Aktio
← Sva sudska praksa

Ustavni sud Republike Srpske

Utvrđuje se da član 8. Odluke o visini naknade za troškove uređenja gradskog građevinskog zemljišta broj: 01-022-5/16 (“Službeni glasnik Grada Bijeljina“ broj 3/16), u vrijeme važenja, nije bio u saglasnosti sa Ustavom Republike Srpske i Zakonom o uređenju prostora i građenju ("Službeni glasnik Republike Srpske" br. 40/13, 106/15 i 3/16). Utvrđuje se da član 8. Odluke o visini naknade za troškove uređenja gradskog građevinskog zemljišta broj: 01-022-33/17 ("Službeni glasnik Grada Bijeljina" broj 5/17) nije u saglasnosti sa Ustavom Republike Srpske i Zakonom o uređenju prostora i građenju ("Službeni glasnik Republike Srpske" br. 40/13, 106/15 i 3/16). Ne prihvata se inicijativa za ocjenjivanje saglasnosti člana 8. odluka iz st. 1. i 2. ove odluke sa Pravilnikom o obračunu naknade troškova uređenja gradskog građevinskog zemljišta („Službeni glasnik Republike Srpske" broj 34/14 ‒ prečišćeni tekst) i Pravilnikom o opštim uslovima urbanističke regulacije i parcelacije („Službeni glasnik Republike Srpske" broj 115/13).

Odluka donesena 29. 11. 2017.

Odluka je preuzeta sa stranice ustavnisud.org i prikazana informativno. Za pravno obavezujući tekst odluke kontaktirajte nadležni sud.

Predmeti (1)

U-116/16

Ocjena ustavnosti i zakonitosti

Odluka

29. 11. 2017.

Tekst odluke

Ustavni sud Republike Srpske, na osnovu člana 115. Ustava Republike Srpske, člana 37. stav 1. tačka a), člana 40. stav 5, člana 60. stav 1. tač. a) i b) i člana 61. stav 1. tačka d) Zakona o Ustavnom sudu Republike Srpske („Službeni glasnik Republike Srpske“ br. 104/11 i 92/12), na sjednici održanoj 29. novembra 2017. godine, donioje

ODLUKU

Utvrđuje se da član 8. Odluke o visini naknade za troškove uređenja gradskog građevinskog zemljišta broj: 01-022-5/16 (“Službeni glasnik Grada Bijeljina“ broj 3/16), u vrijeme važenja, nije bio u saglasnosti sa Ustavom Republike Srpske i Zakonom o uređenju prostora i građenju ("Službeni glasnik Republike Srpske" br. 40/13, 106/15 i 3/16).

Utvrđuje se da član 8. Odluke o visini naknade za troškove uređenja gradskog građevinskog zemljišta broj: 01-022-33/17 ("Službeni glasnik Grada Bijeljina" broj 5/17) nije u saglasnosti sa Ustavom Republike Srpske i Zakonom o uređenju prostora i građenju ("Službeni glasnik Republike Srpske" br. 40/13, 106/15 i 3/16).

Ne prihvata se inicijativa za ocjenjivanje saglasnosti člana 8. odluka iz st. 1. i 2. ove odluke sa Pravilnikom o obračunu naknade troškova uređenja gradskog građevinskog zemljišta („Službeni glasnik Republike Srpske" broj 34/14 ‒ prečišćeni tekst) i Pravilnikom o opštim uslovima urbanističke regulacije i parcelacije („Službeni glasnik Republike Srpske" broj 115/13).

