Ustavni sud Republike Srpske
Utvrđuje se da član 166. stavovi 8. i 9. Zakona o izvršnom postupku ("Službeni glasnik Republike Srpske" br. 59/03, 85/03, 64/05, 118/07, 29/10, 57/12, 67/13 i 98/14) nije u saglasnosti sa Ustavom Republike Srpske.
Odluka donesena 28. 12. 2016.
Predmeti (1)
U-65/15
Ocjena ustavnosti i zakonitosti
Odluka
28. 12. 2016.
Tekst odluke
Ustavni sud Republike Srpske, na osnovu člana 115. Ustava Republike Srpske, člana 40. stav 5. i člana 60. stav 1. tačka a) Zakona o Ustavnom sudu Republike Srpske („Službeni glasnik Republike Srpske“ br. 104/11 i 92/12), na sjednici održanoj 28. decembra 2016. godine, donio je
ODLUKU
Utvrđuje se da član 166. stavovi 8. i 9. Zakona o izvršnom postupku ("Službeni glasnik Republike Srpske" br. 59/03, 85/03, 64/05, 118/07, 29/10, 57/12, 67/13 i 98/14) nije u saglasnosti sa Ustavom Republike Srpske.
Obrazloženje
Arsenije Baltić iz Banje Luke i Vladimir Dragičević iz Kozarske Dubice dali su Ustavnom sudu Republike Srpske zajedničku inicijativu za pokretanje postupka za ocjenjivanje ustavnosti člana 166. stav 8. Zakona o izvršnom postupku ("Službeni glasnik Republike Srpske" br. 59/03, 85/03, 64/05, 118/07, 29/10, 57/12, 67/13 i 98/14), i to u odnosu na član 16. stav 1. i član 121a stav 1. Ustava Republike Srpske, te član 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda. Iz sadržine inicijative proizlazi da osporena zakonska odredba kojom se, kako navode davaoci inicijative, ograničava provođenje izvršenja pravosnažnih sudskih presuda iz budžeta Republike Srpske, gradova i opština do visine iznosa na poziciji budžeta predviđenoj za te namjene, omogućava Republici Srpskoj, gradovima i opštinama da, u izvršnim predmetima u kojima imaju svojstvo izvršenika, sami određuju iznos do kojeg je izvršenje radi naplate novčanog potraživanja sprovodivo. Na taj način, po mišljenju davalaca inicijative, onemogućeni su tražioci izvršenja, koji u izvršnom postupku ostvaruju prinudnu naplatu svojih novčanih potraživanja da na jednak način ostvare prinudnu naplatu prema Republici Srpskoj, gradovima i opštinama, sa jedne strane i svim ostalim izvršenicima, sa druge strane, dakle, da na jednak način zaštite svoja prava u postupku pred sudom, a što je, po njihovom mišljenju, u suprotnosti sa članom 16. stav 1. Ustava. Uz to, osporeno zakonsko rješenje, po mišljenju davalaca inicijative, onemogućava sudove da sprovedu izvršenje na budžetskim sredstvima ako na odgovarajućoj poziciji budžeta nema dovoljno sredstava, čime se narušava samostalnost i nezavisnost sudova u vršenju sudske vlasti, te sudska vlast čini zavisnom i nesamostalnom u odnosu na budžetsku politiku Republike, gradova i opština. Osim toga, onemogućavanje prinudnog izvršenja radi naplate novčanog potraživanja iz izvršne isprave, po mišljenju davalaca inicijative, predstavlja ometanje uživanja imovine, čime je, s obzirom da za to ne postoji javni interes, povrijeđeno pravo na imovinu zagarantovano članom 1. Protokola broj 1. uz Konvenciju, a u prilog svojih navoda davaoci inicijative se pozivaju i na određene stavove Evropskog suda za ljudska prava i Ustavnog suda Bosne i Hercegovine. Na kraju, davaoci inicijative detaljno obrazlažu na koji način je, po njihovom mišljenju, osporenim zakonskim rješenjem dovedeno u pitanje i načelo iz člana 56. stav 1. Ustava, a uz to se onemogućava, kako navode, i adekvatno ostvarivanje prava na naknadu štete iz člana 17. Ustava, te predlažu da Sud, s obzirom na izloženo, utvrdi da osporena zakonska odredba nije u saglasnosti sa Ustavom. Ustavnom sudu je, pored navedene, podnesena i inicijativa za pokretanje postupka za ocjenjivanje ustavnosti člana 3. Zakona o dopunama Zakona o izvršnom postupku ("Službeni glasnik Republike Srpske" broj 98/14), kojim je propisano da se u članu 166. Zakona o izvršnom postupku ("Službeni glasnik Republike Srpske" br. 59/03, 85/03, 64/05, 118/07, 29/10, 57/12 i 67/13) dodaju novi stavovi 8. i 9. Davalac ove inicijative Željko Bubić iz Banje Luke osporava navedene zakonske odredbe sa stanovišta njihove saglasnosti sa odredbama Ustava Republike Srpske i to članova 50, 63. i 66, te tačke 6. Amandmana XXXII na Ustav kojim je zamijenjen član 68. Ustava Republike Srpske, kao i u odnosu na član 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda.
