Aktio
← Sva sudska praksa

Ustavni sud Republike Srpske

Ne prihvata se inicijativa za ocjenjivanje ustavnosti i zakonitosti člana 11. stav 1. Uredbe o boračkom dodatku („Službeni glasnik Republike Srpske“ br. 52/13 i 53/14). Ne prihvata se inicijativa za ocjenjivanje ustavnosti člana 15. stav 4. Zakona o javnom redu i miru („Službeni glasnik Republike Srpske“ broj 11/15). Ne prihvata se inicijativa za pokretanje postupka za ocjenjivanje ustavnosti člana 301. stav 1. Zakona o parničnom postupku („Službeni glasnik Republike Srpske“ broj 58/03).

Odluka donesena 28. 12. 2016.

Odluka je preuzeta sa stranice ustavnisud.org i prikazana informativno. Za pravno obavezujući tekst odluke kontaktirajte nadležni sud.

Predmeti (1)

U-75/15

Ocjena ustavnosti i zakonitosti

Rješenje

28. 12. 2016.

Tekst odluke

Ustavni sud Republike Srpske, na osnovu člana 115. Ustava Republike Srpske, člana 37. stav 1. tačka g), člana 40. stav 5, člana 61. stav 1. tačke g) i d) Zakona o Ustavnom sudu Republike Srpske („Službeni glasnik Republike Srpske“ br. 104/11 i 92/12), na sjednici održanoj 28. decembra 2016. godine, donioje

RJEŠENjE

Ne prihvata se inicijativa za ocjenjivanje ustavnosti i zakonitosti člana 11. stav 1. Uredbe o boračkom dodatku („Službeni glasnik Republike Srpske“ br. 52/13 i 53/14).

Ne prihvata se inicijativa za ocjenjivanje ustavnosti člana 15. stav 4. Zakona o javnom redu i miru („Službeni glasnik Republike Srpske“ broj 11/15).

Ne prihvata se inicijativa za pokretanje postupka za ocjenjivanje ustavnosti člana 301. stav 1. Zakona o parničnom postupku („Službeni glasnik Republike Srpske“ broj 58/03).

Obrazloženje

Luka Stanić iz Prijedora dao je Ustavnom sudu Republike Srpske (u daljem tekstu: Sud) inicijativu za pokretanje postupka za ocjenjivanje ustavnosti i zakonitosti člana 11. stav 1. Uredbe o boračkom dodatku („Službeni glasnik Republike Srpske“ broj 52/13), člana 15. stav 4. Zakona o javnom redu i miru („Službeni glasnik Republike Srpske“ broj 11/15) i člana 301. Zakona o parničnom postupku („Službeni glasnik Republike Srpske“ broj 58/03). U inicijativi se ističe da član 11. stav 1. Uredbe o boračkom dodatku nije u skladu sa propisivanjem Zakona o pravima boraca, vojnih invalida i porodica poginulih boraca odbrambeno-otadžbinskog rata Republike Srpske, prema kome se mjesečna primanja isplaćuju u tekućem mjesecu za prethodni (član 82. Zakona), što za godinu dana prolongira ostvarivanje prava boraca 1‒ 4 kategorije, koji pravo na borački dodatak, u skladu sa Zakonom, ostvaruju sa navršenih 60 godina života, te su isti diskriminisani s obzirom na datum rođenja. Pored ovoga, davalac inicijative smatra da je osporena odredba člana 15. stav 4. Zakona o javnom redu i miru nesaglasna članu 10. Ustava Republike Srpske (u daljem tekstu: Ustav) jer suprotno zajemčenoj ravnopravnosti građana favorizuje vjerske zajednice izuzimajući njihove redovne aktivnosti iz obilježja prekršaja propisaniih stavom 1. ovog člana. Nadalje, bez dodatnog obrazloženja, navodi se da je ovo propisivanje suprotno članu 17. Evropske konvencije o ljudskim pravima i osnovnim slobodama (u daljem takstu: Konvencija), kao i njenim odredbama o zabrani diskriminacije. S obzirom na citirani dio osporenog člana 301. Zakona o parničnom postupku („Službeni glasnik Republike Srpske“ broj 58/03), proizlazi da se inicijativom, u suštini, osporava saglasnost stava 1. ovog člana sa članom 19. Ustava, jer uskraćuje pravo učesniku u postupku da po vlastitom nahođenju izabere punomoćnika, te članom 17. Konvencije. U odgovoru Narodne skupštine Republike Srpske na navode iz inicijative kojima je osporen član 15. stav 4. Zakona o javnom redu i miru ističe se da su iznesene tvrdnje neutemenjene jer davalac inicijative pogrešno tumači zakonske, ali i ustavne odredbe, na čiju povredu ukazuje, izražavajući svoje sugestije i nedoumice koje nisu od ustavnopravnog značaja, te stoga predlažu da Sud ne prihvati inicijativu.

