Aktio
← Sva sudska praksa

Ustavni sud Republike Srpske

Utvrđuje se da član 10. st. 2, 3. i 4. Odluke o proizvodnji i isporuci toplotne energije („Službeni glasnik Opštine Gradiška“ broj 8/13) i Opšti uslovi za isporuku toplotne energije (Službeni glasnik Opštine Gradiška“ broj 1/14) nisu u saglasnosti sa Ustavom Republike Srpske i Zakonom o komunalnim djelatnostima („Službeni glasnik Republike Srpske” broj 124/11). Ne prihvata se inicijativa za pokretanje postupka za ocjenjivanje ustavnosti i zakonitosti Rješenja broj: 02-022-164/13 od 31. decembra 2013. godine i Cjenovnika usluge grijanja sa tarifnim modelima broj: 265-1/12/2013 od 31. decembra 2013. godine („Službeni glasnik Opštine Gradiška“ broj 1/14).

Odluka donesena 22. 02. 2017.

Odluka je preuzeta sa stranice ustavnisud.org i prikazana informativno. Za pravno obavezujući tekst odluke kontaktirajte nadležni sud.

Citirani propisi

Predmeti (1)

U-27/16

Ocjena ustavnosti i zakonitosti

Odluka

22. 02. 2017.

Tekst odluke

Ustavni sud Republike Srpske, na osnovu člana 115. Ustava Republike Srpske, člana 37. stav 1. tačka a), člana 40. stav 5, člana 60. stav 1. tač a) i b) i člana 61. stav 1. tačka d) Zakona o Ustavnom sudu Republike Srpske („Službeni glasnik Republike Srpske“ br. 104/11 i 92/12), na sjednici održanoj 22. februara 2017. godine, donioje

ODLUKU

Utvrđuje se da član 10. st. 2, 3. i 4. Odluke o proizvodnji i isporuci toplotne energije („Službeni glasnik Opštine Gradiška“ broj 8/13) i Opšti uslovi za isporuku toplotne energije (Službeni glasnik Opštine Gradiška“ broj 1/14) nisu u saglasnosti sa Ustavom Republike Srpske i Zakonom o komunalnim djelatnostima („Službeni glasnik Republike Srpske” broj 124/11).

Ne prihvata se inicijativa za pokretanje postupka za ocjenjivanje ustavnosti i zakonitosti Rješenja broj: 02-022-164/13 od 31. decembra 2013. godine i Cjenovnika usluge grijanja sa tarifnim modelima broj: 265-1/12/2013 od 31. decembra 2013. godine („Službeni glasnik Opštine Gradiška“ broj 1/14).

