Aktio
← Sva sudska praksa

Ustavni sud Republike Srpske

Ne prihvata se inicijativa za ocjenjivanje ustavnosti člana 6. stav 1. tačka 5. Zakona o advokaturi Republike Srpske („Službeni glasnik Republike Srpske“ broj 80/15).

Odluka donesena 28. 12. 2016.

Odluka je preuzeta sa stranice ustavnisud.org i prikazana informativno. Za pravno obavezujući tekst odluke kontaktirajte nadležni sud.

Predmeti (1)

U-15/16

Ocjena ustavnosti i zakonitosti

Rješenje

28. 12. 2016.

Tekst odluke

Ustavni sud Republike Srpske, na osnovu člana 115. Ustava Republike Srpske, člana 40. stav 5. i člana 61. stav 1. tačka g) Zakona o Ustavnom sudu Republike Srpske („Službeni glasnik Republike Srpske“ br. 104/11 i 92/12), na sjednici održanoj 28. decembra 2016. godine, donio je

RJEŠENjE

Ne prihvata se inicijativa za ocjenjivanje ustavnosti člana 6. stav 1. tačka 5. Zakona o advokaturi Republike Srpske („Službeni glasnik Republike Srpske“ broj 80/15).

Obrazloženje

Mr Konstantin Savić iz Teslića dao je Ustavnom sudu Republike Srpske inicijativu za pokretanje postupka za ocjenjivanje ustavnosti odredbe člana 6. stav 1. tačka 5. Zakona o advokaturi Republike Srpske („Službeni glasnik Republike Srpske“ broj 80/15). Davalac inicijative navodi da propisivanje dvije godine radnog iskustva poslije položenog pravosudnog ispita na pravnim poslovima u advokaturi, pravosuđu, notarijatu, organima uprave ili u pravnom licu, kao jednog od uslova za upis u imenik advokata, nije u saglasnosti sa odredbama članova 10, 27, 33, 39, 50. i 52. Ustava Republike Srpske, te Evropskom konvencijom za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda. Prema navodima iz inicijative, osporenim propisivanjem onemogućavaju se diplomirani pravnici sa položenim pravosudnim ispitom koji nemaju dvije godine radnog iskustva na određenim poslovima pravne struke da se upišu u imenik advokata i na taj način riješe pitanje svog zaposlenja, koje na drugi način ne mogu riješiti. Osporenim propisivanjem se, kako se navodi u inicijativi, vrši diskriminacija ove kategorije lica odnosno daje se značaj godinama starosti - iskustvu, pri čemu se uopšte ne vodi računa o stručnosti lica koje je podnijelo zahtjev za upis u imenik advokata. Imajući u vidu da diplomirani pravnici sa položenim pravosudnim ispitom imaju različita znanja u zavisnosti od oblasti prava kojom se bave, davalac inicijative iznosi mišljenje da je zakonodavac trebao propisati izuzetak od ovog uslova, odnosno potrebnog radnog iskustva koje se stiče na određenim poslovima pravne struke. Iz navedenih razloga predlaže da Sud utvrdi da osporena zakonska odredba nije u saglasnosti sa Ustavom. U odgovoru na inicijativu koji je dostavila Narodna skupština Republike Srpske navodi se, prije svega, da davalac inicijative usljed ličnog nezadovoljstva određenim zakonskim rješenjem, na neodgovarajući način tumači odredbe Ustava, a da pritom nije naveo na koji način se osporena odredba Zakona može dovesti u vezu sa navodno povrijeđenim članovima Ustava. Takođe, u odgovoru se navodi da je advokatura profesionalna djelatnost pružanja pravne pomoći koju vrše advokati organizovani u određene oblike rada regulisane zakonom, te da je zakonodavac donoseći navedeni zakon ostao u granicama Ustavom zajamčenih ovlašćenja, rukovodeći se razlozima cjelishodnosti i zaštite opšteg interesa pri usvajanju istog, čuvajući njegova temeljna načela.

Osporenim članom 6. stav 1. tačka 5. Zakona o advokaturi Republike Srpske („Službeni glasnik Republike Srpske“ broj 80/15) propisano je da pravo upisa u imenik advokata ima lice koje, pored ostalih uslova, ispunjava i uslov: da ima dvije godine radnog iskustva poslije položenog pravosudnog ispita na pravnim poslovima u advokaturi, pravosuđu, notarijatu, organima uprave ili u pravnom licu.

Ocjena ustavnosti osporene zakonske odredbe tražena je u odnosu na članove 10, 27, 33, 39, 50. i 52. Ustava, kojima je utvrđeno da su građani Republike ravnopravni u slobodama, pravima i dužnostima, jednaki pred zakonom i uživaju istu pravnu zaštitu bez obzira na rasu, pol, jezik, nacionalnu pripadnost, vjeroispovijest, socijalno porijeklo, rođenje, obrazovanje, imovno stanje, političko i drugo uvjerenje, društveni položaj ili drugo lično svojstvo (član 10), da je naučno, kulturno i umjetničko ostvarenje slobodno, te da je zajemčena zaštita moralnih i imovinskih prava po osnovu naučnog, kulturnog, umjetničkog i drugog intelektualnog stvaralaštva (član 27), da građani imaju pravo da učestvuju u obavljanju javnih poslova i da pod jednakim uslovima budu primljeni u javnu službu (član 33), da svako ima pravo na rad i slobodu rada, te da je svako slobodan u izboru zanimanja i zaposlenja i pod jednakim uslovima mu je dostupno radno mjesto i funkcija (član 39), da se ekonomsko i socijalno uređenje zasniva na ravnopravnosti svih oblika svojine i slobodnom privređivanju, samostalnosti preduzeća i drugih oblika privređivanja u sticanju i raspodjeli dobiti i slobodnom kretanju robe, rada i kapitala u Republici kao jedinstvenom privrednom prostoru (član 50), i da se slobodno preduzetništvo može zakonom ograničiti radi zaštite interesa Republike, čovjekove okoline, zdravlja i bezbjednosti ljudi, kao i da su zabranjeni monopoli (član 52). Pored toga, Ustavom Republike Srpske je utvrđeno: da se slobode i prava ostvaruju, a dužnosti ispunjavaju neposredno na osnovu ustava, osim kada je Ustavom predviđeno da se uslovi za ostvarivanje pojedinih od njih utvrđuju zakonom, te da se zakonom može propisati način ostvarivanja prava i sloboda samo kada je to neophodno za njihovo ostvarivanje (član 49. st. 1. i 2), te da se organizacija i rad advokature uređuju zakonom (član 131. stav 2).

