Aktio
← Sva sudska praksa

Ustavni sud Republike Srpske

Utvrđuje se da Odluka o uslovima za proizvodnju i stavljanje u promet sjemena za osjemenjavanje goveda u Republici Srpskoj broj: 04/1-012-2-2101/14 („Službeni glasnik Republike Srpske“ broj 87/14) nije u saglasnosti sa Ustavom Republike Srpske, Zakonom o Vladi Republike Srpske („Službeni glasnik Republike Srpske“, broj 118/08) i Zakonom o veterinarstvu u Republici Srpskoj („Službeni glasnik Republike Srpske“ br. 42/08 i 6/12).

Odluka donesena 27. 01. 2016.

Odluka je preuzeta sa stranice ustavnisud.org i prikazana informativno. Za pravno obavezujući tekst odluke kontaktirajte nadležni sud.

Predmeti (1)

U-96/14

Ocjena ustavnosti i zakonitosti

Odluka

27. 01. 2016.

Tekst odluke

Ustavni sud Republike Srpske, na osnovu člana 115. Ustava Republike Srpske i člana 60. stav 1. tač. a) i b) Zakona o Ustavnom sudu Republike Srpske („Službeni glasnik Republike Srpske“ broj 104/11 i 92/12), na sjednici održanoj 27. januara 2016. godine, donioje

ODLUKU

Utvrđuje se da Odluka o uslovima za proizvodnju i stavljanje u promet sjemena za osjemenjavanje goveda u Republici Srpskoj broj: 04/1-012-2-2101/14 („Službeni glasnik Republike Srpske“ broj 87/14) nije u saglasnosti sa Ustavom Republike Srpske, Zakonom o Vladi Republike Srpske („Službeni glasnik Republike Srpske“, broj 118/08) i Zakonom o veterinarstvu u Republici Srpskoj („Službeni glasnik Republike Srpske“ br. 42/08 i 6/12).

