Aktio
← Sva sudska praksa

Ustavni sud Republike Srpske

Utvrđuje se da član 29. Posebnog kolektivnog ugovora za zaposlene u oblasti zdravstva (“Službeni glasnik Republike Srpske” br. 72/16 i 111/16) nije u saglasnosti sa Ustavom i Zakonom o radu (“Službeni glasnik Republike Srpske” broj 1/16). Ne prihvata se inicijativa za ocjenjivanje ustavnosti i zakonitosti članova 23, 24, 25, 26, 27, 28, 30. i 31. Posebnog kolektivnog ugovora za zaposlene u oblasti zdravstva (“Službeni glasnik Republike Srpske” br. 72/16 i 111/16). Ne prihvata se inicijativa za pokretanje postupka za ocjenjivanje ustavnosti i zakonitosti člana 35. st. 2. i 3. Posebnog kolektivnog ugovora za zaposlene u oblasti zdravstva (“Službeni glasnik Republike Srpske” br. 72/16 i 111/16).

Odluka donesena 29. 11. 2017.

Odluka je preuzeta sa stranice ustavnisud.org i prikazana informativno. Za pravno obavezujući tekst odluke kontaktirajte nadležni sud.

Predmeti (1)

U-91/16

Ocjena ustavnosti i zakonitosti

Odluka

29. 11. 2017.

Tekst odluke

Ustavni sud Republike Srpske, na osnovu člana 115. Ustava Republike Srpske, člana 37. stav 1. tačka g), člana 40. stav 5, člana 60. stav 1. tač. a) i b) i člana 61. stav 1. tač. g) i d) Zakona o Ustavnom sudu Republike Srpske (“Službeni glasnik Republike Srpske” br 104/11 i 92/12), na sjednici održanoj 29. novembra 2017. godine, donioje

ODLUKU

Utvrđuje se da član 29. Posebnog kolektivnog ugovora za zaposlene u oblasti zdravstva (“Službeni glasnik Republike Srpske” br. 72/16 i 111/16) nije u saglasnosti sa Ustavom i Zakonom o radu (“Službeni glasnik Republike Srpske” broj 1/16).

Ne prihvata se inicijativa za ocjenjivanje ustavnosti i zakonitosti članova 23, 24, 25, 26, 27, 28, 30. i 31. Posebnog kolektivnog ugovora za zaposlene u oblasti zdravstva (“Službeni glasnik Republike Srpske” br. 72/16 i 111/16).

Ne prihvata se inicijativa za pokretanje postupka za ocjenjivanje ustavnosti i zakonitosti člana 35. st. 2. i 3. Posebnog kolektivnog ugovora za zaposlene u oblasti zdravstva (“Službeni glasnik Republike Srpske” br. 72/16 i 111/16).

Obrazloženje

Rada Davidović iz Gacka dala je Ustavnom sudu Republike Srpske inicijativu za pokretanje postupka za ocjenjivanje ustavnosti i zakonitosti čl. 23. do 31. i člana 35. st. 2. i 3. Posebnog kolektivnog ugovora za zaposlene u oblasti zdravstva (“Službeni glasnik Republike Srpske” broj 72/16) (u daljem tekstu: Posebni kolektivni ugovor). U inicijitavi je navedeno da osporene odredbe čl. 23. do 31. Posebnog kolektivnog ugovora, kojima je propisano vođenje disciplinskog postupka, nisu u saglasnosti sa Ustavom i Zakonom o radu, jer takav postupak nije propisan ovim zakonom. Takođe, davalac inicijative navodi da ni osporeni član 35. stav 2. i 3. Posebnog kolektivnog ugovora, kojim se reguliše naknada plate predsjedniku reprezentativnog sindikata, nije u saglasnosti sa Zakonom o radu, s obzirom na to da je ovim zakonom predviđeno da se zaposlenima, kolektivnim ugovorom (opštim i posebnim) ne može dati manji obim prava od prava utvrđenih zakonom. Pored navedene nesaglasnosti, davalac inicijative ističe da su isti stavovi osporenog člana 35. Posebnog kolektivnog ugovora nesaglasni i sa Zakonom o platama zaposlenh lica u javnim ustanovama u oblasti zdravstva Republike Srpske, s obzirom na to da iz odredbi ovog zakona, kojim je regulisan način utvrđivanja plata zaposlenih, proizlazi da se kolektivnim ugovorima ne mogu ustanovljavati nova prava, a što je, kako je navedeno, slučaj sa osporenim članovima Posebnog kolektivnog ugovora.

Ministarstvo zdravlja i socijalne zaštite Republike Srpske i Sindikat zdravstva i socijalne zaštite Republike Srpske nisu odgovorili na navode iz podnesene inicijative.

