Ustavni sud Republike Srpske
Ne prihvataju se inicijative za ocjenjivanje ustavnosti člana 6. stav 1. tačka 10, člana 13, člana 23. stav 4, člana 28. i člana 107. stav 1. tačka 10. Zakona o advokaturi Republike Srpske (“Službeni glasnik Republike Srpske” broj 80/15).
Odluka donesena 30. 11. 2016.
Predmeti (1)
U-66/15
Ocjena ustavnosti i zakonitosti
Rješenje
30. 11. 2016.
Tekst odluke
Ustavni sud Republike Srpske, na osnovu člana 115. Ustava Republike Srpske, člana 40. stav 5. i člana 61. stav 1. tačka g) Zakona o Ustavnom sudu Republike Srpske (“Službeni glasnik Republike Srpske” br 104/11 i 92/12), na sjednici održanoj 30. novembra 2016. godine, donioje
RJEŠENjE
Ne prihvataju se inicijative za ocjenjivanje ustavnosti člana 6. stav 1. tačka 10, člana 13, člana 23. stav 4, člana 28. i člana 107. stav 1. tačka 10. Zakona o advokaturi Republike Srpske (“Službeni glasnik Republike Srpske” broj 80/15).
Obrazloženje
Ljiljana Stajić i Zora Bulatović, advokati iz Banjaluke, dale su Ustavnom sudu Republike Srpske inicijative za pokretanje postupka za ocjenjivanje ustavnosti člana 6. stav 1. tačka 10, člana 13, člana 23. stav 4, člana 28. i člana 107. stav 1. tačka 10. Zakona o advokaturi Republike Srpske (“Službeni glasnik Republike Srpske” broj 80/15) (u daljnjem tekstu: Zakon). Takođe, inicijative za ocjenjivanje člana 23. stav 4. ovog zakona dali su Blagiša Lukić, Ognjen Avlijaš, advokati iz Bijeljine i Miloš Stevanović, advokat iz Banjaluke. U inicijativi kojom se osporavaju odredbe člana 6. stav 1. tačka 10, člana 13., člana 23. stav 4, člana 28. i člana 107. stav 1. tačka 10. Zakona, pored ostalog, navedeno je da su ove zakonske odredbe suprotne članu 39. stav 1. i odredbama člana 44. Ustava Republike Srpske i da su na osnovu ovakvih zakonskih rješenja, advokati u drugačijem položaju u odnosu na lica kojima je dozvoljeno da, pored svog profesionalnog angažmana, ostvaruju dodatni izvor prihoda po osnovu vještačenja i rada kao stečajni upravnik. Naime, inicijatori ističu da se osporenim odredbama ovog zakona jedino advokatima, u odnosu na sve druge profesije, zabranjuje obavljanje poslova stečajnog upravnika, zbog čega smatraju da se ovakvim propisivanjem povređuje i Evropska konvencija o ljudskim pravima. Takođe ističu da stečajni upravnik prema Zakonu o stečajnom postupku Republike Srpske nema radnopravni status, pa obavljanje tog posla nije u suprotnosti sa obavljanjem advokatske djelatnosti. Smatraju, takođe, da u Zakonu treba, kao bitan uslov za upis stranih advokata u imenik AKRS, dodati „princip reciprociteta“, odnosno da im treba uskratiti pravo na obavljanje advokatske djelatnosti ukoliko se u njihovim državama tako postupa sa advokatima Republike Srpske. Pored navedenog, davaoci ove inicijative su posebnim podneskom zatražili da ‒ zbog toga što bi na osnovu osporenih odredaba ovog zakona moglo doći do prestanka prava na bavljenje advokaturom, te zbog činjenice da su istovremeno i „stečajni upravnici“, čime se u cijelosti dovodi u pitanje njihov radno-pravni status ‒ Sud donese privremenu mjeru kojom se obustavlja primjena osporenih zakonskih odredaba do njegove konačne odluke. U inicijativi kojom su osporene odredbe člana 23. stav 4. Zakona takođe je navedeno da je ovaj član Zakona suprotan članu 39. Ustava, kao i njegovim čl. 10, 29. i 33, odnosno da se ovim odredbama, pored dovođenja građana koji se bave advokaturom u neravnopravan položaj u odnosu na one koji se bave drugim profesijama, ovim licima onemogućava da budu članovi organa upravljanja u pravnim licima koja imaju kulturni, sportski ili humanitarni karakter, pravnim licima u kojima zbog ličnih svojstava moraju da budu uključeni („porodične firme“), kao i da budu članovi Upravnog odbora Advokatske komore Republike Srpske kao pravnog lica. Zbog svega navedenog, te ističući da Ustav garantuje svim građanima dostupnost javnih funkcija, ravnopravnost, kao i pravo na rad i slobodu rada, predlažu da Sud odluči da su osporene odredbe Zakona u suprotnosti sa Ustavom.