Obrazloženje

„Intervet“ d.o.o. Bijeljina, koje zastupa Advokatska kancelarija Stevanović Vesne iz Bijeljine, podnijelo je Ustavnom sudu Republike Srpske (u daljem tekstu: Sud) prijedlog za ocjenu ustavnosti i zakonitosti tačaka I, II, III i IV Odluke o uslovima za proizvodnju i stavljanje u promet sjemena za osjemenjavanje goveda u Republici Srpskoj broj: 04/1-012-2-2101/14 od 25. septembra 2014. godine („Službeni glasnik Republike Srpske“ broj 87/14), koju je donijela Vlada Republike Srpske. U prijedlogu se ističe da isključivo ministarstva, kao republički organi uprave, mogu, u formi pravilnika ili uputstava, propisivati uslove pod kojima se može obavljati određena djelatnost, zbog čega je Vlada, normirajući kao u osporenoj tački I Odluke, prekoračila svoja ovlašćenja, te regulisala predmetnu materiju suprotno članu 43. stav 3. Zakona o Vladi („Službeni glasnik Republike Srpske“ broj 118/08) i članu 69. Zakona o republičkoj upravi („Službeni glasnik Republike Srpske“ br. 118/08, 11/09, 74/10 i 56/10). Predlagač, isto tako, smatra da je regulisanje iz tačke II Odluke, prema kome sjeme za osjemenjavanje goveda koje se proizvodi i stavlja u promet u Republici Srpskoj mora biti proizvedeno, obrađeno i skladišteno isključivo u centrima za vještačko osjemenjavanje, u surotnosti sa članom 33. Zakona o veterinarstvu u Republici Srpskoj („Službeni glasnik Republike Srpske“ br. 42/08 i 6/12), koji ovu vrstu djelatnosti dozvoljava i organizacijama koje ispunjavaju veterinarske uslove i koje su registrovane kod Ministarstva. Takođe, ističe se da je, zbog davanja ekskluziviteta na proizvodnju, obradu i skladištenje sjemena ovim centrima, propisivanje iz tačke III Odluke suprotno normiranju iz članova 32. i 33. Zakona o veterinarstvu u Republici Srpskoj, kao i garancijama iz člana 10. Ustava, te garancijama iz tač. 1. do 3. Amandmana LVII na Ustav kojim je dopunjeno Poglavlje o ljudskim pravima i osnovnim slobodama (u prijedlogu označeno kao član 49. stav 4. Ustava), i člana 52. stav 2. Ustava, budući da omogućava monopolistički položaj „Veterinarsko-stočarskom centru“ a.d. Banja Luka, kao jedinom centru za vještačko osjemenjavanje u Republici Srpskoj. Nadalje, prema shvatanju predlagača, Vlada je normirajući kao u tački IV Odluke postupala suprotno članu 43. stav 3. Zakona o Vladi, jer je neovlašćeno utvrdila uslove za osjemenjavanje goveda uvoznim sjemenom, budući da predmetni uslovi, kako se ističe, moraju biti utvrđeni podzakonskim aktima druge vrste. Vlada je, takođe, bez osnovanosti u zakonu regulisala pitanje uslova uvoza sjemena, i to pozivajući se na članove 32. i 33. Zakona o veterinarstvu koji ne uređuju ovu materiju, što su sve, u smislu člana 10. stav 1. Zakona o upravnim sporovima, dodatni razlozi za nezakonitost Odluke. Predlagač, isto tako, smatra da podtačke 1. i 2. tačke IV Odluke omogućavaju jednostranost pri odlučivanju o uvozu sjemenskog materijala, jer je isti moguć uz stručno mišljenje resornog ministarstva koje se daje na osnovu izvještaja komisije imenovane od strane resornog ministra. Shodno navedenom, ističe se da je osporena tačka IV u suprotnosti sa odredbama Zakona o veterinarstvu i člana 193. stav 1. Zakona o opštem upravnom postupku. Rezimirajući, predlagač precizira iznesene zahtjeve uže nego u naprijed izloženom, te tako od Suda traži da utvrdi: da osporena odluka nije u skladu sa Ustavom; da tačka I Odluke nije u skladu sa članom 43. stav 3. Zakona o Vladi, i članom 69. Zakona o republičkoj upravi; da tačke II i III nisu u skladu sa članovima 32. i 33. Zakona o veterinarstvu u Republici Srpskoj; da tačka IV nije u skladu sa Zakonom o opštem upravnom postupku Republike Srpske, te zahtijeva da Sud obaveže Vladu Republike Srpske da predlagaču nadoknadi troškove ovog postupka. U odgovoru na prijedlog koji je dostavila Vlada navodi se da je, u skladu sa svojim ustavnim i zakonskim ovlašćenjima, a s ciljem zaštite potrošača, Vlada donijela osporenu odluku kao mjeru sprečavanja plasiranja neadekvatnog genetskog materijala. Naglašava se da je, u skladu sa članom 33. stav 3, a u vezi sa stavom 1. ovog člana Zakona o veterinarstvu u Republici Srpskoj, resorni ministar donio Pravilnik o uslovima za proizvodnju, skladištenje i plasiranje na tržište sjemena, jajnih ćelija i embriona priplodnih životinja i načina vođenja evidencija kojim su dodatno razrađene odredbe člana 33. Zakona kao i odredbe osporene odluke. Ističe se da je predmetnim pravilnikom predviđeno da sve veterinarske organizacije koje ispunjavaju propisane uslove mogu da obavljaju proizvodnju i promet sjemena goveda. Imajući u vidu propisivanje iz Pravilnika koji, kako se navodi, razrađuje odredbe osporene odluke, Vlada smatra da sve organizacije imaju jednake mogućnosti za obavljanje relevantne djelatnosti. S obzirom na izloženo predlaže se da Sud obije prijedlog za ocjenu ustavnosti i zakonitosti tačaka I, II, III i IV Odluke o uslovima za proizvodnju i stavljanje u promet sjemena za osjemenjavanje goveda u Republici Srpskoj.