Obrazloženje

Savo Bojanović iz Bijeljine dao je Ustavnom sudu Republike Srpske dvije inicijative, koje su identične sadržine, za ocjenjivanje ustavnosti i zakonitosti člana 8. Odluke o visini naknade za troškove uređenja gradskog građevinskog zemljišta broj: 01-022-5/16 (“Službeni glasnik Grada Bijeljina“ broj 3/16) i člana 8. Odluke o visini naknade za troškove uređenja gradskog građevinskog zemljišta broj: 01-022-33/17 (“Službeni glasnik Grada Bijeljina“ broj 5/17). Prema navodima davaoca inicijativa, odredbe člana 8. navedenih odluka nisu u saglasnosti sa Ustavom Republike Srpske, Zakonom o uređenju prostora i građenju („Službeni glasnik Republike Srpske" br. 40/13, 106/15 i 3/16), Pravilnikom o obračunu naknade troškova uređenja gradskog građevinskog zemljišta („Službeni glasnik Republike Srpske" broj 34/14 ‒ prečišćeni tekst) i Pravilnikom o opštim uslovima urbanističke regulacije i parcelacije („Službeni glasnik Republike Srpske" broj 115/13). Davalac inicijativa citira odredbe člana 8. osporenih odluka, član 73. stav 2. i član 74. Zakona o uređenju prostora i građenju, kao i član 28. stav 3. Pravilnika o opštim uslovima urbanističke regulacije i parcelacije, te zaključuje da je osporenim odredbama člana 8. ovih odluka, suprotno navedenim zakonskim odredbama, propisano uvećanje naknade za troškove uređenja gradskog građevinskog zemljišta po parking-mjestu, a ne po jedinici korisne površine. Osim toga, osporenim propisivanjem je, po mišljenju davaoca inicijativa, uskraćeno pravo nezadovoljnoj stranci da, shodno članu 16. stav 2. Ustava, uloži žalbu ili drugo pravno sredstvo radi zaštite svog prava ili pravnog interesa. S tim u vezi davalac inicijativa citira član 74. stav 1. navedenog zakona iz kojeg, kako navodi, proizlazi obaveza organa jedinice lokalne samouprave da, na zahtjev investitora, o visini naknade za troškove uređenja gradskog građevinskog zemljišta i rente donese rješenje protiv kojeg nezadovoljna stranka shodno odredbama Zakona o opštem upravnom postupku („Službeni glasnik Republike Srpske" br. 13/02, 87/07 i 50/10) ima pravo na ulaganje pravnog lijeka. Međutim, osporenim propisivanjem donosilac akta je, kako tvrdi davalac inicijativa, omogućio Odjeljenju za stambeno-komunalne poslove i ekologiju gradske uprave Grada Bijeljina da ne provodi upravni postupak i ne donosi rješenje o visini naknade za nedostajuća parking-mjesta, već samo obračun koji investitor, bez obzira da li je zadovoljan ili ne, mora da plati. Davalac inicijativa, takođe, detaljno obrazlaže i druge razloge nezakonitosti osporenih odluka, a ukazuje i na neusaglašenost osporenog propisivanja sa odredbama Pravilnika o obračunu naknade troškova uređenja gradskog građevinskog zemljišta i Pravilnika o opštim uslovima urbanističke regulacije i parcelacije na koje se donosilac akta poziva u preambuli osporenih odluka. Imajući u vidu da relevantnim odredbama Zakona o uređenju prostora i građenju jedinicama lokalne samouprave nije dato ovlašćenje da uvode naplatu uvećane naknade za troškove uređenja gradskog građevinskog zemljišta zbog nedostajućih parking-mjesta za višeporodične stambene ili stambeno poslovne objekte, odnosno da su jedinice lokalne samouprave u propisivanju prihoda ograničene zakonom, davalac inicijativa predlaže da Sud utvrdi da osporene odredbe navedenih odluka nisu u saglasnosti sa Ustavom Republike Srpske i zakonom. Rješenjem broj U-116/16 od 27. septembra 2017. godine Sud je odlučio da o inicijativama vodi jedinstven postupak, pripajajući inicijativu broj U-49/17 prvoprispjeloj inicijativi U-116/16.