Posebni kolektivni ugovor za zaposlene u oblasti zdravstva Republike Srpske (“Službeni glasnik Republike Srpske” br. 72/16 i 111/16) zaključili su Sindikat zdravstva i socijalne zaštite Republike Srpske i Ministarstvo zdravlja i socijalne zaštite Republike Srpske na osnovu člana 240. stav 3. Zakona o radu Republike Srpske (“Službeni glasnik Republike Srpske” broj 1/16) i čl. 34. i 35. Zakona o platama zaposlenih lica u javnim ustanovama u oblasti zdravstva Republike Srpske (“Službeni glasnik Republike Srpske” broj 11/09).

Osporenim odredbama čl. 23. do 31. Posebnog kolektivnog ugovora propisana je zaštita prava radnika i u okviru toga i disciplinski postupak, odnosno pokretanje, vođenje i zastarjelost disciplinskog postupka za utvrđivanje disciplinske odgovornosti zbog povrede radnih obaveza i druga pitanja od značaja za zaštitu radne discipline, kao i pitanja materijalne odgovornosti radnika.

Osporenim članom 35. Posebnog kolektivnog ugovora propisano je da poslodavac obezbjeđuje reprezentativnom sindikatu sljedeće uslove za njegovo djelovanje: naknadu plate u visini od 15% predsjedniku reprezentativnog sindikata kod poslodavca do 100 radnika, odnosno za svakih narednih 100 radnika još po 2,5% na osnovnu platu (tačka 2) i naknadu od 25% na osnovnu platu za profesionalno obavljanje funkcije predsjednika reprezentativnog sindikata gdje je broj zaposlenih preko 500 radnika, o čemu se zaključuje poseban ugovor (tačka 3).

Ustavom Republike Srpske svakom je garantovano pravo na rad i slobodu rada i pravo na zaradu, u skladu sa zakonom i kolektivnim ugovorom ( član 39. st. 1. i 5.) i zajemčena sloboda sindikalnog organizovanja i djelovanja (član 41), a tačkom 12. Amandmana XXXII na Ustav republike Srpske, kojim je zamijenjen član 68. Ustava, utvrđeno je da Republika, između ostalog, uređuje i obezbjeđuje radne odnose i zaštitu na radu, dok je članom 108. stav 2. utvrđeno da propisi i drugi opšti akti moraju biti u saglasnoti sa zakonom.