Sud je, na sjednici održanoj 28. septembra 2016. godine, saglasno članu 9. Poslovnika o radu Ustavnog suda Republike Srpske ("Službeni glasnik Republike Srpske" br. 114/12, 29/13 i 90/14), odlučio da o inicijativama vodi jedinstven postupak, pripajajući inicijativu broj U-69/16 prvoprispjeloj inicijativi U-65/15.
Narodna skupština Republike Srpske dostavila je odgovor u kome je osporila navode iz inicijative koju je dao Željko Bubić ističući, pored ostalog, da su osporena zakonska rješenja donesena u cilju zaštite budžeta Republike i lokalnih zajednica, kao i da je ustavno uporište za osporeno propisivanje sadržano u članu 122. Ustava. Osporavajući navode iz ove inicijative u odgovoru je, takođe, navedeno da je donošenje predmetnog zakona rezultat cjelishodne procjene zakonodavca, koji obezbjeđuje legislativni okvir za ostvarivanje osnovnih prava, sloboda i dužnosti građana Republike Srpske, iz čega se, kako se navodi, može zaključiti da predmetne odredbe Zakona odražavaju dosljednu primjenu članova 50, 63, 66. i člana 68. stav 1. tačka b) Ustava. Uz to, u odgovoru se navodi da je zakonodavac donoseći osporeni Zakon ostao u granicama Ustavom Republike Srpske zajemčenih ovlašćenja kao i da moguće drugačije uređivanje predmetne materije nije ustavnopravno relevantno, jer ne podrazumijeva da je pozitivno zakonodavstvo u suprotnosti sa navedenim odredbama Ustava.
Osnovni tekst Zakona o izvršnom postupku objavljen je u "Službenom glasniku Republike Srpske" broj 59/03. Članom 3. Zakona o dopunama Zakona o izvršnom postupku koji je objavljen u "Službenom glasniku Republike Srpske" broj 98/14 i koji je stupio na snagu 14. novembra 2014. godine izvršene su, pored ostalog, dopune člana 166. osnovnog teksta zakona, od kada osporena rješenja iz člana 3. ovog zakona postaju sastavni dio člana 166. Zakona o izvršnom postupku ("Službeni glasnik Republike Srpske" br. 59/03, 85/03, 64/05, 118/07, 29/10, 57/12, 67/13 i 98/14). Osporenim članom 166. Zakona o izvršnom postupku propisano je da se izvršenje novčanih potraživanja na teret sredstava budžeta Republike Srpske, gradova i opština sprovodi do visine iznosa na poziciji budžeta predviđenoj za te namjene, u skladu sa Zakonom o izvršenju budžeta Republike Srpske i odlukom o usvajanju budžeta Republike Srpske, gradova i opština (stav 8), te da se u budžetu Republike, gradova i opština za svaku fiskalnu godinu obezbjeđuju sredstva na ime izvršenja pravosnažnih sudskih presuda, sporazuma o priznanju krivice ili zaključenim poravnanjem pred sudom ili drugim nadležnim organom, u skladu sa Zakonom o budžetskom sistemu, Zakonom o izvršenju budžeta i odlukom o usvajanju budžeta Republike, gradova i opština za odgovarajuću fiskalnu godinu (stav 9).
