Aktio
← Sva sudska praksa

Ustavni sud Republike Srpske

Odbija se prijedlog za utvrđivanje neustavnosti i nezakonitosti člana 35. stav 1. Odluke o uređenju prostora i građevinskom zemljištu („Službeni glasnik Grada Bijeljina“ broj 11/14).

Odluka donesena 27. 04. 2016.

Odluka je preuzeta sa stranice ustavnisud.org i prikazana informativno. Za pravno obavezujući tekst odluke kontaktirajte nadležni sud.

Predmeti (1)

U-68/15

Ocjena ustavnosti i zakonitosti

Odluka

27. 04. 2016.

Tekst odluke

Ustavni sud Republike Srpske, na osnovu člana 115. Ustava Republike Srpske i člana 60. stav 1. tačka d) Zakona o Ustavnom sudu Republike Srpske („Službeni glasnik Republike Srpske“ broj 104/11 i 92/12), na sjednici održanoj 27. aprila 2016. godine, donioje

ODLUKU

Odbija se prijedlog za utvrđivanje neustavnosti i nezakonitosti člana 35. stav 1. Odluke o uređenju prostora i građevinskom zemljištu („Službeni glasnik Grada Bijeljina“ broj 11/14).

Obrazloženje

"Mihajlović" d.o.o. Bijeljina, koje zastupa punomoćnik Savo Bojanović, advokat iz Bijeljine, podnijelo je Ustavnom sudu Republike Srpske (u daljem tekstu: Sud) prijedlog za ocjenu ustavnosti i zakonitosti člana 35. stav 1. Odluke o uređenju prostora i građevinskom zemljištu („Službeni glasnik Grada Bijeljina“ broj 11/14), koju je donijela Skupština Grada Bijeljina. Predlagač smatra da je navedeni pravni osnov za donošenje osporene odluke manjkav, jer nisu, osim člana 73. stav 2. Zakona o uređenju prostora i građenju („Službeni glasnik Republike Srpske“ broj 40/13), navedeni i drugi relevantni propisi, tj. podzakonski akti koji regulišu ovu oblast. Uz to, navodi da je odredbom člana 73. stav 1. pomenutog zakona propisana dužnost investitora izgradnje objekta na gradskom građevinskom zemljištu da prije dobijanja građevinske dozvole plati rentu i naknadu troškova uređenja gradskog građevinskog zemljišta, te da je ova dužnost investitora predviđena i članom 21. predmetnog opšteg akta. Nadalje, ističe da se prilikom promjene namjene postojećeg legalno izgrađenog objekata, čiji je vlasnik u postupku pribavljanja građevinske dozvole, shodno tada važećim propisima, izmirio obaveze po tom osnovu predmetna naknada, bez bilo kakvog građenja, utvrđuje kao pozitivna razlika između naknade koja bi bila utvrđena za raniju namjenu prema ovoj odluci i naknade za novu namjenu. Time je, po mišljenju podnosioca prijedloga, došlo do povrede opšteg principa pravne sigurnosti i principa zabrane povratnog dejstva opštih akata iz člana 110. Ustava Republike Srpske, kao i člana 73. stav 1. Zakona o uređenju prostora i građenju. Predlaže da Sud utvrdi da je osporena odredba Odluke neustavana i nezakonita. U odgovoru koji je za Skupštinu Grada Bijeljina, kao donosioca osporene odluke, dalo Odjeljenje za stambeno-komunalne poslove i zaštitu životne sredine Gradske uprave Grada Bijeljina, osporeni su navodi podnosioca prijedloga. Nakon citiranja odredbi člana 2. stav 2. tačka t) podtačka 10), člana 73. st. 2. i 5. i člana 194. stav 5. tačka 1) Zakona o uređnju prostora i građenju („Službeni glasnik Republike Srpske“ broj 40/13) i osporene odredbe Odluke, ističe se da je članom 7. stav 2. i članom 23. stav 2. Pravilnika o obračunu naknade troškova uređenja gradskog građevinskog zemljišta („Službeni glasnik Republike Srpske“ br. 95/13, 22/14 i 34/14 ‒ prečišćeni tekst) propisano da se naknada za troškove uređenja gradskog građevinskog zemljišta obračunava i plaća za izgradnju i legalizaciju objekata, kao i za rekonstrukciju, dogradnju i nadogradnju objekata, ako se tim radovima povećava korisna površina objekta, izuzev u slučajevima propisanim zakonom, te da investitor koji vrši rekonstrukciju objekta u okviru postojećih gabarita legalno izgrađenog objekta ne plaća naknadu za troškove uređenja gradskog građevinskog zemljišta osim ako je tim radovima došlo povećanja korisne površine postojećeg objekta. S obzirom na izloženo, smatraju da je osporeno rješenje saglasno sa članom 73. stav 2. Zakona o uređenju prostora i građenju.