Obrazloženje

Svjetlana Kapetanović iz Gradiške dala je Ustavnom sudu Republike Srpske inicijativu za pokretanje postupka za ocjenjivanje ustavnosti i zakonitosti Rješenja broj: 02-022-164/13 od 31. decembra 2013. godine, koje je donio načelnik Opštine Gradiška, i njime odobrenih Opštih uslova za isporuku toplotne energije, te Cjenovnika usluge grijanja sa tarifnim modelima broj: 265-1/12/2013 od 31. decembra 2013. godine, sve objavljeno u „Službenom glasniku Opštine Gradiška“ broj 1/14. Iz sadržine inicijative proizlazi da davalac inicijative osporava član 6. st. 1. i 3, član 31. tačka 1, član 32. stav 3, član 35. i član 38. stav 2. Opštih uslova i to član 6. st. 1. i 3, član 31. tačka 1, te član 38. stav 2. zbog nesaglasnosti sa Zakonom o obligacionim odnosima (“Službeni list SFRJ” br. 29/78, 39/85, 57/89 i “Službeni glasnik Republike Srpske” br. 17/93, 3/96, 39/03 i 74/04), zatim član 6. st. 1. i 3, te članove 31. tačka 1, član 32. stav 3. i 38. stav 2. zbog nesaglasnosti sa Zakonom o komunalnim djelatnostima („Službeni glasnik Republike Srpske” broj 124/11), a članove 32. stav 3. i 38. stav 2. zbog njihove nesaglasnosti sa Zakonom o zaštiti potrošača u Republici Srpskoj („Službeni glasnik Republike Srpske” br. 6/12 i 63/14) i članom 108. stav 2. Ustava Republike Srpske. Davalac inicijative nije naveo u odnosu na koji zakon traži ocjenu člana 35. Opštih uslova te Cjenovnika, kao ni razloge osporavanja Rješenja, koje je donio načelnik Opštine Gradiška a kojim se daje saglasnost na osporene opšte uslove. Predlaže da Sud utvrdi da osporeni akti nisu u saglasnosti sa Ustavom Republike Srpske i zakonom. Naknadno su Stoja Cvijić i Vladana Vitković, obje iz Gradiške, dale zajedničku inicijativu za pokretanje postupka za ocjenjivanje ustavnosti i zakonitosti člana 3. stav 2. i 4, člana 32. stav 3, člana 35. stav 2. i člana 38. stav 2. Opštih uslova za isporuku toplotne energije i Cjenovnika usluge grijanja sa tarifnim modelima broj: 265-1/12/2013 od 31. decembra 2013. godine, koje je donio direktor IEE d.o.o za energetiku i ekologiju Banja Luka, IEE PJ „Toplana“ Gradiška i koji su objavljeni u „Službenom glasniku Opštine Gradiška“ broj 1/14, te Rješenja broj: 02-022-164/13 od 31. decembra 2013. godine („Službeni glasnik Opštine Gradiška“ broj 1/14), koje je donio načelnik Opštine Gradiška. Osporene odredbe navedenih opštih uslova, kao i Tarifni model T1 Cjenovnika davalac inicijative osporava u odnosu na član 5. stav 1. alineja 5. i član 108. stav 2. Ustava Republike Srpske, te Zakon o obligacionim odnosima, Zakon o komunalnim djelatnostima, Zakon o zaštiti potrošača u Republici Srpskoj, kao i Zakon o regulisanju cijena („Službeni glasnik Republike Srpske“ broj 18/09). Uz to, primjena osporenih akata je, po mišljenju davaoca inicijative, u suprotnosti sa odredbama Zakona o stvarnim pravima („Službeni glasnik Republike Srpske” broj 124/08).

Sud je, na sjednici održanoj 13. jula 2016. godine, saglasno članu 9. Poslovnika o radu Ustavnog suda Republike Srpske („Službeni glasnik Republike Srpske“ br. 114/12, 29/13 i 90/14), odlučio da o inicijativama vodi jedinstven postupak, pripajajući inicijativu broj U-56/16 prvoprispjeloj inicijativi U-27/16.