U odgovoru Vlade Republike Srpske na navode kojima je osporen član 11. stav 1. Uredbe o boračkom dodatku („Službeni glasnik Republike Srpske“ broj 52/13) ističe se da se osporena odredba zasniva na propisivanju člana 31. st. 2. i 4. Zakona o pravima boraca, vojnih invalida i porodica poginulih boraca odbrambeno-otadžbinskog rata Republike Srpske („Službeni glasnik Republike Srpske“ br. 134/11, 9/12 i 40/12) (u odgovoru pogrešno naznačen kao član 32. st. 2. i 4). U skladu sa ovlašćenjem iz člana 31. stav 4. Zakona, Vlada je utvrđujući uslove za ostvarivanje prava na mjesečni borački dodatak definisala i uslove za početak priznavanja ovog prava, te osporena odredba obezbjeđuje jednak položaj svih korisnika prava koji su uslove za ostvarivanje prava stekli u istoj kalendarskoj godini. S obzirom na izneseno predlaže se da Sud ne prihvati inicijativu.

Uredbu o boračkom dodatku („Službeni glasnik Republike Srpske“ br. 52/13 i 53/14) (u daljem tekstu: Uredba) donijela je Vlada Republike Srpske na osnovu člana 31. stav 4. Zakona o pravima boraca, vojnih invalida i porodica poginulih boraca odbrambeno-otadžbinskog rata Republike Srpske („Službeni glasnik Republike Srpske“ br. 134/11, 9/12 i 40/12) i člana 43. stav 2. Zakona o Vladi Republike Srpske („Službeni glasnik Republike Srpske“ br. 118/08, 11/09, 74/10, 86/10), a po prethodno pribavljenoj saglasnosti Boračke organizacije Republike Srpske. Osporenim članom 11. stav 1. Uredbe o boračkom dodatku propisano je da se borcima iz člana 5. stav 1. ove uredbe koji su uslove za ostvarivanje prava na mjesečni borački dodatak ispunili poslije 24. maja 2012. godine pravo na mjesečni borački dodatak priznaje počev od 1. januara naredne godine u odnosu na godinu u kojoj su uslovi ispunjeni.

Sud je konstatovao da je 24. maja 2012. godine u „Službenom glasniku Republike Srpske“ broj 46/12 objavljena ranije važeća Uredba o izmjenama i dopunama Uredbe o boračkom dodatku, kojom je pitanje priznavanja prava na mjesečni borački dodatak inicijalno regulisano na način kao u osporenoj odredbi člana 11. stav 1. Uredbe.

Osporenim članom 15. stav 4. Zakona o javnom redu i miru („Službeni glasnik Republike Srpske“ broj 11/15) propisano je da se ne smatraju prekršajima iz stava 1. ovog člana redovne aktivnosti vjerskih zajednica.