Odluku o uslovima za proizvodnju i stavljanje u promet sjemena za osjemenjavanje goveda u Republici Srpskoj broj: 04/1-012-2-2101/14 donijela je, 25. septembra 2014. godine, Vlada Republike Srpske na osnovu člana 43. stav 3. Zakona o Vladi Republike Srpske („Službeni glasnik Republike Srpske“ broj 118/08), a u vezi sa čl. 32. i 33. Zakona o veterinarstvu u Republici Srpskoj („Službeni glasnik Republike Srpske“ broj 42/08 i 6/12).

Osporenim odredbama Odluke utvrđeno je da: Odluka propisuje uslove pod kojima se može proizvoditi i stavljati u promet proizvedeno i uvezeno sjeme za osjemenjavanje goveda u Republici Srpskoj (tačka I); sjeme za osjemenjavanje goveda koje se proizvodi i stavlja u promet u Republici Srpskoj obavezno ispunjava sljedeće veterinarsko-zdravstvene i uzgojno-selekcijske ciljeve: da je proizvedeno, obrađeno i skladišteno u centrima za vještačko osjemenjavanje koji ispunjavaju propisane veterinarsko-sanitarne uslove i imaju rješenje o ispunjenosti uslova za rad Ministarstva poljoprivrede, šumarstva i vodoprivrede, kao i da je proizvedeno od rasplodnjaka (bikova) rasa domaćih goveda čiji je zdravstveni status u skladu sa veterinarskim propisima i da je zadovoljilo uzgojne i selekcijske ciljeve u govedarstvu i odgovara svojim osobinama (tačka II); sjeme za osjemenjivanje goveda mogu proizvoditi i stavljati u promet u Republici Srpskoj isključivo registrovani centri za vještačko osjemenjavanje za čiji rad je odobrenje izdalo Ministarstvo na osnovu Zakona o veterinarstvu u Republici Srpskoj (tačka III); osjemenjavanje goveda u Republici Srpskoj može se vršiti i uvoznim sjemenom uz prethodno ispunjene sljedeće uslove: da je uvezeno na osnovu rješenja Kancelarije za veterinarstvo Bosne i Hercegovine, te da je pribavljeno stručno mišljenje Ministarstva o neophodnosti uvoza takvog sjemena, koje izdaje na osnovu izvještaja komisije, koju formira ministar poljoprivrede, šumarstva i vodoprivrede, kao i da se sjeme traženih karakteristika ne proizvodi ili ne može proizvesti u Republici Srpskoj, te da je proizvedeno u centrima za proizvodnju sjemena za osjemenjavanje goveda čiji je rad usklađen sa propisima Evropske unije i da po svojim genetskim karakteristikama odgovara rasnom sastavu u govedarstvu i osiguirava unapređivanje genetskog potencijala goveda (tačka IV).

