Aktio
← Sva sudska praksa

Ustavni sud Republike Srpske

Ne prihvata se inicijativa za ocjenjivanje ustavnosti članova 11, 12, 13, 14. i 15. Zakona o nasljeđivanju ("Službeni glasnik Republike Srpske" br. 1/09, 55/09 i 91/16).

Odluka donesena 25. 04. 2018.

Odluka je preuzeta sa stranice ustavnisud.org i prikazana informativno. Za pravno obavezujući tekst odluke kontaktirajte nadležni sud.

Predmeti (1)

U-48/17

Ocjena ustavnosti i zakonitosti

Rješenje

25. 04. 2018.

Tekst odluke

Ustavni sud Republike Srpske, na osnovu člana 115. Ustava Republike Srpske, člana 40. stav 5. i člana 61. stav 1. tačka g) Zakona o Ustavnom sudu Republike Srpske („Službeni glasnik Republike Srpske“ br. 104/11 i 92/12), na sjednici održanoj 25. aprila 2018. godine, donioje

RJEŠENjE

Ne prihvata se inicijativa za ocjenjivanje ustavnosti članova 11, 12, 13, 14. i 15. Zakona o nasljeđivanju ("Službeni glasnik Republike Srpske" br. 1/09, 55/09 i 91/16).

Obrazloženje

Rosanda Krsmanović iz Istočne Ilidže dala je Ustavnom sudu Republike Srpske inicijativu za pokretanje postupka za ocjenjivanje ustavnosti članova 11, 12, 13, 14. i 15. Zakona o nasljeđivanju ("Službeni glasnik Republike Srpske" br. 1/09, 55/09 i 91/16). Osporene odredbe navedenog zakona su, po mišljenju davaoca inicijative, neustavne jer je onemogućavaju da bude jedini zakonski nasljednik na zaostavštini svog umrlog supružnika sa kojim nije stekla zajedničku djecu. Obrazlažući navedeno davalac inicijative ne navodi ustavnopravne razloge osporavanja već ističe da rođaci njenog umrlog supružnika, na osnovu navedenih zakonskih odredaba, imaju pravo na nasljeđivanje imovine, koju su njih dvoje stekli u toku trajanja bračne zajednice, a čijem sticanju nisu ni na koji način doprinijeli. Po mišljenju davaoca inicijative osporeno propisivanje stavlja u neravnopravan položaj supružnike koji u bračnoj zajednici nisu stekli djecu u odnosu na supružnike koji imaju djecu a to, kako navodi, predstavlja povredu ustavnih odredbi o osnovnim ljudskim pravima, kao i povredu prava na imovinu koje je zagarantovano Evropskom konvencijom o zaštiti ljudskih prava i osnovnih sloboda. Predlaže da Sud utvrdi da osporene zakonske odredbe nisu u saglasnosti sa Ustavom Republike Srpske.

U odgovoru na navode iz inicijative, koji je Sudu dostavila Narodna skupština Republike Srpske navodi se, između ostalog, da je ustavni osnov Zakona, čije su pojedine odredbe osporene, u članu 55. Ustava, te tač. 5. i 6. Amandmana XXXII na Ustav Republike Srpske kojim je zamijenjen član 68. Ustava, kao i da davalac inicijative na neodgovarajući i pogrešan način tumači odredbe Ustava na čije se navodno kršenje poziva, kao i Zakon koji osporava. S tim u vezi u odgovoru se detaljno obrazlaže na koji način umrlog nasljeđuje njegov supružnik u situaciji kada je on jedini nasljednik iz prvog nasljednog reda, odnosno kada umrli nije ostavio potomke. U odgovoru se, takođe, ukazuje na član 25. Zakona o nasljeđivanju, koji reguliše mogućnost povećanja nasljednog dijela supružnika, ali i na odredbu člana 272. Porodičnog zakona ("Službeni glasnik Republike Srpske" broj 54/02), koja omogućava nadživjelom supružniku da iz zaostavštine izdvoji dio imovine, koja je njegovo vlasništvo, te ne ulazi u zaostavštinu. Shodno navedenom, u odgovoru se, zaključuje da su Zakonom o nasljeđivanju, u skladu sa ustavnim ovlašćenjima, uređena pitanja nasljeđivanja, odnosno da su njime propisana prava nasljednika i uslovi za njihovo ostvarivanje, a da nezadovoljstvo određenim zakonskim rješenjima vidljivo u datoj inicijativi ne može biti predmet ocjene ustavnosti.