Odredbama Ustava koje su, po ocjeni Suda, od značaja za ocjenu ustavnosti osporenih odredaba Uredbe i Zakona o javnom redu i miru i utvrđeno je: da se slobode i prava ostvaruju, a dužnosti ispunjavaju neposredno na osnovu Ustava, osim kada je Ustavom predviđeno da se uslovi za ostvarivanje pojedinih od njih utvrđuju zakonom, kao i da se zakonom može propisati način ostvarivanja pojedinih prava i sloboda samo kada je to neophodno za njihovo ostvarivanje (član 49), da Republika uređuje i obezbjeđuje, između ostalog, bezbjednost, ustavnost i zakonitost, ostvarivanje i zaštitu ljudskih prava i sloboda, kao i organizaciju, nadležnosti i rad državnih organa, te boračku i invalidsku zaštitu (tač. 2, 4, 5, 10. i 12. Amandmana XXXII na Ustav Republike Srpske, kojim je zamijenjen član 68. Ustava), da Vlada obezbjeđuje provođenje i izvršava zakone, druge propise i opšte akte, donosi uredbe, odluke i druga akta za izvršavanje zakona (član 90. tač. 3. i 4), kao i da zakoni, statuti, drugi propisi i opšti akti moraju biti u saglasnosti sa Ustavom, odnosno da propisi i drugi opšti akti moraju biti u saglasnosti sa zakonom (član 108). Odredbama Ustava u odnosu na koji podnosilac inicijative traži ocjenu ustavnosti, odnosno zakonitosti osporenih akata utvrđeno je: da su građani Republike ravnopravni u slobodama, pravima i dužnostima jednaki pred zakonom i uživaju istu pravnu zaštitu bez obzira na rasu, pol, jezik, nacionalnu pripadnost, vjeroispovijest, socijalno porijeklo, rođenje, obrazovanje, imovno stanje, političko i drugo uvjerenje, društveni položaj ili drugo lično svojstvo (član 10), da je zajemčeno pravo na odbranu, kao i pravo na slobodan izbor branioca i nesmetano opštenje sa njim, dok branilac ne može biti pozvan na odgovornost za radnje preduzete u postupku odbrane (član 19).

Članom 17. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda, na čiju se povredu ukazuje u inicijativi, propisano je da se ništa u ovoj Konvenciji ne može tumačiti tako da podrazumijeva pravo bilo koje države, grupe ili lica da se upuste u neku djelatnost ili izvrše neki čin usmjeren na poništavanje bilo kog od navedenih prava i sloboda ili na njihovo ograničavanje u većoj meri od one koja je predviđena Konvencijom.

U postupku ocjenjivanja ustavnosti i zakonitosti odredbe člana 11. stav 1. Uredbe Sud je imao u vidu da je članom 43. st. 1. i 2. Zakona o Vladi Republike Srpske („Službeni glasnik Republike Srpske“ broj 118/08) propisano da Vlada o pitanjima iz svoje nadležnosti donosi, između ostalog, uredbe, a uredbom se bliže uređuju odnosi od značaja za izvršavanje zakona, utvrđuju načela unutrašnje organizacije ministarstava i drugih republičkih organa uprave i formiraju stručne službe Vlade.