U postupku ocjenjivanja ustavnosti i zakonitosti osporene odluke Sud je imao u vidu odredbe Ustava Republike Srpske kojima je utvrđeno: da se ustavno uređenje Republike temelji, između ostalog, na vladavini prava, te na parlamentarnoj demokratiji i podjeli vlasti (član 5. stav 1. alineje 4. i 7); da Republika uređuje i obezbjeđuje, između ostalog, ustavnost i zakonitost, pravni položaj preduzeća i drugih organizacija, njihovih udruženja i komora, osnovne ciljeve i pravce privrednog, naučnog, tehnološkog, razvoja, razvoja poljoprivrede i sela, politiku i mere za usmeravanje razvoja, organizaciju, nadležnosti i rad državnih organa, (tač. 4, 6, 8. i 10. Amandmana XXXII na Ustav Republike Srpske, kojim je zamijenjen član 68. Ustava); da Vlada obezbjeđuje provođenje i izvršava zakone, druge propise i opšte akte, donosi uredbe, odluke i druga akta za izvršavanje zakona (član 90. tač. 3. i 4), kao i da zakoni, statuti, drugi propisi i opšti akti moraju biti u saglasnosti sa Ustavom, odnosno da propisi i drugi opšti akti moraju biti u saglasnosti sa zakonom (član 108). Takođe, Sud je uzeo u obzir da je odredbama Ustava Republike Srpske, u odnosu na koje predlagač osporava odredbe predmetne odluke, utvrđeno: da su građani Republike ravnopravni u slobodama, pravima i dužnostima, jednaki pred zakonom i uživaju istu pravnu zaštitu bez obzira na rasu, pol, jezik, nacionalnu pripadnost, vjeroispovijest, socijalno porijeklo, rođenje, obrazovanje, imovno stanje, političko i drugo uvjerenje, društveni položaj ili drugo lično svojstvo (član 10); da je Poglavlje o ljudskim pravima i osnovnim slobodama dopunjeno tač. 1. do 3. Amandmana LVII na Ustav, kojima je utvrđeno da se u slučaju različitosti u odredabama o pravima i slobodama između Ustava Republike Srpske i Ustava Bosne i Hercegovine, primenjuju one odredbe koje su za pojedinca povoljnije, kao i da se odredbe članova 10, 21, 30, 32, 33, 34, 38. i 43. Ustava o pravima i slobodama građana tretiraju kao odredbe o ljudskim pravima i osnovnim slobodama i odnose se na sve, a ne samo na građane, dok će se odredbe članova 13, 22, 23, 24, 25, 26, 28. i 30. Ustava o pravima i slobodama ostvariti u skladu sa odgovarajućim odredbama članova 8. do 11. Evropske konvencije o zaštiti ljudskih prava i osnovnih sloboda; da su zabranjeni monopoli (član 52. stav 2). Sud je imao u vidu da je Zakonom o Vladi Republike Srpske („Službeni glasnik Republike Srpske“ broj 118/08) predviđeno da će Vlada donijeti propis iz nadležnosti ministarstva, ako ministarstvo i drugi republički organ uprave nije donio propis iz svoje nadležnosti, a nedonošenje propisa bi moglo izazvati štetne posljedice po život i zdravlje ljudi, životnu sredinu, privredu ili imovinu veće vrijednosti (član 4. stav 2), dok o pitanjima iz svoje nadležnosti Vlada donosi: uredbe, odluke, smjernice, instrukcije, rješenja, zaključke i druga akta, u skladu sa zakonom, te da se odlukom propisuju mjere Vlade, osnivaju javne službe i druge organizacije, daje saglasnost ili potvrđuju opšti akti organa i organizacija, ako je takva saglasnost ili potvrda predviđena zakonom, obustavljaju od izvršenja akti ministarstava, organa jedinica lokalne samouprave, preduzeća i drugih organa i organizacija koja vrše javna ovlašćenja i uređuju druga pitanja od značaja za obavljanje poslova Vlade (član 43. st. 1. i 3).

Sud je, isto tako, uzeo u obzir da je Zakonom o Republičkoj upravi („Službeni glasnik Republike Srpske“ br. 118/08, 11/09, 74/10, 86/10, 24/12 i 121/12) propisano da je Republička uprava dio izvršne vlasti Republike Srpske koja vrši poslove u okviru prava i dužnosti Republike (član 2); da poslove uprave obavljaju ministarstva, republičke uprave i republičke upravne organizacije (član 12), kao i da organi uprave donose pravilnike, naredbe i uputstva, te da se pravilnikom razrađuju pojedine odredbe Zakona ili propisa Vlade (član 69. stavovi 1. i 2).

