Ustavni sud Republike Srpske
Ne prihvata se inicijativa za ocjenjivanje ustavnosti članova 11, 87. i 118. stav 2. Zakona o penzijskom i invalidskom osiguranju ("Službeni glasnik Republike Srpske" br. 134/11, 82/13 i 103/15).
Odluka donesena 28. 12. 2016.
Predmeti (1)
U-73/15
Ocjena ustavnosti i zakonitosti
Rješenje
28. 12. 2016.
Tekst odluke
Ustavni sud Republike Srpske, na osnovu člana 115. Ustava Republike Srpske, člana 40. stav 5. i člana 61. stav 1. tačka g) Zakona o Ustavnom sudu Republike Srpske („Službeni glasnik Republike Srpske“ br. 104/11 i 92/12), na sjednici održanoj 28. decembra 2016. godine, donioje
RJEŠENjE
Ne prihvata se inicijativa za ocjenjivanje ustavnosti članova 11, 87. i 118. stav 2. Zakona o penzijskom i invalidskom osiguranju ("Službeni glasnik Republike Srpske" br. 134/11, 82/13 i 103/15).
Obrazloženje
Mira Galić iz Banje Luke dala je Ustavnom sudu Republike Srpske (u daljem tekstu: Sud) inicijativu za pokretanje postupka za ocjenjivanje ustavnosti članova 11, 87. i 118. stav 2. Zakona o penzijskom i invalidskom osiguranju ("Službeni glasnik Republike Srpske" br. 134/11 i 82/13), koja je naknadno precizirana. Iz sadržaja inicijative proizlazi da davalac inicijative osporava odredbe čl. 11, 87. i 118. stav 2. Zakona o penzijskom i invalidskom osiguranju u odnosu na član 5. stav 1. alineja 1. i član 48. stav 1. Ustava Republike Srpske. Obrazlažući razloge osporavanja navedenih odredbi Zakona davalac inicijative citira odredbe člana 125. stav 1. tačka 4. Zakona o radu ("Službeni glasnik Republike Srpske" br. 38/00, 40/00, 47/02, 38/03, 66/03, 20/07 i 55/07‒ prečišćeni tekst) i čl. 22, 23. i 25. Zakona o penzijskom i invalidskom osiguranju, te zaključuje da osporenim zakonskim rješenjem iz člana 87. Zakona nije određeno o kojem se osiguranju radi. Pored toga, nakon tumačenja pomenutih zakonskih odredbi, davalac inicijative tvrdi da pomenute zakonske odredbe nisu međusobno usklađene i da je iste, imajući u vidu da pravo na penzijsko i invalidsko osiguranje proizlazi iz radnog odnosa sa punim radnim vremenom, potrebno međusobno uskladiti. Uz to, navodi da je odbornik u Skupštini Grada Banjaluka, koja je obveznik doprinosa po osnovu odborničke naknade, te da je njen zahtjev za penzionisanje, iako su uslovi za penziju po osnovu obaveznog osiguranja ostvareni, Javni fond penzijskog i invalidskog osiguranja Republike Srpske odbio, jer nije prestalo osiguranje po osnovu pomenute naknade. Zbog navedenog predlaže da Sud utvrdi da osporene odredbe Zakona o penzijskom i invalidskom osiguranju nisu u saglasnosti sa Ustavom Republike Srpske. Narodna skupština Republike Srpske nije dostavila odgovor na navode iz inicijative.
Osporenim članom 11. Zakona o penzijskom i invalidskom osiguranju ("Službeni glasnik Republike Srpske" br. 134/11 i 82/13) definisano je da se kao osigurani radnik smatra: a) lice zaposleno u privrednom društvu, republičkom organu, organu jedinice lokalne samouprave, javnoj ustanovi ili drugoj organizaciji u Republici Srpskoj (u daljem tekstu: Republika); b) lice zaposleno u zajedničkim organima Bosne i Hercegovine (u daljem tekstu: BiH) i Brčko Distriktu BiH, sa prebivalištem u Republici; v) lice zaposleno u Brčko Distriktu, ako je prijavljeno u Jedinstveni sistem registracije, kontrole i naplate doprinosa (u daljem tekstu: Jedinstveni sistem); g) lice zaposleno kod osiguranika iz člana 12. tačka a) ovog zakona ili kod nosioca poljoprivrednog gazdinstva; d) lice izabrano ili imenovano na javnu funkciju ako za obavljanje te funkcije ostvaruje platu ili naknadu; đ) zaposleno lice upućeno na rad u inostranstvo, pod uslovom da nije obavezno osigurano po propisima države u koju je upućeno na rad, ako međunarodnim ugovorom nije drugačije određeno; e) državljanin Republike koji je na teritoriji Republike zaposlen kod međunarodnih organizacija, diplomatskih ili konzularnih predstavništava, stranih pravnih ili fizičkih lica, ako međunarodnim ugovorom nije drugačije određeno; ž) strani državljanin i lice bez državljanstva koji su na teritoriji Republike zaposleni kod stranih pravnih ili fizičkih lica, ako međunarodnim ugovorom nije drugačije određeno, kao i kod međunarodnih organizacija, diplomatskih ili konzularnih predstavništava, ako je takvo osiguranje predviđeno međunarodnim ugovorom; z) lice koje u skladu sa zakonom obavlja privremene i povremene poslove u skladu sa propisima o radu i i) lice do navršenih 26 godina života koje, u skladu sa zakonom, obavlja poslove preko omladinske zadruge, odnosno bez obzira na godine života ako nije na redovnom školovanju. Članom 1. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o penzijskom i invalidskom osiguranju ("Službeni glasnik Republike Srpske" broj 103/15) citirani član 11. Zakona je izmjenjen na način da su tački v) ovog člana riječi "sa prebivalištem u Brčko Distriktu" brisane.
