Aktio
← Sva sudska praksa

Ustavni sud Republike Srpske

Odbacuje se prijedlog za utvrđivanje neustavnosti postupka donošenja Zakona o radu („Službeni glasnik Republike Srpske“ broj 1/16).

Odluka donesena 30. 11. 2016.

Odluka je preuzeta sa stranice ustavnisud.org i prikazana informativno. Za pravno obavezujući tekst odluke kontaktirajte nadležni sud.

Predmeti (1)

U-5/16

Ocjena ustavnosti i zakonitosti

Rješenje

30. 11. 2016.

Tekst odluke

Ustavni sud Republike Srpske, na osnovu člana 115. Ustava Republike Srpske, člana 37. stav 1. tačka a) i člana 61. stav 1. tačka d) Zakona o Ustavnom sudu Republike Srpske (“Službeni glasnik Republike Srpske” br. 104/11 i 92/12), na sjednici održanoj 30. novembra 2016. godine, donioje

RJEŠENjE

Odbacuje se prijedlog za utvrđivanje neustavnosti postupka donošenja Zakona o radu („Službeni glasnik Republike Srpske“ broj 1/16).

Obrazloženje

Savez sidnikata Republike Srpske prijedlogom je pokrenuo postupak za ocjenjivanje ustavnosti Zakona o radu („Službeni glasnik Republike Srpske“ broj 1/16). Predlagač smatra da je osporeni zakon u suprotnosti sa odredbama članova 68. i 108. Ustava Republike Srpske jer je usvojen po hitnom postupku iako za to nisu postojali razlozi propisani članom 221. Poslovnika o radu Narodne skupštine Republike Srpske ("Službeni glasnik Republike Srpske" br. 31/11 i 37/11). Osporavajući navedeni zakon u formalno-pravnom smislu predlagač ukazuje i na član 222. Poslovnika i s tim u vezi navodi da je prijedlog osporenog zakona stavljen na dnevni red sjednice Narodne skupštine Republike Srpske, iako prethodno nije bio utvrđen na sjednici Vlade Republike Srpske. Polazeći od navedenog predlagač zaključuje da je, zbog načina na koji je usvojen, osporeni zakon u cijelosti neustavan te predlaže da Sud utvrdi da je u nesaglasnosti sa Ustavom Republike Srpske.

U odgovoru na prijedlog koji je dostavila Narodna skupština Republike Srpske navodi se, prije svega, da predlagač na neodgovarajući i porgešan način tumači odredbe čl. 68. i 108. Ustava, kao i Zakon koji osporava, te druge akte koje navodi u obrazloženju prijedloga. Takođe se navodi da prijedlog ne postavlja pitanja ustavnopravnog, nego prevashodno procesnog karaktera, te kao takav ne daje mogućnost da se, na odgovarajući način ocjenjuje u ustavnosudskom postupku, zbog čega se u odgovoru predlaže da Sud prijedlog odbaci kao nedopušten. U odgovoru se, takođe, navodi da je Narodna skupština Republike Srpske, shodno svojim nadležnostima, sprovela zakonodavni postupak kojim je, 29. decembra 2015. godine, usvojila Zakon o radu, koji je Vlada Republike Srpske, 24. decembra 2015. godine dostavila aktom broj: 04.2-011-449-1/15 u formi prijedloga zakona po hitnom postupku. U odgovoru se, takođe, ukazuje da je Vlada Republike Srpske nadležna da ocijeni da li je neophodno da se predmetni zakon razmatra po hitnom postupku, te da je u okviru obrazloženja prijedloga zakona shodno svojim nadležnostima taksativno navela razloge za donošenje zakona po hitnom postupku, kao i da je takav tekst prijedloga zakona bio predmet razmatranja skupštinskih odbora, prevashodno Zakonodavnog odbora, koji su, svojim izvještajima, Zakon u predloženoj formi uputili u dalju proceduru. Ističe se da podneseni prijedlog suštinski odražava neslaganje njegovog podnosioca sa pozitivnim zakonskim rješenjem kojim je regulisana relevantna materija, odnosno stanovište predlagača prema kome Zakon nije usvojen u formi u kojoj je navodno trebalo, kao i to da Zakon ne sadrži norme koje predlagač smatra da treba da budu usvojene, i u vezi s tim ističe da je legitimno pravo zakonodavca da, u kontekstu sveobuhvatnog ocjenjivanja društvenih prilika i potreba, usvoji neophodno zakonodavstvo u oblasti radnih odnosa, a da procjena o tome da li su data najadekvatnija rješenja spada u domen zakonodavne politike. Uvidom u "Službeni glasnik Republike Srpske“ broj 1/16, u kome je objavljen osporeni Zakon o radu, Sud je utvrdio da je osporeni zakon usvojila Narodna skupština Republike Srpske na Šesnaestoj posebnoj sjednici koja je održana 29. decembra 2015. godine, a da je Vijeće naroda Republike Srpske na sjednici održanoj 5. januara 2016. godine konstatovalo da usvojenim Zakonom o radu nije ugrožen vitalni nacionalni interes nijednog konstitutivnog naroda u Republici Srpskoj. Uz to, Sud je utvrdio da je navedeni zakon proglašen Ukazom predsjednika Republike Srpske broj: 01-020-38/16 od 5. januara 2016. godine.