Donosilac osporenih akata u odgovorima, koji su identične sadržine na obe inicijative, osporio je navode davaoca inicijativa kao neosnovane, te obrazlaže razloge koji su uticali na donošenje odluka, čije odredbe su osporene. S tim u vezi donosilac akata citira odredbe člana 73. st. 1. i 2. Zakona o uređenju prostora i građenju, odredbe člana 17. Pravilnika o obračunu naknade troškova uređenja gradskog građevinskog zemljišta i člana 28. stav 3. Pravilnika o opštim uslovima urbanističke regulacije i parcelacije, koje su poslužile kao pravni osnov osporenog normiranja, a uz to ukazuje i na mišljenje Ministarstva za prostorno uređenje, građevinarstvo i ekologiju Republike Srpske broj: 15.03-052-2497/14 od 1. aprila 2014. godine. U odgovorima se naglašava da se sredstvima prikupljenim po ovom osnovu obezbjeđuje odgovarajući broj parking-mjesta u neposrednoj blizini objekata, koji su izgrađeni na građevinskim parcelama na kojima nije obezbijeđen odgovarajući broj parking-mjesta, te da se ovakvim normiranjem investitori koji, iz objektivnih razloga ne mogu da obezbijede potreban broj parking-mjesta izjednačavaju u obavezama sa investitorima koji parking-mjesta obezbjeđuju vlastitim sredstvima u sklopu svojih objekata ili građevinskih parcela. Takođe, u odgovorima se navodi da se naknada za troškove uređenja gradskog građevinskog zemljišta, koja uključuje i troškove iz odredbi člana 8. osporenih odluka, obračunava u postupku kod nadležnog odjeljenja, i s tim u vezi donosi rješenje u skladu sa članom 74. Zakona o uređenju prostora i građenju, i to prije izdavanja građevinske dozvole.

Odluku o visini naknade za troškove uređenja gradskog građevinskog zemljišta broj: 01-022-5/16 ("Službeni glasnik Grada Bijeljina" broj 3/16) donijela je Skupština Grada Bijeljina na osnovu člana 30. stav 1. alineja 2. Zakona o lokalnoj samoupravi ("Službeni glasnik Republike Srpske" br. 101/04, 42/05, 118/06 i 98/13), člana 73. stav 2. Zakona o uređenju prostora i građenju ("Službeni glasnik Republike Srpske" br. 40/13 i 106/15), člana 17. stav 2. Pravilnika o obračunu naknade troškova uređenja gradskog građevinskog zemljišta ("Službeni glasnik Republike Srpske" broj 34/14 ‒ prečišćeni tekst), člana 28. stav 3. Pravilnika o opštim uslovima urbanističke regulacije i parcelacije ("Službeni glasnik Republike Srpske" broj 115/13), te člana 38. stav 2. tačka 6. Statuta Grada Bijeljina ("Službeni glasnik Grada Bijeljina“ br. 8/13 i 27/13).

Odluku o visini naknade za troškove uređenja gradskog građevinskog zemljišta broj: 01-022-33/17 ("Službeni glasnik Grada Bijeljina" broj 5/17) donijela je Skupština Grada Bijeljina na osnovu člana 39. stav 2. tačka 2. Zakona o lokalnoj samoupravi ("Službeni glasnik Republike Srpske" broj 97/16), člana 73. stav 2. Zakona o uređenju prostora i građenju ("Službeni glasnik Republike Srpske" br. 40/13, 106/15 i 3/16), člana 17. stav 2. Pravilnika o obračunu naknade troškova uređenja gradskog građevinskog zemljišta ("Službeni glasnik Republike Srpske" broj 34/14 ‒ prečišćeni tekst), člana 28. stav 3. Pravilnika o opštim uslovima urbanističke regulacije i parcelacije ("Službeni glasnik Republike Srpske" broj 115/13), te člana 38. stav 2. tačka 6. Statuta Grada Bijeljina ("Službeni glasnik Grada Bijeljina“ br. 8/13, 27/13 i 30/16).

