Aktio
← Sva sudska praksa

Ustavni sud Republike Srpske

Utvrđuje se da član 59. Pravilnika o disciplinskoj i materijalnoj odgovornosti radnika JU „Centar za predškolsko vaspitanje i obrazovanje“ broj: 01-523-6/16 od 13. juna 2016. godine nije u saglasnosti sa Ustavom Republike Srpske.

Odluka donesena 25. 04. 2018.

Odluka je preuzeta sa stranice ustavnisud.org i prikazana informativno. Za pravno obavezujući tekst odluke kontaktirajte nadležni sud.

Predmeti (1)

U-51/17

Ocjena ustavnosti i zakonitosti

Odluka

25. 04. 2018.

Tekst odluke

Ustavni sud Republike Srpske, na osnovu člana 115. Ustava Republike Srpske, člana 40. stav 5. i člana 60. stav 1. tačka a) Zakona o Ustavnom sudu Republike Srpske („Službeni glasnik Republike Srpske“ br. 104/11 i 92/12), na sjednici održanoj 25. aprila 2018. godine, donioje

ODLUKU

Utvrđuje se da član 59. Pravilnika o disciplinskoj i materijalnoj odgovornosti radnika JU „Centar za predškolsko vaspitanje i obrazovanje“ broj: 01-523-6/16 od 13. juna 2016. godine nije u saglasnosti sa Ustavom Republike Srpske.

Obrazloženje

Milica Cvijanović iz Banjaluke dala je Ustavnom sudu Republike Srpske (u daljem tekstu: Sud) inicijativu za pokretanje postupka za ocjenjivanje ustavnosti i zakonitosti Pravilnika o disciplinskoj i materijalnoj odgovornosti radnika JU „Centar za predškolsko vaspitanje i obrazovanje“ broj: 01-523-6/16 od 13. juna 2016. godine. Ističe se da je članom 59. (u osporenom aktu pogrešno numerisan kao član 56.), suprotno članu 109. Ustava, propisano stupanje na snagu Pravilnika danom donošenja, tj. prije njegovog objavljivanja. Kako osporeni Pravilnik nije stupio na snagu saglasno Ustavu, inicijator ukazuje na njegovu neusaglašenost i sa članom 108. Ustava, te predlaže njegovo uklanjanje iz pravnog sistema. U odgovoru koji je Sudu dostavila direktorica JU „Centar za predškolsko vaspitanje i obrazovanje“ u cijelosti se osporavaju navodi inicijative kao neosnovani, te se predlaže njeno odbijanje. Navodi se da je nakon usvajanja, aktom broj: 01-523-6-1/16 od 15. juna 2016. godine, osporeni pravilnik objavljen na oglasnoj tabli ovog Centra, kao i da je postavljen na njegovoj internet stranici, te da se primjenjuje od 15. juna 2016. godine.

Osporeni Pravilnik o disciplinskoj i materijalnoj odgovornosti radnika JU „Centar za predškolsko vaspitanje i obrazovanje“ broj: 01-523-6/16 donio je Upravni odbor ovog Centra na sjednici od 13. juna 2016. godine, na osnovu člana 137‒148. Zakona o radu („Službeni glasnik Republike Srpske“ broj 1/16) i članova 70‒72. Zakona o predškolskom vaspitanju i obrazovanju („Službeni glasnik Republike Srpske“ broj 79/15) i, kako je navedeno, člana 4.2 Statuta JU „Centar za predškolsko vaspitanje i obrazovanje“.

Članom 59. Pravilnika (osporenim aktom pogrešno označen kao član 56) propisano je da on stupa na snagu danom donošenja.

Sud je utvrdio da je aktom broj: 01-523-1/16, od 15. juna 2016. godine, pomoćnik direktora za pravne poslove Centra, između ostalog, odredio da će se jedan primjerak osporenog pravilnika oglasiti na oglasnoj tabli Centra, kao i da će se nakon stupanja na snagu Pravilnik objaviti na zvaničnoj internet stranici ove ustanove.

Sud je imao u vidu da je članom 109. stav 1. Ustava Republike Srpske utvrđeno da zakoni, drugi propisi i opšti akti stupaju na snagu najranije osmog dana od dana objavljivanja, osim ako iz naročito opravdanih razloga nije predviđeno da ranije stupe na snagu.

Imajući u vidu da iz ove ustavne odredbe proizlazi da opšti akt ne može stupiti na pravnu snagu prije objavljivanja, a da je osporenom odredbom člana 59. Pravilnika propisano da on stupa na pravnu snagu danom donošenja, dakle i prije njegovog objavljivanja, Sud je ocijenio da ta odredba nije u saglasnosti sa Ustavom.

