Ustavni sud Republike Srpske
Utvrđuje se da član 3. Uredbe o prioritetnoj pomoći za sanaciju štete na stambenim objektima izazvane poplavama u Republici Srpskoj u maju 2014. godine („Službeni glasnik Republike Srpske“ br. 53/14, 59/14 i 78/14) nije u saglasnosti sa Ustavom Republike Srpske i Zakonom o Fondu solidarnosti za obnovu Republike Srpske („Službeni glasnik Republike Srpske“ broj 52/14).
Odluka donesena 24. 02. 2016.
Predmeti (1)
U-102/14
Ocjena ustavnosti i zakonitosti
Odluka
24. 02. 2016.
Tekst odluke
Ustavni sud Republike Srpske, na osnovu člana 115. Ustava Republike Srpske, člana 40. stav 5. i člana 60. stav 1. tač. a) i b) Zakona o Ustavnom sudu Republike Srpske (“Službeni glasnik Republike Srpske” br 104/11 i 92/12), na sjednici održanoj 24. februara 2016. godine, donioje
ODLUKU
Utvrđuje se da član 3. Uredbe o prioritetnoj pomoći za sanaciju štete na stambenim objektima izazvane poplavama u Republici Srpskoj u maju 2014. godine („Službeni glasnik Republike Srpske“ br. 53/14, 59/14 i 78/14) nije u saglasnosti sa Ustavom Republike Srpske i Zakonom o Fondu solidarnosti za obnovu Republike Srpske („Službeni glasnik Republike Srpske“ broj 52/14).
Obrazloženje
Miroslav Janjić iz Teslića dao je Ustavnom sudu Republike Srpske inicijativu za pokretanje postupka za ocjenjivanje ustavnosti i zakonitosti člana 3. Uredbe o prioritetnoj pomoći za sanaciju štete na stambenim objektima izazvane poplavama u Republici Srpskoj u maju 2014. godine („Službeni glasnik Republike Srpske“ broj 53/14) (u daljem tekstu: Uredba). U inicijativi, kao i u kasnije dostavljenom zahtjevu za hitno postupanje po ovoj inicijativi, pored ostalog, navedeno je da je osporenim članom Uredbe, bez pravnog osnova, ograničeno značenje člana 3. st. 1. i 2. Zakona o Fondu solidarnosti za obnovu Republike Srpske, odnosno da se, umjesto regulisanja tehnike dodjele jednokratne novčane pomoći, Uredbom propisuje koja lica ostvaruju pravo na takvu pomoć, i to na način koji je suprotan propisivanju u navedenom članu Zakona o Fondu solidarnosti za obnovu Republike Srpske. U vezi s tim davalac inicijative naglašava da, iako navedenim zakonskim odredbama ničim nije uslovljeno pravo na ostvarivanje jednokratne novčane pomoći, osim da se radi o jednom od decidirano nabrojanih objekata i da je nastupila direktna materijalna šteta u poplavi iz maja 2014. godine, osporenom odredbom Uredbe je propisano da je za ostvarivanje prava na jednokratnu novčanu pomoć neophodno da je vlasnik stambenog objekta trajno stanovao u njemu prije 15. maja 2014. godine. Navodeći da je Vlada Republike Srpske ovom Uredbom izašla izvan okvira materije koju reguliše Zakon na osnovu koga je donesena i da, zbog propisanog ograničenja trajanja elektronske kartice i dovođenja u pitanje mogućnosti ostvarivanja Zakonom utvrđenih prava određenim kategorijama lica, davalac inicijative predlaže da Ustavni sud utvrdi da osporeni član 3. Uredbe nije u saglasnosti sa Ustavom i Zakonom. U odgovoru Vlade Republike Srpske na navode iz date inicijative, pored ostalog, ističe se da se u inicijativi potpuno neosnovano ukazuje na nedostatke materijalno pravnog osnova za donošenje Uredbe, odnosno da je Vlada upravo na osnovu zakonskog ovlašćenja sadržanog u članu 10. stav 3. Zakona o Fondu solidarnosti za obnovu Republike Srpske propisala način, uslove, korisnike, postupak, oblik i obim ostvarivanja prava na sredstva za obnovu Republike Srpske, odnosno prioritetnu sanaciju štete na stambenim objektima. U Vladi