Osporenim odredbama člana 8. Odluke o visini naknade za troškove uređenja gradskog građevinskog zemljišta broj: 01-022-5/16 ("Službeni glasnik Grada Bijeljina“ broj 3/16) i Odluke o visini naknade za troškove uređenja gradskog građevinskog zemljišta broj: 01-022-33/17 ("Službeni glasnik Grada Bijeljina" broj 5/17) propisano je, u stavu 1. da se naknada za troškove uređenja gradskog građevinskog zemljišta za građevinsku parcelu na kojoj se gradi višeporodični stambeni ili stambeno-poslovni objekat uvećava radi izgradnje parkirališta i garaža u okviru regulacionih linija javnih površina na osnovu člana 28. stav 3. Pravilnika o opštim pravilima urbanističke regulacije i parcelacije, za iznos kao utvrđenu razliku između potrebnog broja parking-mjesta i broja parking-mjesta utvrđenih revidovanom tehničkom dokumentacijom za predmetni objekat, prema stambeno-poslovnim zonama Grada Bijeljina, i to: ekstra zona i prva zona 10.000,00 KM po parking-mjestu (tačka a), druga zona 7.000,00 KM po parking-mjestu (tačka b) i treća i četvrta zona 5.000,00 KM po parking-mjestu (tačka v), a u stavu 2. da se sredstva prikupljena uvećanjem naknade za troškove uređenja gradskog građevinskog zemljišta iz prethodnog stava ovog člana mogu koristiti samo za održavanje i izgradnju parkirališta i garaža u okviru regulacionih linija javnih površina u stambeno-poslovnim zonama iz prethodnog stava. Pored toga, u stavu 3. ovog člana osporenih odluka propisano je da će, ukoliko se u postupku izdavanja upotrebne dozvole utvrdi da je izveden manji broj parking-mjesta u odnosu na broj parking-mjesta utvrđenih revidovanom tehničkom dokumentacijom za predmetni objekat, investitoru biti obračunata i naplaćena naknada u skladu sa odredbama ovog člana.

Sud je, prije svega, utvrdio da Odlukom o visini naknade za troškove uređenja gradskog građevinskog zemljišta broj: 01-022-33/17 ("Službeni glasnik Grada Bijeljina" broj 5/17) nije formalno stavljena van snage Odluka o visini naknade za troškove uređenja gradskog građevinskog zemljišta broj: 01-022-5/16 ("Službeni glasnik Grada Bijeljina" broj 3/16). Međutim, imajući u vidu da Odluka o visini naknade za troškove uređenja gradskog građevinskog zemljišta broj: 01-022-5/16, u članu 9. propisuje da će se primjenjivati najkasnije do 31. januara naredne godine, kao i da su sva pitanja koja su predmet uređivanja ove odluke u istovjetnom tekstu sadržana u Odluci o visini naknade za troškove uređenja gradskog građevinskog zemljišta broj: 01-022-33/17 (“Službeni glasnik Grada Bijeljina“ broj 5/17), Sud je utvrdio da je stupanjem na snagu Odluke o visini naknade za troškove uređenja gradskog građevinskog zemljišta broj: 01-022-33/17 ("Službeni glasnik Grada Bijeljina" broj 5/17) prestala da važi Odluka o visini naknade za troškove uređenja gradskog građevinskog zemljišta broj: 01-022-5/16 ("Službeni glasnik Grada Bijeljina" broj 3/16).

S obzirom na to da je inicijativa za ocjenu ustavnosti i zakonitosti podnesena u vrijeme važenja Odluke o visini naknade za troškove uređenja gradskog građevinskog zemljišta broj: 01-022-5/16, te da je i dalje na snazi Zakon o uređenju prostora i građenju ("Službeni glasnik Republike Srpske" br. 40/13, 106/15 i 3/16) u odnosu na koji je tražena ocjena zakonitosti ovog akta, Sud je ocjenjivao ustavnost i zakonitost osporenog člana 8. Odluke o visini naknade za troškove uređenja gradskog građevinskog zemljišta broj: 01-022-5/16 (“Službeni glasnik Grada Bijeljina“ broj 3/16) u vrijeme njenog važenja.

U postupku razmatranja navoda iz inicijativa Sud je imao u vidu da je odredbom Ustava Republike Srpske u odnosu na koju je osporena ustavnost člana 8. osporenih odluka utvrđeno da propisi i drugi opšti akti moraju biti u saglasnosti sa zakonom (108. stav 2).