S obzirom na činjenicu da je više inicijatora posebnim inicijativama tražilo pokretanje postupka za ocjenu ustavnosti istih odredaba Zakona o advokaturi Republike Srpske (“Službeni glasnik Republike Srpske” broj 80/15), Sud je, saglasno članu 9. st. 1. i 3. Poslovnika o radu Ustavnog suda Republike Srpske («Službeni glasnik Republike Srpske» br. 114/12, 29/13 i 90/14), na sjednici održanoj 27. januara 2016. godine, odlučio da po inicijativama vodi jedinstven postupak, pripajajući inicijativu broj U-74/15 prvoprispjeloj inicijativi, koja je evidentirana pod brojem U-66/15.
Narodna skupština Republike Srpske nije dostavila odgovor na navode iz inicijative U- 66/15, dok je u odgovoru na navode iz inicijative U-74/15, navedeno da smatraju da predmetna inicijativa nije osnovana, te da se njome nepotpuno tumače odredbe Ustava i Zakona koji se osporava.Obrazlažući ovakav stav, navode da je ustavni osnov za donošenje osporenog zakona sadržan u članu 131. stav 2. i članu 70. stav 1. tačka 2. Ustava i da je zakonodavac u potpunosti ostao u okviru svojih ovlašćenja kada je ovim zakonom predvidio određeni krug poslova koji su nespojivi sa poslovima advokata, imajući u vidu da će se ova tematika sadržinski i tehnički precizno regulisati Statutom i kodeksom Advokatske komore Republike Srpske. Takođe, naglašavaju da se inicijativom na proizvoljan način tumače odredbe Ustava, a posebno član 10, odnosno da se porede lica koja se nalaze u suštinski različitim situacijama, a što ne odgovara garanciji datoj ovom ustavnom odredbom, te da se predmetne odredbe podjednako odnose na sve adresate. Ukazujući na to da su davaoci inicijativa Zakonu pristupili parcijalno i tumačili njegove odredbe djelimično, u odgovoru je navedeno da su poslovi pružanja advokatskih usluga specifični i da bi odredbu člana 15. stav 1. tačka 1. Zakona, kojom je regulisano da je advokat dužan da se advokaturom bavi stalno i stvarno, ovu odredbu, kao i odredbu člana 23. stav 5. Zakona, trebalo restriktivno tumačiti u smislu da se ne dovodi u pitanje eventualno obavljanje druge dužnosti koja bi dovela u pitanje stalnost obavljanja advokatske službe. U vezi s tim, navode stajalište da je zakonodavac ovlašćen da ocjenjuje da li je objektivna različitost opravdana, kao i to da nije ustavnopravno relevantno moguće drugačije uređenje predmetne materije, odnosno da osporavana zakonska materija nije u suprotnosti ni sa ustavnim odredbama koje se zasnivaju na ravnopravnosti građana u slobodama, pravima i dužnostima u vršenju javnih poslova i dostupnosti službe, dostupnosti radnog mjesta i funkcija, kao i opšte i jednako aktivno i pasivno biračko pravo. S obzirom na to da, kako je navedeno, nije na Sudu da cijeni da li je ili ne doneseno zakonsko rješenje opravdano i da li je zakonodavac to mogao urediti na drugačiji način, predlažu da Sud predmetnu inicijativu ne prihvati. Osporenim odredbama Zakona o advokaturi Republike Srpske (“Službeni glasnik Republike Srpske” broj 80/15) propisano je: da pravo upisa u imenik advokata ima lice koje ispunjava uslov da nema status zastupnika, direktora ili predsjednika upravnog odbora u pravnom licu, člana ili