Aktio
← Sva sudska praksa

Ustavni sud Republike Srpske

Odbija se prijedlog za utvrđivanje neustavnosti članova 4, 5, 7. i 8. Zakona o ostvarivanju prava na starosnu penziju profesionalnih vojnih lica („Službeni glasnik Republike Srpske“ broj 63/14).

Odluka donesena 27. 01. 2016.

Odluka je preuzeta sa stranice ustavnisud.org i prikazana informativno. Za pravno obavezujući tekst odluke kontaktirajte nadležni sud.

Predmeti (1)

U-80/14

Ocjena ustavnosti i zakonitosti

Odluka

27. 01. 2016.

Tekst odluke

Ustavni sud Republike Srpske, na osnovu člana 115. Ustava Republike Srpske i člana 60. stav 1. tačka d) Zakona o Ustavnom sudu Republike Srpske („Službeni glasnik Republike Srpske“ br. 104/11 i 92/12), na sjednici održanoj 27. januara 2016. godine, donio je

ODLUKU

Odbija se prijedlog za utvrđivanje neustavnosti članova 4, 5, 7. i 8. Zakona o ostvarivanju prava na starosnu penziju profesionalnih vojnih lica („Službeni glasnik Republike Srpske“ broj 63/14).

Obrazloženje

Udruženje penzionera Republike Srpske, zastupano po Radi Rakulju, predsjedniku Udruženja, podnijelo je Ustavnom sudu Republike Srpske (u daljem tekstu: Sud) prijedlog za ocjenu ustavnosti Zakona o ostvarivanju prava na starosnu penziju profesionalnih vojnih lica („Službeni glasnik Republike Srpske“ broj 63/14). U prijedlogu se navodi da su osporenim zakonom propisani povoljniji uslovi za sticanje prava na starosnu penziju profesionalnih vojnih lica u službi u Oružanim snagama Bosne i Hercegovine u odnosu na ostale građane, adresate Zakona o penzijskom i invalidskom osiguranju („Službeni glasnik Republike Srpske“ broj 134/11). Dopunom prijedloga predlagač precizira da odredbe čl. 4, 5, 7. i 8. osporenog zakona nisu u saglasnosti sa čl. 5. i 10. Ustava, kao i da su norme ovih članova Zakona neusklađene sa korelativnim normama Zakona o penzijskom i invalidskom osiguranju. Predlagač smatra da osporeno propisivanje dovodi u neravnopravan položaj, pri ostvarivanju prava na starosnu penziju, pojedine kategorije profesionalnih vojih lica, međusobno, ali da u naročito neravnopravan položaj, u odnosu prema pomenutim kategorijama, dovodi građane koji svoja prava ostvaruju u skladu sa Zakonom o penzijskom i invalidskom osiguranju. Isto tako, predlagač smatra da odluka Predsjedništva BiH ne može biti osnov za sticanje prava na penziju, zbog čega je osporeni član 7. Zakona u suprotnosti sa Zakonom o penzijskom i invalidskom osiguranju, koji predmetni osnov ne propisuje. Ističe se, takođe, da način određivanja visine starosne penzije predviđen osporenim članom 8, nije u saglasnosti sa načinom koji je, u ovom smislu, predvidio Zakon o penzijskom i invalidskom osiguranju. S obzirom na navedeno, predlagač traži da Sud ocijeni da li je osporeno zakonsko normiranje u skladu sa članom 5. Ustava, propuštajući, međutim, da konkretizuje navode o povredi ove ustavne odredbe, kao i to da li je ovo zakonsko normiranje u skladu sa članom 10. Ustava. U odgovoru na prijedlog koji je dostavila Narodna skupština Republike Srpske navodi se da je u nadležnosti legislativne vlasti da samostalno uredi uslove za sticanje prava iz penzijskog i invalidskog osiguranja, te da moguće drugačije regulisanje predmetne materije nije ustavnopravno relevantno. Donosilac osporenog zakona takođe navodi da je u obavezi zakonodavca da prava i obaveze određenih istovrsnih ili sličnih grupa reguliše na drugačiji način, ako se ovakvim postupanjem ispravljaju postojeće nejednakosti među njima ili za to postoje drugi opravdani razlozi, a da Ustavni sud nije nadležan da ocjenjuje da li je zakonodavno ovlašćenje trebalo iskoristiti na drugačiji način. Ističe se da osporenim propisivanjem zakonodavac nije ugrozio načela solidarnosti i uzajamnosti na kojima je zasnovan sistem penzijskog i invalidskog osiguranja, te predlaže da Sud odbije predmetni prijedlog.