Sud je, takođe, imao u vidu da su, u skladu Zakonom o veterinarstvu u Republici Srpskoj, veterinarske organizacije: veterinarska stanica, veterinarska apoteka, veterinarska ambulanta, veterinarska bolnica i veterinarska klinika (član 2. alineja 7); da u odgajalištima priplodnih životinja, odnosno u centrima za vještačko osjemenjavanje ne mogu egzistirati zarazne bolesti, te da vlasnik odgajališta priplodnih životinja, odnosno centra za vještačko osjemenjavanje mora da uredno evidentira nabavku, zdravlje i reproduktivnu sposobnost priplodnih životinja, kao i dobijanje, proizvodnju, skladištenje i promet životinjskim sjemenom, jajnim ćelijama i embrionima, primjenom propisa o zdravstvenoj ispravnosti sjemena životinja, jajnih ćelija i embriona, kao i minimalnih uslova za obavljanje te djelatnosti, te da se u centrima za vještačko osjemenjavanje i u organizovanom prirodnom pripustu priplodnjaka, najmanje jednom godišnje vrše dijagnostička ispitivanja na zarazne i polne bolesti, dok Pravilnik o zaraznim bolestima iz stava 1. ovog člana, i uslove zdravstvene ispravnosti životinjskog sjemena, jajnih ćelija i embriona, kao i minimalnih uslova za sposobnost oplođivanja donosi ministar (član 32); da proizvodnju, skladištenje i plasiranje na tržište sjemena priplodnih životinja, jajnih ćelija i embriona priplodnih životinja, mogu da obavljaju organizacije koje ispunjavaju propisane veterinarske uslove i koje su registrovane kod Ministarstva, te da se o dobijanju, skladištenju i plasiranju na tržište sjemena priplodnih životinja, jajnih ćelija i embriona, organizacije iz stava 1. ovog člana moraju da vode propisane evidencije, dok Pravilnik o uslovima za obavljanje djelatnosti iz stava 1. ovog člana, kao i sadržaj i način vođenja evidencija propisuje ministar (član 33); da veterinarsku djelatnost obavljaju veterinarski instituti, veterinarski zavodi, veterinarske laboratorije, centri za reprodukciju, veterinarske organizacije, kao i druge organizacije koje dobiju rješenje u skladu sa ovim zakonom (članom 45. stav 1), dok je veterinarska djelatnost u smislu ovog zakona, između ostalog, dobijanje, priprema, provjera zdravstvene ispravnosti, skladištenje i distribucija životinjskog sjemena, jajnih ćelija i embriona (član 46. tačka 41). Sud je konstatovao da se termin Ministarstvo, u kontekstu ovog zakona, odnosi na Ministarstvo poljoprivrede, šumarstva i vodoprivrede. Pored ovoga, članom 193. Zakona o opštem upravnom postupku („Službeni glasnik Republike Srpske” br. 13/02, 87/07 i 50/10) propisano je da ako službeno lice nije ovlašćeno da donese rješenje, dužno je da podnese nacrt rješenja organu koje donosi rješenje, a koje parafira ovo službeno lice, dok je članom 10. stav 1. Zakona o upravnim sporovima („Službeni glasnik Republike Srpske“ br. 109/05 i 63/11) utvrđeno je da se upravni akt može pobijati ako sadrži takve nedostatke koji sprečavaju ocjenu njegove zakonitosti ili nedostatke koji ga čine ništavim.