S obzirom na to da je stupanju na snagu Pravilnika moralo prethoditi objavljivanje tog opšteg akta, navodi donosioca akta koji se tiču njegove naknadne objave na oglasnoj ploči i internet stranici Centra nisu od značaja za odlučivanje u konkretnoj ustavnopravnoj stvari.

Cijeneći da je u toku prethodnog postupka pravno stanje potpuno utvrđeno te da prikupljeni podaci pružaju pouzdan osnov za odlučivanje, Sud je, na osnovu člana 40. stav 5. Zakona o Ustavnom sudu Republike Srpske („Službeni glasnik Republike Srpske“ broj 104/11 i 92/12), u ovom predmetu donio odluku bez donošenja rješenja o pokretanju postupka.

Na osnovu izloženog Sud je odlučio kao u izreci odluke.

Ovu odluku Ustavni sud je donio u sastavu: predsjednik Suda mr Džerard Selman i sudije: Milenko Arapović, Vojin Bojanić, Amor Bukić, Zlatko Kulenović, prof. dr Duško Medić, Irena Mojović, prof. dr Marko Rajčević i akademik prof. dr Snežana Savić.

Broj: U-51/17 25.aprila 2018. godine

PREDSJEDNIK

USTAVNOG SUDA

Mr Džerard Selman, s.r.

Aneks Izdvojeno mišljenje sudije akademika prof. dr Snežane Savić na Odluku Ustavnog suda Republike Srpske broj U-51/17 U skladu sa članom 31. st. 5. i 6. Poslovnika o radu Ustavnog suda Republike Srpske („Službeni glasnik Republike Srpske“ br. 114/12, 29/13 i 90/14), s obzirom na glasanje suprotno većinskom, a saglasno svom ranije zauzetom stavu u ovakvoj vrsti predmeta, izdvajam mišljenje jer smatram da osporeni akt, u cjelini, sa formalno - pravnog aspekta, nije u skladu sa Ustavom.

Većinskom odlukom Ustavnog suda Republike Srpske utvrđeno je da član 59. Pravilnika o diciplinskoj i materijalnoj odgovornosti radnika JU „Centar za predškolsko vaspitanje i obrazovanje“ broj: 01-523- 6/16 od 13. juna 2016. godine nije u saglasnosti sa Ustavom Republike Srpske.

Za razliku od ranijeg stava Suda, kada se u obrazloženju ovakvih odluka navodilo da su akti doneseni suprotno odredbama člana 109. Ustava, sa formalno - pravnog aspekta, u cjelini neustavni, u obrazloženju navedene odluke konstatuje se da je „Sud imao u vidu da je članom 109. stav 1. Ustava Republike Srpske utvrđeno da zakoni, drugi propisi i opšti akti stupaju na snagu najranije osmog dana od dana objavljivanja, osim ako iz naročito opravdanih razloga nije predviđeno da ranije stupe na snagu. Imajući u vidu da iz ove ustavne odredbe proizlazi da opšti akt ne može stupiti na pravnu snagu prije objavljivanja, a da je osporenom odredbom člana 59. Pravilnika propisano da on stupa na pravnu snagu danom donošenja, dakle i prije njegovog objavljivanja, Sud je ocijenio, da ta odredba nije u saglasnosti sa Ustavom.“ U navedenom predmetu podnosilac inicijative osporava predmetni Pravilnik u cjelini jer je članom 59. propisano da ovaj akt stupa na snagu danom donošenja, čime je došlo do poverede člana 109. Ustava Republike Srpske. Slijedom izloženog, predlaže da Sud, nakon provedenog postupka, utvrdi da osporeni Pravilnik nije u saglasnosti sa Ustavom Republike Srpske, pozivajući se na njegovu raniju praksu ispoljenu u odlukama U-42/09; U-21/12 i U-3/12.

