Ustavni sud Republike Srpske
Utvrđuje se da član 6. Zakona o izmjenama Zakona o posebnom doprinosu za solidarnost Republike Srpske („Službeni glasnik Republike Srpske" broj 42/15), u dijelu koji glasi " ... a stupa na snagu 30. maja 2015. godine", u vrijeme važenja nije bio u saglasnosti sa Ustavom Republike Srpske. Ne prihvata se inicijativa za ocjenjivanje ustavnosti člana 5. st. 1. i 2. i člana 11. stav 2. Zakona o posebnom doprinosu za solidarnost Republike Srpske („Službeni glasnik Republike Srpske" broj 52/14).
Odluka donesena 24. 02. 2016.
Predmeti (1)
U-63/14
Ocjena ustavnosti i zakonitosti
Odluka
24. 02. 2016.
Tekst odluke
Ustavni sud Republike Srpske, na osnovu člana 115. Ustava Republike Srpske, člana 60. stav 1. tačka a) i člana 61. stav 1. tačka g) Zakona o Ustavnom sudu Republike Srpske (''Službeni glasnik Republike Srpske'' br. 104/11 i 92/12), na sjednici održanoj 24. februara 2016. godine, donio je
ODLUKU
Utvrđuje se da član 6. Zakona o izmjenama Zakona o posebnom doprinosu za solidarnost Republike Srpske („Službeni glasnik Republike Srpske" broj 42/15), u dijelu koji glasi " ... a stupa na snagu 30. maja 2015. godine", u vrijeme važenja nije bio u saglasnosti sa Ustavom Republike Srpske.
Ne prihvata se inicijativa za ocjenjivanje ustavnosti člana 5. st. 1. i 2. i člana 11. stav 2. Zakona o posebnom doprinosu za solidarnost Republike Srpske („Službeni glasnik Republike Srpske" broj 52/14).
Obrazloženje
Udruženje građana "Savjest" iz Banje Luke dalo je Ustavnom sudu Republike Srpske (u daljem tekstu: Sud) inicijativu za pokretanje postupka za ocjenjivanje ustavnosti člana 5. st. 1. i 2. Zakona o posebnom doprinosu za solidarnost Republike Srpske („Službeni glasnik Republike Srpske" broj 52/14). U inicijativi se navodi da osporene zakonske odredbe nisu u saglasnosti sa članom 56. st. 1. i 2. Ustava Republike Srpske, kojim je utvrđeno da se zakonom može ograničiti ili oduzeti pravo svojine, uz pravičnu naknadu, te da se za vrijeme ratnog stanja, neposredne ratne opasnosti ili vanrednog stanja zakonom može ograničiti raspolaganje ili utvrditi poseban način korišćenja dijela sredstava pravnih i fizičkih lica. Naknadno, Cica Sekulić iz Bijeljine dala je ovom sudu inicijativu za pokretanje postupka za ocjenjivanje ustavnosti člana 11. stav 2. istog zakona. Davalac inicijative smatra da je navedena zakonska odredba suprotna članu 109. Ustava, prema kojem zakoni, drugi propisi i opšti akti državnih organa prije stupanja na snagu moraju biti objavljeni u službenom glasniku. Kako je osporenom zakonskom odredbom propisano da pojedini članovi ovog zakona stupaju na snagu 1. juna 2014. godine, dakle prije njegovog objavljivanja, time je, po mišljenju davaoca inicijative, došlo i do povrede načela zabrane povratnog dejstva zakona, drugih propisa i opštih akata iz člana 110. Ustava. Osporenim članom 5. stav 1. Zakona o posebnom doprinosu za solidarnost Republike Srpske („Službeni glasnik Republike Srpske" broj 52/14) propisano je da se poseban doprinos za solidarnost obračunava u visini od 3% od neto ličnih primanja fizičkih lica koja ostvaruju dohodak iz bilo kojeg izvora, pri čemu 50% tog iznosa pada na teret fizičkog lica (vlasnika dohotka), a 50% tog iznosa pada na teret isplatioca dohotka. Stavom 2. ovog člana određena je visina posebnog doprinosa za solidarnost koji plaćaju penzioneri, i to u zavisnosti od visine isplaćene penzije.
