaju posebnu tehnologiju odvajanja i čišćenja (al. 42), da su nusproizvodi životinjski trupovi i sastavni dijelovi životinjskog tijela, koji nisu namijenjeni za ishranu ljudi, kao i zdravstveno neispravni prehrambeni proizvodi i životinjski proizvodi (al. 43), da su priplodne životinje životinje muškog i ženskog pola, namijenjene za razmnožavanje (al. 46), da su proizvodi životinjskog porijekla svi proizvodi dobijeni od životinja, divljači i životinja koje slobodno žive u vodama, inkubirana jaja, kao i životinjsko sjeme, jajne ćelije i embrioni i med i svi proizvodi koji djelimično ili u cjelini potiču od životinje (al. 47) i da uzgoj priplodnih životinja označava uzgoj priplodnih životinja i davalaca jajnih ćelija i embriona, objekte za uzgajanje priplodnih životinja, centre za osjemenjavanje, rasna jata pernate živine, rasna riblja jata, rasna uzgajališta i uzgajališta matica (al. 59). Prema članu 33. ovog zakona, proizvodnju, skladištenje i plasiranje na tržište priplodnih životinja, sjemena priplodnih životinja, jajnih ćelija i embriona priplodnih životinja mogu da obavljaju organizacije koje ispunjavaju propisane veterinarske uslove i koje su registrovane kod ministarstva (stav 1), da organizacije iz stava 1. ovog člana o dobijanju, skladištenju i plasiranju na tržište sjemena priplodnih životinja, jajnih ćelija i embriona, moraju da vode propisane evidencije (stav 2) i da pravilnik o uslovima za obavljanje djelatnosti iz stava 1. ovog člana, kao i sadržaj i način vođenja evidencija propisuje ministar (stav 3), dok je članom 34. Zakona propisano da vještačko osjemenjavanje obavljaju veterinarske organizacije, a za vlastite životinje i pravna i fizička lica koja ispunjavaju propisane uslove (stav 1), a pravilnik o uslovima iz stava 1. ovog člana donosi ministar (stav 2). Veterinarske organizacije, prema članu 35. Zakona, koje su dobile koncesiju i javno ovlašćenje u skladu sa ovim zakonom redovno vode evidenciju o zdravlju i reproduktivnoj sposobnosti priplodnih životinja pri osjemenavanju i prirodnom pripustu, vrše pregled evidencije parenja i prijavljuju ministarstvu svaku sumnju na polne ili druge zarazne bolesti, kao i konstitucijske defekte u zdravlju životinja.

Članom 36. Zakona propisano je da vlasnik odgajališta priplodnih životinja, pri svakom utvrđivanju bolesti neke priplodne životinje sa trajnim reproduktivnim smetnjama ili pri utvrđivanju zdravstvene neispravnosti životinjskog sjemena, jajnih ćelija ili embriona, mora da obezbijedi obavljanje propisanih mjera (stav 1), da veterinarske organizacije i uzgajivači – inseminatori, koji mogu u skladu sa propisima da obavljaju osjemenavanje, moraju obavještavati o rezultatima plodnosti na svom području, ministarstvo, agenciju za uzgoj i selekciju u stočarstvu, kao i nadležni organ lokalne uprave (stav 2) i da pravilnik o mjerama iz stava 1. ovog člana propisuje ministar (stav 3).

Odredbama člana 37. Zakona, pravna i fizička lica su dužna da sprečavaju zagađenje životne sredine i dejstva štetna po zdravlje koja mogu da se nastanu uzgojem, proizvodnjom, preradom, trgovinom i upotrebom životinja, proizvoda, prehrambenih proizvoda, sirovina, stočne hrane i nusproizvoda (stav 1), da je sa nusproizvodima i otpadnim vodama potrebno postupati u skladu sa ovim zakonom i podzakonskim aktima i propisima o zaštiti životne sredine (stav 2), da su preventivne mjere za zaštitu životne sredine: a) obezbjeđivanje odgovarajućeg odstranjivanja, prerade, obrade i upotrebe nusproizvoda, čvrstih i tečnih đubriva, b) obezbjeđivanje odgovarajućeg skladištenja istih, v) određivanje postupka higijenizacije životinjskog izmeta i otpadnih voda, g) smanjenje opasnosti od infekcije određivanjem odgovarajućih higijenskih uslova u štalama i oko njih (higijenski uslovi, mikroklima, ograničenje količine amonijaka, odstranjivanje nusproizvoda i izmeta, čišćenje i dezinfekcija), d) utvrđivanje ispravnosti proizvoda od đubriva, prerađenog đubriva i komposta i đ) sprečavanje zagađenja podzemnih voda uzročnicima zaraznih i parazitarnih bolesti i štetnih ili radioaktivnih materija.

