Aktio
← Sva sudska praksa

Ustavni sud Republike Srpske

Utvrđuje se da član 7. Uputstva o načinu obračuna naknade troškova prevoza zaposlenih u institucijama pravosuđa Republike Srpske ("Službeni glasnik Republike Srpske" broj 72/16) nije u saglasnosti sa Ustavom Republike Srpske, Zakonom o radu ("Službeni glasnik Republike Srpske" broj 1/16) i Zakonom o platama zaposlenih u institucijama pravosuđa Republike Srpske ("Službeni glasnik Republike Srpske" br. 31/14 i 116/16).

Odluka donesena 29. 11. 2017.

Odluka je preuzeta sa stranice ustavnisud.org i prikazana informativno. Za pravno obavezujući tekst odluke kontaktirajte nadležni sud.

Predmeti (1)

U-109/16

Ocjena ustavnosti i zakonitosti

Odluka

29. 11. 2017.

Tekst odluke

Ustavni sud Republike Srpske, na osnovu člana 115. Ustava Republike Srpske i člana 60. stav 1. tačke a) i b) Zakona o Ustavnom sudu Republike Srpske (''Službeni glasnik Republike Srpske'' br. 104/11 i 92/12), na sjednici održanoj 29. novembra 2017. godine, donio je

ODLUKU

Utvrđuje se da član 7. Uputstva o načinu obračuna naknade troškova prevoza zaposlenih u institucijama pravosuđa Republike Srpske ("Službeni glasnik Republike Srpske" broj 72/16) nije u saglasnosti sa Ustavom Republike Srpske, Zakonom o radu ("Službeni glasnik Republike Srpske" broj 1/16) i Zakonom o platama zaposlenih u institucijama pravosuđa Republike Srpske ("Službeni glasnik Republike Srpske" br. 31/14 i 116/16).

Obrazloženje

Stevanović Slobodan i dr. iz Zvornika, koje zastupa Salih Mehanović, advokat iz Kalesije, dali su Ustavnom sudu Republike Srpske inicijativu za pokretanje postupka za ocjenjivanje ustavnosti i zakonitosti člana 7. Uputstva o načinu obračuna naknade troškova prevoza zaposlenih u institucijama pravosuđa Republike Srpske ("Službeni glasnik Republike Srpske" broj 72/16), koje je donio ministar pravde u Vladi Republike Srpske. U inicijativi se navodi da je osporena odredba ovog uputstva u suprotnosti sa članom 132. stav 1. tačka 2) Zakona o radu i članom 52. Posebnog kolektivnog ugovora za zaposlene u institucijama pravosuđa Republike Srpske. Davaoci inicijative smatraju da je u konkretnom slučaju došlo i do povrede garancija o ravnopravnosti i jednakosti građana iz člana 10. Ustava, jer je adresatima ove norme pravo na naknadu troškova prevoza umanjeno za 50% u odnosu na ostale zaposlene u pravosuđu kojima je to pravo priznato u punom obimu. Ukazuju i na kršenje člana 48. Ustava, prema kojem se prava i slobode zajemčeni ovim ustavom ne mogu oduzeti i ograničiti. Naknadno, Sindikat pravosuđa Republike Srpske i Sindikalna organizacija Osnovnog suda u Mrkonjić Gradu podnijeli su ovom sudu prijedloge za ocjenjivanje ustavnosti i zakonitosti iste odredbe navedenog uputstva. U prijedlozima, u kojima je na isti način kao i u prethodnoj inicijativi obrazložena povreda Ustava i zakona, dodatno se ukazuje i na nesaglasnost ovog uputstva sa članom 30. stav 1. tačka b) Zakona o platama zaposlenih u institucijama pravosuđa Republike Srpske. Ističe se, naime, da je način na koji je osporenom odredbom Uputstva uređeno pitanje predmetne naknade suprotan ovom zakonu, koji je izričito propisao da se visina ove naknade reguliše posebnim kolektivnim ugovorom. S obzirom na to da je u konkretnim ustavnopravnim stvarima više subjekata inicijativom i prijedlozima tražilo da se ocijeni ustavnost i zakonitost iste odredbe Uputstva o načinu obračuna naknade troškova prevoza zaposlenih u institucijama pravosuđa Republike Srpske, Sud je, na osnovu člana 9. st. 1. i 3. Poslovnika o radu Ustavnog suda Republike Srpske ("Službeni glasnik Republike Srpske" broj 114/12, 29/13 i 90/14), Rješenjem broj U-109/16 od 25. januara 2017. godine odlučio da spoji ove akte radi vođenja jedinstvenog postupka, pripajajući inicijativu koja je zavedena pod brojem U-98/16 i prijedlog broj U-113/16 prijedlogu koji je evidentiran pod brojem U-109/16.