U postupku razmatranja navoda iz inicijative Sud je imao u vidu da se Zakonom o advokaturi Republike Srpske uređuje advokatska služba, uslovi za bavljenje advokaturom, oblici rada advokata, prava, obaveze i odgovornost advokata, advokatskih stručnih saradnika za pravne poslove i advokatskih pripravnika i organizacija i rad Advokatske komore Republike Srpske (član 1). Ovim zakonom je, i to članom 2. stav 1. propisano da je advokatura nezavisna i samostalna služba pravne pomoći fizičkim i pravnim licima, a članom 5. da se pravo na bavljenje advokaturom stiče upisom u imenik advokata i polaganjem advokatske zakletve (stav 1), te da se postupak za ostvarivanje prava na bavljenje advokaturom pokreće zahtjevom za upis u imenik advokata, koji se podnosi Advokatskoj komori (stav 2). Uz to, Zakonom je propisano da pravo upisa u imenik advokata ima lice koje ispunjava taksativno nabrojane uslove (član 6. stav 1. tač. 1. do 12), da je uz zahtjev za upis u imenik advokata kandidat dužan dostaviti dokaze i podatke o ispunjavanju uslova iz člana 6. stav 1. tač. 1) do 12) ovog zakona, osim tač. 7), 11) i 12) koje pribavlja Advokatska komora po službenoj dužnosti (član 7. st. 1. i 2), te da će Advokatska komora, ako kandidat ispunjava uslove iz člana 6. stav 1. ovog zakona, donijeti odluku o upisu u imenik advokata u roku od 30 dana, odnosno odbiće zahtjev za upis u imenik advokata kandidatu koji ne ispunjava jedan ili više uslova propisanih u članu 6. stav. 1. ovog zakona (član 8. st. 2. i 3). Imajući u vidu navedene odredbe Ustava Sud je ocijenio da osporena odredba člana 6. stav 1. tačka 5. Zakona o advokaturi Republike Srpske ne sadrži povredu načela jednakosti iz člana 10. Ustava, budući da se uslovi za upis u imenik advokata odnose podjednako na sva lica koja se nalaze u istoj pravnoj situaciji, odnosno koja podnesu zahtjev za upis u imenik advokata. Uz to, propisanim uslovima za upis u imenik advokata, među kojima je i osporeni, ne ograničava se pravo na rad i sloboda rada i slobodan izbor zanimanja iz člana 39. Ustava. Određivanje uslova za upis u imenik advokata je stvar zakonodavne politike koju Ustavni sud, saglasno članu 115. Ustava, nije nadležan da ocjenjuje.

Po ocjeni Suda, osporena odredba Zakona o advokaturi Republike Srpske ne može se dovoditi u pitanje sa stanovišta odredaba članova 27, 33, 50. i 52. Ustava Republike Srpske, na koje ukazuje davalac inicijative, jer je propisivanje uslova za upis u imenik advokata na način propisan članom 6. stav 1. Zakona, čija je tačka 5. osporena, u granicama ustavnih ovlašćenja zakonodavca da uređuje organizaciju i rad advokature.

Navodi kojima se pokreće pitanje propisivanja izuzetaka u pogledu uslova za upis u imenik advokata, odnosno odstupanja od propisanih uslova, inicijativa izlazi iz okvira Ustavom utvrđene nadležnosti Ustavnog suda.

Paušalni navodi davaoca inicijative o povredi Evropske Konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda nisu od uticaja za ocjenu ustavnosti osporene zakonske odredbe, budući da davalac inicijative nije naveo odredbu ove Konvencije koja je povrijeđena, niti je dao obrazloženje u čemu se, po njegovom mišljenju, sastoji eventualna povreda.

Cijeneći da je u toku prethodnog postupka pravno stanje potpuno utvrđeno i da prikupljeni podaci pružaju pouzdan osnov za odlučivanje, Sud je, na osnovu člana 40. stav 5. Zakona o Ustavnom sudu Republike Srpske ("Službeni glasnik Republike Srpske" br. 104/11 i 92/12), u ovom predmetu odlučio bez donošenja rješenja o pokretanju postupka.

Na osnovu izloženog odlučeno je kao u dispozitivu ovog rješenja.

Ovo rješenje Ustavni sud je donio u sastavu: predsjednik Suda mr Džerard Selman i sudije: Milenko Arapović, Vojin Bojanić, Amor Bukić, Zlatko Kulenović, prof. dr Duško Medić, Irena Mojović, prof. dr Marko Rajčević i akademik prof. dr Snežana Savić.

Broj: U-15/16 28. decembra 2016. godine

PREDSJEDNIK

USTAVNOG SUDA

Mr Džerard Selman, s.r.