Osporenim odredbama Zakona o ostvarivanju prava na starosnu penziju profesionalnih vojnih lica („Službeni glasnik Republike Srpske“ broj 63/14) propisano je: da podoficir ima pravo na starosnu penziju kada navrši 50 godina života, 30 godina penzijskog staža i najmanje sedam godina neprekidne profesionalne vojne službe u Oružanim snagama Bosne i Hercegovine, te da izuzetno od stava 1. ovog člana, podoficir sa najmanje sedam godina neprekidne profesionalne vojne službe u Oružanim snagama ima pravo na starosnu penziju kada navrši 40 godina penzijskog staža (član 4); da oficir ima pravo na starosnu penziju kada navrši 55 godina života, 30 godina penzijskog staža i najmanje deset godina neprekidne profesionalne vojne službe u Oružanim snagama, a da izuzetno od stava 1. ovog člana, oficir sa najmanje deset godina neprekidne profesionalne vojne službe u Oružanim snagama ima pravo na starosnu penziju kada navrši 40 godina penzijskog staža (član 5); da general kojem je profesionalna vojna služba prestala prema odluci Predsjedništva BiH ima pravo na starosnu penziju bez obzira na godine života i ukupan penzijski staž (član 7); da se, radi određivanja visine starosne penzije profesionalnog vojnog lica, lični koeficijent određuje od godišnjih ličnih koeficijenata za posljednjih pet godina profesionalne vojne službe, ne računajući godinu ostvarivanja prava na penziju (član 8). U postupku ocjenjivanja ustavnosti osporenih zakonskih odredaba Sud je imao u vidu da je članom 5. Ustava utvrđeno da se Ustavno uređenje Republike temelji na garantovanju i zaštiti ljudskih sloboda i prava u skladu sa međunarodnim standardima; obezbjeđivanju nacionalnih ravnopravnosti i zaštiti vitalnih interesa konstitutivnih naroda; socijalnoj pravdi; vladavini prava; tržišnoj privredi; višestranačkom sistemu; parlamentarnoj demokratiji i podjeli vlasti; slobodnim izborima; lokalnoj samoupravi; zaštiti prava etničkih grupa i drugih manjina, kao i da je članom 10. utvrđeno da su građani Republike ravnopravni u slobodama, pravima i dužnostima, jednaki pred zakonom i uživaju istu pravnu zaštitu bez obzira na rasu, pol, jezik, nacionalnu pripadnost, vjeroispovijest, socijalno porijeklo, rođenje, obrazovanje, imovno stanje, političko i drugo uvjerenje, društveni položaj ili drugo lično svojstvo. Isto tako, Sud je imao u vidu da je članom 49. stavovi 1. i 2. Ustava, utvrđeno da se slobode i prava ostvaruju, a dužnosti ispunjavaju neposredno na osnovu Ustava, osim ako je Ustavom predviđeno da se uslovi za ostvarivanje pojedinih od njih utvrđuju zakonom, dok se zakonom može propisati način ostvarivanja pojedinih prava i sloboda samo kada je to neophodno za njihovo ostvarivanje, kao i da je tačkom 12. Amandmana XXXII na Ustav Republike Srpske, kojim je zamijenjen član 68. Ustava, utvrđeno da Republika uređuje i obezbjeđuje, pored ostalog, i socijalno osiguranje i druge oblike socijalne zaštite. Sud je, takođe, uzeo u obzir da se Zakonom o ostvarivanju prava na starosnu penziju profesionalnih vojnih lica („Službeni glasnik Republike Srpske“ broj 63/14) uređuje ostvarivanje prava na starosnu penziju profesionalnih vojnih lica koja su obavezno osigurana na penzijsko i invalidsko osiguranje u Republici Srpskoj (član 1); da su profesionalna vojna lica vojnici, podoficiri, oficiri i generali, te da pravo na starosnu penziju ima profesionalno vojno lice nakon prestanka službe, ukoliko nije postalo osiguranik u obaveznom ili dobrovoljnom osiguranju prema propisu kojim je uređena oblast penzijskog i invalidskog osiguranja (član 2); da vojnik ima pravo na starosnu penziju u skladu sa propisom koji uređuje oblast penzijskog i invalidskog osiguranja (član 3); da se sredstva za isplatu penzije u kompletnom iznosu, ostvarene u skladu sa ovim zakonom, Fondu za penzijsko i invalidsko osiguranje Republike Srpske obezbjeđuju iz budžeta Republike Srpske, kao i da isplata sredstava za penziju u smislu stava 1. ovog člana traje dok korisnik penzije ne ispuni uslove za starosnu penziju u pogledu godina života, u skladu sa propisom koji uređuje oblast penzijskog i invalidskog osiguranja, te da se nakon ispunjenja uslova iz stava 2. ovog člana, primjenjuju odredbe propisa koji uređuje oblast penzijskog i invalidskog osiguranja, koje se odnose na sredstva po osnovu obaveza Republike Srpske (član 9); da se na pitanja koja nisu uređena ovim zakonom primjenjuju odredbe propisa kojim je uređena oblast penzijskog i invalidskog osiguranja (član 10). Uzimajući u obzir Ustavom utvrđene republičke ingerencije kao i karakter i prirodu odredaba Zakona o ostvarivanju prava na starosnu penziju profesionalnih vojnih lica („Službeni glasnik Republike Srpske“ broj 63/14), Sud je utvrdio da je zakonodavac, propisujući kao osporenim odredbama čl. 4, 5, 7. i 8, regulisao u skladu sa načelom ravnopravnosti iz člana 10. Ustava, što je u službi provođenja ustavnog principa zaštite ljudskih prava i sloboda, te garancije socijalne pravde (član 5. stav 1. al. 1. i 3). Imajući u vidu da ustavni princip ravnopravnosti podrazumijeva jednakost u pravima, ali ne i jednakost u uslovima pod kojima se pojedina prava ostvaruju, Sud je utvrdio da osporene odredbe čl. 4. i 5. Zakona ne uskraćuju, pojedinim adresatima iz kategorije profesionalnih vojnih lica, Ustavom zajemčena prava, već utvrđuju uslove za ostvarivanje ovih prava. Uslovi propisani predmetnim članovima se, prema ocjeni Suda, jednako odnose na sve adresate Zakona koji se nalaze u istim ili istovrsnim pravnim situacijama, te, stoga, u kontekstu ostvarivanja prava na starosnu penziju, nisu ustavnopravno osnovani navodi o međusobnoj nejednakosti pripadnika ove kategorije.