Prema članu 38. ovog zakona, trupovi uginulih životinja i nusproizvodi se moraju preraditi, obraditi i uništiti u objektima za preradu, obradu ili uništenje nusproizvoda i nije dozvoljeno bacati ih u rijeke, kanale ili druge vodene tokove, kao i ostavljati ih na putevima, otvorenom prostoru, šumama ili drugim mjestima (stav 1), te da je vlasnik životinje dužan da na propisan način prijavi uginuće životinje i preda trup uginule životinje ovlašćenoj organizaciji za obavljanje veterinarsko-higijenske službe, u skladu sa ovim zakonom (stav 2) i da ovlašćena organizacija iz stava 2. ovog člana mora na propisan način obezbijediti prevoz životinjskog trupa sa mjesta uginuća do objekta za obdukciju ili preradu, kao i skupljanje nusproizvoda na propisan način i propisan veterinarski red u tom objektu (stav 3), dok veterinarsko-higijenska služba mora da obezbijedi: primanje prijava o uginuću životinja, prevoz životinjskih trupova i drugih nusproizvoda na propisan način, pomoć pri obdukciji, higijensko održavanje i dezinfekciju mjesta uginuća, objekata za obdukciju, vozila i opreme (stav 4) i da se, u slučaju sumnje da je životinja uginula usljed zarazne bolesti ili usljed bilo kog drugog razloga, mora utvrditi uzrok uginuća (stav 5), te da su pravna i fizička lica koja obavljaju djelatnost u kojoj nastaju nusproizvodi, te održavaju površine, puteve i pruge, kao i lovačka društva dužna da na propisan način obezbijede odvoz leševa životinja i nusproizvoda, uz prateću potvrdu o izvršenom veterinarsko-sanitarnom pregledu, na najbliže mjesto za skupljanje nusproizvoda ili u objekte za preradu nusproizvoda (stav 6), a u objektima za obdukciju i preradu mora biti obezbijeđen propisani veterinarski red i organizovana veterinarska služba za utvrđivanje uzoraka uginuća i da je obdukciju dužan izvršiti diplomirani veterinar, odnosno doktor veterinarske medicine koji izdaje sertifikat u kojem je naveden uzrok uginuća (stav 7) i da pravilnik o uslovima prijave uginuća, transportu, tretiranju životinjskih nusproizvoda, preradi i uslovima za objekte i objekte za obdukciju, preradu i spaljivanje propisuje ministar (stav 8).

Članom 39. Zakona je predviđeno da se, izuzetno od odredbe člana 38. stav 1. ovog zakona, životinjski trupovi mogu na propisan način zakopati ili spaliti na stočnom groblju koje ispunjava propisane uslove (stav 1), da je jedinica lokalne samouprave dužna da obezbijedi uslove da se trupovi uginulih životinja ili klaonički konfiskat mogu na propisan način zakopati ili spaliti na stočnom groblju ili u jami grobnici (stav 2) i da pravilnik o slučajevima iz st. 1. i 2. ovog člana propisuje ministar (stav 3).

