Aktio
← Sva sudska praksa

Ustavni sud Republike Srpske

Utvrđuje se da član 14. Posebnog kolektivnog ugovora za zaposlene u oblasti zdravstva („Službeni glasnik Republike Srpske“ br. 72/16 i 111/16) u dijelu koji glasi "i na rad noću" nije u saglasnosti sa Ustavom Republike Srpske i Zakonom o radu („Službeni glasnik Republike Srpske“ br. 1/16 i 66/18). Odbija se prijedlog za utvrđivanje neustavnosti i nezakonitosti člana 20. tač. 3. i 4. i člana 22. stav 2. Posebnog kolektivnog ugovora za zaposlene u oblasti zdravstva („Službeni glasnik Republike Srpske“ br. 72/16 i 111/16). Odbacuje se prijedlog za utvrđivanje neustavnosti i nezakonitosti članova 23, 24, 25, 26, 27, 28, 29, 30. i 31. Posebnog kolektivnog ugovora za zaposlene u oblasti zdravstva („Službeni glasnik Republike Srpske“ br. 72/16 i 111/16). Obustavlja se postupak za ocjenjivanje ustavnosti i zakonitosti člana 16. stav 1. tač. 3. i 4. i člana 16a Posebnog kolektivnog ugovora za zaposlene u oblasti zdravstva („Službeni glasnik Republike Srpske“ br. 72/16 i 111/16).

Odluka donesena 28. 11. 2018.

Odluka je preuzeta sa stranice ustavnisud.org i prikazana informativno. Za pravno obavezujući tekst odluke kontaktirajte nadležni sud.

Predmeti (1)

U-98/17

Ocjena ustavnosti i zakonitosti

Odluka

28. 11. 2018.

Tekst odluke

Ustavni sud Republike Srpske, na osnovu člana 115. Ustava Republike Srpske, člana 37. stav 1. tačka a) i g), člana 57. tačka d), člana 60. stav 1. tač. a), b) i d) i člana 61. stav 1. tačka d) Zakona o Ustavnom sudu Republike Srpske (“Službeni glasnik Republike Srpske” br. 104/11 i 92/12), na sjednici održanoj 28. novembra 2018. godine, donioje

ODLUKU

Utvrđuje se da član 14. Posebnog kolektivnog ugovora za zaposlene u oblasti zdravstva („Službeni glasnik Republike Srpske“ br. 72/16 i 111/16) u dijelu koji glasi "i na rad noću" nije u saglasnosti sa Ustavom Republike Srpske i Zakonom o radu („Službeni glasnik Republike Srpske“ br. 1/16 i 66/18).

Odbija se prijedlog za utvrđivanje neustavnosti i nezakonitosti člana 20. tač. 3. i 4. i člana 22. stav 2. Posebnog kolektivnog ugovora za zaposlene u oblasti zdravstva („Službeni glasnik Republike Srpske“ br. 72/16 i 111/16).

Odbacuje se prijedlog za utvrđivanje neustavnosti i nezakonitosti članova 23, 24, 25, 26, 27, 28, 29, 30. i 31. Posebnog kolektivnog ugovora za zaposlene u oblasti zdravstva („Službeni glasnik Republike Srpske“ br. 72/16 i 111/16).

Obustavlja se postupak za ocjenjivanje ustavnosti i zakonitosti člana 16. stav 1. tač. 3. i 4. i člana 16a Posebnog kolektivnog ugovora za zaposlene u oblasti zdravstva („Službeni glasnik Republike Srpske“ br. 72/16 i 111/16).

