Ustavni sud Republike Srpske
Utvrđuje se da član 147. stav 4. Zakona o visokom obrazovanju ("Službeni glasnik Republike Srpske" br. 73/10, 104/11, 84/12, 108/13, 44/15 i 90/16) nije u saglasnosti sa Ustavom Republike Srpske.
Odluka donesena 28. 12. 2016.
Predmeti (1)
U-17/16
Ocjena ustavnosti i zakonitosti
Odluka
28. 12. 2016.
Tekst odluke
Ustavni sud Republike Srpske, na osnovu člana 115. Ustava Republike Srpske, člana 40. stav 5. i člana 60. stav 1. tačka a) Zakona o Ustavnom sudu Republike Srpske (''Službeni glasnik Republike Srpske'' br. 104/11 i 92/12), na sjednici održanoj 28. decembra 2016. godine, donio je
ODLUKU
Utvrđuje se da član 147. stav 4. Zakona o visokom obrazovanju ("Službeni glasnik Republike Srpske" br. 73/10, 104/11, 84/12, 108/13, 44/15 i 90/16) nije u saglasnosti sa Ustavom Republike Srpske.
Obrazloženje
Dragoljub Borojević iz Banje Luke dao je Ustavnom sudu Republike Srpske inicijativu za pokretanje postupka za ocjenjivanje ustavnosti člana 147. stav 3. Zakona o visokom obrazovanju ("Službeni glasnik Republike Srpske" br. 73/10). Iz sadržaja inicijative u kojoj je citirana zakonska odredba koja se osporava, kao i obrazloženja koje je izneseno u pogledu povrede Ustava, proizlazi da davalac inicijative osporava stav 4. člana 147. Zakona o visokom obrazovanju ("Službeni glasnik Republike Srpske" br. 73/10, 104/11, 84/12, 108/13 i 44/15), odnosno da nije imao u vidu da je članom 9. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o visokom obrazovanju ("Službeni glasnik Republike Srpske" broj 104/11), u članu 147. osnovnog teksta ovog zakona poslije stava 2. dodat novi stav 3, tako da je dotadašnji (osporeni) stav 3. ovog člana postao stav 4, te su istom brisane riječi "van Republike". U inicijativi se navodi da osporena zakonska odredba nije u saglasnosti sa načelom ravnopravnosti i jednakosti građana iz člana 10. Ustava Republike Srpske, jer različito tretira lica koja se biraju u zvanje višeg asistenta na univerzitetu. Naime, kako ističe davalac inicijative, višim asistentima koji su studirali po ranije važećim planovima i programima, odnosno prije uvođenja bolonjskog procesa edukacije na visokoškolskim ustanovama, a koja su u pojedinim strukama na osnovu pozitivnih propisa izjednačena sa zvanjem "master", osporenom zakonskom odredbom nije omogućen reizbor u ovo zvanje, ukoliko ne završe studije trećeg ciklusa. Ovakvim propisivanjem su, po njegovom mišljenju, ova lica stavljena u neravnopravan položaj u odnosu na ostala lica koja imaju zvanje višeg asistenta i koja, shodno odredbi člana 83. tačka g) ovog zakona, mogu biti reizabrana na drugi mandat od 5 godina u istom zvanju, bez uslovljavanja okončanjem studija trećeg ciklusa, niti bili kakvim drugim uslovima. U oba slučaja se, kako ističe davalac inicijative, radi o osobama koja imaju isto zvanje, iste odgovornosti i dužnosti, ali različita prava u pogledu mogućnosti reizbora. Saglasno navedenom, predlaže da Sud, nakon provedenog postupka, utvrdi da osporena zakonska odredba nije u saglasnosti sa Ustavom. U odgovoru koji je na inicijativu dostavila Narodna skupština Republike Srpske navodi se, prije svega, da podnosilac inicijative nepotpuno i proizvoljno tumači relevantne odredbe Ustava i zakona koji osporava. Ukazuje se na član 77. Zakona o visokom obrazovanju kojim su propisani minimalni uslovi za izbor akademskog osoblja u načno-nastavna i saradnička zvanja na univerzitetu, odnosno na stav 1. tačka b) ovog člana, kojim su određeni uslovi za izbor u zvanje višeg asistenta. Osporeno zakonsko rješenje, kako se dalje navodi, predstavlja izuzetak od ove opšte odredbe, jer je njome zakonodavac predvidio drugačiji uslov za reizbor lica ‒ viših asistenata na koja se odnosi ova norma. Ovakvo propisivanje je stvar cjelishodne procjene zakonodavca u određivanju uslova za reizbor u zvanje višeg asistenta, pa se, po mišljenju donosioca predmetnog zakona, ne može smatrati kršenjem člana 10. Ustava Republike Srpske. Ističe se da se osporena norma podjednako odnosi na sve adresate, koji se, shodno tome, nalaze u jednakom položaju u ostvarivanju prava i obaveza. Konačno, ukazuje se na to da moguće drugačije uređenje predmetne materije nije ustavnopravno relevantno i ne podrazumijeva da je pozitivno zakonodavstvo u suprotnosti sa navedenim odredbama Ustava. Slijedom navedenog, predlaže se da Sud ne prihvati datu inicijativu.