predsjednika izvršnog odbora banke, zastupnika državnog kapitala, stečajnog upravnika, prokuriste i lica koje ugovorom o radu ima utvrđenu zabranu konkurencije (član 6. stav 1. tačka 10); da se strani advokat može upisati u upisnik A i upisnik B ako se bavi advokaturom u matičnoj državi, u skladu sa propisima te države i ako, zavisno od vrste upisa, ispunjava uslove iz st. 2. i 3. ovog člana (stav 1), da kandidat za upis u upisnik A može biti upisan ako ispunjava uslove iz člana 6. stav 1. t. 6) do 12) ovog zakona (stav 2), da kandidat za upis u upisnik B može biti upisan, ako pored uslova iz stav 2. ovog člana ispunjava i uslove iz člana 6. stav 1. t. 3) i 4) ovog zakona (stav 3), da je uz zahtjev za upis u upisnik A kandidat iz stava 1. ovog člana dužan da dostavi u izvorniku i ovjerenom prevodu na jednom od službenih jezika koji su u upotrebi u Republici Srpskoj uvjerenje o državljanstvu države čiji je državljanin i potvrdu advokatske komore čiji je član o tome da u matičnoj državi ima status advokata, koje nije starije od 30 dana, kao i dokaze o ispunjenosti uslova iz člana 6. stav 1. t. 6) do 12) ovog zakona (stav 4), da je uz zahtjev za upis u upisnik B kandidat iz stava 1. ovog člana dužan da, pored priloga iz stava 4. ovog člana, dostavi i dokaze o ispunjenosti uslova iz stava 3. ovog člana (stav 5) i da se o upisu kandidata iz st. 4. i 5. ovog člana obavještava nadležna advokatska komora u njegovoj matičnoj državi (član 13); da advokat ne može biti zastupnik, direktor ili član upravnog odbora u pravnom licu, predsjednik ili član izvršnog odbora banke, zastupnik državnog kapitala, stečajni upravnik, prokurista ili lice koje ima utvrđenu zabranu konkurencije, kao ni obavljati te poslove u bilo kojem obimu ili vršiti javnu dužnost koja je nespojiva sa advokatskom djelatnošću (član 23. stav 4); da je advokatura stranog advokata upisanog u upisnik A ograničena na davanje usmenih i pismenih pravnih savjeta i mišljenja koji se odnose na primjenu prava njegove matične države i međunarodnog prava, advokatura stranog advokata upisanog u upisnik B izjednačena je sa službom domaćeg advokata, s tim što u periodu od tri godine od dana upisa može postupati u Republici Srpskoj samo zajedno sa domaćim advokatom i da se na rad stranog advokata primjenjuju odredbe ovog zakona, Statuta i Kodeksa Advokatske komore, koji se odnose na domaće advokate (član 28), te da advokatu prestaje pravo na bavljenje advokaturom u slučaju zasnivanja radnog odnosa van advokature, upisa u registar preduzetnika, sticanja statusa zastupnika, imenovanja za direktora ili predsjednika upravnog odbora u pravnom licu, izbora ili imenovanja za člana ili predsjednika upravnog, odnosno izvršnog odbora banke, imenovanja za zastupnika državnog kapitala ili za prokuristu ili stečajnog upravnika, a pravo na bavljenje advokaturom prestaje od dana zasnivanja radnog odnosa, upisa u registar, imenovanja ili izbora (član 107. stav 1. tačka 10). Ustavom Republike Srpske je utvrđeno: da su građani Republike ravnopravni u slobodama, pravima i dužnostima, jednaki pred zakonom i da uživaju istu pravnu zaštitu bez obzira na rasu, pol, jezik, nacionalnu