Odluku o uređenju prostora i građevinskom zemljištu („Službeni glasnik Grada Bijeljina“ broj 11/14) donijela je Skupština Grada Bijeljina, na osnovu člana 30. stav 1. alineja 2. Zakona o lokalnoj samoupravi („Službeni glasnik Republike Srpske“ br. 101/04, 42/05, 118/05 i 98/13) i člana 191, a u vezi sa članom 65. stav 3, članom 69. stav 1, članom 73. stav 2, članom 80. stav 1, članom 83. stav 1, članom 125. stav 2. i članom 134. stav 2. Zakona o uređenju prostora i građenju („Službeni glasnik Republike Srpske“ broj 40/13), te člana 38. stav 2. tačka b) Statuta Grada Bijeljina („Službeni glasnik Grada Bijeljina“ br. 8/13 i 27/13), na sjednici održanoj 11. juna 2014. godine. Ovom odlukom se, između ostalog, određuje gradsko građevinsko zemljište i ostalo građevinsko zemljište na teritoriji grada Bijeljina, uslovi i način raspolaganja gradskim građevinskim zemljištem i ostalim građevinskim zemljištem u svojini Grada Bijeljina, naknada za uređenje gradskog građevinskog zemljišta i način plaćanja ove naknade i naknade za rentu (član 1).

Osporenim članom 35. stav 1. Odluke je propisano da se iznos naknade, ako se mijenja namjena postojećeg objekta ili pojedinog dijela objekta u namjenu za koju je propisana veća naknada za uređenje gradskog građevinskog zemljišta, utvrđuje kao pozitivna razlika između naknade za uređenje gradskog građevinskog zemljišta, koja bi prema ovoj Odluci bila utvrđena za raniju namjenu i naknade za uređenje gradskog građevinskog zemljišta za novu namjenu, uzimajući u obzir eventualne promjene u korisnoj površini građevine i drugim elementima relevantnim za utvrđivanje ove naknade.

U postupku ocjenjivanja ustavnosti i zakonitosti osporene odredbe Odluke o uređenju prostora i građevinskom zemljištu („Službeni glasnik Grada Bijeljina“ broj 11/14) Sud je imao u vidu da je odredbama Ustava Republike Srpske utvrđeno: da se zakonom uređuje zaštita, korišćenje, unapređivanje i upravljanje dobrima od opšteg interesa, kao i plaćanje naknade za korišćenje dobara od opšteg interesa i gradskog građevinskog zemljišta (član 59. stav 2), da Republika i opština budžetom utvrđuju javne prihode i javne rashode, te da su sredstva budžeta porezi, takse i drugi zakonom utvrđeni prihodi (član 62), da opština preko svojih organa u skladu sa zakonom uređuje i obezbjeđuje korišćenje gradskog građevinskog zemljišta, izvršava zakone, druge propise i opšte akte Republike čije izvršavanje je povjereno opštini, te obezbjeđuje izvršavanje propisa i opštih akata opštine (član 102. stav 1. tač. 3. i 6), kao i da propisi i drugi opšti akti moraju biti u saglasnosti sa zakonom (član 108. stav 2).

Pored toga, Sud je imao u vidu da je odredbama Ustava Republike Srpske, u odnosu na koje davalac inicijative osporava navedenu odredbu, utvrđeno da se ustavno uređenje Republike temelji, između ostalog, i na vladavini prava (član 5. stav 1. alineja 4) i da zakoni, drugi propisi i opšti akti ne mogu imati povratno dejstvo, te da se samo zakonom može odrediti da pojedine njegove odredbe, ako to zahtijeva opšti interes utvrđen u postupku donošenja zakona, imaju povratno dejstvo (član 110. stavovi 1. i 2).