Odredbama Ustava koje su, po ocjeni Suda, od značaja za ocjenu ustavnosti osporenih odredbi navedenih odluka utvrđeno je da se zakonom, između ostalog, uređuje plaćanje naknade za korišćenje dobara od opšteg interesa i gradskog građevinskog zemljišta (član 59), da Republika uređuje i obezbjeđuje, između ostalog, korišćenje prostora, kao i druge odnose od interesa za Republiku, u skladu sa Ustavom (tač. 8. i 18. Amandmana XXXII na Ustav Republike Srpske kojim je zamijenjen član 68. Ustava), te da opština preko svojih organa u skladu sa zakonom uređuje i obezbjeđuje korišćenje gradskog građevinskog zemljišta i poslovnog prostora (član 102. stav 1. tačka 3).

Odredbama Zakona o uređenju prostora i građenju ("Službeni glasnik Republike Srpske" br. 40/13, 106/15 i 3/16) koje su, po mišljenju davaoca inicijativa, relevantne za ocjenu zakonitosti osporenih odredbi predmetnih odluka propisano je, i to članom 73. da je investitor izgradnje objekata na gradskom građevinskom zemljištu dužan da prije izdavanja građevinske dozvole plati: rentu i naknadu za troškove uređenja gradskog građevinskog zemljišta (stav 1. tač. a) i b), te da se naknada za uređenje gradskog građevinskog zemljišta utvrđuje u skladu sa odredbama ovog zakona, propisa donesenih na osnovu ovog zakona i odluke skupštine jedinice lokalne samouprave iz člana 69. stav 1. ovog zakona (stav 2), a članom 74. da rješenje o iznosu naknade za troškove uređenja gradskog građevinskog zemljišta i iznosu rente na zahtjev investitora donosi organ jedinice lokalne samouprave nadležan za komunalne poslove nakon izdavanja lokacijskih uslova, odnosno urbanističko-tehničkih uslova, a izračunava se kako je propisano odredbama ovog zakona i propisima donesenim na osnovu njega (stav 1), da se iznos naknade za troškove uređenja gradskog građevinskog zemljišta i iznos rente utvrđuje po jedinici korisne površine objekta (KM/m2) sadržane u projektu na osnovu kojeg se izdaje građevinska dozvola (stav 2), te da u prilogu iz stava 1. ovog člana nadležni organ dostavlja i zapisnik obračuna troškova uređenja zemljišta i rente sa svim parametrima na osnovu kojih su obračunati (stav 4). Takođe, članom 140. Zakona je propisano da se izgrađeni objekat ne može početi koristiti odnosno staviti u upotrebu prije nego što nadležni organ rješenjem izda upotrebnu dozvolu, na osnovu prethodno izvršenog tehničkog pregleda objekta (stav 1), da tehnički pregled obuhvata kontrolu usaglašenosti izvedenih radova sa građevinskom dozvolom i tehničkom dokumentacijom na osnovu koje je objekat izgrađen, kao i sa tehničkim propisima i standardima koji se odnose na pojedine vrste radova, materijala, instalacija, opreme, uređaja i postrojenja (stav 2), da se tehnički pregled vrši po završetku izgradnje objekta, odnosno svih radova predviđenih građevinskom dozvolom (stav 3), da se tehnički pregled mora obaviti najkasnije u roku od 15 dana od dana podnošenja kompletnog zahtjeva za izdavanje upotrebne dozvole (stav 4), da se upotrebna dozvola može izdati i za dio objekta koji predstavlja zasebnu tehničku i funkcionalnu cjelinu prije završetka izgradnje cijelog objekta, i to u slučaju: kada je to potrebno radi nastavka i završetka izgradnje, kao što je: korišćenje mosta za pristup gradilištu, trafostanice i dalekovoda za snabdijevanje energijom i slično i kada se određeni dio objekta može privesti svojoj namjeni prije završetka cijelog objekta (stav 5. tač. a) i b), te član 141. ovog zakona prema kojem investitor, odnosno vlasnik objekta ili njegov pravni sljednik, podnosi zahtjev za izdavanje upotrebne dozvole nadležnom organu uprave koji je izdao građevinsku dozvolu, kada zajedno sa nadzornim organom utvrdi da je objekat ili njegov dio izgrađen u skladu sa građevinskom dozvolom tako da se može koristiti i da je izrađen projekat izvedenog stanja u slučajevima kada je došlo do promjena koje ne zahtijevaju izmjenu građevinske dozvole (stav 1), da se zahtjev iz stava 1. ovog člana podnosi nakon što izvođač obavijesti investitora da je građenje objekta završeno (stav 2), da ako investitor, vlasnik ili njegov pravni sljednik ne podnese zahtjev za izdavanje upotrebne dozvole u skladu sa stavom 1. ovog člana, zahtjev može podnijeti izvođač (stav 3), da podnosilac zahtjeva iz stava 1. ovog člana uz zahtjev prilaže: građevinsku dozvolu sa projektom izvedenog stanja u dva primjerka, ukoliko je izrađen i ovjeren u skladu sa članom 104. ovog zakona, potvrdu o izvršenom geodetskom snimanju objekta, dokaz o izvršenom snimanju podzemnih instalacija, saglasnosti na izvedeno stanje, kada je to predviđeno posebnim propisima, izjavu izvođača o izvedenim radovima i uslovima za održavanje objekata iz člana 60. stav 2. ovog zakona, izvještaj nadzornog organa i energetski sertifikat zgrade (stav 4). U drugim odredbama ovog zakona koje su, po ocjeni Suda, od značaja za razmatranje navoda davaoca inicijativa