pripadnost, vjeroispovijest, socijalno porijeklo, rođenje, obrazovanje, imovno stanje, političko i drugo uvjerenje, društveni položaj ili drugo lično svojstvo (član 10); da građani imaju pravo da učestvuju u obavljanju javnih poslova i da pod jednakim uslovima budu primljeni u javnu službu (član 33); da svako ima pravo na rad i slobodu rada i da je svako slobodan u izboru zanimanja i zaposlenja i da mu je pod jednakim uslovima dostupno radno mjesto i funkcija (član 39. st. 1. i 3). Takođe, prema članu 68. Ustava koji je zamijenjen Amandmanom XXXII tač. 5, 6. i 11, Republika uređuje i obezbjeđuje, pored ostalog, ostvarivanje i zaštitu ljudskih prava i sloboda, svojinske i obligacione odnose i zaštitu svih oblika svojine, pravni položaj preduzeća i drugih organizacija, njihovih udruženja i komora i sistem javnih službi, dok se članom 131. Ustava utvrđuje da je advokatura samostalna i nezavisna djelatnost i služba koja pruža pravnu pomoć, a da se organizacija i rad advokature uređuje zakonom.
Članom 14. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda utvrđeno je da se uživanje prava i sloboda predviđenih ovom konvencijom obezbjeđuje bez diskriminacije po bilo kom osnovu, kao što su pol, rasa, boja kože, jezik, vjeroispovijest, političko ili drugo mišljenje, nacionalno ili socijalno porijeklo, veza sa nekom manjinom, imovno stanje, rođenje ili neki drugi status. Nadalje, članom 1. Protokola broj 12 uz ovu konvenciju utvrđeno je da će se svako pravo koje zakon predviđa ostvariti bez diskriminacije po bilo kom osnovu, kao npr. polu, rasi, boji kože, jeziku, vjeroispovijesti, političkom ili drugom uvjerenju, nacionalnom ili društvenom porijeklu, povezanosti s nacionalnom manjinom, imovini, rođenju ili drugom statusu, a da javne vlasti neće ni prema kome vršiti diskriminaciju po pomenutim osnovama.
Imajući u vidu navedene odredabe Ustava, Sud je ocijenio da se osporenim odredbama člana 6. stav 1. tačka 10, člana 13, člana 23. stav 4, člana 28. i člana 107. stav 1. tačka 10. Zakona o advokaturi Republike Srpske ne ograničava samostalnost i nezavisnost advokature, te da uređivanje pitanja na način kako je to učinjeno ovim zakonskim odredbama predstavlja realizaciju navedenih ustavnih ovlašćenja. Naime, iz navedenih odredaba Ustava proizlazi ovlašćenje zakonodavca da osporenim odredbama Zakona utvrdi uslove za bavljenje advokaturom, kako domaćih tako i stranih advokata, prava, obaveze i odgovornosti advokata, što, između ostalog, obuhvata i zabranu upisa u imenik advokata i zabranu da se advokat bavi i poslovima koji su nespojivi sa ugledom i nezavisnošću advokature, kao i slučajeve kada advokatu prestaje pravo na bavljenje advokaturom. Takođe, Sud je ocijenio da se osporenim odredbama Zakona ne dovode u neravnopravan položaj lica koja se bave advokaturom u odnosu na druge profesije, kako tvrde davaoci inicijativa, s obzirom na to da su uslovi za sticanje prava na upis u imenik advokata taksativno nabrojani ovim zakonom, što znači da svi kandidati koji podnesu zahtjev za upis u imenik advokata moraju ispunjavati iste uslove i istim dokazima dokazivati ispunjenje tih uslova. Pored