Pored toga, Sud je uzeo u obzir da je članom 16. stav 1. Zakona o pravima boraca, vojnih invalida i porodica poginulih boraca odbrambeno-otadžbinskog rata Republike Srpske („Službeni glasnik Republike Srpske“ br. 134/11, 9/12 i 40/12) propisano, da je mjesečno primanje po ovom zakonu, pored drugog i borački dodatak, dok je članom 30. kojim su taksativno pobrojana prava boraca propisano da među ova prava, između ostalog, spada i pravo na borački dodatak. Prema članu 31. st. 1. i 2. ovog zakona, borački dodatak je mjesečno novčano primanje – mjesečni borački dodatak, odnosno godišnje novčano primanje – godišnji borački dodatak, koje borci iz člana 2. st. 1. i 2. ovog zakona mogu da ostvare na osnovu angažovanja u ratu u zoni borbenih dejstava, te da pravo na mjesečni borački dodatak mogu da ostvare s obzirom na starosnu dob i kategoriju borca. Članom 31. stav 4. istog zakona određeno je da će Vlada donijeti uredbu kojom se uređuju uslovi i postupak za ostvarivanje prava na borački dodatak, uz prethodno pribavljenu saglasnost Boračke organizacije, dok se u skladu sa članom 82. stav 1, mjesečna primanja po ovom zakonu isplaćuju po isteku mjeseca za koji se vrši isplata. Na osnovu navedenog Sud je utvrdio da je Vlada Republike Srpske bila ovlašćena da donese osporenu uredbu, kao podzakonski akt kojim su bliže uređeni odnosi od značaja za izvršavanje Zakona o pravima boraca, vojnih invalida i porodica poginulih boraca odbrambeno-otadžbinskog rata Republike Srpske, tj. uslovi i postupak za ostvarivanje prava na borački dodatak, uključujući, između ostalog, i uslove za priznavanje prava na mjesečni borački dodatak iz osporenog člana 11. stav 1. Naime, članom 31. st. 2. i 4. ovog zakona utvrđeni su osnovni kriterijumi za sticanje prava na mjesečni borački dodatak tako što je propisano da ovo pravo borci mogu da ostvare s obzirom na starosnu dob i kategoriju borca, te je dato ovlašćenje Vladi Republike Srpske da podzakonskim aktom detaljnije razradi utvrđene kriterijume radi primjene ovog zakona. S tim u vezi, donosilac osporenog akta je, prema ocjeni Suda, propisujući kao u članu 11. stav 1. Uredbe konkretizovao ovlašćenje koje mu je zakonom povjereno, te je, u skladu sa stavom 4. člana 31. Zakona, regulisao u domenu uslova i postupka za ostvarivanje prava na borački dodatak, zbog čega nije prekoračio granice svoje nadležnosti. Nadalje, s obzirom da zajemčena načela građanske jednakosti i ravnopravnosti podrazumijevaju izjednačenost u pravima i slobodama onih građana koji se, sa aspekta udovoljavanja određenim istim kriterijumima, mogu svrstati u zajedničku kategoriju, i koji se, pritom, nalaze u istim pravnim situacijama, osporenom odredbom Uredbe nije povrijeđen princip jednakosti iz člana 10. Ustava, jer se predmetna norma odnosi jednako na sva lica koja uslove za priznavanje prava na mjesečni borački dodatak ostvare u istoj kalendarskoj godini. Takođe, s obzirom da se propisivanje iz člana 82. stav 1. Zakona tiče isključivo tehnike isplate mjesečnih primanja, a ne i prava na ova primanja, Sud je utvrdio da navodi o nesaglasnosti člana 11. stav 1. Uredbe sa predmetnom zakonskom odredbom nisu od značaja za odlučenje u ovoj ustavnopravnoj stvari, jer se, s obzirom na različitost predmeta regulisanja, osporeni član 11. stav 1. ne može dovesti u kontekst relevantnog zakonskog normiranja.

Prilikom ocjenjivanja ustavnosti osporenog člana 15. stav 4. Zakona o javnom redu i miru („Službeni glasnik Republike Srpske“ broj 11/15) Sud je imao u vidu da su ovim zakonom, između ostalog, propisani prekršaji javnog reda i mira i prekršajne sankcije koje se izriču počiniocima ovih prekršaja (član 1), dok je članom 15. st. 1, 2, 3, predviđeno da ko narušava mir drugih na javnom mjestu u vremenu od 15.00 do 17.00 časova i od 22.00 do 6.00 časova izvođenjem muzičkih i drugih sadržaja, korišćenjem muzičkih instrumenata, radio i televizijskih prijemnika i drugih zvučnih uređaja, kao i mehaničkih izvora buke i zvučnih signala (motora i sl.), kazniće se novčanom kaznom od 400 KM do 1.200 KM. Za prekršaje iz stava 1. ovog člana kazniće se privredno društvo i drugo pravno lice novčanom kaznom od 3.000 KM do 9.000 KM. Odgovorno lice u privrednom društvu i drugom pravnom licu, kazniće se za prekršaj iz stava 1. ovog člana novčanom kaznom od 500 KM do 1.300 KM.