Ustavom utvrđena nadležnost opštine/grada je detaljnije uređena Zakonom o lokalnoj samoupravi („Službeni glasnik Republike Srpske“ br. 101/04, 42/05, 118/05 i 98/13), kojim je propisano da samostalne nadležnosti opštine obuhvataju, između ostalih, praćenje stanja uređenja prostora i naselja na svojoj teritoriji i obezbjeđivanje korišćenja građevinskog zemljišta, davanje građevinskog zemljišta na korišćenje, utvrđivanje naknade za uređivanje i korišćenje građevinskog zemljišta i staranje o njegovom uređivanju, unapređivanju i zaštiti (član 13. al. 2. i 4).

Zakonom o uređenju prostora i građenju („Službeni glasnik Republike Srpske“ br. 40/13, 106/15 i 3/16) je propisano: da se građevinsko zemljište koristi prema njegovoj namjeni, na način kojim se obezbjeđuje njegovo racionalno korišćenje u skladu sa zakonom, dok se o uređenju istog brine jedinica lokalne samouprave u skladu sa zakonom (član 67); da skupština jedinice lokalne samouprave odlukom o uređenju prostora i građevinskom zemljištu određuje gradsko građevinsko zemljište, kao: zemljište koje je pretežno izgrađeno i čini prostorno funkcionalnu cjelinu u gradu i naselju gradskog karaktera, zemljište obuhvaćeno granicama urbanističkog plana grada ili naselja gradskog karaktera i ono koje je predviđeno za proširenje grada ili naselja gradskog karaktera, te zemljište na drugim područjima predviđenim za stambenu i drugu izgradnju, kao što su prigradska naselja, ili druga veća naselja, rekreaciono-turistički centri, područja predviđena za izgradnju kuća za odmor i oporavak i druge slične namjene (član 69. stav 1); da je uređeno građevinsko zemljište komunalno opremljeno za građenje u skladu sa sprovedbenim dokumentom prostornog uređenja, tj. ima izgrađen pristupni put, obezbijeđeno snabdijevanje električnom energijom, vodom i druge posebne uslove, dok je neuređeno građevinsko zemljište ono koje nije u potpunosti komunalno opremljeno, te da uređenje gradskog građevinskog zemljišta vrši jedinica lokalne samouprave, što obuhvata njegovo pripremanje: istražne radove, izradu geodetskih, geoloških, inženjerko-seizmoloških i drugih podloga, izradu analize svojinskih prava na zemljištu, planske i tehničke dokumentacije, programa za uređenje zemljišta, raseljavanje, rušenje objekata, saniranje terena i druge radove, te opremanje: izgradnju objekata komunalne infrastrukture, izgradnju i uređenje površina javne namjene planiranih sprovedbenim dokumentom prostornog uređenja (član 71); da finansiranje uređenja gradskog građevinskog zemljišta i izrade dokumenta prostornog uređenja vrši jedinica lokalne samouprave iz sredstava ostvarenih, pored ostalog, od naknade na osnovu prirodnih i lokacijskih pogodnosti gradskog građevinskog zemljišta i pogodnosti već izgrađene komunalne infrastrukture koje mogu nastati prilikom korišćenja tog zemljišta (renta) i naknade za uređenje građevinskog zemljišta (član 72); da je investitor izgradnje objekta na gradskom građevinskom dužan da prije dobijanja građevinske dozvole plati rentu i naknadu za troškove uređenja gradskog građevinskog zemljišta, koja se utvrđuje u skladu sa odredbama ovog zakona, propisa donesenih na osnovu njega i odluke skupštine jedinice lokalne samouprave iz člana 69. stav 1. ovog zakona, te da pravilnik kojim se regulišu struktura, elementi i način obračuna naknade troškova uređenja gradskog građevinskog zemljišta donosi ministar (član 73. st. 1. i 5); i da se iznos naknade za troškove uređenja gradskog građevinskog zemljišta i iznos rente utvrđuje po jedinici korisne površine objekta (KM/m2) sadržane u projektu na osnovu kojeg se izdaje građevinska dozvola (član 74. stav 2); da naknada za uređenje gradskog građevinskog zemljišta obuhvata stvarne troškove pripremanja i opremanja građevinskog zemljišta, tj. stvarne