Osporenim članom 147. stav 4. Zakona o visokom obrazovanju ("Službeni glasnik Republike Srpske" br. 73/10, 104/11, 84/12, 108/13, 44/15 i 90/16) propisano je da lica koja imaju zvanje asistenta, a koja su upisana na odgovarajuće studije trećeg ciklusa bez prethodno završenog drugog ciklusa studija do dana stupanja na snagu ovog zakona, mogu biti birana u zvanje višeg asistenta jedanput, ukoliko su tokom prvog i trećeg ciklusa zajedno ostvarili 300 ECTS bodova, s tim da se odredba o izboru u isto zvanje iz člana 83. tačka g) ovog zakona može primijeniti pod uslovom da su završili studij trećeg ciklusa.
U postupku ocjenjivanja ustavnosti osporene odredbe Zakona o visokom obrazovanju Sud je, prije svega, imao u vidu da je tačkama 5, 12. i 18. Amandmana XXXII na Ustav Republike Srpske, kojim je zamijenjen član 68. Ustava, utvrđeno da Republika uređuje i obezbjeđuje, između ostalog, ostvarivanje i zaštitu ljudskih prava i sloboda, obrazovanje, radne odnose, kao i druge odnose od interesa za Republiku, u skladu sa Ustavom. Sud je takođe uzeo u obzir i garancije iz člana 10. Ustava, prema kojem su građani ravnopravni u slobodama, pravima i dužnostima, jednaki pred zakonom i uživaju istu pravnu zaštitu bez obzira na rasu, pol, jezik, nacionalnu pripadnost, vjeroispovijest, socijalno porijeklo, rođenje, obrazovanje, imovno stanje, političko i drugo uvjerenje, društveni položaj ili drugo lično svojstvo. U konkretnom slučaju relevantna je i odredba člana 39. stav 3. Ustava, kojom je, između ostalog, utvrđeno da je svakom pod jednakim uslovima dostupno radno mjesto i funkcija, kao i člana 70. stav 2. Ustava, prema kojoj Narodna skupština donosi zakone, druge propise i opšte akte.
Saglasno citiranim ustavnim ovlašćenjima, Zakonom o visokom obrazovanju uređeni su principi i ciljevi visokog obrazovanja u Republici Srpskoj, nivoi visokog obrazovanja, osnivanje, organizacija i rad visokoškolskih ustanova, obezbjeđenje kvaliteta u oblasti visokog obrazovanja, prava i obaveze akademskog osoblja i studenata, postupak priznanja stranih visokoškolskih isprava, finansiranje ovih ustanova, kao i druga pitanja od značaja za obavljanje djelatnosti visokog obrazovanja. Ovim zakonom je, između ostalog, propisano da je visoko obrazovanje djelatnost od opšteg društvenog interesa u Republici (član 2. stav 1), da se visoko obrazovanje zasniva na poštovanju ljudskih prava i osnovnih sloboda, uključujući zabranu svih vidova diskriminacije (član 3. stav 1. tačka e), da se visoko obrazovanje organizuje u tri ciklusa i da se jedan semestar studija vrednuje sa 30 ECTS bodova (član 8. st. 1. i 5.), da se završetkom prvog, drugog ili trećeg ciklusa studija stiče pravo na određenu akademsku titulu, odnosno stručno ili naučno zvanje u određenoj oblasti, te da se ova zvanja uređuju posebnim zakonom (član 9), da lica koja su završila studij prema propisima koji su bili na snazi do stupanja na snagu ovog zakona mogu tražiti od visokoškolske ustanove u kojoj su stekli zvanje da im u postupku utvrđenim statutom visokoškolske ustanove izda javnu ispravu o ekvivalenciji ranije stečenog zvanja sa novim zvanjem, u skladu sa zakonom iz člana 9. stav 2 ovog zakona (član 10. stav 1), da se obim studija izražava zbirom ECTS bodova (član 37. stav 1.). Pored toga, prema članu 76. stav 4. tačke b) i g) ovog zakona, saradnička zvanja na univerzitetu su viši asistent i asistent, dok je članom 77. stav 1. tačke a) i b) propisano da za asistenta može biti biran kandidat koji ima završen prvi ciklus studija sa najmanje 240 ECTS bodova i najnižom prosječnom ocjenom 8,0 ili 3,5, a za višeg asistenta može biti biran kandidat koji ima završen drugi ciklus studija sa najnižom prosječnom ocjenom i na prvom i na drugom ciklusu studija 8,0 ili 3,5, odnosno kandidat koji ima naučni stepen magistra nauka. Između ostalog, ovim zakonom je regulisano na koji period se bira akademsko osoblje, tako da je članom 83. tačke b) i g) propisano da se asistent bira na period od četiri godine bez mogućnosti ponovnog izbora, a viši asistent na perod od pet godina s mogućnošću jednog ponovnog izbora. Osporenim članom 