Odredbom člana 11. stav 1. ovog zakona njegovo važenje je ograničeno do 31. maja 2015. godine.
Prema osporenom članu 11. stav 2. ovog zakona, odredbe čl. 3, 4, 5. i 6. istog stupaju na snagu 1. juna 2014. godine.
Rješenjem broj U-74/14 od 29. oktobra 2014. godine Sud je odlučio da pokrene postupak za ocjenu ustavnosti člana 11. stav 2. Zakona o posebnom doprinosu za solidarnost Republike Srpske („Službeni glasnik Republike Srpske" broj 52/14).
S obzirom na to da je u konkretnim ustavnopravnim stvarima više davalaca inicijativa posebnim inicijativama tražilo pokretanje postupka za ocjenu ustavnosti i zakonitosti istog zakona, Sud je rješenjem broj U-63/14 od 24. juna 2015. godine spojio ove inicijative radi vođenja jedinstvenog postupka, pripajajući inicijativu Cice Sekulić, koja je zavedena pod brojem U-74/14, prvoprispjeloj inicijativi, koju je podnijelo Udruženje građana "Savjest", evidentiranoj pod brojem U-63/14.
U toku trajanja ovog postupka, u "Službenom glasniku Republike Srpske" broj 42/15 od 29. maja 2015. godine, objavljen je Zakon o izmjenama Zakona o posebnom doprinosu za solidarnost. Ovim zakonom je, između ostalog, u članu 5. osnovnog teksta Zakona brisan stav 2. (član 4.), te je, izmjenom člana 11. stav 1. osnovnog teksta Zakona, produženo njegovo važenje do 31. decembra 2015. godine. (član 5).
Prema članu 6. Zakona o izmjenama Zakona o posebnom doprinosu za solidarnost, isti će biti objavljen u "Službenom glasniku Republike Srpske", a stupa na snagu 30. maja 2015. godine.
S obzirom na činjenicu da je Zakon o izmjenama Zakona o posebnom doprinosu za solidarnost u direktnoj vezi sa osporenim odredbama Zakona o posebnom doprinosu za solidarnost, odnosno njegove izmjene se moraju uzeti u obzir prilikom donošenja odluke u ovom predmetu, Sud je, rješenjem broj U-63/14 od 30. septembra 2015. godine, odlučio da po sopstvenoj inicijativi pokrene postupak za ocjenjivanje ustavnosti člana 6. Zakona o izmjenama Zakona o posebnom doprinosu za solidarnost, u dijelu u kojem je propisano da ovaj zakon stupa na snagu 30. maja 2015. godine, što je dan nakon objavljivanja u "Službenom glasniku Republike Srpske".
U odgovoru koji je u pogledu osporenih odredaba čl. 5. st. 1. i 2. Zakona o posebnom doprinosu za solidarnost dostavila Narodna skupština navodi se da je inicijativa neosnovana, te da se u konkretom slučaju radi o pogrešnom tumačenju Ustava, kao i osporenog zakonskog rješenja. Ustavni osnov za donošenje ovog zakona je, kako se dalje navodi, sadržan u tačkama 6. i 18. Amandmana XXXII kojim je zamijenjen član 68. Ustava, prema kojima Republika uređuje i obezbjeđuje, između ostalog, zaštitu svih oblika svojine i druge odnose od interesa za Republiku. Pored toga, ukazuje se da je članovima 46, 61. i 63. Ustava utvrđeno da je svako dužan da drugome pruži pomoć u nevolji, da Republika garantuje minimum socijalne sigurnosti građana i obezbjeđuje funkcionisanje javnih službi u skladu sa zakonom, te da je obaveza plaćanja poreza i drugih dadžbina opšta i utvrđuje se prema ekonomskoj snazi obveznika. Predmetno zakonsko rješenje je, kako se u odgovoru ističe, saglasno navedenim ustavnim odredbama, jer se radi o namjenskom javnom prihodu koji ima opšti karakter, s ciljem solidarnosti i pomoći ugroženom stanovništvu čiji su stambeni objekti uništeni u poplavama. Zakonodavac je mišljenja da ovakvo propisivanje predstavlja najcjelishodnije rješenje, koje na pravno dopušten način omogućava da građani Republike Srpske pomognu jedni drugima. U pogledu osporenog člana 11. stav 2. Zakona o posebnom doprinosu za solidarnost, Narodna skupština u odgovoru navodi da član 109. stav 1. Ustava daje mogućnost da, kada postoje naročito opravdani razlozi, pojedine odredbe zakona mogu stupiti na snagu ranije, odnosno prije Ustavom utvrđenog roka od osam dana nakon objavljivanja u službenom glasilu. U konkretnom slučaju se, kako se dalje ističe, radi upravo o takvoj situaciji, jer je Narodna skupština Odlukom broj 01-877/14 od 15. juna 2014. godine ("Službeni glasnik Republike Srpske" broj 52/14) utvrdila da odredba člana 11. stav 2. Zakona o posebnom doprinosu za solidarnost ima opšti interes za Republiku Srpsku, te u skladu sa ovom odlukom odredila ranije stupanje na snagu pojedinih odredaba predmetnog zakona.