Odredbama člana 40. Zakona je određeno da minimalan obim zaštite životinja od zaraznih bolesti obavezno obuhvata: a) sistematično praćenje stanja zaraznih bolesti (dijagnostička, terenska i laboratorijska, kao i patoanatomska ispitivanja) i vakcinisanja životinja, koje svake godine propisuje ministarstvo, b) obezbjeđenje dijagnostičkih, terenskih i laboratorijskih ispitivanja, kao i patoanatomske dijagnostike, kojom se u slučaju sumnje potvrđuje bolest ili se odbacuje sumnja, v) sprečavanje zaraznih bolesti u slučajevima prirodnih i drugih nesreća i ako se pojave naročito opasne zarazne bolest sa liste koja će biti utvrđena pravilnikom iz člana 5. ovog zakona, u susjednim državama ili u Republici, odnosno Bosni i Hercegovini i laboratorijska, kao i patoanatomska ispitivanja za dijagnostikovanje zaraznih bolesti, koje propisuje ministarstvo, g) proučavanje epizootiološke situacije, razvijanje i uvođenje novih laboratorijskih metoda za dijagnostiku i kontrolu, kao i prosljeđivanje i publikovanje novih veterinarsko-medicinskih dostignuća, novih propisa, postupaka, odnosno metoda stručnog rada, d) obavezne veterinarske preglede u skladu sa ovim zakonom, đ) pripremu epidemioloških studija i analize rizika povodom unosa životinjskih zaraznih bolesti u Republiku i BiH i ispitivanja ekonomski optimalnih mjera i procjene finansijskih posljedica propisanih mjera u slučaju pojave životinjskih zaraznih bolesti, e) uvođenje plana hitnih intervencija u slučaju bolesti, ž) obavezu posjedovanja primjerenih zaliha vakcina, sredstava za dezinfikovanje i drugih sredstava za sprečavanje, utvrđivanje i suzbijanje životinjskih zaraznih bolesti, z) organizovano veterinarsko obrazovanje vlasnika životinja, i) neprekidnu veterinarsku djelatnost za terensku i laboratorijsku dijagnostiku zaraznih bolesti, za koje je potrebno odmah utvrditi zaraznu bolest ili uzrok uginuća i j) adekvatnu veterinarsko-higijensku službu.

Članom 45. stav 1. istog zakona je propisano da veterinarsku djelatnost obavljaju veterinarski instituti, veterinarski zavodi, veterinarske laboratorije, centri za reprodukciju, veterinarske organizacije, kao i druge organizacije koje dobiju rješenje u skladu sa ovim zakonom, dok je članom 55. Zakona, s obzirom na ispunjavanje propisanih kadrovskih, prostornih, higijensko-tehničkih uslova i uslova u pogledu opreme za obavljanje veterinarske djelatnosti, predviđeno da pravna i fizička lica mogu osnovati: veterinarsku ambulantu, veterinarsku stanicu, veterinarsku apoteku, veterinarsku bolnicu i veterinarsku kliniku, a koje se mogu organizovati i kao ustanove, preduzeća ili drugi oblici organizovanja u skladu sa zakonom (stav 1. i 3) i za svaki oblik veterinarske organizacije, kao uslovi za obavljanje veterinarske djelatnosti, definisan broj zaposlenih diplomiranih veterinara ili doktora veterinarske medicine kojima nije pravosnažnom odlukom suda zabranjeno bavljenje veterinarskim pozivom, broj veterinarskih tehničara i broj pomoćnih radnika (st. 4, 5, 6, 7, 8, 9. i 10).

Članom 60. Zakona je propisano da veterinari ne mogu samostalno obavljati poslove veterinarske djelatnosti bez položenog stručnog ispita i posjedovanja važeće veterinarske licence, da veterinarsko-tehničke poslove koji nisu povezani sa postavljanjem dijagnoze mogu obavljati veterinarski tehničari sa završenim četvrtim stepenom stručne spreme i položenim stručnim ispitom, uz neposredni ili posredni nadzor diplomiranog veterinara ili doktora veterinarske medicine, da veterinari i veterinarski tehničari imaju pravo i dužnost da se stručno usavršavaju, da plan, sadržaj i metode polaganja stručnog ispita mora da položi svaki veterinar i veterinarski tehničar, prema programu koji donosi ministar, dok program osposobljavanja i način izvođenja osposobljavanja na području veterinarskih djelatnosti u praksi pripremaju veterinarski instituti i veterinarski zavodi u saglasnosti sa ministarstvom i veterinarskom komorom.

Pored toga, Sud je imao u vidu da je Zakonom o republičkoj upravi („Službeni glasnik Republike Srpske“ br. 118/08, 11/09, 74/10, 86/10, 24/12 i 121/12) propisano da organi uprave donose pravilnike, naredbe i uputstva, kojima se razrađuju pojedine odredbe zakona ili propisa Vlade i koji se objavljuju u „Službenom glasniku Republike Srpske“ samo kada su za to izričito ovlašćeni zakonom ili propisomVlade, ali da pritom ne mogu na osnovu člana 69. ovog zakona određivati svoje ili tuđe nadležnosti, niti fizičkim i pravnim licima ustanovljavati prava i obaveze koje nisu već ustanovljene zakonom ili propisom Vlade (čl. 69. st. 1, 2. i 5. i čl. 70).

