Aktio
← Sva sudska praksa

Ustavni sud Republike Srpske

Ne prihvata se inicijativa za ocjenjivanje ustavnosti člana 4. stav 4. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o doprinosima Republike Srpske („Službeni glasnik Republike Srpske“ broj 103/15).

Odluka donesena 28. 06. 2017.

Odluka je preuzeta sa stranice ustavnisud.org i prikazana informativno. Za pravno obavezujući tekst odluke kontaktirajte nadležni sud.

Predmeti (1)

U-18/16

Ocjena ustavnosti i zakonitosti

Rješenje

28. 06. 2017.

Tekst odluke

Ustavni sud Republike Srpske, na osnovu člana 115. Ustava Republike Srpske, člana 40. stav 5. i člana 61. stav 1. tačka g) Zakona o Ustavnom sudu Republike Srpske („Službeni glasnik Republike Srpske“ br. 104/11 i 92/12), na sjednici održanoj 28. juna 2017. godine, donioje

RJEŠENjE

Ne prihvata se inicijativa za ocjenjivanje ustavnosti člana 4. stav 4. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o doprinosima Republike Srpske („Službeni glasnik Republike Srpske“ broj 103/15).

Obrazloženje

Novak Borojević iz Broda dao je Ustavnom sudu Republike Srpske (u daljem tekstu: Sud) inicijativu za pokretanje postupka za ocjenjivanje ustavnosti člana 4. stav 4. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o doprinosima Republike Srpske („Službeni glasnik Republike Srpske“ broj 103/15). Davalac inicijative osporava pomenutu zakonsku odredbu u odnosu na čl. 10, 63. i 66. Ustava Republike Srpske. Obrazlažući razloge osporavanja davalac inicijative navodi da se osporenim propisivanjem lica koja samostalno, u vidu osnovnog zanimanja, obavljaju profesionalnu djelatnost, u konkretnom slučaju advokati, dovode u nejednak položaj pred zakonom, da im osnovica doprinosa nije određena prema njihovoj ekonomskoj snazi, već paušalno, iako ne ostvaruju isti dohodak, te da je ovakvim propisivanjem trebalo obuhvatiti i ostale obveznike ‒ organe, institucije, privredna društva i druge. Predlaže da Sud inicijativu prihvati i utvrdi da osporena zakonska odredba nije u saglasnosti sa Ustavom Republike Srpske.

U odgovoru Narodne skupštine Republike Srpske, pored ostalog, navodi se da je ustavni osnov osporenog zakonskog rješenja sadržan u tač. 7. i 17. Amandmana XXXII, kojim je zamijenjen član 68. Ustava Republike Srpske, da je prisutno proizvoljno i nepotpuno tumačenje odredbi Ustava, kao i nezadovoljstvo osporenim zakonskim rješenjem. Pored toga, ističe se da je osporenom odredbom Zakona izmijenjen član 6. osnovnog teksta Zakona o doprinosima Republike Srpske („Službeni glasnik Republike Srpske“ broj 116/12) i da se predmetna inicijativa odnosi na član 6. stav 4. Zakona o doprinosima Republike Srpske („Službeni glasnik Republike Srpske“ br. 116/12 i 103/15), te da je prilikom ocjenjivanja ustavnosti osporene zakonske odredbe potrebno uzeti u obzir odredbu člana 6. stav 1. tačka b) ovog zakona, kojom je propisano da je osnovica doprinosa primanje u skladu sa Zakonom o porezu na dohodak koje podliježe plaćanju poreza na dohodak, između ostalih, vlasnika ili suvlasnika radnje ili drugog oblika obavljanja preduzetničke djelatnosti lice koje samostalno, u vidu zanimanja, obavlja profesionalnu djelatnost, a to je najmanje iznos bruto plate prema posljednjem objavljenom podatku Republičkog zavoda za statistiku. Nadalje, smatraju da je donošenje predmetnog Zakona rezultat cjelishodne procjene zakonodavca da odredi minimalnu osnovicu doprinosa za navedena lica, koja je jednaka za sve koji se nalaze u istoj pravnoj situaciji i na isti način su tretirana. Time je, kako se navodi, obezbijeđen zakonski okvir za ostvarivanje osnovnih prava, sloboda i dužnosti građana Republike, te zaključuje da je osporeno propisivanje odraz dosljedne primjene odredbi čl. 10, 63. i 66. Ustava Republike Srpske. Predlaže se da Sud datu inicijativu ne prihvati. Osporenim članom 4. stav 4. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o doprinosima Republike Srpske („Službeni glasnik Republike Srpske“ broj 103/15) propisano je da je osnovica doprinosa iz stava 1. tačka b) ovog člana za lice koje samostalno, u vidu zanimanja, obavlja profesionalnu djelatnost najmanje prosječna bruto plata u Republici za prethodni mjesec, a prema posljednjem podatku Republičkog zavoda za statistiku objavljenom u „Službenom glasniku Republike Srpske“.