Uzimajući u obzir navedene ustavne i zakonske odredbe Sud je, u postupku ocjenjivanja ustavnosti i zakonitosti osporene Odluke o uslovima za proizvodnju i stavljanje u promet sjemena za osjemenjavanje goveda u Republici Srpskoj, broj: 04/1-012-2-2101/14 („Službeni glasnik Republike Srpske“ broj 87/14), utvrdio da je Vlada Republike Srpske regulišući uslove za obavljanje predmetnih djelatnosti postupala suprotno članu 43. stav 3. Zakona o Vladi. Osporenom odlukom se, naime, ne utvrđuju mjere, ne osnivaju javne službe i druge organizacije, niti se njome daje saglasnost, ili potvrđuju opšti akti organa i organizacija, odnosno ne obustavljaju se od izvršenja akti ministarstava, organa jedinica lokalne samouprave, preduzeća i drugih organa i organizacija koja vrše javna ovlašćenja, te se ne uređuju druga pitanja od značaja za obavljanje poslova Vlade. Sud je, nadalje, utvrdio da je Vlada, određujući uslove za proizvodnju i stavljanje u promet sjemena za osjemenjavanje goveda, uredila, u smislu člana 33. Zakona o veterinarstvu u Republici Srpskoj, oblast iz nadležnosti resornog ministarstva. Sud je, pritom, konstatovao da predmetno regulisanje nije posljedica korišćenja ovlašćenja Vlade iz člana 4. stav 2. Zakona o Vladi, tj. nije uzrokovano nepostupanjem nadležnog ministarstva, a osporeni opšti akt, u formalnom i u materijalnom smislu, nema karakteristike akta proisteklog iz ovog zakonskog ovlašćenja. S obzirom na navedeno, Odluka o uslovima za proizvodnju i stavljanje u promet sjemena za osjemenjavanje goveda u Republici Srpskoj, suprotno principu ustavnosti i zakonitosti, nema osnov u relevantnom zakonskom normiranju, tj. ne proizlazi iz regulisanja sadržanog u višem pravnom aktu, zbog čega, suprotno članu 90. tač. 3. i 4. Ustava, osporena odluka nije u funkciji izvršenja zakona. Imajući u vidu izričitost propisivanja iz člana 43. stav 3. Zakona o Vladi i člana 33. Zakona o veterinarstvu u Republici Srpskoj, te, stoga, cijeneći da se ovlašćenje da uređuje uslove za proizvodnju i stavljanje u promet životinjskog sjemena ne može pripisati nadležnostima Vlade, Sud je utvrdio da je donoseći osporenu odluku Vlada postupila suprotno i zajemčenom načelu vladavine prava iz člana 5. stav 1. alineja 4. Ustava, kao i načelu zakonitosti iz člana 108. stav 2. Ustava. Prema mišljenju Suda, s obzirom na ranije utvrđene razloge neustavnosti i nezakonitosti Odluke, u cjelini, razmatranje navoda predlagača o nesaglasnosti pojedinih članova Odluke sa članom 10. Ustava, a u vezi sa garancijama utvrđenim tač. 1. do 3. Amandmana LVII na Ustav, kojim je dopunjeno Poglavlje o ljudskim pravima i osnovnim slobodama Ustava, i članom 52. stav 2. Ustava, nije od značaja za odlučivanje u ovoj ustavnopravnoj stvari.

Pored ovoga, u kontekstu utvrđene neustavnosti i nezakonitosti osporene odluke, a imajući u vidu da je članom 69. Zakona o republičkoj upravi („Službeni glasnik Republike Srpske” br. 118/08, 11/09, 74/10, 86/10, 24/12 i 121/12) i članom 193. Zakona o opštem upravnom postupku („Službeni glasnik Republike Srpske” br. 13/02, 87/07 i 50/10) regulisana aktivnost organa uprave, tj. dijelova izvršne vlasti, a ne Vlade integralno, Sud nije razmatrao navode o neusaglašenosti osporenih članova Odluke sa ovim zakonskim odredbama. Sud, takođe, nije razmatrao navode kojima se potencira nezakonitost Odluke kao osnov za pobijanje ovog opšteg akta u skladu sa članom 10. stav 1. Zakona o upravnim sporovima, jer isti nisu od značaja za postupak ocjene ustavnosti i zakonitosti pred Ustavnim sudom.

Povodom zahtjeva predlagača kojim traži da mu se naknade troškovi ovog postupka, Sud ističe da učesnici u postupku pred Sudom, u smislu odredbe člana 29. stav 1. Zakona o Ustavnom sudu, snose svoje troškove, te se, stoga, nisu stekli uslovi za utvrđivanje naknade istih.

Na osnovu izloženog Sud je odlučio kao u izreci ove odluke.

Ovu odluku Ustavni sud je donio u sastavu: predsjednik mr Suda Džerard Selman i sudije: Milenko Arapović, Vojin Bojanić, Amor Bukić, prof. dr Duško Medić, Irena Mojović, prof. dr Marko Rajčević i akademik prof. dr Snežana Savić.

Broj: U-96/14 27. januar 2016. godine

PREDSJEDNIK

USTAVNOG SUDA

Mr Džerard Selman, s.r.

Utvrđuje se da Odluka o uslovima za proizvodnju i stavljanje u promet sjemena… | Sudska praksa | Aktio