Takođe, Sud je uzeo u obzir i odredbe Zakona o radu („Službeni glasnik Republike Srpske“ br. 38/08, 40/00, 47/02, 38/03, 66/03, 20/07 i 55/07 ‒ prečišćeni tekst), kojim je propisano da se ugovor o radu može zaključiti na neodređeno ili na određeno vrijeme i da će se ugovor o radu u kome nije naznačeno vrijeme trajanja smatrati ugovorom o radu na neodređeno vrijeme (član 15), te da se ugovor o radu na određeno vrijeme zaključuje u slučajevima: a) izvršavanja posla koji traje do 6 mjeseci, b) privremenog povećanja obima posla, c) zamjene odsutnog radnika do godinu dana i d) obavljanja posla čije je trajanje unaprijed određeno prirodom i vrstom posla (član 16. stav 2).

Na osnovu izloženog Sud je utvrdio da je, u skladu sa navedenim zakonskim ovlašćenjima, ministar poljoprivrede, šumarstva i vodoprivrede bio nadležan da donese pravilnik kojim se regulišu uslovi u pogledu objekata, prostorija i prostora, opreme, sredstava za rad i stručnog kadra, a koje treba da ispunjava organizacija za proizvodnju, skladištenje i plasiranje na tržište sjemena priplodnih životinja, jajnih ćelija, te sadržaj i način vođenja evidencija. Imajući u vidu sadržinu osporenih odredbi čl. 1, 3, 4, 5, 6, 7, 8, 10. i 16. Pravilnika, Sud je ocijenio da je donosilac osporenog akta, saglasno svojim zakonskim ovlašćenjima iz odredbi čl. 33, 34, 35, 36, 37, 38, 39, 40. i 56. Zakona o veterinarstvu u Republici Srpskoj („Službeni glasnik Republike Srpske“ br. 42/08 i 6/12), propisao veterinarske uslove u pogledu objekta, prostorija i prostora za smještaj priplodnih životinja, uzimanja i čuvanja sjemena životinja, tj. za reprodukciju životinja, a koje organizacija za reprodukciju mora ispunjavati da bi mogla obavljati predmetnu djelatnost, te uslove u pogledu objekta za rad i smještaj zaposlenih lica i prijem stranaka, kao i uslove u pogledu stepena stručne spreme, broja zaposlenih na poslovima u laboratoriji za ispitivanje kvaliteta svježeg i razrijeđenog sjemena i laboratoriji za embriologiju i da su ta lica u stalnom radnom odnosu kod organizacije za reprodukciju.

Kako je ministru poljoprivrede, šumarstva i vodoprivrede, odredbom člana 33. stav 3. Zakona o veterinarstvu u Republici Srpskoj, izričito dato ovlašćenje da donese pravilnik o uslovima za obavljanje djelatnosti proizvodnje, skladištenja i plasiranja na tržište priplodnih životinja sjemena priplodnih životinja, jajnih ćelija i embriona priplodnih životinja, a članom 56. propisano da veterinarska organizacija obavlja veterinarsku djelatnost kada ministar rješenjem utvrdi da ispunjava propisane uslove za određeni organizacioni oblik, te da za obavljanje djelatnosti u okviru sprovođenja obaveznih veterinarskih mjera ista, pored rješenja iz stava 1. ovog člana, mora od ministarstva pribaviti ovlašćenje ili koncesiju, i da ministarstvo vodi registar ovlašćenih veterinarskih oerganizacija, to po ocjeni ovog Suda, ministar nije izišao iz granica svog zakonskog ovlaštenja kada je osporenom odredbom člana 1. Pravilnika uredio njegov predmet regulisanja.

Takođe, u pogledu osporene odredbe člana 16. Pravilnika ovaj Sud nalazi da je, naročito vodeći računa o uslovima iz člana 16. stav 2. Zakona o radu pod kojima se može zaključiti ugovor o radu na određeno vrijeme, osporenom odredbom člana 16. Pravilnika decidirano regulisano da su samo organizacije za reprodukciju koje obavljaju laboratorijske poslove obavezne zaključiti ugovor o radu na neodređeno vrijeme, ali ne i drugi oblici organizacija koje obavljaju veterinarsku djelatnost iz člana 45 stav 1. i 55. Zakona o veterinarstvu. Takvim propisivanjem, po ocjeni ovog suda, ministar se kretao u granicama ovlašćenja datih mu odredbama članova 33. i 56. Zakona o veterinarstvu i saglasno ovlašćenju propisanom odredbom člana 69. Zakona o republičkoj upravi.