Narodna skupština Republike Srpske nije dostavila odgovor na rješenje o pokretanju postupka u pogledu člana 6. Zakona o izmjenama Zakona o posebnom doprinosu za solidarnost.
Ocjenjujući ustavnost člana 6. Zakona o izmjenama Zakona o posebnom doprinosu za solidarnost u dijelu koji glasi"... a stupa na snagu 30. maja 2015. godine", Sud je, prije svega, imao u vidu odredbu člana 109. stav 1. Ustava, prema kojoj zakoni, drugi propisi i opšti akti stupaju na snagu najranije osmog dana od dana objavljivanja, osim ako iz naročito opravdanih razloga nije predviđeno da ranije stupe na snagu.
S obzirom na to da je osporenom zakonskom odredbom propisano da ovaj zakon stupa na snagu 30. maja 2015. godine, dakle dan nakon njegovog objavljivanja, te da Narodna skupština prilikom donošenja Zakona o izmjenama Zakona o posebnom doprinosu za solidarnost nije istovremeno donijela i posebnu odluku o postojanju naročito opravdanih razloga za njegovo ranije stupanje na snagu, Sud je ocijenio da je ovakvim normiranjem došlo do povrede člana 109. stav 1. Ustava. Naime, kako iz navedene ustavne odredbe proizlazi, nakon objavljivanja opšteg akta mora proteći vremenski period od najmanje osam dana kako bi se sa njegovim sadržajem upoznali subjekti na koje se odnosi, da bi potom stupio na snagu i mogao se primjenjivati.
Imajući u vidu da osporeni Zakon o izmjenama Zakona o posebnom doprinosu za solidarnost nije stupio na pravnu snagu u skladu sa članom 109. stav 1. Ustava, Sud je utvrdio da se radi o neustavnom zakonu sa formalnog aspekta.
Prilikom ocjene ustavnosti člana 5. st. 1. i 2. i člana 11. stav 2. Zakona o posebnom doprinosu za solidarnost Republike Srpske („Službeni glasnik Republike Srpske" broj 52/14), Sud je, prije svega, imao u vidu da je odredbom tačaka 6. i 18. Amandmana XXXII na Ustav Republike Srpske, kojim je zamijenjen član 68. Ustava, utvrđeno da Republika uređuje i obezbjeđuje, pored ostalog, svojinske i obligacione odnose i zaštitu svih oblika svojine, kao i druge odnose od interesa za Republiku, u skladu sa Ustavom. Nadalje, prema članu 61. Ustava, Republika jemči minimum socijalne sigurnosti građana i obezbjeđuje funkcionisanje javnih službi, u skladu sa zakonom, dok je članom 46. Ustava utvrđeno da je svako dužan da drugom pruži pomoć u nevolji i da učestvuje u otklanjanju opšte opasnosti. Pored toga, članom 70. stav 2. Ustava propisano je da Narodna skupština donosi zakone, druge propise i opšte akte. Saglasno navedenim ustavnim ovlašćenjima, a s ciljem prikupljanja dijela sredstava za sanaciju štete na stambenim i privrednim objektima, infrastrukturi, objektima obrazovanja, javnih službi i dr., koja je nastala kao posljedica elementarnih nepogoda koje su zadesile Republiku Srpsku u 2014. godini, donesen je Zakon o posebnom doprinosu za solidarnost. Ovim zakonom su određeni obveznici, osnovica, način obračunavanja, prijavljivanja, plaćanja i naplate posebnog doprinosa za solidarnost. Tako je, između ostalog, osporenom odredbom člana 5. st. 1. i 2. predmetnog zakona definisana, u procentima, visina ovog doprinosa koji plaćaju fizička lica koja ostvaruju dohodak iz bilo kojeg izvora, te iznos koji plaćaju penzioneri, u zavisnosti od visine isplaćene penzije.