U odgovoru na inicijativu koji je dostavio načelnik opštine Gradiška navodi se da je Skupština Opštine Gradiška, na osnovu ovlašćenja iz Zakona o komunalnim djelatnostima i Zakona o lokalnoj samoupravi („Službeni glasnik Republike Srpske“ br. 101/04, 42/05 i 118/05), donijela Odluku o proizvodnji i isporuci toplotne energije („Službeni glasnik Opštine Gradiška“ broj 8/13), a nakon provedenog postupka javne nabavke i Odluku o izboru najpovoljnjijeg ponuđača („Službeni glasnik Opštine Gradiška“ broj 10/03). Pored toga, u odgovoru se navodi da je Odlukom o proizvodnji i isporuci toplotne energije bilo moguće definisani samo minimalne tehničke, ekološke i druge zahtjeve, zbog čega je Skupština Opštine dio svojih ovlašćenja prenijela na davaoca usluge, odnosno prepustila davaocu usluge da detaljnije reguliše uslove za isporuku toplotne energije zavisno od korišćenih izvora energije, s tim da je propisivanjem obaveze davaocu usluge da pribavi saglasnost načelnika opštine zadržala kontrolu nad ovim dijelom regulative i njenom primjenom. Osporavajući navode iz inicijative o nezakonitosti pojedinih odredaba Opštih uslova u odgovoru se, između ostalog, navodi da je propisivanje kao u članu 6. ovog akta u saglasnosti sa Odlukom o proizvodnji i isporuci toplotne energije, te članovima 12. i 13. stav 1. tačka g) Zakona o održavanju zgrada („Službeni glasnik Republike Srpske“ broj 101/11), zatim da se prilikom propisivanja kao u članu 31. Opštih uslova vodilo računa o specifičnostima daljinskog sistema grijanja, koje posebno dolazi do izražaja u stambenim i drugim zgradama, te da se radi samo o zabrani samostalnog priključenja ili isključenja iz jedinstvenog toplifikacionog sistema bez znanja i nadzora davaoca usluge, ali ne i o zabrani potpunog isključenja iz jedinstvenog toplifikacionog sistema, ukoliko to tehnički uslovi dozvoljavaju. S tim u vezi, u odgovoru se pojašnjavaju i razlozi propisivanja fiksnih troškova odnosno naglašava da se ovi troškovi odnose na vlasnike odnosno korisnike stambenog i drugog prostora koji su se opredijelili da ne koriste ovu uslugu, ali zbog tehničkih svojstava sistema isporuke toplotne energije u zgradi nije moguće potpuno isključenje, tako da preko zajedničkih instalacija primaju određenu količinu toplotne energije. Osporavajući i ostale navode, u odgovoru se zaključuje da je utvrđivanje određenih obaveza korisnicima usluga na način kako je to definisano Odlukom o proizvodnji i isporuci toplotne energije i s tim u vezi osporenim Opštim uslovima, na koje je Rješenjem načelnika Opštine data saglasnost, ova jedinica lokalne samouprave uredila odnose između davaoca i korisnika usluga saglasno ovlašćenjima datim Zakonom o lokalnoj samoupravi, Zakonom o komunalnim djelatnostima, Zakonom o zaštiti potrošača u Republici Srpskoj, Zakonom o održavanju zgrada, kao i drugim zakonima koji regulišu ovu oblast, zbog čega predlažu da Sud ne prihvati inicijativu za pokretanje postupka za ocjenjivanje ustavnosti i zakonitosti osporenih opštih akata. IEE d.o.o za energetiku i ekologiju Banja Luka, IEE PJ „Toplana“ Gradiška dostavilo je odgovor u kojem je, prije svega, osporilo nadležnost Ustavnog suda Republike Srpske za ocjenjivanje ustavnosti i zakonitosti osporenih akata zbog toga što se inicijativom zahtijeva ocjena opravdanosti i cjelishodnosti kako Rješenja, koje je donio načelnik opštine, tako i akata privrednog društva a što, kako se navodi, saglasno članu 115. Ustava, nije u nadležnosti Ustavnog suda. Pored toga, u odgovoru se navode odredbe Ustava, te Zakona o energetici („Službeni glasnik Republike Srpske“ broj 49/09), Zakona o komunalnim djelatnostima i Zakona o održavanju zgrada iz kojih, kako se navodi, proizlazi ovlašćenje jedinice lokalne samouprave da svojim aktom uredi prava i obaveze davaoca i korisnika ove komunalne usluge. U odgovoru su, takođe, osporeni navodi iz inicijative koji se odnose na pojedine odredbe Opštih uslova, i to tako što je navedeno da davalac inicijative pogrešno tumači osporene odredbe, zbog čega se u odgovoru daju tumačenja osporenih odredbi Opštih uslova kao i odredaba zakona, koje su osnov osporenog normiranja. Na kraju, ovaj donosilac osporenih akata zaključuje da trajno i nesmetano pruža komunalnu uslugu grijanja pod uslovima, na način i prema normativima koji su propisani zakonom i drugim propisima, te obezbjeđuje ispravnost i funkcionalnost komunalnih objekata i uređaja a u svrhu snabdijevanja toplotnom energijom stambenih, poslovnih i stambeno-poslovnih objekata na teritoriji opštine Gradiška. Sud je Rješenjem broj U-119/16 od 28. decembra 2016. godine, saglasno odredbama člana 4. stav 3. Zakona o Ustavnom sudu Republike Srpske („Službeni glasnik Republike Srpske“ br. 104/11 i 92/12) i člana 14. Poslovnika o radu Ustavnog suda Republike Srpske („Službeni glasnik Republike Srpske“ br. 144/12, 29/13 i 90/14), pokrenuo postupak za ocjenjivanje ustavnosti i zakonitosti člana 10. st. 2, 3. i 4. Odluke o proizvodnji i isporuci toplotne energije („Službeni glasnik Opštine Gradiška“ broj 8/13).

Pored toga, Sud je, saglasno članu 9. Poslovnika o radu Ustavnog suda Republike Srpske, donio rješenje o spajanju postupaka, kojim je inicijativu broj U-119/16 pripojio ranije evidentiranim inicijativama koje se vode pod jedinstvenim brojem U-27/16.