Ministarstvo pravde nije dostavilo odgovor na navode iz inicijative i prijedloga.

Uputstvo o načinu obračuna naknade troškova prevoza zaposlenih u institucijama pravosuđa Republike Srpske ("Službeni glasnik Republike Srpske" broj 72/16) ministar pravde je, uz prethodno pribavljeno Mišljenje Sindikata pravosuđa broj 01-08/16, donio na osnovu člana 69. stav 4. Zakona o republičkoj upravi ("Službeni glasnik Republike Srpske" br. 118/08, 11/09, 74/10, 86/10, 24/12, 121/12, 15/16 i 57/16), tač. III i V Odluke Vlade Republike Srpske o utvrđivanju uvećanja plate, visine primanja po osnovu rada i visine pomoći radniku, broj 04/1-012-2-1406/16 od 29. juna 2016. godine ("Službeni glasnik Republike Srpske" broj 53/16) i člana 52. stav 1. tačka 2. Posebnog kolektivnog ugovora za zaposlene u institucijama pravosuđa Republike Srpske ("Službeni glasnik Republike Srpske" broj 53/16). Osporenim članom 7. ovog uputstva propisano je da zaposlenom koji svoje pravo na naknadu troškova prevoza ne ostvaruje putem mjesečne karte, ni putem ugovorene cijene mjesečne karte, a kojem je mjesto stanovanja udaljeno od radnog mjesta preko četiri kilomera, pripada pravo na troškove prevoza u visini 50% cijene mjesečne karte ili ugovorene cijene mjesečne karte.