Osporenim odredbama Zakona o nasljeđivanju ("Službeni glasnik Republike Srpske" br. 1/09, 55/09 i 91/16) propisano je, i to članom 11. da zaostavštinu umrlog koji nije ostavio potomke nasljeđuju njegov supružnik i njegovi roditelji (stav 1), da roditelji umrlog nasljeđuju jednu polovinu zaostavštine na jednake dijelove, a drugu polovinu zaostavštine nasljeđuje supružnik umrlog (stav 2), a ako iza umrlog nije ostao supružnik, roditelji umrlog nasljeđuju cijelu zaostavštinu na jednake dijelove (stav 3); članom 12. da ako je jedan roditelj ostaviočev umro prije ostavioca, dio zaostavštine koji bi mu pripao da je nadživio ostavioca nasljeđuju njegova djeca (braća i sestre ostaviočevi), njegova unučad i praunučad i njegovi dalji potomci, po pravilima koja važe za slučaj kada umrlog nasljeđuju njegova djeca i ostali potomci (stav 1), ako su oba roditelja ostaviočeva umrla prije ostavioca, dio zaostavštine koji bi svakome od njih pripao da je nadživio ostavioca nasljeđuju njihovi potomci, prema odredbama stava 1. ovog člana (stav 2), u svim slučajevima ostaviočeva braća i sestre samo po ocu nasljeđuju na jednake dijelove očev dio, a rođena braća i sestre nasljeđuju na jednake dijelove sa braćom i sestrama po ocu, očev dio, a sa braćom i sestrama po majci, majčin dio (stav 3); članom 13. ako je jedan roditelj ostaviočev umro prije ostavioca a nije ostavio nijednog potomka, dio zaostavštine koji bi mu pripao da je nadživio ostavioca nasljeđuje drugi roditelj, a ako je i ovaj umro prije ostavioca, njegovi potomci nasljeđuju ono što bi pripalo i jednom i drugom roditelju, prema odredbama člana 12. ovog zakona; članom 14. ako su oba roditelja ostaviočeva umrla prije ostavioca, a nisu ostavili nijednog potomka, cijelu zaostavštinu nasljeđuje nadživjeli supružnik ostaviočev; članom 15. da zaostavštinu umrlog koji nije ostavio ni potomke, ni roditelje, niti su ovi ostavili nekog potomka, ni supružnika ‒ nasljeđuju njegovi djedovi i babe (stav 1), i to tako da jednu polovinu zaostavštine nasljeđuju djed i baba sa očeve strane, a drugu polovinu djed i baba sa majčine strane (stav 2). U postupku razmatranja navoda iz inicijative Sud je, prije svega, imao u vidu da je Ustavom Republike Srpske utvrđeno: da su građani Republike ravnopravni u slobodama, pravima i dužnostima, jednaki pred zakonom i uživaju istu pravnu zaštitu bez obzira na rasu, pol, jezik, nacionalnu pripadnost, vjeroispovijest, socijalno porijeklo, rođenje, obrazovanje, imovno stanje, političko i drugo uvjerenje, društveni položaj ili drugo lično svojstvo (član 10), da se slobode i prava ostvaruju, a dužnosti ispunjavaju na osnovu ustava, osim kada je Ustavom predviđeno da se uslovi za ostvarivanje pojedinih od njih utvrđuju zakonom, te da se zakonom može propisati način ostvarivanja prava i sloboda samo kada je to neophodno za njihovo ostvarivanje (član 49. st. 1. i 2), da se jemči pravo nasljeđivanja, u skladu sa zakonom (član 55) i da Republika uređuje i obezbjeđuje, pored ostalih, ostvarivanje i zaštitu ljudskih prava i sloboda, te svojinske i obligacione odnose i zaštitu svih oblika svojine (tač. 5. i 6. Amandmana XXXII na Ustav Republike Srpske kojim je zamijenjen član 68. Ustava).

