Aktio
← Sva sudska praksa

Ustavni sud Republike Srpske

Ne prihvata se inicijativa za ocjenjivanje ustavnosti člana 39. stav 2. Zakona o Ustavnom sudu Republike Srpske („Službeni glasnik Republike Srpske“ br. 104/11 i 92/12).

Odluka donesena 28. 11. 2018.

Odluka je preuzeta sa stranice ustavnisud.org i prikazana informativno. Za pravno obavezujući tekst odluke kontaktirajte nadležni sud.

Predmeti (1)

U-110/17

Ocjena ustavnosti i zakonitosti

Rješenje

28. 11. 2018.

Tekst odluke

Ustavni sud Republike Srpske, na osnovu člana 115. Ustava Republike Srpske, člana 40. stav 5. i člana 61. stav 1. tačka g) Zakona o Ustavnom sudu Republike Srpske („Službeni glasnik Republike Srpske” br. 104/11 i 92/12), na sjednici održanoj 28. novembra 2018. godine, donioje

RJEŠENjE

Ne prihvata se inicijativa za ocjenjivanje ustavnosti člana 39. stav 2. Zakona o Ustavnom sudu Republike Srpske („Službeni glasnik Republike Srpske“ br. 104/11 i 92/12).

Obrazloženje

Stefan Mačkić iz Banjaluke dao je Ustavnom sudu Republike Srpske (u daljem tekstu: Sud) inicijativu za ocjenjivanje ustavnosti člana 39. stav 2. Zakona o Ustavnom sudu Republike Srpske („Službeni glasnik Republike Srpske“ br. 104/11 i 92/12) (u daljem tekstu: Zakon). Osporena odredba Zakona je, kako se navodi, u suprotnosti sa članom 48. stav 1. Ustava Republike Srpske (u daljem tekstu: Ustav), tačkom 4. Amandmana XXXII na Ustav kojim je zamijenjen član 68. Ustava (u inicijativi pogrešno označen kao član 68. stav 1. tačka 4), članom 69. stav 6. Ustava, članom 109. stav 2. Ustava i tačkom 3. Amandmana XLII na Ustav kojim je dopunjen član 120. Ustava (u inicijativi pogrešno označen kao član 120. st. 2. i 3). Davalac inicijative smatra da propisivanje iz člana 39. stav 2. Zakona prema kome se uz prijedlog, odnosno inicijativu za ocjenjivanje ustavnosti i zakonitosti prilaže i ovjereni prepis opšteg akta čija se ustavnost, odnosno zakonitost osporava, ukoliko taj akt nije objavljen u službenom glasilu, predstavlja povredu prava na pokretanje postupka pred Ustavnim sudom, koje je, bez ograničenja, zajemčeno predsjedniku Republike, Narodnoj skupštini Republike Srpske i Vladi Republike Srpske. Takođe, imajući u vidu da ovjere, saglasno Zakonu o administrativnim taksama (tarifni broj 78), podliježu naplati takse, obaveza propisana članom 39. stav 2. osporenog zakona, sprečava, u finansijskom smislu, veliki broj građana da se obrate Ustavnom sudu. Dalje, ističe se da Zakon o administrativnim taksama ne obavezuje sve javne organe, već samo republičke organe uprave, jedinice lokalne samouprave i nosioce javnih ovlašćenja kojima je zakonom povjereno rješavanje u upravnim stvarima o određenim pravima i obavezama, zbog čega je, značajnom broju građana, nemoguće da pribave neobjavljene opšte akte. Osporeno propisivanje, stoga, nije u saglasnosti ni sa načelom prema kome svako može dati inicijativu za pokretanje postupka za ocjenjivanje ustavnosti i zakonitosti, kao i načelom prema kome se prava i slobode zajemčene Ustavom ne mogu oduzeti ni ograničiti. Takođe, davalac inicijative smatra da, suprotno članu 109. stav 2. Ustava, osporeno propisivanje legitimiše neobjavljivanje opštih akata u službenim glasilima, što ograničava Ustavni sud u otklanjanju njihove neustavnosti i nezakonitosti, te obezvređuje principe ustavnosti i zakonitosti. Narodna skupština Republike Srpske nije Sudu dostavila odgovor na navode iz inicijative.

Osporenim članom 39. stav 2. Zakona propisano je da se, ako opšti akt čija se ustavnost, odnosno zakonitost osporava, nije objavljen u službenom glasilu, uz prijedog, odnosno inicijativu prilaže i ovjereni prepis tog akta.

U postupku ocjenjivanja ustavnosti osporene odredbe Zakona Sud je imao u vidu da prema tački 4. Amandmana XXXII na Ustav, kojim je zamijenjen član 68. Ustava, Republika uređuje i obezbjeđuje ustavnost i zakonitost, kao i da se prema članu 120. stav 1. Ustava, postupak pred Ustavnim sudom, pravno dejstvo njegovih odluka i druga pitanja njegove organizacije i rada uređuju zakonom.