propisano je članom 2. stav 1. da je gradsko građevinsko zemljište izgrađeno i neizgrađeno zemljište u gradovima i naseljima gradskog karaktera, koje je odgovarajućim dokumentima prostornog uređenja namijenjeno za izgradnju objekata u skladu sa odredbama ovog zakona, a ranije određeno zakonom i drugim propisima, odnosno koje je kao takvo određeno odlukom skupštine jedinice lokalne samouprave (tačka v), a da je građevinska parcela površina zemljišta ispod objekta i zemljišta za redovnu upotrebu objekta koja je dokumentima prostornog uređenja, ili na osnovu tog dokumenta, određena numerički i grafički, sa obezbijeđenim kolskim i pješačkim pristupom na javnu saobraćajnu površinu, odgovarajući brojem parking-mjesta i obezbijeđenom zelenom površinom koja obuhvata minimalno 20% ukupne površine parcele kod izgradnje novih objekata, osim u slučaju zamjene postojećeg objekta novim (tačka d), a članom 67. da se građevinsko zemljište koristi prema njegovoj namjeni i na način kojim se obezbjeđuje njegovo racionalno korišćenje u skladu sa zakonom, te da se jedinica lokalne samouprave brine o uređenju gradskog građevinskog zemljišta u skladu sa zakonom (st. 1. i 2). Pored toga, ovim zakonom je, i to članom 71. propisano da gradsko građevinsko zemljište može biti uređeno i neuređeno (stav 1), da je uređeno gradsko građevinsko zemljište ono zemljište koje je komunalno opremljeno za građenje u skladu sa sprovedbenim dokumentima prostornog uređenja, odnosno koje ima izgrađen pristupni put, obezbijeđeno snabdijevanje električnom energijom, snabdijevanje vodom i obezbijeđene druge posebne uslove (stav 2), da je neuređeno gradsko građevinsko zemljište ono zemljište koje nije u potpunosti komunalno opremljeno u smislu stava 2. ovog člana (stav 3), da uređenje gradskog građevinskog zemljišta vrši jedinica lokalne samouprave, a uređenje obuhvata njegovo pripremanje i opremanje (stav 4), te da opremanje zemljišta obuhvata izgradnju objekata komunalne infrastrukture i izgradnju i uređenje površina javne namjene planiranih sprovedbenim dokumentima prostornog uređenja (stav 6), dok je članom 72. propisano da finansiranje uređenja gradskog građevinskog zemljišta i izrade dokumenata prostornog uređenja vrši jedinica lokalne samouprave, i to iz sredstava ostvarenih od: naknade na osnovu prirodnih i lokacijskih pogodnosti već izgrađene komunalne infrastrukture koje mogu nastati prilikom korišćenja tog zemljišta (u daljem tekstu: renta) (tačka a), naknade za uređenje građevinskog zemljišta (tačka b), zakupnine za građevinsko zemljište (tačka v), prodaje građevinskog zemljišta (tačka g), dijela poreza na imovinu (tačka d) i drugih izvora u skladu sa posebnim propisima (tačka đ). Uz to, članom 77. ovog zakona je propisano da naknada za uređenje gradskog građevinskog zemljišta obuhvata stvarne troškove pripremanja i opremanja građevinskog zemljišta, odnosno stvarne troškove planirane izgradnje komunalne i druge infrastrukture i uređenja javnih površina prema sprovedbenom dokumentu prostornog uređenja koji se odnosi na područje predmetne izgradnje ili prema urbanističkom planu jedinice lokalne samouprave, stručnom mišljenju i urbanističko-tehničkim uslovima, do donošenja sprovedbenog dokumenta prostornog uređenja, izračunata po kvadratnom metru korisne površine ukupno planiranih objekata (stav 1), da se iznos naknade za uređenje gradskog građevinskog zemljišta utvrđuje saglasno programu uređenja gradskog građevinskog zemljišta, troškovniku radova komunalne i druge infrastrukture i uređenja javnih površina koji je sastavni dio dokumenta prostornog uređenja iz stava 1. ovog člana i planiranom obimu ukupne izgradnje na način korišćenja zemljišta određen dokumentom prostornog uređenja (stav 2), te da je investitor na čiji zahtjev se mijenja dokument prostornog uređenja dužan da, osim troškova iz stava 1. ovog člana, u potpunosti finansira i uređenje građevinskog zemljišta u dijelu nastalih izmjena u odnosu na važeći dokument prostornog uređenja koji se mijenja (stav 4). Sud je, takođe, imao u vidu Zakon o lokalnoj samoupravi ("Službeni glasnik Republike Srpske" br. 101/04, 42/05, 118/05 i 98/13), koji je bio na snazi u vrijeme donošenja Odluke o visini naknade za troškove uređenja gradskog građevinskog zemljišta (“Službeni glasnik Grada Bijeljina“ broj 3/16), kao i sada važeći Zakon o lokalnoj samoupravi ("Službeni glasnik Republike Srpske" broj 97/16) kojim je propisano da opština u oblasti urbanističkog planiranja i građenja, između ostalih, ima nadležnost da obezbjeđuje korišćenje građevinskog zemljišta, te utvrđuje naknadu za uređivanje i korišćenje građevinskog zemljišta (član 13. alineja 4. ranijeg odnosno član 19. tačka 4. važećeg zakona), te da skupština opštine donosi odluke i druga opšta akta i daje njihovo autentično tumačenje (član 30. stav 1. alineja 2. ranijeg odnosno član 39. stav 2. tačka 2. važećeg zakona).