Pored toga, Sud je prilikom razmatranja navoda iz inicijative imao u vidu da se Zakonom o nasljeđivanju uređuje pitanje nasljeđivanja u Republici Srpskoj, krug zakonskih nasljednika, nasljeđivanje po osnovu testamenta, pitanje nasljedno-pravnih ugovora, trenutak prelaska zaostavštine na nasljednike i druga pitanja koja se tiču prava nasljeđivanja. Ovim zakonom je, između ostalog, propisano da se nasljeđuje zaostavština ostavioca, koju čine sva nasljeđivanju podobna prava koja su ostaviocu pripadala do trenutka smrti (član 2. st. 1. i 2), da su građani pod istim uslovima ravnopravni u nasljeđivanju (član 3), te da se naslijediti može na osnovu zakona i na osnovu testamenta (član 5). Zakonom je, takođe, propisano: članom 8. da ako ovim zakonom nije drugačije određeno, na osnovu zakona, umrlog nasljeđuju: svi njegovi potomci, njegov supružnik, njegovi roditelji, njegova braća i sestre i njihovi potomci, njegovi djedovi i babe i njihovi potomci i njegovi ostali preci (stav 1), da lica iz stava 1. ovog člana nasljeđuju po nasljednim redovima (stav 2), da nasljednici bližeg nasljednog reda isključuju iz nasljedstva lica daljeg nasljednog reda (stav 3), te da je Republika Srpska posljednji zakonski nasljednik (stav 4); članom 25. da sud može, kad je supružnik koji nema nužnih sredstava za život pozvan na nasljeđe sa nasljednicima prvog ili drugog nasljednog reda, na zahtjev supružnika odlučiti da supružnik naslijedi i jedan dio onog dijela zaostavštine koji bi po zakonu trebalo da naslijede ostali nasljednici, a može odlučiti i da supružnik naslijedi cijelu zaostavštinu, ako je ona tako male vrijednosti da bi njenom podjelom, supružnik zapao u oskudicu (stav 1), te da će, u slučaju iz stava 1. ovog člana, sud uzeti u obzir sve okolnosti, a naročito imovinske sposobnosti za privređivanje supružnika, trajanje bračne zajednice, imovinske prilike ostalih nasljednika i njihovu sposobnost za privređivanje i vrijednost zaostavštine (stav 2); članom 38. da nadživjelom supružniku i potomcima ostaviočevim koji su živjeli sa ostaviocem u istom domaćinstvu pripadaju predmeti domaćinstva koji služe za zadovoljavanje njihovih svakodnevnih potreba, kao što su pokućstvo, namještaj, posteljina i slično, ali ne i ako su ovi predmeti znatnije vrijednosti (stav 1). Uz to, Sud je imao u vidu Zakon o vanparničnom postupku ("Službeni glasnik Republike Srpske" br. 36/09 i 91/16) kojim se utvrđuju pravila vanparničnog postupka po kojima sudovi ili drugi organi postupaju i odlučuju o ličnim, porodičnim, imovinskim i drugim pravima i pravnim interesima koji se po zakonu rješavaju u vanparničnom postupku (član 1. stav 1) te da je, ovim zakonom, i to članom 127. propisano da će sud prekinuti raspravljanje zaostavštine i uputiti učesnike da pokrenu parnicu pred sudom ili postupak pred nadležnim organom uprave, ako su među učesnicima sporne činjenice od kojih zavisi neko njihovo pravo (stav 1), da će sud postupiti u smislu prethodnog stava naročito ako su sporne, pored ostalih, činjenice od kojih zavisi pravo na nasljeđe, a naročito punovažnost ili sadržina testamenta ili odnos nasljednika i ostavioca na osnovu koga se po zakonu nasljeđuje (tačka a), te činjenice od kojih zavisi osnovanost zahtjeva nadživjelog bračnog druga i potomaka ostaviočevih, koji su živjeli sa ostaviocem u istom domaćinstvu, da im se iz zaostavštine izdvoje predmeti domaćinstva koji služe za zadovoljavanje svakodnevnih potreba (tačka b).