Odredbama Ustava Republike Srpske u odnosu na koje je osporena ustavnost Zakona o radu i odredbama koje su, po ocjeni Suda, od značaja za ocjenjivanje ustavnosti osporenog zakona utvrđeno je: da Republika uređuje i obezbjeđuje, između ostalog, radne odnose (tačka 12. Amandmana XXXII na Ustav Republike Srpske kojim je zamijenjen član 68. Ustava), da zakonodavnu vlast u Republici Srpskoj vrše Narodna skupština i Vijeće naroda (član 69. stav 2. koji je dopunjen tačkom 1. Amandmana LXXVI), da Narodna skupština donosi, između ostalog, zakone (član 70), da Narodna skupština odlučuje većinom glasova svih narodnih poslanika, ako Ustavom nije predviđena posebna većina (Amandman XXXVII kojim je zamijenjen član 75), da Narodna skupština uređuje svoj rad i organizaciju i način ostvarivanja prava i dužnosti poslanika (član 78), da pravo predlaganja zakona, drugih propisa i opštih akata imaju predsjednik Republike, Vlada, svaki narodni poslanik ili najmanje 3.000 birača (Amandman XXXVIII kojim je zamijenjen član 76), da predsjednik Republike ukazom proglašava zakon u roku od sedam dana od dana njegovog usvajanja u Narodnoj skupštini (tačka 2. Amandmana XL kojim je zamijenjena tačka 4. stav 1. člana 80), da zakoni, drugi propisi i opšti akti stupaju na snagu najranije osmog dana od dana objavljivanja, osim ako iz naročito opravdanih razloga nije predviđeno da ranije stupe na snagu i da se prije stupanja na snagu, zakoni, drugi propisi i opšti akti državnih organa objavljuju u odgovarajućem službenom glasilu (član 109), te da zakoni, drugi propisi i opšti akti ne mogu imati povratno dejstvo, a da se samo zakonom može odrediti da pojedine njegove odredbe, ako to zahtijeva opšti interes utvrđen u postupku donošenja zakona, imaju povratno dejstvo (član 110. st. 1. i 2). Sud je, takođe, imao u vidu odredbe Poslovnika Narodne skupštine Republike Srpske ("Službeni glasnik Republike Srpske" br. 31/11 i 37/11) na koje ukazuje predlagač, i to član 221, kojim je propisano da se zakon može, izuzetno, donijeti po hitnom postupku (stav 1), da se po hitnom postupku može da donese samo zakon kojim se uređuju pitanja i odnosi nastali usljed okolnosti koje nisu mogle da se predvide, a nedonošenje zakona po hitnom postupku moglo bi da prouzrokuje štetne posljedice po život i zdravlje ljudi, bezbjednost Republike i rad organa i organizacija (stav 2), da je predlagač zakona dužan da u pisanom obrazloženju prijedloga zakona navede štetne posljedice koje bi nastale zbog nedonošenja ovog zakona po hitnom postupku (stav 3) i da prijedlog zakona po hitnom postupku može podnijeti narodni poslanik čiji prijedlog podrži najmanje 15 poslanika, ili klub koji ima 10 ili više članova, te klubovi koji imaju zajedno 10 ili više poslanika (stav 4), te člana 222, prema kome se prijedlog zakona za čije se donošenje predlaže hitni postupak može staviti na dnevni red sjednice Narodne skupštine, ako je podnesen najkasnije 24 časa prije određenog početka te sjednice.