Odredbama Ustava Republike Srpske, u odnosu na koje davaoci inicijative osporavaju navedene zakonske odredbe, utvrđeno je: da svako ima pravo na jednaku zaštitu svojih prava u postupku pred sudom i drugim državnim organom i organizacijom (član 16. stav 1), da se ekonomsko i socijalno uređenje zasniva na ravnopravnosti svih oblika svojine i slobodnom privređivanju, samostalnosti preduzeća i drugih oblika privređivanja u sticanju i raspodjeli dobiti i slobodnom kretanju robe, rada i kapitala u Republici kao jedinstvenom privrednom prostoru (član 50), da je obaveza plaćanja poreza i drugih dažbina opšta i utvrđuje se prema ekonomskoj snazi obveznika (član 63), da prava i dužnosti Republike vrše Ustavom određeni republički organi, a da su ljudska prava i slobode, jednakost pred zakonom, samostalnost i jednak položaj preduzeća i drugih organizacija, ustavni položaj i prava jedinica lokalane samouprave osnova i mjera ovlašćenja i odgovornosti republičkih organa (član 66), da Republika uređuje i obezbjeđuje, između ostalog, svojinske i obligacione odnose i zaštitu svih oblika svojine (tačka 6. Amandmana XXXII na Ustav kojim je zamijenjen član 68. Ustava Republike Srpske), da je sudstvo samostalno i nezavisno od izvršne vlasti u Republici Srpskoj (član 121a stav 1).
Ustav u drugim odredbama koje su, po ocjeni Suda, od značaja za ocjenu osnovanosti navoda davaoca inicijative utvrđuje: da se ustavno uređenje Republike temelji, pored ostalog, na garantovanju i zaštiti ljudskih sloboda i prava u skladu sa međunarodnim standardima i vladavini prava (član 5. stav 1. al. 1. i 4), da Republika uređuje i obezbjeđuje, pored ostalih, ostvarivanje i zaštitu ljudskih prava i sloboda, kao i finansiranje ostvarivanja prava i dužnosti Republike (tač. 5. i 17. Amandmana XXXII na Ustav kojim je zamijenjen član 68. Ustava Republike Srpske), te da se osnivanje, nadležnost, organizacija i postupak pred sudovima utvrđuje zakonom (član 122).
Članom 1. Protokola 1. uz navedenu Evropsku konvenciju garantovano je pravo na imovinu, tako što je predviđeno da svako fizičko i pravno lice ima pravo na neometano uživanje svoje imovine, a da niko ne može biti lišen svoje imovine, osim u javnom interesu i pod uslovima predviđenim zakonom i opštim načelima međunarodnog prava (stav 1), te da prethodne odredbe ni na koji način ne utiču na pravo države da primjenjuje zakone koje smatra potrebnim da bi regulisala korišćenje imovine u skladu s opštim interesima ili da bi obezbijedila naplatu poreza ili drugih dažbina ili kazni (stav 2).