smatraju da je na osnovu zakonskog opredjeljenja namjene sredstava za sanaciju stambenih objekata osporenom Uredbom pojašnjeno šta se smatra stambenim objektom i da je savim jasno da se stambenim objektom, ni u smislu Zakona ni Uredbe, ne može smatrati objekat koji ne služi za stanovanje. Pored toga, naglašavaju da su sredstva koja su dodijeljena putem elektronskih kartica sredstva prioritetne pomoći, odnosno sredstva kojima se stvaraju mogućnosti ponovnog stanovanja u stambenim objektima u kojima su građani stanovali prije i u vrijeme poplave. Zbog svega navedenog predlažu da Sud ne prihvati inicijativu za pokretanje postupka za ocjenjivanje ustavnosti i zakonitosti člana 3. Uredbe. Uredbu o prioritetnoj pomoći za sanaciju štete na stambenim objektima izazvane poplavama u Republici Srpskoj u maju 2014. godine („Službeni glasnik Republike Srpske“ broj 53/14), donijela je Vlada Republike Srpske na 14. posebnoj sjednici, održanoj 20. juna 2014. godine, a na osnovu člana 10. st. 2. i 3. Zakona o Fondu solidarnosti za obnovu Republike Srpske („Službeni glasnik Republike Srpske“ br. 52/14) i člana 43. stav 2. Zakona o Vladi Republike Srpske („Službeni glasnik Republike Srpske“ broj 118/08). Osporenim članom 3. Uredbe propisano je da pravo na sredstva pomoći za sanaciju štete na stambenim objektima, u skladu sa ovom uredbom, imaju isključivo fizička lica koja su vlasnici stambenih objekata upisanih u Registar, a u kojima su trajno stanovali prije 15. maja 2014. godine (stav 1) i, ako je poplavljeni objekat koristilo lice koje nije vlasnik objekta, ali je objekat koristilo za stanovanje, kao podstanar i u objektu koristilo vlastiti namještaj, ima pravo na sredstva prioritetne pomoći umjesto vlasnika tog objekta (stav 2).
Sud je, u postupku ocjenjivanja ustavnosti i zakonitosti člana 3. Uredbe o prioritetnoj pomoći za sanaciju štete na stambenim objektima izazvane poplavama u Republici Srpskoj u maju 2014. godine („Službeni glasnik Republike Srpske“ br. 53/14, 59/14 i 78/14) imao u vidu sljedeće odredbe Ustava Republike Srpske: član 10, kojim je utvrđeno da su građani Republike Srpske ravnopravni u slobodama, pravima i dužnostima, jednaki su pred zakonom i uživaju istu pravnu zaštitu bez obzira na rasu, pol, jezik, nacionalnu pripadnost, vjeroispovijest, socijalno porijeklo, rođenje, obrazovanje, imovno stanje, političko i drugo uvjerenje, društveni položaj ili drugo lično svojstvo; član 68, koji je zamijenjen Amandmanom XXXII na Ustav Republike Srpske, tačka 12, kojim je, između ostalog, propisano da Republika uređuje i obezbjeđuje socijalno osiguranje i druge oblike socijalne zaštite; član 69. st. 2. i 4, prema kome zakonodavnu vlast u Republici Srpskoj vrši Narodna skupština i Vijeće naroda, a izvršnu vlast vrši Vlada; član 90. st. 3. i 4. kojim je propisano da Vlada obezbjeđuje provođenje i izvršava zakone, druge propise i opšte akte i donosi uredbe, odluke i druga akta za izvršavanje zakona, i član 108. stav 2, prema kome propisi i drugi opšti akti moraju biti u saglasnosti sa zakonom. Pored navedenih ustavnih odredbi, Sud je imao u vidu i odredbe Zakona o Fondu solidarnosti za obnovu Republike Srpske („Službeni glasnik Republike Srpske“ broj 52/14), kojim je propisano da se štetom, u smislu ovog zakona, smatra direktna materijalna šteta na stambenim objektima, privrednim objektima, energetskim objektima, poljoprivrednim objektima, opremi, mehanizaciji, usjevima i zasadima, stočnom fondu, saobraćajnoj infrastrukturi, objektima