Polazeći od navedenog, kao i od sadržine inicijative kojom su osporene navedene odredbe Zakona o nasljeđivanju, prema kojoj se ocjena ustavnosti ovih zakonskih odredaba traži zbog toga što srodnici umrlog supružnika davaoca inicijative polažu pravo na dio imovine, koju su ona i njen umrli supružnik stekli zajedničkim radom u toku trajanja bračne zajednice, te da će ona zbog postojanja ovih odredaba i njihove primjene ostati bez stana koji je, sa svojim umrlim supružnikom, stekla za vrijeme trajanja bračne zajednice, Sud je ocijenio da takvi razlozi ne predstavljaju stvarni zahtjev za ocjenu ustavnosti, odnosno da se navedena inicijativa, budući da ne sadrži ustavnopravne razloge osporavanja navedenih odredaba Zakona, ne može smatrati zahtjevom za ocjenu ustavnosti. Pri tome, Sud je imao u vidu da je zakonodavac, saglasno navedenim ustavnim odredbama, ovlašćen da Zakonom o nasljeđivanju propiše uslove i način ostvarivanja prava na nasljeđivanje, a u okviru toga i da reguliše pitanje kruga zakonskih nasljednika, kao i redoslijed nasljeđivanja. Utvrđivanje kruga zakonskih nasljednika i redoslijeda nasljeđivanja ne može se, po ocjeni Suda, smatrati ograničavanjem Ustavom zajemčenog prava nasljeđivanja, već uređivanje načina ostvarivanja ovog prava u smislu člana 49. Ustava. Pitanja pravičnosti, opravdanosti i cjelishodnosti osporenih zakonskih rješenja ne spadaju u nadležnost Ustavnog suda koja je utvrđena članom 115. Ustava. Uz to, Sud je imao u vidu da je Zakonom, kao pravilo, propisano da supružnik umrlog koji nije ostavio potomke nasljeđuje jednu polovinu zaostavštine, ali da je istovremeno ostavio i mogućnost podnošenja zahtjeva za povećanje nasljednog dijela supružnika u slučaju kada ovaj nema nužnih sredstava za život, te da o navedenom zahtjevu odlučuje redovni sud koji, takođe, u okviru svoje zakonom određene nadležnosti, rješava i o drugim pravima po osnovu nasljeđivanja. S obzirom na to da ustavno načelo jednakosti iz člana 10. Ustava ne garantuje apsolutnu jednakost, već jemči međusobnu jednakost onim licima koja se nalaze u istoj pravnoj situaciji propisanoj zakonom što, u konkretnom slučaju, znači da osporene zakonske odredbe ne dovode u neravnopravan položaj subjekte na koje se one odnosu u pogledu ostvarivanja prava na nasljeđivanje.

Sud nije razmatrao navode iz inicijative da postoji povreda prava na imovinu koje je, kako ističe davalac inicijative, zagarantovano Evropskom konvencijom za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda iz razloga što davalac inicijative nije navela u čemu se, u konkretnom slučaju, sastoji povreda ovog prava koje uživa zaštitu po članu 1. Protokola broj 1. uz Evropsku konvenciju.

Kako je u toku prethodnog postupka pravno stanje potpuno utvrđeno i prikupljeni podaci pružaju pouzdan osnov za odlučivanje, Sud je, na osnovu člana 40. stav 5. Zakona o Ustavnom sudu Republike Srpske odlučio bez donošenja rješenja o pokretanju postupka.

Na osnovu izloženog odlučeno je kao u izreci ovog rješenja.

Ovo rješenje Ustavni sud je donio u sastavu: predsjednik Suda mr Džerard Selman i sudije: Milenko Arapović, Vojin Bojanić, Amor Bukić, Zlatko Kulenović, prof. dr Duško Medić, Irena Mojović, prof. dr Marko Rajčević i akademik prof. dr Snežana Savić.

Broj: U-48/17 25.aprila 2018. godine

PREDSJEDNIK

USTAVNOG SUDA

Mr Džerard Selman, s.r.

Ne prihvata se inicijativa za ocjenjivanje ustavnosti članova 11, 12, 13, 14… | Sudska praksa | Aktio