Polazeći od navedenog, kao i od sadržine inicijative u dijelu kojim je osporena odredba ovog zakona, Sud je utvrdio da je zakonodavac, saglasno Ustavu, bezbjednost te ostvarivanje i zaštitu ljudskih prava i sloboda uredio zakonom, između ostalog i tako što je članom 15. Zakona propisao obilježja prekršaja koji se tiču uznemiravanja građana bukom kao i sankcije za njihove počinioce. Način na koji je definisana sadržina prekršaja javnog reda i mira, te procjena da li neko ponašanje predstavlja narušavanje javnog reda i mira ili ne, odnosno da li je obuhvaćeno ili izuzeto iz kruga ponašanja koje se smatra prekršajem, u domenu je zakonodavne politike u okviru koje zakonodavac ocjenjuje cjelishodnost normi koje usvaja. Takođe, prema stanovištu Suda, davalac inicijative samo formalno navodi odredbe Ustava i Evropske konvencije u odnosu na koje traži ocjenu ustavnosti, jer iz njegovih navoda suštinski proističe zahtjev za ocjenjivanjem cjelishodnosti propisivanja iz člana 15. stav 4, o čemu Sud, saglasno članu 115. Ustava, nije nadležan da odlučuje. Pored navedenog, Sud konstatuje da je članom 10. Ustava, kroz zajemčenu ravnopravnost građana, regulisan dio materije iz korupsa ljudskih prava i osnovnih sloboda, zbog čega položaj vjerskih zajednica, u institucionalnom smislu, nije opravdano dovoditi u kontekst ove vrste garancija. Ocjenjujući ustavnost osporenog člana 301. stav 1. Zakona o parničnom postupku („Službeni glasnik Republike Srpske“ broj 58/03) Sud je utvrdio da rješenjem Suda broj U-104/04 od 25. oktobra 2006. godine („Službeni glasnik Republike Srpske“ broj 117/06) nije prihvaćena inicijativa za pokretanje postupka za ocjenjivanje ustavnosti člana 301. stav 1. Zakona o parničnom postupku („Službeni glasnik Republike Srpske“ broj 58/03 i 85/03), na osnovu ocjene da je isti saglasan Ustavu. Imajući u vidu da je predmetnim rješenjem odlučeno o ustavnosti osporenog člana 301. stav 1. Zakona, Sud je, na osnovu člana 37. stav 1. tačka g) Zakona o Ustavnom sudu Republike Srpske („Službeni glasnik Republike Srpske“ br. 104/11 i 92/12), odlučio da ne prihvati inicijativu za pokretanje postupka za ocjenjivanje ustavnosti, u ovom dijelu, budući da je već odlučivao o istoj stvari.

Sud nije razmatrao navode iz inicijative da je predmetnim opštim aktima povrijeđen član 17. Konvencije, kao i odredbe Konvencije kojima se jemči zaštita od diskriminacije, zbog toga što podnosilac inicijative nije konkretizovao u čemu se sastoji povreda ovih garancija.

S obzirom na to da je u toku prethodnog postupka pravno stanje potpuno utvrđeno, te da prikupljene informacije pružaju pouzdan osnov za odlučivanje, Sud je, na osnovu člana 40. stav 5. Zakona o Ustavnom sudu Republike Srpske, u dijelu predmeta koji se odnosi na ocjenu ustavnosti Zakona o javnom redu i miru, odnosno ustavnosti i zakonitosti Uredbe o boračkom dodatku odlučio bez donošenja rješenja o pokretanju postupka.

Na osnovu izloženog je odlučeno kao u dispozitivu ovog rješenja.

Ovo rješenje Ustavni sud je donio u sastavu: predsjednik Suda mr Džerard Selman i sudije: Milenko Arapović, Vojin Bojanić, Amor Bukić, Zlatko Kulenović, prof. dr Duško Medić, Irena Mojović, prof. dr Marko Rajčević i akademik prof. dr Snežana Savić.

Broj: U-75/15 28. decembra 2016. godine

PREDSJEDNIK

USTAVNOG SUDA

Mr Džerard Selman, s.r.