U odgovoru na rješenje o pokretanju postupka koji je dostavila Skupština Opštine Gradiška navodi se da je Odluka čije su pojedine odredbe osporene donesena na osnovu ovlašćenja iz člana 6. Zakona o komunalnim djelatnostima („Službeni glasnik Republike Srpske“ broj 124/11). Prema navodima iz odgovora osporeno propisivanje nije u nesaglasnosti sa članom 102. stav 1. Ustava, kao ni sa Zakonom o lokalnoj samoupravi i Zakonom o komunalnim djelatnostima iz razloga što je Skupština Opštine propisujući obavezu davanja saglasnosti na Opšte uslove koje donosi privredni subjekt, a koju saglasnost daje načelnik Opštine, obezbijedila da Opština ima odlučujuću ulogu u ovoj oblasti.

Odluku o proizvodnji i isporuci toplotne energije („Službeni glasnik Opštine Gradiška“ broj 8/13) donijela je Skupština Opštine Gradiška, na osnovu člana 6. Zakona o komunalnim djelatnostima („Službeni glasnik Republike Srpske“ broj 124/11), člana 30. al. 2. i 11. Zakona o lokalnoj samoupravi („Službeni glasnik Republike Srpske” br. 101/04, 42/05, 118/05 i 98/13) i članova 17. i 33. Statuta Opštine Gradiška (“Službeni glasnik Opštine Gradiška” br. 8/05, 4/08, 1/09, 3/09, 2/12 i 5/13). Članom 10. Odluke propisano je da opšte uslove u skladu sa ovom odlukom propisuje davalac usluge, na koje saglasnost daje načelnik Opštine (stav 2), da je davalac usluge kojem je povjereno obavljanje komunalne djelatnosti obavezan da u roku od trideset dana donese Opšte uslove i zatraži saglasnost (stav 3), te da se Opšti uslovi ne mogu primjenjivati prije nego što se dobije saglasnost na iste, niti se mogu mijenjati bez saglasnosti načelnika Opštine (stav 4).

Opšte uslove za isporuku toplotne energije, koji su objavljeni u „Službenom glasniku Opštine Gradiška“ broj 1/14 donio je, bez označavanja pravnog osnova za njihovo donošenje, direktor IEE d.o.o za energetiku i ekologiju Banja Luka. Opštim uslovima se, prema članu 1, propisuju uslovi i način organizovanja poslova u obavljanju komunalne djelatnosti proizvodnje i isporuke toplotne energije iz toplifikacionog sistema, i to: tehnički i drugi posebni uslovi za proizvodnju i isporuku toplotne energije, kojima se obezbjeđuje određeni obim, vrsta i kvalitet usluga (tačka 1), način obezbjeđivanja kontinuiteta u proizvodnji i isporuci toplotne energije (tačka 2), prava i obaveze privrednog društva koje obavlja proizvodnju i isporuku toplotne energije (u daljem tekstu: davalac usluge) i prava i obaveze potrošača proizvedene i isporučene toplotne energije (u daljem tekstu: potrošač) (tačka 3) i način naplate cijene za proizvedenu i isporučenu toplotnu energiju, te prava potrošača u slučaju neisporuke ili nekvalitetne isporuke toplotne energije (tačka 4). Članom 3. Opštih uslova propisano je da potrošač preuzima proizvedenu i isporučenu toplotnu energiju od davaoca usluge po principu kupoprodaje (stav 2), te da obligacioni odnosi između vlasnika odnosno zakupca stambenih, poslovnih i stambeno-poslovnih objekata kao potrošača, i davaoca usluge započinju redovnom isporukom toplotne energije poslije isteka probnog perioda u isporuci toplotne energije (stav 4), a članom 6. ovih uslova da su u svojini ili posjedu davaoca usluge dijelovi tehnološke cjeline toplifikacionog sistema navedeni u članu 5. tač. 1. i 2. ovih opštih uslova, dok su cjeline toplifikacionog sistema navedene pod „tačkom 3. i 4.“ u svojini i/ili posjedu potrošača (stav 1), te da toplifikacioni sistem opisan odredbama člana 5. funkcioniše kao jedinstvena cjelina putem koje davalac usluge vrši isporuku toplotne energije, pri čemu održava kompletan sistem o trošku vlasnika i/ili posjednika dijela sistema koji zahtijeva održavanje (stav 3). Prema članu 31. Opštih uslova potrošaču nije dozvoljeno da samostalno priključuje ili isključuje sekundarne instalacije iz toplifikacionog sistema, odnosno suprotno građevinskoj i upotrebnoj dozvoli za predmetni objekat (tačka 1), da samostalno puni i prazni vodom sekundarne instalacije (tačka 2), povećava instalisanu toplotnu snagu u objektu (tačka 3) i koristi sekundarne instalacije za uzemljenje elektičnih instalacija i uređaja (tačka 4), a prema članu 32. ovih uslova potrošač plaća troškove za isporučenu toplotnu energiju na osnovu utvrđene jedinične cijene, u zavisnosti od obima i kvaliteta isporučene toplotne energije, a u skladu sa kriterijumima utvrđenim ovim opštim uslovima (stav 1), da potrošač mjesečno plaća troškove za isporučenu toplotnu energiju obračunate na osnovu kriterijuma i cijena utvrđenih aktom davaoca usluge na koje saglasnost daje jedinica lokalne samouprave (stav 2), da obračun iz stava 2. ovog člana sadrži stalne i promjenljive troškove, što je definisano tarifnim modelom (stav 3) i da poslovni potrošači plaćaju troškove u mjesecima isporuke toplotne energije, a stambeni potrošači plaćaju troškove tokom cijele godine u 12 mjesečnih rata (stav 4). Pored toga, članom 35. ovih uslova je propisano da je davalac usluge, kada dođe do prekida u isporuci toplotne energije u toplotnoj stanici koji traje duže od 36 sati, dužan da umanji račun korisnika u dijelu promjenljivih troškova srazmjerno vremenu trajanja prekida (stav 1), te da je potrošač, ukoliko privremeno ne koristi toplotnu energiju, obavezan da plaća stalne troškove utvrđene aktom davaoca usluge (stav 2), dok je članom 38. stav 2. propisana obaveza potrošača da, i nakon obustave isporuke toplotne energije iz stava 1. ovog člana, plaća fiksni dio cijene usluge grijanja. U postupku razmatranja navoda iz incijativa Sud je, prije svega, imao u vidu član 102. stav 1. tačka 2. Ustava Republike Srpske, kojim je utvrđeno da opština preko svojih organa u skladu sa zakonom uređuje i obezbjeđuje obavljanje komunalnih djelatnosti.