Sud je, isto tako, utvrdio da navodi shodno kojima su propisivanjem osporenih čl. 4, 5, 7. i 8. Zakona u neravnopravan položaj, u odnosu na profesionalna vojna lica, dovedena lica koja prava i obaveze ostvaruju na osnovu Zakona o penzijskom i invalidskom osiguranju, nisu od ustavnopravnog značaja, jer načelo ravnopravnosti u ostvarivanju prava i obaveza nije apsolutnog karaktera, a moguće ga je sagledati isključivo u okviru istih kategorija subjekata prava. Prijedlogom se, naprotiv, u isti kontekst stavljaju adresati različitih zakona, koji, pritom, pripadaju potpuno različitim kategorijama subjekata prava, koji se nalaze u potpuno različitim pravnim situacijama, a svoja prava iz i po osnovu socijalnog osiguranja crpe iz drugačijih osnova.

Nadalje, Ustav ne poznaje ograničenja u pogledu nadležnosti zakonodavca da posebnim zakonima, u ovom slučaju Zakonom o ostvarivanju prava na starosnu penziju profesionalnih vojnih lica, a na temelju opšteg principa, reguliše prava po osnovu socijalnog osiguranja, pa time i pravo na starosnu penziju za pojedine kategorije, i to na način različit od onog korišćenog u Zakonu o penzijskom i invalidskom osiguranju. Od značaja je, pritom, da li je ostvarivanje pojedinih prava koja su predviđena opštim propisima obezbijeđeno i kategorijama na koje se primjenjuju posebni propisi i to tako da sva lica u toj kategoriji, koja se nalaze u istoj situaciji, pravo ostvaruju na isti način. Osporenim propisivanjem je, prema ocjeni Suda, u skladu sa načelom socijalne pravde, zakonodavac obezbijedio institucionalni okvir za otklanjanje okolnosti koje su onemogućavale ravnopravnost profesionalnih vojnih lica koja su se, u pogledu ostvarivanja prava na starosnu penziju, našla u faktičkom nejednakom položaju u odnosu na ostale građane. Regulisanje odnosa po osnovu socijalnog osiguranja, pa time i prava na penziju je, u ovom kontekstu, predmet zakonodavne politike, čija opravdanost, prema članu 115. Ustava, nije u domenu ustavnosudske kontrole.

Isto tako, prema članu 115. Ustava, Sud nije nadležan da cijeni međusobnu usaglašenost odredaba različitih zakona, te tako ni usaglašenost osporenih odredaba Zakona o ostvarivanju prava na starosnu penziju profesionalnih vojnih lica sa Zakonom o penzijskom i invalidskom osiguranju, s obzirom na to da se radi o propisima iste pravne snage.

Nadalje, s obzirom na propuštanje predlagača da precizira navode o povredi ustavnih principa iz člana 5, te imajući u vidu da je ovom odlukom konačno odlučeno o zasnovanosti osporenog normiranja na članu 5. stav 1. al. 1. i 3. Ustava, kao i da se ostale ustavne garancije iz predmetnog člana ne mogu dovesti u kontekst predmeta regulisanja osporenih članova Zakona, Sud nije razmatrao usaglašenost zakonskog regulisanja sa tim garancijama.

Na osnovu izloženog odlučeno je kao u dispozitivu ove odluke.

Ovu odluku Ustavni sud je donio u sastavu: predsjednik Suda mr Džerard Selman i sudije: Milenko Arapović, Vojin Bojanić, Amor Bukić, prof. dr Duško Medić, Irena Mojović, prof. dr Marko Rajčević i akademik prof. dr Snežana Savić.

Broj: U-80/14 27. januar 2016. godine

PREDSJEDNIK

USTAVNOG SUDA

Mr Džerard Selman, s.r.

Odbija se prijedlog za utvrđivanje neustavnosti članova 4, 5, 7. i 8. Zakona o… | Sudska praksa | Aktio