Obrazloženje

Prijedlogom Univerzitetsko kliničkog centra Republike Srpske iz Banje Luke pokrenut je pred Ustavnim sudom Republike Srpske postupak za ocjenjivanje ustavnosti i zakonitosti člana 14, člana 16. stav 1. tač. 3. i 4, člana 16a, člana 20. tač. 3. i 4, člana 22. stav 2, te članova 23, 24, 25, 26, 27, 28, 29, 30. i 31. Posebnog kolektivnog ugovora za zaposlene u oblasti zdravstva („Službeni glasnik Republike Srpske“ br. 72/16 i 111/16), (u daljem tekstu: Poseban kolektivni ugovor). Iako je u podnesku navedeno da podnosilac prijedloga osporava čl. 14, 16, 16a, 19, član 22. stav 2, te čl. 23. do 31. Posebnog kolektivnog ugovora za zaposlene u oblasti zdravstva („Službeni glasnik Republike Srpske“ br. 72/16 i 111/16), iz sadržaja prijedloga i navedenih odredbi proizlazi da se osporava član 14, član 16. stav 1. tač. 3. i 4, član 16a, član 20. tač. 3. i 4, član 22. stav 2, te čl. 23, 24, 25, 26, 27, 28, 29, 30. i 31. Posebnog kolektivnog ugovora za zaposlene u oblasti zdravstva. Podnosilac prijedloga osporava zakonitost navedenih odredbi ovog opšteg akta u odnosu na odredbe čl. 73, 240, 242, 255. i 256. Zakona o radu („Službeni glasnik Republike Srpske“ broj 1/16), kojima je propisan noćni rad, postupak zaključivanja, sadržina i oblik, registracija i javno objavljivanje kolektivnih ugovora, kao i u odnosu na odredbe čl. 34. i 35. Zakona o platama zaposlenih lica u javnim ustanovama u oblasti zdravstva Republike Srpske („Službeni glasnik Republike Srpske“ broj 11/09), kojima su propisane naknade plata i ostala lična primanja zaposlenih u oblasti zdravstva. S tim u vezi podnosilac prijedloga ističe da ovaj akt, s obzirom na to da u ovoj djelatnosti ima više reprezentativnih sindikata, nije zaključen saglasno Zakonu o radu, da prilikom pregovaranja i njegovog zaključivanja nije formiran odbor, da su registracija i objavljivanje izvršeni suprotno Zakonu, te da propisivanje da o kolektivnim zahtjevima odlučuje upravni odbor ili drugi njemu po funkciji odgovarajući organ poslodavca ne može biti predmet regulisanja kolektivnog ugovora. Zbog navedene nesaglasnosti sa Zakonom, podnosilac prijedloga smatra da osporene odredbe nisu u saglasnosti ni sa članom 108. stav 2. Ustava Republike Srpske, te predlaže da Sud, nakon provedenog postupka, utvrdi da osporeni član 14, član 16. stav 1. tač. 3. i 4, član 16a, član 20. tač. 3. i 4, član 22. stav 2, te članova 23, 24, 25, 26, 27, 28, 29, 30. i 31. Posebanog kolektivnog ugovora nisu u saglasnosti sa Ustavom, Zakonom o radu i Zakonom o platama zaposlenih lica u javnim ustanovama u oblasti zdravstva Republike Srpske. U odgovoru Ministarstva zdravlja i socijalne zaštite Republike Srpske osporeni su navodi podnosioca prijedloga, te je, između ostalog, navedeno da je članom 106. stav 4. Zakona o radu predviđena mogućnost da poslodavac ženu za vrijeme trudnoće i majku djeteta do tri godine života rasporedi na rad u drugo mjesto rada samo uz njen pristanak, dok je članom 73. ovog zakona zabranjen noćni rad trudnicama počev od šestog mjeseca trudnoće i majkama sa djetetom do dvije godine života, tako da je osporenim članom 14. Posebnog kolektivnog ugovora predviđen veći obim prava i zaštite ove kategorije radnika u odnosu na zakon, da je osporenim čl. 16, 16a i 20. Posebnog kolektivnog ugovora takođe dat veći obim prava u odnosu na pomenuti zakon, pritom ukazujući na član 9. stav 2. ovog zakona. U pogledu osporenih čl. 23. do 31. Posebnog kolektivnog ugovora ukazuje se na Odluku ovog suda u predmetu U-91/16, kojom je utvrđeno da član 29. Posebnog kolektivnog ugovora nije u saglasnosti sa Ustavom Republike Srpske i Zakonom o radu, dok inicijativa za ocjenjivanje ustavnosti i zakonitosti čl. 23, 24, 25, 26, 27, 28, 30. i 31. Posebnog kolektivnog ugovora nije prihvaćena, te je predloženo da Sud prijedlog odbije.

U odgovoru Sindikata zdravstva i socijalne zaštite Republike Srpske, koji djeluje u okviru Saveza sindikata Republike Srpske, navodi se da je ovaj sindikat učestvovao u zaključivanju predmetnog kolektivnog ugovora kao reprezentativni sindikat u Republici Srpskoj zato što su drugi sindikati odbili da učestvuju u procesu kolektivnog pregovaranja, a u cilju zaključenja ovog kolektivnog ugovora. Pritom se ukazuje na odredbe Zakona o radu kojima je propisano da se poseban kolektivni ugovor zaključuje za određeno područje, oblast ili granu na teritoriji Republike, te definiše situacija kad u zaključivanju kolektivnog ugovora učestvuje više reprezentativnih sindikata ili reprezentativnih udruženja poslodavaca koji su zaključili sporazum o udruživanju i da se u tom slučaju obrazuje odbor za pregovore, kao i Zakona o platama zaposlenih lica u javnim ustanovama u oblasti zdravstva Republike Srpske kojim je propisano pravo zaposlenih na uvećanje osnovne plate za rad noću, za rad tokom republičkih praznika i drugih dana kada se po zakonu ne radi, te da se visina uvećanja osnovne plate reguliše Posebnim kolektivnim ugovorom. Smatraju da Sud, na osnovu svega navedenog, treba odbiti prijedlog kao neosnovan.