vodosnabdijevanja i kanalizacije, objektima vodozaštite i hidromelioracionim objektima i objektima javnih institucija izazvana poplavama u Republici Srpskoj u maju 2014. godine (član 3. stav 2), kao i član 10. ovog zakona kojim je propisano da se sanacija stambenih objekata oštećenih poplavama prioritetno vrši putem dodjele jednokratne novčane pomoći u vrijednosti do 5.000 KM po korisniku sredstava (stav 2.) i da uslove, način, korisnike, postupak, oblik i obim korišćenja sredstava za sanaciju štete iz stava 1. t. 1) do 9) i stava 2. ovog člana propisuje Vlada svojim aktima, na prijedlog Upravnog odbora Fonda (stav 3). Takođe, Sud je imao u vidu i odredbe člana 43. st. 1. i 2. Zakona o Vladi Republike Srpske („Službeni glasnik Republike Srpske“ broj 118/08) kojima je regulisana nadležnost Vlade za donošenje uredbi i određena njihova pravna priroda. Iz navedenih odredaba Ustava, po ocjeni Suda, proizlazi da se pitanja koja se odnose na obnovu Republike Srpske koja podrazumjeva sanaciju štete izazvane poplavama u 2014. godini, uređuju zakonom, te da se, u skladu sa članom 43. stav 2. Zakona o Vladi Republike Srpske („Službeni glasnik Republike Srpske“ broj 118/08), uredbom bliže uređuju odnosi od značaja za izvršavanje zakona.
Imajući u vidu navedenu odredbu člana 3, stav 2. Zakona o Fondu solidarnosti za obnovu Republike Srpske, kojom je, pored ostalog, decidirano određeno da se štetom u smislu ovog zakona smatra direktna materijalna šteta nastala na stambenim objektima, Sud je ocijenio da to podrazumijeva štetu na svim poplavljenim objektima namijenjenim za stanovanje i to bez obzira da li je i ko je u njima stanovao i u kojem vremenskom periodu. Polazeći od navedenog, Sud je ocijenio da Vlada nije imala ovlašćenje da svojim propisom odredi da pravo na sredstva pomoći za sanaciju štete na stambenim objektima imaju isključivo fizička lica koja su vlasnici stambenih objekata upisanih u Registar, u kojem su trajno stanovali prije 15. maja 2014. godine, i, umjesto vlasnika, korisnik poplavljenog objekta koji nije vlasnik objekta, ali je objekat koristio za stanovanje, kao podstanar i u objektu koristio vlastiti namještaj, jer u Zakonu o Fondu solidarnosti za obnovu Republike Srpske, ne postoji takvo ograničenje. Naime, Vlada je, uređujući na ovaj način odnose iz nadležnosti zakonodavnog organa, prekoračila svoja ustavna ovlašćenja iz člana 69. st. 2. i 4. Ustava Republike Srpske. Pored toga, po ocjeni Suda, osporena odredba nije donesena u cilju izvršavanja zakona, već je njome izvršeno neposredno uređivanje odnosa kakvo Zakon o Fondu solidarnosti za obnovu Republike Srpske ne predviđa, što osporenu odredbu člana 3. Uredbe čini nesaglasnom i sa članom 90. st. 3. i 4. i članom 108. stav 2. Ustava Republike Srpske. Cijeneći da je u toku prethodnog postupka pravno stanje potpuno utvrđeno i prikupljeni podaci pružaju pouzdan osnov za odlučivanje, Sud je, na osnovu člana 40. stav 5. Zakona o Ustavnom sudu Republike Srpske („Službeni glasnik Republike Srpske“ br. 104/11 i 94/12), u ovom predmetu odlučio bez donošenja rješenja o pokretanju postupka.
Na osnovu izloženog Sud je odlučio kao u izreci ove odluke.
Ovu odluku Ustavni sud je donio u sastavu: predsjednik Suda mr Džerard Selman i sudije: Milenko Arapović, Vojin Bojanić, Amor Bukić, Zlatko Kulenović, prof. dr Duško Medić, Irena Mojović, prof. dr Marko Rajčević i akademik prof. dr Snežana Savić.
Broj: U-102/14
24. Februar 2016. godine
PREDSJEDNIK
USTAVNOG SUDA
Mr Džerard Selman, s.r.