Takođe, Sud je uzeo u obzir da je odredbama Ustava u odnosu na koje je osporena ustavnost Zakona utvrđeno: da se prava i slobode zajemčeni ovim ustavom ne mogu oduzeti ni ograničiti (član 48. stav 1), da zaštitu ustavnosti i zakonitosti obezbjeđuje Ustavni sud (član 69. stav 6), da se prije stupanja na snagu, zakoni, drugi propisi i opšti akti državnih organa objavljuju u odgovarajućem službenom glasilu (član 109. stav 2), da svako može dati inicijativu za pokretanje postupka za ocjenjivanje ustavnosti i zakonitosti, kao i da postupak pred Ustavnim sudom mogu, bez ograničenja, pokrenuti predsjednik Republike, Narodna skupština i Vlada, a ostali organi, organizacije i zajednice pod uslovima utvrđenim zakonom (tačka 3. Amandmana XLII na Ustav kojim je dopunjen član 120. Ustava).

Polazeći od navedenih ustavnih odredaba, Sud je ocijenio da je članom 39. stav 2. Zakona propisana obaveza predlagača, odnosno davaoca inicijative, da uz prijedlog, odnosno inicijativu, priloži ovjereni prepis neobjavljenog opšteg akta čiju ustavnost, odnosno zakonitost osporava, u skladu sa principom odgovornosti učesnika postupka pred Ustavnim sudom, te je u funkciji obezbjeđenja pouzdanosti i efikasnosti istog. Isto tako, saglasno pomenutoj odgovornosti učesnika postupka, zakonodavac je predvidio i obavezu donosioca osporenog akta ili organa koji ovaj ovlasti, da, na zahtjev Suda, Sudu dostavi, između ostalog, i osporeni opšti akt (član 35. stav 1. Zakona). Budući da Ustav ne jemči pravo bezuslovnog pokretanja postupka, odnosno njegovo iniciranje pred ovim sudom, već ga podvrgava zakonskom regulisanju (član 120. stav 1. Ustava), zakonodavac je propisujući na osporeni način postupao u skladu sa svojom ustavnom obavezom da uredi nužne pretpostavke za postupanje Ustavnog suda, što podrazumijeva i preciziranje mehanizma obezbjeđenja procesne dokumentacije. Koje će metode pribavljanja osporenih akata zakonodavac propisati kao optimalne, stvar je zakonodavne politike čiju opravdanost, shodno članu 115. Ustava, Sud nije nadležan da ocjenjuje. S obzirom na izloženo, Sud je stanovišta da propisivanje predmetne obaveze predlagača odnosno davaoca inicijative u postupku pred Ustavnim sudom nije u suprotnosti sa ustavnim principima iz tačke 3. Amandmana XLII na Ustav kojim je dopunjen član 120. Ustava.

Pored ovoga, Sud je utvrdio da se propisivanje obaveze iz člana 39. stav 2. Zakona ne može dovesti u kontekst ustavnog normiranja člana 109. stav 2. Ustava kojim je utvrđena obaveza objave zakona, dugih propisa i opštih akata državnih organa prije njihovog stupanja na snagu, zbog čega navodi iz inicijative u ovom smislu nisu od ustavnopravnog značaja.

Takođe, Sud je, uzimajući u obzir članom 115. utvrđen standard ocjene u postupcima apstraktne kontrole ustavnosti, utvrdio da ni navodi koji se tiču posljedica primjene Zakona o administrativnim taksama nemaju ustavnopravni značaj.

S obzirom na to da je u toku prethodnog postupka pravno stanje potpuno utvrđeno i da prikupljeni podaci pružaju pouzdan osnov za odlučivanje, Sud je, na osnovu člana 40. stav 5. Zakona o Ustavnom sudu Republike Srpske, u ovom predmetu odlučio bez donošenja rješenja o pokretanju postupka.

Na osnovu izloženog Sud je odlučio kao u izreci ovog rješenja.

Ovo rješenje Ustavni sud je donio u sastavu: predsjednik Suda mr Džerard Selman i sudije: Milenko Arapović, Vojin Bojanić, Amor Bukić, Zlatko Kulenović, prof. dr Duško Medić, Irena Mojović, prof. dr Marko Rajčević i akademik prof. dr Snežana Savić.

Broj: U-110/17 28. novembra 2018. godine

PREDSJEDNIK

USTAVNOG SUDA

Mr Džerard Selman, s.r.

Ne prihvata se inicijativa za ocjenjivanje ustavnosti člana 39. stav 2. Zakona… | Sudska praksa | Aktio