Odredbama Ustava Republike Srpske u odnosu na koje davalac inicijative osporava navedene zakonske odredbe utvrđeno je da su građani Republike ravnopravni u slobodama, pravima i dužnostima, jednaki pred zakonom i uživaju istu pravnu zaštitu bez obzira na rasu, pol, jezik, nacionalnu pripadnost, vjeroispovijest, socijalno porijeklo, rođenje, obrazovanje, imovno stanje, političko i drugo uvjerenje, društveni položaj ili drugo lično svojstvo (član 10), da je obaveza plaćanja poreza i drugih dažbina opšta i utvrđuje se prema ekonomskoj snazi obveznika (član 63), da prava i dužnosti Republike vrše Ustavom određeni republički organi i da su ljudska prava i slobode, jednakost pred zakonom, samostalnost i jednak položaj preduzeća i drugih organizacija, ustavni položaj i prava jedinica lokalne samouprave osnova i mjera ovlašćenja i odgovornosti republičkih organa (član 66).

U postupku ocjenjivanja ustavnosti osporenih odredbi Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o doprinosima Republike Srpske, Sud je, pored citiranih ustavnih odredbi, imao u vidu da je Ustavom utvrđeno da se pravo zaposlenih i članova njihovih porodica na socijalnu sigurnost uređuje zakonom i kolektivnim ugovorom (član 43. stav 1), da Republika jemči minimum socijalne sigurnosti građana i obezbjeđuje funkcionisanje i finansiranje javnih službi preko fondova i budžeta, u skladu sa zakonom (član 61), da Republika uređuje i obezbjeđuje, između ostalog, bankarski i poreski sistem, osnovne ciljeve i pravce privrednog, naučnog, tehnološkog, demografskog i socijalnog razvoja, razvoja poljoprivrede i sela, politiku i mjere za usmjeravanje razvoja, sistem socijalnog osiguranja i druge oblike socijalne zaštite, finansiranje ostvarivanja prava i dužnosti Republike (tač. 7, 8, 12. i 17. Amandmana XXXII na Ustav, kojim je zamijenjen član 68. Ustava).