Ocjenjujući osnovanost navoda davalaca inicijative Sud je imao u vidu da se Zakonom o izvršnom postupku ("Službeni glasnik Republike Srpske" br. 59/03, 85/03, 64/05, 118/07, 29/10, 57/12, 67/13 i 98/14) uređuje postupak po kojem sudovi u Republici Srpskoj sprovode prinudno ostvarenje potraživanja na osnovu izvršnih i vjerodostojnih isprava (u daljem tekstu: izvršni postupak) ako posebnim zakonom nije drugačije određeno (član 1. stav 1), te da je ovim zakonom, između ostalog, propisano da je u postupku izvršenja sud dužan da postupa hitno (član 5. stav 1), da se izvršenje radi ostvarenja novčanog potraživanja određuje i provodi u obimu koji je potreban za namirenje tog potraživanja (član 65), da ako se istovremeno pojavljuje više tražilaca izvršenja koji ostvaruju pravo na novčana potraživanja iz budžeta Republike, gradova i opština, tražioci izvršenja namiruju redom, kako ih je zaprimio organ nadležan za izvršenje, s tim da zastarijevanje ne teče do konačnog namirenja punog iznosa predviđenog pravosnažnom sudskom presudom ili sporazumom o priznavanju krivice, u kom slučaju kamata ne može preći iznos utvrđen članom 4b Zakona o visini stope zatezne kamate ("Službeni glasnik Republike Srpske" br. 19/01 i 52/06) (član 66. stav 2). Ovim zakonom je, takođe, i to članom 166. propisano da se izvršenje radi ostvarenja novčanog potraživanja prema izvršeniku može sprovesti na svim sredstvima na njegovim računima kod banke, osim ako zakonom nije drugačije određeno (stav 1), da se rješenjem o izvršenju na novčanim sredstvima koja se vode na transakcijskom računu izvršenika nalaže banci da novčani iznos za koji je izvršenje određeno prenese sa transakcijskog računa izvršenika na transakcijski račun tražioca izvršenja, a za potraživanja za koja nije potpisana naplata preko žiro-računa kod banke da isplati taj iznos tražiocu izvršenja u gotovom novcu (stav 2), da se izvršenje na novčanom potraživanju koje po štednom ulogu, tekućem ili žiro-računu, deviznom i drugim računima kod banke izuzev transakcijskog računa, pripada izvršeniku, određuje tako što se rješenjem o izvršenju nalaže banci da novčani iznos za koji je određeno izvršenje isplati tražiocu izvršenja nakon izvršnosti rješenja o izvršenju, te da to rješenje ima dejstvo rješenja o izvršenju kojim su određeni zapljena novčanog potraživanja i prenos radi naplate (stav 3), da će se u rješenju o izvršenju iz st. 2. i 3. ovog člana odrediti broj računa izvršenika s kojeg treba obaviti isplatu, te broj računa tražioca izvršenja na koji isplatu treba obaviti ili drugi način obavljanja isplate (stav 4), da će sud rješenjem o izvršenju obavezati banku da dostavi izvještaj o svim promjenama na računu izvršenika ako sredstava na računu nema ili su ona nedovoljna za namirenje potraživanja određenog rješenjem o izvršenju, te da izvještaj obuhvata promjene na računu za period od 30 dana do donošenja rješenja o izvršenju i mora da sadrži svaku transakciju na računu, uključujući podizanje gotovine, uplate na račun i isplate sa računa, unutarbankarske i međubankarske prenose, kao i da podaci koji se dostavljaju a koji se odnose na međubankarske prenose moraju sadržavati, između ostalog, ime primaoca i broj računa u odredišnoj banci (stav 5), da se ugovor o štednom ulogu i svakom drugom depozitu raskida po sili zakona danom izvršnosti rješenja o izvršenju bez obzira na to da li je oročen ili ne, te da će se po namirenju potraživanja primijeniti ugovorne odredbe o raskidu ovih ugovora (stav 6), kao i da se odredbe ovog člana ne primjenjuju na novčana sredstva, potrebna za obavljanje poslova od opšteg interesa Republike Srpske, gradova i opština koja se nalaze kod banaka u Republici Srpskoj ili banaka na području Bosne i Hercegovine (stav 7). Polazeći od navedenog Sud je ocijenio da osporene odredbe člana 166. st. 8. i 9. Zakona o izvršnom postupku ("Službeni glasnik Republike Srpske" br. 59/03, 85/03, 64/05, 118/07, 29/10, 57/12, 67/13 i 98/14) nisu u saglasnosti sa Ustavom Republike Srpske. Prilikom ovakve ocjene Sud je imao u vidu da je zakonodavac, saglasno navedenim ustavnim odredbama, ovlašćen da uredi ostvarivanje i zaštitu sloboda i prava građana, kao i postupak pred sudovima, pa time i izvršni postupak, a u okviru toga i da propiše način sprovođenja izvršenja na novčanim sredstvima izvršenika koja se vode na računima kod banaka. Sud je, takođe, imao u vidu da svako pravosnažno dosuđeno novčano potraživanje predstavlja imovinu građana, kao i da je legitimno pravo zakonodavca da, kada je u pitanju opšti interes Republike, donese zakon kojim se oduzimaju ili ograničavaju određena imovinska prava građana, ali da istovremeno ima i obavezu da to čini na način da obezbijedi pravičnu ravnotežu između ograničenja prava na imovinu, koje je u javnom interesu i imovinskih prava pojedinaca.