147. stav 4. predmetnog zakona predviđen je izuzetak u pogledu uslova za izbor i reizbor višeg asistenta, tako što je propisno da lica koja imaju zvanje asistenta, a koja su upisana na odgovarajuće studije trećeg ciklusa bez prethodno završenog drugog ciklusa studija do dana stupanja na snagu ovog zakona, mogu biti birana u zvanje višeg asistenta jedanput, ukoliko su tokom prvog i trećeg ciklusa zajedno ostvarili 300 ECTS bodova, s tim da se odredba o izboru u isto zvanje iz člana 83. tačka g) ovog zakona može primijeniti pod uslovom da su završili studij trećeg ciklusa. Imajući u vidu navedene ustavne i zakonske odredbe Sud je ocijenio da je normiranjem iz osporenog člana 147. stav 4. predmetnog zakona narušeno načelo ravnopravnosti i jednakosti iz člana 10. Ustava. Naime, ovom zakonskom normom je, po ocjeni Suda, jedna grupa lica koja imaju zvanje višeg asisenta stavljena u neravnopravan položaj u pogledu mogućnosti reizbora u ovo zvanje u odnosu na ostale više asistente na univerzitetu. Radi se o licima koja su, saglasno relevantnim propisima, upisala treći ciklus studija bez završenog drugog ciklusa, imaju propisani broj ECTS bodova za izbor u zvanje višeg asistenata i obavljaju poslove i radne zadatke u tom zvanju, ali ne mogu, shodno članu 83. tačka g) ovog zakona, biti reizabrana u ovo zvanje ukoliko ne okončaju doktorske studije. Ovaj uslov za reizbor na period od pet godina za ostale više asistente nije predviđen.
Prilikom ove ocjene Sud je posebno imao u vidu odredbu člana 37. stav 1. Zakona o visokom obrazovanju, prema kojoj se obim studija izražava zbirom ECTS bodova, te da je, u vezi s tim, osporenom normom ovog zakona predviđeno da njeni adresati, da bi mogli biti birani u zvanje višeg asistenta, moraju ostvariti 300 ECTS bodova tokom prvog i trećeg ciklusa studija, dakle jednak broj bodova kao i lica koja se biraju u isto zvanje u smislu člana 77. stav 1. tačka b) ovog zakona.
Sud je mišljenja da, bez obzira na to što adresati osporene norme nemaju završen drugi ciklus studija, činjenica da su u skladu sa pozitivnim propisima upisali doktorske studije, te da su saglasno relevantnim zakonskim normama ispunili uslove za izbor u zvanje višeg asistenta na univerzitetu ostvarivši traženi broj ECTS bodova i obavljaju taj posao, dovodi ih u istu pravnu situaciju sa ostalim višim asistentima. Dakle, ako su izjednačeni u obavezama, dužnostima i radnim zadacima koje obavljaju u procesu nastave, te ostalim poslovima u okviru radnog mjesta višeg asistenta, onda svakako svi moraju imati jednake mogućnosti i u pogledu reizbora u ovo zvanje, odnosno ostvarivati ovo pravo pod jednakim uslovima. Kada se navedeno ima u vidu, po ocjeni Suda, neosnovani su navodi donosioca predmetnog zakona da se osporena norma odnosi na sve adresate, te da stoga ne dovodi do povrede člana 10. Ustava. Pored toga, Sud je utvrdio da je u konkretom slučaju došlo i do povrede ustavnih garancije iz člana 39. stav 3. u dijelu u kojem je zajemčeno da je svakom pod jednakim uslovima dostupno radno mjesto i funkcija. Osporeno propisivanje, po ocjeni Suda, predstavlja jasan primjer kršenja ove ustavne norme, jer jednoj grupi lica omogućava ponovni izbor u isto zvanje, pa tako i nastavak rada, bez posebnih uslova, dok drugoj grupi, koja ima identično zvanje i obavlja isti posao, za reizbor postavlja dodatni uslov ‒ okončanje doktorskih studija.
Kako je u toku prethodnog postupka pravno stanje potpuno utvrđeno i prikupljeni podaci pružaju pouzdan osnov za odlučivanje, Sud je, u skladu sa članom 40. stav 5. Zakona o Ustavnom sudu Republike Srpske, o ustavnosti osporene odredbe člana 147. stav 4. Zakona o visokom obrazovanju odlučio bez donošenja rješenja o pokretanju postupka.
Na osnovu izloženog odlučeno je kao u izreci ove odluke.
Ovu odluku Ustavni sud je donio u sastavu: predsjednik Suda mr Džerard Selman i sudije: Milenko Arapović, Vojin Bojanić, Amor Bukić, Zlatko Kulenović, prof. dr Duško Medić, Irena Mojović, prof. dr Marko Rajčević i akademik prof. dr Snežana Savić.
Broj: U-17/16 28. decembra 2016. godine
PREDSJEDNIK
USTAVNOG SUDA
Mr Džerard Selman, s.r.