Zakonom o radu (“Službeni glasnik Republike Srpske” broj 1/16) uređuju se radni odnosi, prava, obaveze i odgovornosti iz radnog odnosa i drugi odnosi po osnovu rada u Republici Srpskoj, ako posebnim zakonima nije drugačije određeno, i propisuje da je radni odnos, odnos između poslodavca i radnika i da se zasniva zaključivanjem ugovora o radu, odlukom o prijemu, odlukom o izboru i imenovanju, i drugim pravnim osnovom uređenim posebnim zakonom, da prava iz radnog odnosa nastaju danom kada radnik stupi na rad po jednom od pravnih osnova iz stava 2. ovog člana i da se prava, obaveze i odgovornosti iz radnog odnosa uređuju i kolektivnim ugovorom, a pravilnikom o radu i ugovorom o radu samo kada je to ovim zakonom određeno (član 1). Takođe, ovim zakonom je propisano da se kolektivnim ugovorom zaključenim između sindikata i poslodavca u skladu sa zakonom uređuju prava, obaveze i odgovornosti iz radnog odnosa, način i postupak njihovog ostvarivanja i međusobni odnosi učesnika kolektivnog ugovora (član 3), te da pravilnik o radu i ugovor o radu ne mogu da sadrže odredbe kojim se radniku daju manja prava ili utvrđuju nepovoljniji uslovi rada od prava i uslova koji su utvrđeni zakonom i da se kolektivnim ugovorom, pravilnikom o radu i ugovorom o radu mogu da utvrde druga ili propišu povoljnija prava i povoljniji uslovi rada od onih utvrđenih ovim zakonom, osim ako to zakonom nije izričito zabranjeno (član 9). Pored navedenog, relevantnim odredbama članova 137. do 141. ovog zakona, između ostalog, definisane su teže i lakše povrede radnih obaveza, mjere koje se mogu izreći radniku za povredu radnih obaveza i radne discipline, od kojih i mjeru da poslodavac može radniku za učinjenu težu povredu radne obaveze, ako smatra da postoje olakšavajuće okolnosti ili da povreda radne obaveze, odnosno nepoštovanje radne discipline, nije takve prirode da radniku treba da prestane radni odnos, umjesto otkaza ugovora o radu, izreći: ili novčanu kaznu u visini do 20% osnovne plate radnika za mjesec u kome je novčana kazna izrečena, u trajanju do tri mjeseca, koja se izvršava obustavom od plate, na osnovu odluke poslodavca o izrečenoj mjeri, ili pismeno upozorenje sa najavom otkaza ugovora o radu u kojem se navodi da će poslodavac radniku otkazati ugovor o radu bez ponovnog upozorenja ako u narednom roku od šest mjeseci učini povredu radne obaveze ili nepoštovanje radne discipline. Odredbom člana 238. st. 1. propisano je da se kolektivnim ugovorom, u skladu sa zakonom i drugim propisima, uređuju prava, obaveze i odgovornosti iz radnog odnosa, postupak izmjena i dopuna kolektivnog ugovora, međusobni odnosi učesnika kolektivnih ugovora i druga pitanja od značaja za uređivanje odnosa između radnika i poslodavca. Zakonom o platama zaposlenih lica u javnim ustanovama u oblasti zdravstva Republike Srpske (“Službeni glasnik Republike Srpske” br. 11/09 i 116/16), je, kao lex specialis, propisan način utvrđivanja plata zaposlenih lica u javnim ustanovama u oblasti zdravstva Republike Srpske (član 1. stav 1), kao i to: da se plate zaposlenih lica iz člana 1. stav 1. ovog zakona sastoje od osnovne plate za redovni rad, uvećane za naknadu za minuli rad, poreza i doprinosa koji se uplaćuju na plate (član 2); da zaposleni iz člana 1. ovog zakona imaju pravo na naknadu plate u punom iznosu za vrijeme korišćenja godišnjeg odmora, plaćenog odsustva, republičkih praznika i drugih dana kada se po zakonu ne radi, privremene spriječenosti za rad zbog povrede na radu ili profesionalne bolesti (član 33. stav 1), te da, prema članu 34. ovog zakona, zaposleni imaju pravo na uvećanje osnovne plate za rad noću, za rad tokom republičkih praznika i drugih dana kada se po zakonu ne radi (stav 1. tač. a) i b) i da će se visina uvećanja osnovne plate iz stava 1. ovog člana regulisati Posebnim kolektivnim ugovorom (stav 2).