Pored toga, Sud je imao u vidu da je Zakonom o lokalnoj samoupravi („Službeni glasnik Republike Srpske” br. 101/04, 42/05, 118/05 i 98/13), koji je bio na snazi u vrijeme donošenja osporenih akata, kao i sada važećim Zakonom o lokalnoj samoupravi („Službeni glasnik Republike Srpske” broj 97/16), propisano da samostalne nadležnosti opštine obuhvataju, pored ostalih, uređenje i obezbjeđenje obavljanja komunalnih djelatnosti, u okviru kojih je propisana proizvodnja i isporuka toplotne energije (član 12. tačka b) alineja 2. ranijeg odnosno član 18. tačka 2) podtačka 2. važećeg zakona), da jedinica lokalne samouprave u oblasti stambeno-komunalne djelatnosti, između ostalih, obezbjeđuje obavljanje komunalnih djelatnosti, organizacionih, materijalnih i drugih uslova za izgradnju i održavanje komunalnih objekata i komunalne infrastrukture (član 16. alineja 7. ranijeg odnosno član 20. tačka 7. važećeg zakona), kao i da skupština opštine donosi odluke i druga opšta akta i daje njihovo autentično tumačenje (član 30. stav 1. alineja 2. ranijeg odnosno član 39. stav 2. tačka 2) važećeg zakona).