Prema osporenom članu 87. ovog zakona pravo na starosnu i invalidsku penziju obezbjeđuje se nakon prestanka osiguranja.
Članom 9. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o penzijskom i invalidskom osiguranju ("Službeni glasnik Republike Srpske" broj 103/15) citirani član 87. Zakona je izmijenjen tako da su riječi "starosnu i invalidsku" brisane i dodat stav 2. koji glasi: "da se na osiguranike iz čl. 12, 13. i 14. ovog zakona u postupku ostvarivanja prava na starosnu penziju ne primjenjuje stav 1. ovog člana".
Osporenom odredbom člana 118. stav 2. ovog zakona propisano je da zahtjev za ostvarivanje prava na starosnu penziju osiguranik može da podnese nakon prestanka osiguranja.
Članom 13. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o penzijskom i invalidskom osiguranju ("Službeni glasnik Republike Srpske" broj 103/15) citirana odredba člana 118. stav 2. Zakona je izmijenjena na način da su poslije riječi "osiguranik" dodate riječi "iz člana 11. ovog zakona".
U postupku ocjenjivanja ustavnosti osporenih odredbi Zakona o penzijskom i invalidskom osiguranju Sud je imao u vidu da je Ustavom Republike Srpske utvrđeno da Republika uređuje i obezbjeđuje, između ostalog, socijalno osiguranje i druge oblike socijalne zaštite (tačka 12. Amandmana XXXII na Ustav Republike Srpske, kojim je mijenjan član 68. Ustava) i da se slobode i prava ostvaruju, a dužnosti ispunjavaju neposredno na osnovu ustava, osim kada je Ustavom predviđeno da se uslovi za ostvarivanje pojedinih od njih utvrđuju zakonom, a zakonom se može propisati način ostvarivanja pojedinih prava i obaveza samo kada je to neophodno za njihovo ostvarivanje (član 49. stav 1. i 2).
Odredbama člana 5. stav 1. alineja 1. i član 48. stav 1. Ustava Republike Srpske, u odnosu na koje davalac inicijative osporava navedene odredbe Zakona o penzijskom i invalidskom osiguranju, utvrđeno je da se ustavno uređenje Republike temelji, između ostalog, na garantovanju i zaštiti ljudskih sloboda i prava u skladu sa međunarodnim standardima, i da se prava i slobode zajemčene ovim ustavom ne mogu oduzeti ni ograničiti.
Saglasno navedenim ustavnim odredbama, Zakonom o penzijskom i invalidskom osiguranju ("Službeni glasnik Republike Srpske" br. 134/11, 82/13 i 103/15) uređeno je obavezno penzijsko i invalidsko osiguranje na osnovu međugeneracijske solidarnosti i dobrovoljno penzijsko i invalidsko osiguranje za lica koja nisu obavezno osigurana po ovom zakonu, kao i prava i obaveze na osnovu tih osiguranja. Tako su, pored ostalog, osiguranicima, obaveznim i dobrovoljnim osiguranjem na načelima uzajamnosti i solidarnosti, obezbijeđena prava u slučaju starosti i invalidnosti, a u slučaju smrti osiguranika, odnosno korisnika penzije to pravo je obezbijeđeno članovima njihovih porodica (član 2), koja se ostvaruju i koriste samo pod uslovima propisanim zakonom, dok obim tih prava zavisi od dužine penzijskog staža osiguranika i visine plata i osnovica osiguranja na koje je plaćen doprinos za penzijsko i invalidsko osiguranje (član 3).