Iz navedenog, po ocjeni Suda, proizlazi da je jedinica lokalne samouprave ovlašćena da, preko svojih organa, uređuje i obezbjeđuje vršenje poslova uređenja građevinskog zemljišta, kao i da je nadležni organ jedinice lokalne samouprave ovlašćen da utvrdi visinu naknade za troškove uređenja gradskog građevinskog zemljišta koju investitor izgradnje objekta plaća prije dobijanja građevinske dozvole, i to po jedinici korisne površine objekta (KM/m2) sadržane u projektu na osnovu kojeg se izdaje građevinska dozvola. Takođe, iz navedenih zakonskih odredbi, po ocjeni Suda, proizlazi da su izvori sredstava za finansiranje uređenja gradskog građevinskog zemljišta određeni Zakonom, te da se naknadom za uređenje gradskog građevinskog zemljišta pokrivaju stvarni troškovi koji su učinjeni za uređenje zemljišta odnosno da se naknadom obezbjeđuju sredstva koja će biti utrošena za uređenje zemljišta, kao i da je organ jedinice lokalne samouprave obavezan da se, prilikom određivanja visine naknade za uređivanje gradskog građevinskog zemljišta kreće u okvirima koji su određeni Zakonom o uređenju prostora i građenju i pravilnikom kojim se reguliše struktura, elementi i način obračuna naknade troškova uređenja gradskog građevinskog zemljišta, a koji pravilnik donosi nadležni ministar.