Sud je, takođe, imao u vidu Zakon o komunalnim djelatnostima („Službeni glasnik Republike Srpske” broj 124/11) kojim se utvrđuju komunalne djelatnosti od posebnog javnog interesa i način obezbjeđivanja posebnog javnog interesa, organizacija obavljanja komunalnih djelatnosti i način njihovog finansiranja (član 1). Ovim zakonom je, i to članom 2. stav 1. tačka v) i članom 3. tačka g), između ostalog, propisano da se kao komunalna djelatnost od posebnog javnog interesa, u smislu ovog zakona, smatra proizvodnja i isporuka toplotne energije, koja obuhvata proizvodnju i isporuku pare i tople vode iz daljinskog centralizovanog izvora ili pojedinačnih izvora za grijanje i druge svrhe, toplovodnom mrežom do podstanice potrošača, uključujući i podstanicu, a članom 6. da jedinica lokalne samouprave obezbjeđuje organizovano obavljanje komunalnih djelatnosti, te da svojom odlukom detaljnije propisuje uslove i način obavljanja komunalnih djelatnosti (tačka a), materijalne, tehničke i druge uslove za finansiranje, razvoj, izgradnju i održavanje komunalnih objekata (tačka b), uslove za funkcionisanje i tehničko-tehnološko jedinstvo sistema i uređaja (tačka v), mogućnost za subvencionisanu cijenu komunalne usluge, kategorije korisnika i uslove subvencioniranja (tačka g) i jedinicu obračuna za svaku vrstu komunalne usluge i način naplate komunalnih usluga (tačka d). Uz to, ovim zakonom je propisano da za obavljanje komunalnih djelatnosti i drugih djelatnosti od javnog interesa jedinica lokalne samouprave može osnovati javno preduzeće ili te poslove može povjeriti drugim privrednim subjektima koji su dužni da komunalnu djelatnost koja im je povjerena obavljaju u skladu sa ovim zakonom i drugim propisima (član 7. stav 1), te da se obavljanje komunalne djelatnosti povjerava javnom preduzeću aktom o osnivanju, a drugim preduzećima obavljanje komunalne djelatnosti povjerava se ugovorom kojim se regulišu međusobna prava i obaveze u obavljanju tih djelatnosti (član 10), i da cijenu komunalne usluge utvrđuje davalac komunalne usluge, a saglasnost na cijenu daje nadležni organ jedinice lokalne samouprave (član 20. stav 3). Iz navedenih ustavnih i zakonskih odredbi, po ocjeni Suda, proizlazi da je proizvodnja i isporuka toplotne energije djelatnost od posebnog javnog interesa, te da je jedinica lokalne samouprave (opština/grad) ovlašćena da uređuje obavljanje komunalnih djelatnosti, i da svojim opštim aktom (odlukom) detaljno propiše uslove i način na koji se građanima pruža ova usluga, materijalne, tehničke i druge uslove za finansiranje, razvoj, izgradnju i održavanje komunalnih objekata, kao i uslove za funkcionisanje i tehničko-tehnološko jedinstvo sistema i uređaja, te da, u okviru toga, propiše mogućnosti za subvencionisanu cijenu komunalne usluge, kategorije korisnika i uslove subvencioniranja, te jedinicu obračuna za svaku vrstu komunalne usluge i način naplate komunalnih usluga. Dakle, zakonskim odredbama koje su bile relevantne za donošenje Odluke čije odredbe su osporene nije utvrđena mogućnost da skupština opštine navedeno ovlašćenje prenese davaocu komunalne usluge odnosno preduzeću da svojim aktom propisuje opšte i tehničke uslove za isporuku toplotne energije kao i režim grijanja.

Polazeći od navedenog Sud je utvrdio da je Skupština Opštine Gradiška osporenim odredbama člana 10. st. 2. i 3. Odluke izašla iz okvira svojih zakonskih ovlašćenja, a činjenica da osporene odredbe nisu u saglasnosti sa zakonom za čije izvršenje su donesene čini ih neustavnim i sa stanovišta člana 108. stav 2. Ustava Republike Srpske, prema kome propisi i drugi opšti akti moraju biti u saglasnosti sa zakonom.

Imajući u vidu da su osporenim stavom 4. člana 10. Odluke uređena pitanja koja su u neposrednoj pravnoj vezi sa stavovima 2. i 3. ovog člana Odluke, za koje je utvrđeno da nisu u saglasnosti sa Zakonom o komunalnim djelatnostima, a samim tim ni sa Ustavom, Sud je, iz tih razloga, utvrdio da i stav 4. osporenog član 10. nije u saglasnosti sa Ustavom.