U konkretnom slučaju, po ocjeni Suda, evidentan je javni interes Republike da, zbog velikog duga a očiglednog nedostatka raspoloživih sredstava u budžetu Republike, gradova i opština za isplatu cjelokupnog duga svima po okončanju izvršnog postupka, ograniči izvršenje pravosnažnih odluka i na taj način obezbijedi normalno funkcionisanje svih nadležnosti navedenih nivoa vlasti. Međutim, osporenim propisivanjem kojim se ograničavaju tražioci izvršenja da u izvršnom postupku naplate svoja novčana potraživanja iz budžeta Republike Srpske, gradova i opština dosuđena izvršnim odlukama i to do visine iznosa na poziciji budžeta predviđenoj za te namjene nije, po ocjeni Suda, postignuta pravična ravnoteža između javnog interesa Republike da zbog velikog duga ograniči mogućnost tražilaca izvršenja da u izvršnom postupku naplate svoja potraživanja dosuđena pravosnažnim odlukama i interesa pojedinca odnosno imalaca pravosnažno dosuđenih novčanih potraživanja prema Republici, gradovima i opštinama. Ovaj princip je, po ocjeni Suda, doveden u pitanje zato što osporenim zakonskim odredbama nije određen obavezan minimum sredstava koji su Republika, gradovi i opštine koji imaju izvršne odluke, dužni da u svojim budžetima predvide za njihovu isplatu. Na taj način, osporenim propisivanjem omogućeno je da navedeni nivoi vlasti proizvoljno, dakle, bez bilo kakvog zakonskog ograničenja, planiraju novčana sredstva za izvršenje pravosnažnih odluka, a da pritom tražiocima izvršenja nije pružena bilo kakva garancija kada će u relevantnoj budžetskoj stavci biti raspoloživih sredstava za isplatu odnosno da li će u razumnom roku naplatiti svoja novčana potraživanja iz sredstava budžeta Republike, gradova i opština, te su na taj način u apsolutnoj neizvesnosti u pogledu roka naplate svojih novčanih potraživanja.
Imajući u vidu da osporene odredbe Zakona o izvršnom postupku imaju značenje očiglednog ograničenja Ustavom zajemčenog prava na imovinu, a polazeći od Ustavom i Evropskom konvencijom za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda previđene zaštite tog prava, te izgrađenih stavova Evropskog suda za ljudska prava u pogledu uslova pod kojima je miješanje države u pravo na mirno uživanje imovine dozvoljeno, Sud je ocijenio da osporene odredbe Zakona nisu u funkciji obezbjeđivanja vladavine prava i jednakosti svih pred zakonom, što ih čini nesaglasnim s Ustavom.
Cijeneći da je u toku prethodnog postupka pravno stanje potpuno utvrđeno i da prikupljeni podaci pružaju pouzdan osnov za odlučivanje, Sud je, na osnovu člana 40. stav 5. Zakona o Ustavnom sudu Republike Srpske, u ovom predmetu odlučio bez donošenja rješenja o pokretanju postupka.
Na osnovu izloženog Sud je odlučio kao u izreci ove odluke.
Ovu odluku Ustavni sud je donio u sastavu: predsjednik Suda mr Džerard Selman i sudije: Milenko Arapović, Vojin Bojanić, Amor Bukić, Zlatko Kulenović, prof. dr Duško Medić, Irena Mojović, prof. dr Marko Rajčević i akademik prof. dr Snežana Savić.
Broj: U-65/15 28. decembra 2016. godine
PREDSJEDNIK
USTAVNOG SUDA
Mr Džerard Selman, s.r.