troškove planirane izgradnje komunalne i druge infrastrukture i uređenje javnih površina prema sprovedbenom dokumentu prostornog uređenja koji se donosi za područje predmetne izgradnje ili prema urbanističkom planu jedinice lokalne samouprave, stručnom mišljenju i urbanističko-tehničkim uslovima do donošenja sprovedbenog dokumenta prostornog uređenja, izračunata po kvadratnom metru korisne površine ukupno planiranih objekata, dok se iznos ove naknade utvrđuje saglasno programu uređenja gradskog građevinskog zemljišta, troškovniku radova komunalne i druge infrastrukture i uređenja javnih površina, koji su sastavni dio pomenutih dokumenata prostornog uređenja i planiranom obimu ukupne izgradnje, tj. načina korišćenja zemljišta određenog dokumentom prostornog uređenja (član 77. st. 1. i 2); da se visina rente po zonama i ostali uslovi za njen obračun utvrđuju odlukom skupština jedinice lokalne samouprave, a kao osnovica za njeno izračunavanje služi prosječna, konačna, građevinska cijena jednog kvadratnog metra korisne površine stambenog i poslovnog prostora iz prethodne godine za područje jedinice lokalne samouprave, koja se množi sa koeficijentom razvijenosti jedinice lokalne samouprave. Prosječnu konačnu građevinsku cijenu skupština jedinice lokalne samouprave utvrđuje odlukom svake godine, najkasnije do 31. marta tekuće godine, na osnovu predračuna iz glavnog projekta za izdate građevinske dozvole u prethodnoj godini (član 80); da se prema prirodnim i lokacijskim pogodnostima gradsko građevinsko zemljište dijeli na najviše šest zona, koje se utvrđuju odlukom iz člana 69. stav 1. Zakona (član 81); da se visina rente utvrđuje u procentu u okviru datih raspona za pojedine zone od prosječne konačne građevinske cijene iz člana 80. Zakona, i to: u prvoj zoni do 6%, u drugoj do 5%, u trećoj do 4%, u četvtoj do 3%, u petoj do 2% i u šestoj zoni do 1%, s tim da se visina rente u dijelu prve zone, koji se utvrdi kao posebno pogodan za građenje-potpuno izgrađena komunalna infrastruktura, dodatno uvećava do 20%, a za objekte koji mogu imati negativan uticaj na životnu sredinu, prirodne vrijednosti i kulturno-istorijska dobra visina rente se dodatno uvećava do 20%, bez obzira na zonu (član 82). Iz navedenih ustavnih i zakonskih odredbi, po ocjeni Suda, proizlazi da skupština jedinice lokalne samouprave preko svojih organa, pored ostalog, uređuje i obezbjeđuje vršenje poslova uređenja, korišćenja i zaštite prostora i građevinskog zemljišta, te da u vršenju svojih poslova donosi propise i druge akte. Kako je Zakonom o uređenju prostora i građenju propisan način uređivanja građevinskog zemljišta, koji obuhvata pripremu građevinskog zemljišta za komunalno opremanje, a naročito izgradnju komunalnih objekata i uređaja komunalne infrastrukture, te da za komunalno opremanje građevinskog zemljišta investitor plaća naknadu, to je odredbama čl. 69, 71, 73, 74, 77, 80, 81. i 82. ovog zakona predviđeno da uslove, način i postupak plaćanja naknade, u zavisnosti od stepena opremljenosti građevinskog zemljišta, učešća investitora u komunalnom opremanju, propisuje skupština jedinice lokalne samouprave.

Saglasno navedenim odredbama Zakona, po ocjeni Suda, Skupština Grada Bijeljina je donijela Odluku o uređenju prostora i građevinskom zemljištu („Službeni glasnik Grada Bijeljina“ broj 11/14), kojom je odredila gradsko građevinsko zemljište i ostalo građevinsko zemljište na teritoriji grada Bijeljina, uslove i način raspolaganja istim u svojini Grada Bijeljina, naknadu za uređenje gradskog građevinskog zemljišta i naknadu za rentu, obveznike plaćanja naknade, način obračuna naknade, te odredila zone na području grada i prema tome utvrdila visinu i način plaćanja naknade za uređenje gradskog građevinskog zemljišta.