Stav Ustavnog suda u pogledu ovakvih povreda Ustava, do promjene stava Suda do koje je došlo na sjednici održanoj 28.11. 2016. godine, kako je već navedeno, bio je da se radi o aktima koji su, u pogledu svoje forme, u cjelini neustavni, što je, po mom mišljenju, bio ispravan stav Suda. Odluka Ustavnog suda u navedenom predmetu, bazirana na promjeni stava Suda u odnosu na dosadašnju praksu, nema pravne posljedice jer utvrđivanjem neustavnosti samo ovog člana osporenog akta, on, iako neustavan, bez te konkretne norme, koja prestaje važiti objavljivanjem odluke Ustavnog suda, ostaje u pravnom životu, odnosno u pravnom poretku Republike Srpske, dakle uprkos povredi odredaba člana 109. Ustava.Ovakva povreda Ustava ne može se otkloniti samo kasacijom te norme niti se takvom odlukom pravni akt može učiniti ustavnim. Naime, pravni akt je zakonit (ustavan) ako su mu oblik (forma) i sadržina (materija) u skladu sa višim pravnim aktom, u ovom slučaju sa Ustavom. Formalno nezakonitim odnosno neustavnim smatra se pravni akt koji je: a) donesen od strane nenadležnog organa, b) povredom odredaba o postupku za njegovo donošenje i v) s neodgovarajućim spoljnim izrazom (materijalizacijom). Obrnuto, ako je pravni akt donesen od nadležnog organa, po propisanoj proceduri i materijalizovan je na propisani način, taj pravni akt je formalno zakonit, odnosno ustavan. Materijalizacija pravnog akta sastoji se u preduzimanju materijalnih, tj. tjelesnih radnji ili upotrebi drugih sredstava kojima se akt izražava i čini trajnijim. Najčešće se ispoljava jezikom, ali to mogu biti i drugi materijalni znaci podesni za čulno opažanje i razumijevanje njegove sadržine. Saopštavanje prava, posebno određenih opštih pravnih akata, znači da se ono u pisanom obliku objavljuje u službenim izdanjima u autentičnom tekstu, štampom ili drugim informativnim načinima. Dakle, bitno sredstvo za upoznavanje svih subjekata (adresata) sa pravnim normama koje se na njih odnose jeste praksa civilizovanih pravnih poredaka da svi opšti akti stupaju na snagu tek nakon objavljivanja i nakon proteka određenog broja dana od dana objavljivanja (vacatio legis). Izuzeci od te prakse - a to znači stupanje na snagu pravnih akata (i normi u njima) samog dana objavljivanja ili čak retroaktivno, a dakako i stupanje na snagu akata koji nisu objavljeni, može biti dozvoljeno samo iz posebno opravdanih razloga. I etički i logički zahtjev je da se od nekoga može nešto zahtijevati samo ako se prethodno upozna sa određenim zahtjevom. U pravnoj teoriji se smatra da akt objavljivanja u sebi sadrži više pravno relevantnih momenata. Prije svega, putem objavljivanja, subjekti na koje se opšti pravni akt odnosi saznaju njegovu sdržinu i pravni režim koji on donosi. Sa druge strane, pravni poredak poznaje i primjenjuje opšte pravilo po kome neznanje zakona (prava) nikoga ne opravdava, jer kada bi bilo drugačije pravo ne bi bilo efikasno u svojoj primjeni.

Dakle, neobjavljivanje opštih pravnih akata prije stupanja na snagu kao i stupanje na snagu na drugačiji način, u odnosu na ustavom i zakonom propisan način, povlači njihovu neustavnost, odnosno nezakonitost. S obzirom na činjenicu da je ovaj čin sastavni dio materijalizacije pravnog akta, kao elementa njegove forme, to je i logično. Stoga, Ustavni sud mora biti taj koji će svojom odlukom utvrditi ovakvu povredu načela ustavnosti i zakonitosti te na taj način takve pravne akte eliminisati iz pravnog poretka. Kao što je neustavan onaj pravni akt koji je donio nenadležan državni ili neki drugi organ, onaj pravni akt koji nije donesen prema pravilima postupka, unaprijed propisanim, tako je neustavan i onaj pravni akt koji nije objavljen prije stupanja na snagu, nije objavljen uopšte ili nije stupio na snagu na način propisan ustavom odnosno zakonom. Proglašavanjem neustavnom samo odredbe o stupanju na snagu, kao u ovom slučaju, ostavlja se na snazi defektan pravni akt, a ova odluka Ustavnog suda ima samo utvrđujući karakter iako ona treba da, iz ovih razloga, izričito eliminiše neustavni pravni akt iz pravnog poretka, tako da se ovaj više ne može primjeniti. Kasacija neustavnih pravnih akata zbog formalnih nedostataka obavezno vodi stavljanju van snage akta u cjelini, dok kasacija iz materijalnih razloga obuhvata ili može da obuhvati samo osporene odredbe, što je opšti stav pravne teorije i nauke ustavnog prava.

Banjaluka, 25. 4. 2018. godine SUDIJA Akademik prof. dr Snežana Savić

Utvrđuje se da član 59. Pravilnika o disciplinskoj i materijalnoj odgovornosti… | Sudska praksa | Aktio