Pored toga, Sud je utvrdio neosnovanim tvrdnje podnosioca prijedloga u pogledu osporenih čl. 3, 4, 5. i 6. Pravilnika, kojima su regulisani uslovi za objekte u pogledu izgrađenosti od čvrstog materijala i udaljenosti od prostora u kojem se drže druge životinje, kao i da prostorije u ovim objektima treba da imaju podove i zidove glatkih površina izrađenih od vodootpornog materijala, te priključak na vodovod, kanalizaciju, sistem za odvodnjavanje otpadnih voda i električnu mrežu, te uslovi za objekte za rad i smještaj zaposlenih lica, prijem stranaka i uslove za objekte za smještaj priplodnih životinja, jer je donosilac akta, po ocjeni Suda, ovakvim propisivanjem bliže propisao veterinarske uslove za obavljanje predmetne djelatnosti, preventivne mjere za zaštitu životne sredine, uključujući minimalan obim zdravstvene zaštite životinja, i da nije izašao iz okvira svojih zakonskih ovlašćenja propisanih čl. 37, 38. 39. i 40. Zakona o veterinarstvu u Republici Srpskoj.

Nadalje, Sud je utvrdio da osporenim odredbama čl. 7, 8. i 10. Pravilnika, kojim je u cilju obezbjeđenja uslova minimalnog obima zdravstvene zaštite životinja predviđena površina i oprema objekata za uzimanje sjemena životinja, izgrađeni boksovi, kao i prostorije za čuvanje duboko zamrznutog sjemena životinja sa kontejnerima u kome se nalazi sjeme samo jedne rase priplodne životinje i kanisterima u kojim se nalazi sjeme samo jedne priplodne životinje i drugom opremom za čuvanje i pakovanje sjemena za teren, te vođenje podataka o stanju banke sjemena životinja i njegovoj distribuciji, donosilac akta takođe nije prekoračio svoja zakonska ovlašćenja iz člana 40. pomenutog zakona, jer je na detaljniji način regulisao obim i način minimalne zdravstvene zaštite životinja u cilju praćenja stanja eventualnih zaraznih bolesti priplodnih životinja.

Na osnovu izloženog Sud je ocijenio da osporenim propisivanjem donosilac Pravilnika o uslovima za proizvodnju, skladištenje i plasiranje na tržište sjemena, jajnih ćelija i embriona priplodnih životinja i načinu vođenja evidencija („Službeni glasnik Republike Srpske“ broj 97/14) nije izašao iz okvira svojih zakonskih i ustavnih ovlašćenja. S obzirom na navedeno, po ocjeni Suda, nisu povrijeđene odredbe člana 35. Ustava Republike Srpske, kako to tvrdi podnosilac prijedloga, kao ni člana 108. stav 2. Ustava, kojim je utvrđeno da propisi i opšti akti moraju biti u saglasnosti sa zakonom.

Povodom zahtjeva predlagača kojim se traži da mu se naknade troškovi ovog postupka Sud ističe da učesnici u postupku pred Sudom, u smislu odredbe člana 29. stav 1. Zakona o Ustavnom sudu Republike Srpske, snose svoje troškove, te stoga se nisu stekli uslovi za utvrđivanje naknade istih.

Na osnovu izloženog odlučeno je kao u izreci ove odluke.

Ovu odluku Ustavni sud je donio u sastavu: predsjednik Suda Džerard Selman i sudije: Milenko Arapović, Vojin Bojanić, Amor Bukić, Zlatko Kulenović, prof. dr Duško Medić, Irena Mojović, prof. dr Marko Rajčević, akademik prof. dr Snežana Savić.

Broj: U-99/14 23. decembar 2015. godine

PREDSJEDNIK

USTAVNOG SUDA

Džerard Selman s.r.

Odbija se prijedlog za utvrđivanje neustavnosti i nezakonitosti čl. 1, 3, 4… | Sudska praksa | Aktio