navedenog, Sud je ocijenio neosnovanim i navode iz inicijativa o drugačijem položaju advokata u odnosu na lica kojima je dozvoljeno da, pored svog profesionalnog angažmana, ostvaruju dodatni izvor prihoda po osnovu vještačenja, kao i rada kao stečajni upravnik, s obzirom na činjenicu da se zakonom propisane zabrane bavljenja advokaturom jednako odnose na sve advokate i u funkciji su jednakosti pred zakonom svih koji se nalaze u istoj pravnoj situaciji, odnosno da Ustav ne poznaje princip jednakosti kao opšti, apstraktni pojam koji se jednako odnosi na sve pravne subjekte, već garantuje jednakost u okviru iste kategorije pravnih subjekata. S obzirom na to da se osporenim odredbama člana 6. stav 1. tačka 10, člana 13, člana 23. stav 4, člana 28. i člana 107. stav 1. tačka 10. Zakona o advokaturi, ne pravi razlika između advokata, odnosno lica koja se nalaze u istim pravnim situacijama, Sud je ocijenio da ovim odredbama Zakona nisu povrijeđeni navedeni ustavni principi. Takođe, po ocjeni Suda, ne postoji nesaglasnost osporenih zakonskih odredaba sa odredbama člana 1. Protokola broj 12 uz Evropsku konvenciju za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda i članom 14. te konvencije, stoga što je članom 10. Ustava Republike Srpske na gotovo istovjetan način utvrđena zabrana diskriminacije u pogledu prava koja su garantovana tom konvencijom.
Navode da su zakonska rješenja iz člana 6. stav 1. tačka 10, člana 23. stav 4. i člana 107. stav 1, tačka 10. u suprotnosti sa odredbama Zakona o stečajnom postupku, prema kojem stečajni upravnik nema radnopravni status, pa obavljanje tog posla nije u suprotnosti sa obavljanjem advokatske djelatnosti, Sud nije razmatrao s obzirom na činjenicu da, saglasno članu 115. Ustava, nije u nadležnosti Ustavnog suda da odlučuje o usaglašenosti pojedinih zakonskih rješenja.
Navodi inicijatora da kao bitan uslov za upis stranih advokata u imenik Advokatske komore Republike Srpske treba dodati „princip reciprociteta“, kao i ostala pitanja ocjene opravdanosti i cjelishodnosti pojedinih rješenja propisanih Zakonom, odnosno koliko su ta rješenja „primjerena“ karakteru advokature, ne spadaju u nadležnost Ustavnog Suda utvrđenu članom 115. Ustava.
Kako je meritorno odlučeno o ustavnosti osporenih članova Zakona, Sud je ocijenio da je bespredmetno razmatrati zahtjev podnosioca inicijative za donošenje rješenja kojim će obustaviti primjenu istih.
Cijeneći da je u toku prethodnog postupka pravno stanje potpuno utvrđeno i prikupljeni podaci pružaju pouzdan osnov za odlučivanje, Sud je, na osnovu člana 40. stav 5. Zakona o Ustavnom sudu Republike Srpske (“Službeni glasnik Republike Srpske” br 104/11 i 92/12), u ovom predmetu odlučio bez donošenja rješenja o pokretanju postupka.
Na osnovu izloženog Sud je odlučio kao u izreci ovog rješenja.
Ovo rješenje Ustavni sud je donio u sastavu: predsjednik Suda, mr Džerard Selman i sudije: Milenko Arapović, Vojin Bojanić, Amor Bukić, Zlatko Kulenović, prof. dr Duško Medić, Irena Mojović, prof. dr Marko Rajčević i akademik prof. dr Snežana Savić.
Broj: U-66/15 30. novembra 2016. godine
PREDSJEDNIK
USTAVNOG SUDA
Mr Džerard Selman, s.r.