Ocjenjujući osnovanost razloga sadržanih u inicijativi, Sud je imao u vidu da je Zakonom o doprinosima („Službeni glasnik Republike Srpske“ br. 116/12 i 103/15) uređen sistem obaveznih doprinosa za finansiranje penzijskog i invalidskog osiguranja, zdravstvenog osiguranja, osiguranja od nezaposlenosti i dječije zaštite u Republici (član 1), dok se finansiranje potreba iz člana 1. ovog zakona obezbjeđuje putem doprinosa, i to: a) doprinosa za penzijsko i invalidsko osiguranje, b) doprinosa za zdravstveno osiguranje, v) doprinosa za osiguranje od nezaposlenosti i g) doprinosa za dječiju zaštitu, čija pripadnost se određuje u skladu sa propisima kojima se uređuje budžetski sistem u Republici Srpskoj (član 2). Prema odredbama člana 4. stav 1. tačka d) i stav 7. ovog zakona, obveznik doprinosa je fizičko lice - rezident Republike koje je preduzetnik, kao i lice koje samostalno u vidu zanimanja obavlja profesionalnu djelatnost i koje je obavezno osigurano na zdravstveno i penzijsko i invalidsko osiguranje, osiguranje od nezaposlenosti i dječiju zaštitu. Članom 6. stav 1. tačka b) i stav 4. ovog zakona propisano je da je osnovica doprinosa primanje u skadu sa Zakonom o porezu na dohodak koje podliježe plaćanju poreza na dohodak za lice koja samostalno, u vidu zanimanja, obavlja profesionalnu djelatnost najmanje prosječna bruto plata u Republici za prethodni mjesec, prema posljednjem podatku Republičkog zavoda za statistiku objavljenom u „Službenom glasniku Republike Srpske“. Na ovako utvrđenu osnovicu, prema članu 8. ovog zakona, stope doprinosa iznose: a) za penzijsko i invalidsko osiguranje 18,5%, b) za zdravstveno osiguranje 12%, v) za osiguranje od nezaposlenosti 1% i g) za dječiju zaštitu 1,5%. Polazeći od navedenog, Sud je utvrdio da zakonodavac, propisujući kao osporenim članom 4. stav 4. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o doprinosima Republike Srpske („Službeni glasnik Republike Srpske“ broj 103/15) osnovicu doprinosa od najmanje prosječne bruto plate u Republici za prethodni mjesec za lice koje samostalno, u vidu zanimanja, obavlja profesionalnu djelatnost, nije postupio suprotno načelu ravnopravnosti i jednakosti pred zakonom iz člana 10. Ustava. Imajući u vidu da je obveznik plaćanja doprinosa lice koje samostalno, u vidu zanimanja, obavlja profesionalnu djelatnost i da se obračun istog vrši na zakonom određenu osnovicu doprinosa, tj. najmanje prosječnu bruto platu u Republici za prethodni mjesec i po zakonom propisanim stopama, prema stanovištu Suda, eventualnu povredu garancija iz člana 10. Ustava moguće je cijeniti isključivo u okviru pomenute zakonom utvrđene kategorije obveznika doprinosa. Naime, načelo ravnopravnosti i jednakosti u ostvarivanju prava i obaveza nije apsolutnog karaktera, a moguće ga je sagledati samo u okviru istih kategorija subjekata prava i obaveza. Stoga navodi shodno kojima su lica iz člana 4. stav 4. Zakona dovedena u neravnopravan položaj u odnosu na lica koja obavljaju istu vrstu djelatnosti a ostvaruju veći dohodak ili u odnosu na lica koja obavljaju drugu vrstu djelatnosti nisu od ustavnopravnog značaja. Način propisivanja osnovice, pa time obračuna i obaveze plaćanja doprinosa za finansiranje zdravstvenog, penzijskog-invalidskog osiguranja, za lice koje samostalno, u vidu zanimanja, obavlja profesionalnu djelatnost, po ocjeni Suda, upravo polazi od Ustavom utvrđenog principa da se obaveza plaćanja dažbine zasniva na ekonomskoj moći obveznika. Stoga je, po ocjeni Suda, osporeno zakonsko rješenje u funkciji zaštite društveno opravdanih vrijednosti, odnosno obezbijeđeno je velikom broju građana Ustavom zajemčeno pravo na minimum socijalne sigurnosti. Na osnovu navedenog, propisivanje obaveze plaćanja doprinosa za pomenute vrste obaveznog osiguranja u Republici, po svim osnovima po kojima osiguranik ostvaruje primanja, nezavisno od toga po kom osnovu osiguranik stiče redovna primanja i, u konkretnom slučaju, određivanje najmanje osnovice, po ocjeni Suda, saglasno je ovlašćenjima zakonodavca utvrđenim odredbama čl. 61, 63. i tačke 12. Amandmana XXXII na Ustav, kojim je zamijenjen član 68. Ustava. Kako je u toku prethodnog postupka pravno stanje potpuno utvrđeno i prikupljeni podaci pružaju pouzdan osnov za odlučivanje, Sud je, na osnovu člana 40. stav 5. Zakona o Ustavnom sudu Republike Srpske („Službeni glasnik Republike Srpske“ br. 104/11 i 92/12), odlučio bez donošenja rješenja o pokretanju postupka.

Na osnovu izloženog Sud je odlučio kao u dispozitivu ovog rješenja.

Ovo rješenje Ustavni sud je donio u sastavu: predsjednik Suda mr Džerard Selman i sudije: Milenko Arapović, Vojin Bojanić, Amor Bukić, Zlatko Kulenović, prof. dr Duško Medić, Irena Mojović, prof. dr Marko Rajčević i akademik prof. dr Snežana Savić.

Broj: U-18/16 28. juna 2017. godine

PREDSJEDNIK

USTAVNOG SUDA

Mr Džerard Selman, s.r.

Ne prihvata se inicijativa za ocjenjivanje ustavnosti člana 4. stav 4. Zakona… | Sudska praksa | Aktio