Međutim, navedenim zakonskim odredbama nije, po ocjeni Suda, dato ovlašćenje jedinici lokalne samouprave da, u pogledu plaćanja naknade za uređivanje građevinskog zemljišta, uvodi posebne (dodatne) obaveze za investitore izgradnje objekata koji nisu obezbijedili zakonom propisane uslove za građenje na gradskom građevinskom zemljištu, odnosno da se investitorima koji su kod izgradnje objekata odstupili od zakonom propisanih uslova, uz bilo kakvo dodatno plaćanje, izda upotrebna dozvola.

Imajući u vidu da Skupština Grada Bijeljina nije imala zakonsko ovlašćenje da svojim aktom uvodi naknadu za neobezbijeđen broj parking-mjesta prije dobijanja građevinske dozvole, odnosno naknadu za nedostajući broj parking mjesta prije dobijanja upotrebne dozvole, i to kao dodatni sopstveni izvor prihoda za uređenje gradskog građevinskog zemljišta, Sud je ocijenio da član 8. ranije važeće Odluke o visini naknade za troškove uređenja gradskog građevinskog zemljišta nije bio u saglasnosti sa Zakonom o uređenju prostora i građenju. Iz istih razloga Sud je utvrdio da ni član 8. važeće Odluke o visini naknade za troškove uređenja gradskog građevinskog zemljišta nije u saglasnosti sa navedenim zakonom.

Navodi davaoca inicijativa da odredbe člana 8. stav 1. osporenih odluka nisu u saglasnosti sa članom 16. stav 2. Ustava nisu, po ocjeni Suda, od uticaja u ovoj pravnoj stvari, budući da je donosilac akta odredbama člana 8. navedenih odluka uredio pitanja za čije propisivanje nije imao zakonsko ovlašćenje, a činjenica da odredbe člana 8. osporenih odluka nisu u saglasnosti sa Zakonom o uređenju prostora i građenju čini ih neustavniim sa stanovišta člana 108. stav 2. Ustava, kojim je utvrđeno da propisi i drugi opšti akti moraju biti u saglasnosti sa zakonom.

Ustavni sud, u smislu člana 115. Ustava Republike Srpske, nije nadležan da ocjenjuje saglasnost odredbi člana 8. osporenih odluka sa Pravilnikom o obračunu naknade troškova uređenja gradskog građevinskog zemljišta („Službeni glasnik Republike Srpske" broj 34/14 ‒prečišćeni tekst) i Pravilnikom o opštim uslovima urbanističke regulacije i parcelacije („Službeni glasnik Republike Srpske" broj 115/13).

Cijeneći da je u toku prethodnog postupka pravno stanje potpuno utvrđeno i da prikupljeni podaci pružaju pouzdan osnov za odlučivanje, Sud je, na osnovu člana 40. stav 5. Zakona o Ustavnom sudu Republike Srpske, u ovom predmetu odlučio bez donošenja rješenja o pokretanju postupka.

Na osnovu izloženog Sud je odlučio kao u izreci ove odluke.

Ovu odluku Ustavni sud je donio u sastavu: predsjednik Suda mr Džerard Selman i sudije: Milenko Arapović, Vojin Bojanić, Amor Bukić, Zlatko Kulenović, prof. dr Duško Medić, Irena Mojović, prof. dr Marko Rajčević i akademik prof. dr Snežana Savić.

Broj: U-116/16 29.novembra 2017. g.

PREDSJEDNIK

USTAVNOG SUDA

Mr Džerard Selman, s.r.

Utvrđuje se da član 8. Odluke o visini naknade za troškove uređenja gradskog… | Sudska praksa | Aktio