U postupku ocjenjivanja ustavnosti i zakonitosti osporene odredbe predmetnog uputstva, Sud je imao u vidu da je Zakonom o radu ("Službeni glasnik Republike Srpske" broj 1/16) propisano da se odredbe ovog zakona primjenjuju i na zaposlene u republičkim organima, organima lokalne samouprave i javnim službama, ako posebnim zakonom nije drugačije određeno (član 2. stav 2), da su odredbe opšteg akta koje utvrđuju nepovoljnija prava ili nepovoljnije uslove rada od prava i uslova utvrđenih ovim zakonom nezakonite i umjesto njih se primjenjuju odredbe ovog zakona (član 10. stav 1), da poslodavac radniku isplaćuje naknadu troškova prevoza kod dolaska na posao i povratka sa posla, ukoliko prevoz nije organizovan od strane poslodavca, te da se visina i način ostvarivanja primanja iz stava 1. ovog člana uređuju kolektivnim ugovorom (član 132. stav 1. tačka 2) i stav 2), te da se kolektivnim ugovorom, u skladu sa zakonom i drugim propisom, uređuju prava, obaveze i odgovornosti iz radnog odnosa (član 238. stav 1). Pored toga, prema Zakonu o platama zaposlenih u institucijama pravosuđa Republike Srpske ("Službeni glasnik Republike Srpske" br. 31/14 i 116/16) ovim zakonom se uređuje način utvrđivanja plata, naknada i ostalih ličnih primanja zaposlenih u sudovima i tužilaštvima Republike Srpske, Pravobranilaštvu Republike Srpske, kazneno-popravnim ustanovama, sudskoj policiji i Centru za edukaciju sudija i tužilaca Republike Srpske (član 1.). Članom 30. stav 1. tačka b) i stav 2. ovog zakona propisano je da zaposleni imaju pravo na naknadu troškova prevoza prilikom dolaska na posao i vraćanja sa posla, a visina naknade iz stava 1. ovog člana se reguliše posebnim kolektivnim ugovorom. U konkretnom slučaju relevantna je i odredba člana 69. stav 4. Zakona o republičkoj upravi ("Službeni glasnik Republike Srpske" br. 118/08, 11/09, 74/10, 86/10, 24/12, 121/12, 15/16 i 57/16), prema kojoj se uputstvom određuje način na koji organi uprave i nosioci javnih ovlašćenja izvršavaju pojedine odredbe zakona ili drugog propisa, kao i člana 70. st. 1. i 2. istog zakona, kojim je propisano da organi uprave mogu donositi propise iz člana 69. ovog zakona samo kada su za to izričito ovlašćeni zakonom ili propisom Vlade, te da organi uprave ne mogu na osnovu člana 69. ovog zakona odeđivati svoje ili tuđe nadležnosti, niti fizičkim i pravnim licima ustanovljavati prava i obaveze koje nisu već ustanovljene zakonom ili propisom Vlade. Imajući u vidu navedene zakonske odredbe, Sud je ocijenio da je propisivanjem iz osporene odredbe člana 7. Uputstva o načinu obračuna naknade troškova prevoza zaposlenih u institucijama pravosuđa Republike Srpske došlo do povrede Zakona o radu, Zakona o platama zaposlenih u institucijama pravosuđa Republike Srpske, te time i principa zakonitosti iz člana 108. Ustava. Naime, kako je već istaknuto, ovim zakonima je propisano da se visina i način ostvarivanja naknade troškova prevoza prilikom dolaska na posao i vraćanja sa posla uređuje kolektivnim ugovorom. Saglasno ovom ovlašćenju, Posebnim kolektivnim ugovorom za zaposlene u institucijama pravosuđa Republike Srpske uređeno je pitanje ove naknade tako što je propisano da se isplaćuje zaposlenima kojima je mjesto stanovanja udaljeno od radnog mjesta preko četiri kilometra i to u visini pune cijene prevozne karte u javnom saobraćaju, što će se bliže urediti instruktivnim aktom koji donosi ministar uz prethodno pribavljeno mišljenje Sindikata pravosuđa. Međutim, u konkretnom slučaju ministar pravde je odredbom člana 7. osporenog uputstva, koje je po svojoj pravnoj prirodi instruktvni akt i donosi se sa ciljem izvršavanja zakona i drugih propisa, autonomno uredio pitanje visine predmetne naknade za jednu kategoriju zaposlenih u institucijama pravosuđa, odnosno za lica koja svoje pravo na naknadu troškova prevoza ne ostvaruju putem mjesečne karte, kao ni putem ugovorene cijene mjesečne karte, tako što im je odredio naknadu u visini od 50% cijene mjesečne karte ili ugovorene cijene mjesečne karte. Kako iz navedenog jasno proizlazi da ova odredba nema instruktivni karater, već uređuje visinu naknade, dakle materiju koja nije u nadležnosti ministra pravde, odnosno za čije regulisanje nije dobio ovlašćenje od strane zakonodavca, Sud je ocijenio da je donosilac predmetnog uputstva ovakvim propisivanjem izašao iz okvira svojih ustavnih i zakonskih ovlašćenja, te narušio načela ustavnosti i zakonitosti iz člana 108. Ustava. Na osnovu izloženog odlučeno je kao u izreci ove odluke.

Ovu odluku Ustavni sud je donio u sastavu: predsjednik Suda mr Džerard Selman i sudije: Milenko Arapović, Vojin Bojanić, Amor Bukić, Zlatko Kulenović, prof. dr Duško Medić, Irena Mojović, prof. dr Marko Rajčević i akademik prof. dr Snežana Savić.

Broj: U-109/16 29.novembra 2017. g.

PREDSJEDNIK

USTAVNOG SUDA

Mr Džerard Selman, s.r.

Utvrđuje se da član 7. Uputstva o načinu obračuna naknade troškova prevoza… | Sudska praksa | Aktio