Iz navedenih odredaba Ustava proizlazi da su Narodna skupština i Vijeće naroda nosioci zakonodavne vlasti u Republici Srpske i da je Ustavom utvrđeno ko su ovlašćeni predlagači zakona, te potrebna većina za odlučivanje Narodne skupštine. Isto tako, Ustavom je uređeno pitanje proglašenja zakona, njihovog objavljivanja kao i utvrđivanja opšteg interesa u postupku donošenja zakona. Međutim, Sud je utvrdio da Ustav ne sadrži detaljne odredbe o samom postupku donošenja zakona, drugih propisa i opštih akata, već daje ovlašćenje Narodnoj skupštini da to pitanje autonomno uredi svojim aktom.

Imajući u vidu da predlagač osporava Zakon o radu zbog postupka donošenja ovog akta po hitnom postupku, te da postupak donošenja zakona po hitnom postupku nije uređen Ustavom već Poslovnikom Narodne skupštine Republike Srpske, Sud je, kao prethodno pitanje, razmotrio da li je nadležan da ocjenjuje ustavnost postupka donošenja zakona u odnosu na odredbe Poslovnika Narodne skupštine kojima je uređen postupak donošenja zakona po hitnom postupku.

U postupku razmatranja navedenog Sud je imao u vidu odredbu člana 108. stav 1. Ustava, kojom je utvrđeno da zakoni, statuti, drugi propisi i opšti akti moraju biti u saglasnosti sa Ustavom, te član 115. Ustava, prema kojem Ustavni sud odlučuje o saglasnosti zakona, drugih propisa i opštih akata sa Ustavom. Polazeći od navedenih ustavnih odredbi iz kojih proizlazi da je Ustavni sud nadležan da ocjenjuje ustavnost zakona samo u onom dijelu kojim su sporna pitanja uređena Ustavom, Sud je ocijenio da postupak donošenja zakona, koji je uređen poslovničkim odredbama, iako predstavlja elemenat formalne ustavnosti zakona u širem smislu, nije ustavnopravno pitanje o kome je nadležan da odlučuje Ustavni sud.

Pri tome, po ocjeni Suda, nije predmet ustavnosudskog postupka utvrđivanje da li je prijedlog za donošenje zakona po hitnom postupku obrazložen na način kako je to propisano odredbama Poslovnika, te kada je Vlada Republike Srpske, kao ovlašćeni predlagač, podnijela prijedlog Zakona o radu po hitnom postupku Narodnoj skupštini, kao i da li je u tom postupku bilo nepravilnosti na koje ukazuje predlagač, jer se radi o pitanjima, koja saglasno članu 115. Ustava, nisu u nadležnosti Ustavnog suda.

Kako je, saglasno odredbama člana 115. Ustava, Ustavni sud nadležan da ocjenjuje saglasnost postupka donošenja osporenog zakona samo sa stanovišta odredbi Ustava koje uređuju taj postupak, a ne i sa odredbama Poslovnika Narodne skupštine, to je primjenom člana 37. stav 1. tačka a) Zakona o Ustavnom sudu Republike Srpske ("Službeni glasnik Republike Srpske" br. 104/11 i 92/12) odlučeno kao u izreci rješenja.

Sud nije razmatrao navode predlagača da je osporeni Zakon o radu, s obzirom na to da nije provedena procedura donošenja ovog sistemskog akta propisana Poslovnikom Narodne skupštine, u nesaglasnosti sa članovima 68. i 108. Ustava, jer predlagač nije naveo ustavnoprave razloge zbog kojih smatra da su Zakonom o radu povrijeđene navedene ustavne odredbe.

Na osnovu izloženog Sud je odlučio kao u izreci ovog rješenja.

Ovo rješenje Ustavni sud je donio u sastavu: predsjednik Suda mr Džerard Selman i sudije: Milenko Arapović, Vojin Bojanić, Amor Bukić, Zlatko Kulenović, prof. dr Duško Medić, Irena Mojović, prof. dr Marko Rajčević i akademik prof. dr Snežana Savić.

Broj: U-5/16 30. novembra 2016. godine

PREDSJEDNIK

USTAVNOG SUDA

Mr Džerard Selman, s.r.

Odbacuje se prijedlog za utvrđivanje neustavnosti postupka donošenja Zakona o… | Sudska praksa | Aktio