Ocjenjujući ustavnost osporenih odredbi čl. 11, 87. i 118. stav 2. Zakona o penzijskom i invalidskom osiguranju, Sud je imao u vidu i odredbe čl. 9. i 10. stav 1. tačka a) istog zakona, kojim je definisano osigurano lice i propisano da je osiguranik u obaveznom osiguranju, između ostalih, lice zaposleno na osnovu ugovora o radu ili drugog akta poslodavca, odnosno osiguran radnik. Nadalje, čl. 22. i 23. ovog zakona je propisano da penzijski staž na osnovu kojeg se ostvaruju prava iz penzijskog i invalidskog osiguranja obuhvata staž i poseban staž, odnosno staž osiguranja sa efektivnim trajanjem i staž osiguranja sa uvećanim trajanjem, dok su članom 40. utvrđena prava iz penzijskog i invalidskog osiguranja, i to: a) za slučaj starosti – starosna penzija, b) za slučaj invalidnosti – raspoređivanje na drugo radno mjesto, prekvalifikacija ili dokvalifikacija, novčane naknade u vezi sa smanjenom radnom sposobnošću invalidska penzija i v) za slučaj smrti osiguranika, odnosno korisnika starosne ili invalidske penzije – porodična penzija. Odredbama čl. 41. do 96. istog zakona propisani su uslovi pod kojima se mogu ostvariti navedena prava, među kojima je i uslov propisan članom 87. kao zajedničkom odredbom, da se pravo na penziju obezbjeđuje nakon prestanka osiguranja.
Imajući u vidu navedeno, Sud je ocijenio da je zakonodavac, saglasno citiranom ustavnom ovlašćenju da uredi sistem u oblasti socijalnog osiguranja i drugih oblika socijalne sigurnosti, a u okviru toga i sistem penzijskog i invalidskog osiguranja, propisao uslove i način ostvarivanja prava i obaveza po osnovu ovog osiguranja, među kojima je i pravo na starosnu penziju. Naime, zakonom je određen krug lica koja imaju status osiguranog radnika, te utvrđeno da se pravo na starosnu penziju obezbjeđuje nakon prestanka osiguranja. Kako se postupak za ostvarivanje prava na starosnu penziju pokreće isključivo na zahtjev osiguranika, uključujući osiguranog radnika, to je ovim zakonom utvrđen uslov prestanka osiguranja, tj. obaveznog osiguranja kako bi ovo lice moglo, u skladu sa odredbama ovog zakona, ostvariti pravo na starosnu penziju, odnosno steći status korisnika ove penzije. Na osnovu navedenog Sud je ocijenio da je propisivanje kao u osporenim odredbama čl. 11, 87. i 118. stav 2. Zakona zasnovano na ustavnom ovlašćenju iz člana 49. stav 1. i 2. i tačke 12. Amandmana XXXII na Ustav Republike Srpske. Prilikom ove ocjene Sud je imao u vidu da Ustav ne utvrđuje na neposredan način određena prava po osnovu penzijskog osiguranja, niti uslove za korišćenje tih prava, već daje ovlašćenje zakonodavcu da u cjelini uredi način ostvarivanja prava na penziju, odnosno korisnika penzije. Način na koji će ova pitanja biti uređena odraz je cjelishodne procjene zakonodavca u uređivanju penzijskog i invalidskog osiguranja, a ocjena opravdanosti i cjelishodnosti zakonskog rješenja, prema članu 115. Ustava, nije u nadležnosti Ustavnog suda. Prema istoj ustavnoj odredbi, ovaj sud nije nadležan da ocjenjuje primjenu zakonskih odredbi u praksi, kao ni međusobnu saglasnost osporenih odredbi Zakona o penzijskom i invalidskom osiguranju sa odredbama Zakona o radu.
S obzirom na izloženo, Sud je ocijenio da osporenim propisivanjem nije narušeno ni načelo garantovanja i zaštite ljudskih sloboda i prava u skladu sa međunarodnim standardima iz člana 5. stav 1. alineja 1. Ustava Republike Srpske, niti se može dovesti u vezu sa članom 48. stav 1. Ustava.
Kako je u toku prethodnog postupka pravno stanje potpuno utvrđeno i prikupljeni podaci pružaju pouzdan osnov za odlučivanje, Sud je, na osnovu člana 40. stav 5. Zakona o Ustavnom sudu Republike Srpske („Službeni glasnik Republike Srpske“ br. 104/11 i 92/12), odlučio bez donošenja rješenja o pokretanju postupka.
Na osnovu izloženog Sud je odlučio kao u dispozitivu ovog rješenja.
Ovo rješenje Ustavni sud je donio u sastavu: predsjednik Suda mr Džerard Selman i sudije: Milenko Arapović, Vojin Bojanić, Amor Bukić, Zlatko Kulenović, prof. dr Duško Medić, Irena Mojović, prof. dr Marko Rajčević i akademik prof. dr Snežana Savić.
Broj: U-73/15 28. decembra 2016. godine
PREDSJEDNIK
USTAVNOG SUDA
Mr Džerard Selman, s.r.