S obzirom na to da iz navedenih zakonskih odredaba proizlazi da jedino skupština opštine/grada može da donosi opšte akte u ovoj oblasti a da je javno preduzeće odnosno preduzeće kome je ugovorom povjereno obavljanje komunalne djelatnosti ovlašćeno samo da utvrdi cijenu komunalne usluge, uz saglasnost nadležnog organa jedinice lokalne samouprave, Sud je utvrdio da su Opštim uslovima za isporuku toplotne energije, kojim su regulisani tehnički i drugi posebni uslovi za proizvodnju i isporuku toplotne energije, način obezbjeđivanja kontinuiteta u proizvodnji i isporuci toplotne energije, zatim prava i obaveze privrednog društva koje obavlja proizvodnju i isporuku toplotne energije kao i prava i obaveze potrošača proizvedene i isporučene toplotne energije, te način naplate cijene za proizvedenu i isporučenu toplotnu energiju ‒ uređeni odnosi koji se na osnovu zakona uređuju isključivo aktom jedinice lokalne samouprave. Kako je osporeni akt donio direktor privrednog subjekta, koje prema navedenim zakonima nije ovlašćeno da svojim aktom uređuje ove odnose, Opšti uslovi, po ocjeni Suda, u cjelini nisu u saglasnosti sa Zakonom o komunalnim djelatnostima.

Imajući u vidu da Opšti uslovi za isporuku toplotne energije nisu u saglasnosti sa zakonom, a da prema odredbi člana 108. stav 2. Ustava propisi i drugi opšti akti moraju biti u saglasnosti sa zakonom, navedeni Opšti uslovi nisu u saglasnosti ni sa Ustavom.

Kako osporeni Opšti uslovi za isporuku toplotne energije u cijelosti nisu u saglasnosti sa Ustavom i zakonom, Sud je ocijenio da nije potrebno posebno odlučivati o ustavnosti i zakonitosti pojedinih njegovih odredbi, kako je to u inicijativama traženo.

U pogledu dijela inicijative kojim je tražena ocjena ustavnosti i zakonitosti Cjenovnika usluge grijanja sa tarifnim modelima („Službeni glasnik Opštine Gradiška“ 1/14), te Rješenja načelnika Opštine Gradiška, broj: 02-022-164/13 od 31. decembra 2013. godine, kojim se daje saglasnost na Opšte uslove za isporuku toplotne energije, Sud je imao u vidu odredbe člana 115. Ustava, prema kojim Ustavni sud odlučuje o saglasnosti zakona sa Ustavom i o saglasnosti drugih propisa i opštih akata sa Ustavom i zakonom.

Imajući u vidu sadržinu i pravnu prirodu ovih akata Sud je utvrdio da osporeno rješenje i osporeni cjenovnik, bez obzira na formu, nemaju karakter opštih akata čiju ustavnost i zakonitost, saglasno odredbi člana 115. Ustava, ocjenjuje Ustavni sud. Naime, radi se o aktu (osporeno rješenje) kojim je načelnik Opštine, u skladu sa Odlukom Skupštine Opštine, dao saglasnost na akt koji je donio davalac komunalne usluge, dakle IEE d.o.o za energetiku i ekologiju Banja Luka, IEE PJ „Toplana“ Gradiška, odnosno aktu (osporeni cjenovnik) kojim se utvrđuje visina novčanog iznosa koji se naplaćuje za isporučenu toplotnu energiju.

S obzirom na to da se radi o pojedinačnim a ne opštim aktima Sud, na osnovu člana 37. stav 1. tačka a) Zakona o Ustavnom sudu Republike Srpske (Službeni glasnik Republike Srpske" br. 104/11 i 92/12), zbog nenadležnosti nije prihvatio inicijativu u ovom dijelu.

Kako je u toku prethodnog postupka pravno stanje potpuno utvrđeno i prikupljeni podaci pružaju pouzdan osnov za odlučivanje, Sud je, na osnovu člana 40. stav 5. Zakona o Ustavnom sudu Republike Srpske („Službeni glasnik Republike Srpske“ broj 104/11), odlučio bez donošenja rješenja o pokretanju postupka.

Na osnovu izloženog Sud je odlučio kao u izreci ove odluke.

Ovu odluku Ustavni sud je donio u sastavu: predsjednik Suda mr Džerard Selman i sudije: Milenko Arapović, Vojin Bojanić, Amor Bukić, Zlatko Kulenović, prof. dr Duško Medić, Irena Mojović i akademik prof. dr Snežana Savić.

Broj: U-27/16 22. februara 2017. godine

PREDSJEDNIK

USTAVNOG SUDA

Mr Džerard Selman, s.r.

Utvrđuje se da član 10. st. 2, 3. i 4. Odluke o proizvodnji i isporuci… | Sudska praksa | Aktio