Na osnovu izloženog Sud je ocijenio da osporenim odredbama članova 23, 24, 25, 26, 27, 28, 30 i 31. Posebnog kolektivnog ugovora za zaposlene u oblasti zdravstva Republike Srpske nisu prekoračene granice zakonskih ovlašćenja subjekata koji su zaključili ovaj ugovor, jer se ovim odredbama ne mijenjaju zakonska rješenja u predmetnoj oblasti, već se ta rješenja bliže razrađuju radi adekvatne primjene u praksi. Naime, imajući u vidu odredbe Zakona o radu kojima je propisano da se kolektivnim ugovorom zaključenim između sindikata i poslodavca u skladu sa zakonom uređuju prava, obaveze i odgovornosti iz radnog odnosa, kao i način i postupak njihovog ostvarivanja, Sud je utvrdio da subjekati koji su zaključili kolektivni ugovor mogu da uređuju disciplinski postupak, odnosno pokretanje, vođenje i zastarjelost disciplinskog postupka za utvrđivanje disciplinske odgovornosti zbog povrede radnih obaveza i druga pitanja od značaja za zaštitu radne discipline. Takođe, s obzirom na sadržinu navedenih zakonskih odredbi, Sud je ocijenio da osporene odredbe članova 23, 24, 25, 26, 27, 28, 30 i 31. Posebnog kolektivnog ugovora kojima je propisano da se ovim kolektivnim ugovorom uređuje disciplinski postupak, odnosno pokretanje, vođenje i zastarjelost disciplinskog postupka za utvrđivanje disciplinske odgovornosti zbog povrede radnih obaveza i druga pitanja od značaja za zaštitu radne discipline ‒ nisu u suprotnosti sa Zakonom o radu jer ne sadrže rješenja koja bi se mogla smatrati propisivanjem manjeg obima prava od onog koji je propisan Zakonom. Ove odredbe služe da se radniku da mogućnost izjašnjenja u propisanom postupku kada dođe do povrede obaveza iz ugovora o radu. Pošto Zakon o radu propisuje mjere za povredu radnih obaveza i radne discipline, te odredbe su njihova neophodna razrada i sa zakonskim odredbama čine jednu cjelinu i donose potrebnu pravnu sigurnost u ovoj oblasti. Međutim, i pored toga što se pojedina pitanja od zajedničkog interesa poslodavca i zaposlenih u oblasti zdravstva mogu urediti i posebnim kolektivnim ugovorima, Sud je ocijenio da to ne podrazumijeva i ovlašćenje potpisnika ovih ugovora da radniku koji je učinio povredu radnih obaveze i radne discipline odrede drugačiju visinu novčane kazne od visine iste kazne predviđene Zakonom o radu. Imajući u vidu navedeno, Sud je ocijenio da propisivanje kao u osporenom članu 29. Posebnog kolektivnog ugovora, prema kojem: 1) Disciplinska komisija po sprovedenom postupku i utvrđenom činjeničnom stanju obustavlja postupak ako je nastupila zastara za pokretanje i vođenje postupka, oslobađa radnika odgovornosti ili izriče mjeru prestanka radnog odnosa ako je radnik učinio težu povredu radne obaveze ili novčane kazne u visini do 30% od neto plate radnika u trajanju do tri mjeseca; 2) Poslodavac može mjeru prestanka radnog odnosa zbog teže povrede radne obaveze zamijeniti novčanom kaznom u visini do 30% od plate radnika u trajanju do tri mjeseca, pod uslovom da nisu nastupile znatne teže posljedice za poslodavca, da je stepen odgovornosti radnika nesavjesni nehat i ako su utvrđene olakšavajuće okolnosti za radnika, o čemu donosi posebnu odluku na zahtjev radnika i disciplinske komisije, nije u saglasnosti sa članom 141. Zakona o radu. Dakle, kako je osporenom odredbom člana 29. Posebnog kolektivnog ugovora za zaposlene u oblasti zdravstva Republike Srpske određen viši iznos navedene novčane kazne od visine kazne koja je predviđena Zakonom o radu, Sud je ocijenio da je ova odredba nezakonita, odnosno da nije u saglasnosti sa članom 141. Zakona o radu. Takođe, Sud je ocijenio da nesaglasnost sa Zakonom ovu odredbu čini i neustavnom, odnosno da osporeni član 29. Posebnog kolektivnog ugovora za zaposlene u oblasti zdravstva Republike Srpske nije u saglasnosti ni sa članom 108. stav 2. Ustava Republike Srpske. U pogledu zahtjeva za ocjenjivanje ustavnosti zakonitosti člana 35. st. 2. i 3. Posebnog kolektivnog ugovora za zaposlene u oblasti zdravstva Republike Srpske, Sud je utvrdio da je svojom Odlukom broj U-86/16 od 12. jula 2017. godine (“Službeni glasnik Republike Srpske” broj 69/17) utvrdio da član 35. st. 2. i 3. Posebnog kolektivnog ugovora za zaposlene u oblasti zdravstva (“Službeni glasnik Republike Srpske” br. 72/16 i 111/16) nije u saglasnosti sa Ustavom Republike Srpske i Zakonom o platama zaposlenih lica u javnim ustanovama u oblasti zdravstva Republike Srpske (“Službeni glasnik Republike Srpske” br. 11/09 i 116/16).

S obzirom na to da je već odlučivao o istoj pravnoj stvari, Sud je odlučio da shodno članu 37. stav 1. tačka g) Zakona o Ustavnom sudu Republike Srpske (“Službeni glasnik Republike Srpske” br. 104/11 i 92/12) ne prihvati inicijativu ni u dijelu koji se odnosi na pokretanje postupka za ocjenjivanje ustavnosti i zakonitosti člana 35. st. 2. i 3. Posebnog kolektivnog ugovora za zaposlene u oblasti zdravstva (“Službeni glasnik Republike Srpske” broj 72/16).

Cijeneći da je u toku prethodnog postupka pravno stanje potpuno utvrđeno i prikupljeni podaci pružaju pouzdan osnov za odlučivanje, Sud je, na osnovu člana 40. stav 5. Zakona o Ustavnom sudu Republike Srpske ("Službeni glasnik Republike Srpske" br. 104/11 i 92/12), u ovom predmetu odlučio bez donošenja rješenja o pokretanju postupka.

Na osnovu izloženog Sud je odlučio kao u izreci ove odluke.

Ovu odluku Ustavni sud je donio u sastavu: predsjednik Suda, mr Džerard Selman i sudije: Milenko Arapović, Vojin Bojanić, Amor Bukić, Zlatko Kulenović, prof. dr Duško Medić, Irena Mojović, prof. dr Marko Rajčević i akademik prof. dr Snežana Savić.

Broj: U-91/16 29.novembra 2017. g.

PREDSJEDNIK

USTAVNOG SUDA

Mr Džerard Selman, s.r.

Utvrđuje se da član 29. Posebnog kolektivnog ugovora za zaposlene u oblasti… | Sudska praksa | Aktio