Ocjenjujući ove zakonske odredbe, Sud je utvrdio da ovakvim propisivanjem nisu narušene garancije iz člana članom 56. st. 1. i 2. Ustava, na koje se ukazuje u inicijativi. Zakonodavac je, naime, u konkretnom slučaju, u okviru svojih ustavnih ovlašćenja i obaveza, a s ciljem zaštite ustavnih garancija o socijalnoj sigurnosti i zaštiti zdravlja građana, u pravcu ublažavanja štete na materijalnim dobrima kao posljedice elemetarnih nepogoda koje su zadesile Republiku, propisao način obezbeđivanja namjenskih sredstava u vidu izdvajanja solidarnog doprinosa iz dohotka od fizičkih lica koja ostvaruju lična primanja i penzije. Ovakvio normiranje, po ocjeni Suda, predstavlja odraz cjelishodne procjene zakonodavca i politike u uređivanju predmetnih odnosa, a ovaj Sud, shodno odredbi člana 115. Ustava, nije nadležan da ocjenjuje cjelishodnost ili opravdanost pojedinih zakonskih rješenja. U odnosu na osporeni član 11. stav 2. Zakona o posebnom doprinosu za solidarnost Republike Srpske, kojim je propisano da odredbe čl. 3, 4, 5. i 6. istog stupaju na snagu 1. juna 2014. godine, dakle da u tom dijelu zakon ima povratno dejstvo, Sud je ocijenio da ovakvim propisivanjem nije došlo do povrede člana 109. Ustava, kako to smatra jedan od davalaca inicijativa. Prilikom ove ocjene Sud je, prije svega, imao u vidu odredbu člana 110. stav 2. Ustava, kojim je utvrđeno da se zakonom može odrediti da pojedine njegove odredbe, ako to zahtijeva opšti interes utvrđen u postupku donošenja zakona, imaju povratno dejstvo. S obzirom na činjenicu da je Narodna skupština Republike Srpske, dana 15. juna 2014. godine, u postupku donošenja predmetnog zakona, donijela Odluku broj 01-877/14 ("Službeni glasnik Republike Srpske" broj 52/14), kojom je utvrdila da odredba člana 11. stav 2. ovog zakona ima opšti interes za Republiku Srpsku, ova zakonska odredba, po ocjeni Suda, nije suprotna ustavnom načelu zabrane povratnog dejstva opštih akata. S obzirom na činjenicu da je osporeni zakon prestao da važi 31. decembra 2015. godine, Sud je ustavnost osporenih odredaba ovog zakona ocijenio u vrijeme njihovog važenja.
Na osnovu izloženog odlučeno je kao u izreci ove odluke.
Ovu odluku Ustavni sud je donio u sastavu: predsjednik Suda mr Džerard Selman i sudije: Milenko Arapović, Vojin Bojanić, Amor Bukić, Zlatko Kulenović, prof. dr Duško Medić, Irena Mojović, prof. dr Marko Rajčević i akademik prof. dr Snežana Savić.
Broj: U-63/14
24. Februar 2016. godine
PREDSJEDNIK
USTAVNOG SUDA
Mr Džerard Selman, s.r.