Osporenim članom 35. stav 1. Odluke propisan je način izračunavanja naknade za uređenje građevinskog zemljišta prilikom promjene namjene postojećeg objekta ili dijela objekta, tako da ista predstavlja razliku između naknade za raniju namjenu i naknade za novu namjenu, izračunate po odredbama predmetne odluke uzimajući u obzir eventualnu promjenu korisne površine građevine i drugih relevantnih elemenata za utvrđivanje ove naknade. Sud je utvrdio da se Skupština Grada Bijeljina uređujući ovo pitanje kretala u granicama svojih ustavnih i zakonskih ovlašćenja. Pri tome, Sud je imao u vidu da je Zakonom o uređenju prostora i građenju predviđena mogućnost promjene namjene, definisana kao izvođenje građevinskih radova (uključujući građevinsko-zanatske i instalaterske radove) kojima se mijenja namjena data u građevinskoj dozvoli na osnovu koje je objekat izgrađen, kao i rekonstrukcije, tj. izvođenja građevinskih i drugih radova u svrhu promjene namjene, radova sanacije na postojećem objektu kojima se mijenjaju konstruktivni elementi koji mogu uticati na stabilnost objekta ili njegovih pojedinih dijelova, ugrađivanje novih instalacija ili opreme, mijenjanje tehnoloških procesa ili vanjskog izgleda objekta i mijenjaju se uslovi u građevinskoj dozvoli na osnovu koje je objekat izgrađen (član 2. stav 2. tačka t) podtačke 9) i 10).

S obzirom da iz navedenih odredaba Zakona proizlazi obaveza plaćanja naknade po jedinici obračuna, tj. jednog kvadratnog metra korisne površine stambenog ili stambeno-poslovnog objekta, to je Skupština Grada Bijeljina, po ocjeni Suda, bila ovlašćena da osporenom odredbom člana 35. stav 1. Odluke propiše način izračunavanja i obavezu plaćanja naknade za korišćenje građevinskog zemljišta i u slučaju promjene namjene, uslovljavajući to, zakonom propisanim kriterijumom, povećanjem korisne površine objekta ili njegovog dijela, kao i drugim relevantnim elementima za utvrđivanje iste. Dakle, utvrđivanje obaveze plaćanja predmetne naknade, u konkretnom slučaju, direktno je zavisno od promjene kvadrature korisne površine i drugih relevantnih elemenata za obračun iste. Pri tome, Sud, saglasno članu 115. Ustava Republike Srpske, nije nadležan da ocjenjuje cjelishodnost i primjenu osporene odredbe Odluke, odnosno visinu naknade, na što se prijedlogom, takođe, ukazuje.

Sud je, takođe, ocijenio da propisivanjem iz člana 35. stav 1. Odluke nisu povrijeđeni opšti princip pravne sigurnosti i princip zabrane povratnog dejstva opštih akata iz člana 110. Ustava Republike Srpske, kao ni član 73. stav 1. Zakona o uređenju prostora i građenju („Službeni glasnik Republike Srpske“ br. 40/13, 106/15 i 3/16). Nezadovoljstvo podnosioca prijedloga načinom na koji osporeni član Odluke reguliše obračun naknade za uređenje građevinskog zemljišta prilikom promjene namjene objekta ili njegovog dijela, a koja je utvrđena građevinskom dozvolom i njegov subjektivni osjećaj u pogledu primjene zakonskih odredbi i osporene odredbe ove odluke nisu od ustavnopravnog značaja.

Na osnovu izloženog odlučeno je kao u izreci ove odluke.

Ovu odluku Ustavni sud je donio u sastavu: predsjednik Suda mr Džerard Selman i sudije: Milenko Arapović, Vojin Bojanić, Amor Bukić, Zlatko Kulenović, prof. dr Duško Medić, Irena Mojović, prof. dr Marko Rajčević, akademik prof. dr Snežana Savić.

Broj: U-68/15 27. april 2016. godine

PREDSJEDNIK

USTAVNOG SUDA

Mr Džerard Selman, s.r.

Odbija se prijedlog za utvrđivanje neustavnosti i nezakonitosti člana 35. stav… | Sudska praksa | Aktio