Posebni kolektivni ugovor za zaposlene u oblasti zdravstva („Službeni glasnik Republike Srpske“ br. 72/16 i 111/16) zaključili su Sindikat zdravstva i socijalne zaštite Republike Srpske i Ministarstvo zdravlja i socijalne zaštite Republike Srpske, na osnovu člana 240. stav 3. Zakona o radu („Službeni glasnik Republike Srpske“ broj 1/16) i čl. 34. i 35. Zakona o platama zaposlenih lica u javnim ustanovama u oblasti zdravstva Republike Srpske („Službeni glasnik Republike Srpske“ broj 11/09).

Osporenim odredbama Posebnog kolektivnog ugovora propisano je: da ženu za vrijeme trudnoće i majke djeteta do tri godine života poslodavac može rasporediti na rad u drugo mjesto rada i na rad noću samo uz njen pristanak (član 14); da se plata radnika uvećava po osnovu obavljanja visoko složenih, najsloženijih i izuzetno značajnih poslova do 30%, te po osnovu posebnih i otežanih uslova rada koji se uređuju propisima koji regulišu oblast zaštite na radu do 15% (član 16. stav 1. tač. 3. i 4); da poslodavac radniku može uvećati platu po osnovu posebnih rezultata rada do 20% u mjesecu u kojem je te rezultate ostvario (član 16a); da se radniku ili njegovoj porodici na teret poslodavca isplaćuje pomoć u slučaju teške invalidnosti radnika u visini dvije prosječne plate zaposlenih u djelatnosti zdravstvene zaštite i socijalnog rada, kao i u slučaju dugotrajne bolesti radnika (određene od strane ljekarske komisije) u visini od jedne prosječne plate zaposlenih u djelatnosti zdravstvene zaštite i socijalnog rada (član 20. tač. 3. i 4). Osporenim članovima 23. do 31. Posebnog kolektivnog ugovora propisano je da se ovim kolektivnim ugovorom uređuje pokretanje, vođenje, zastarjelost disciplinskog postupka za utvrđivanje disciplinske odgovornosti zbog povrede radnih obaveza i druga pitanja od značaja za zaštitu radne discipline, kao i pitanje materijalne odgovornosti radnika, a u okviru toga, da postupak utvrđivanja odgovornosti za teže povrede radnih obaveza i dužnosti sprovodi disciplinska komisija. Ustavom Republike Srpske je utvrđeno da svako ima pravo na rad i slobodu rada i da svako po osnovu rada ima pravo na zaradu, u skladu sa zakonom i kolektivnim ugovorom (član 39. st. 1. i 5), da Republika, između ostalog, uređuje i obezbjeđuje radne odnose i zaštitu na radu (tačka 12. Amandmana XXXII na Ustav, kojim je zamijenjen član 68. Ustava), kao i da propisi i drugi opšti akti moraju biti u saglasnosti sa zakonom (član 108. stav 2).

Odredbama Zakona o radu („Službeni glasnik Republike Srpske“ br. 1/16 i 66/18), u odnosu na koje su osporene navedene odredbe Posebnog kolektivnog ugovora, propisano je: da je trudnicama, počev od šestog mjeseca trudnoće, i majkama sa djetetom do dvije godine života zabranjen rad noću (član 73), da Posebni kolektivni ugovor za određeno područje, oblast ili granu zaključuju reprezentativno udruženje poslodavaca i reprezentativni sindikat osnovani za područje, oblast ili granu na teritoriji Republike, a Posebne kolektivne ugovore za republičku upravu, društvene djelatnosti i javne službe zaključuju Vlada Republike Srpske i reprezentativni sindikati grana i djelatnosti, dok Kolektivni ugovor kod poslodavca zaključuju poslodavac i reprezentativni sindikati kod poslodavca (član 240), ako u zaključivanju kolektivnog ugovora učestvuje više reprezentativnih sindikata ili reprezentativnih udruženja poslodavaca, odnosno sindikati ili udruženja poslodavaca koji su zaključili sporazum o udruživanju iz člana 241. ovog zakona, obrazuje se odbor za pregovore, čije članove određuju sindikati, odnosno udruženja poslodavaca, srazmjerno broju članova, a kolektivni ugovor u čijem zaključivanju učestvuje odbor zaključuju lica koja ovlasti taj odbor (član 242), da se kolektivni ugovori, kao i njihove izmjene i dopune, registruju kod ministarstva, da sadržinu i postupak registracije kolektivnih ugovora pravilnikom propisuje ministar (član 255), da se nakon registracije kod ministarstva opšti i posebni kolektivni ugovori objavljuju u „Službenom glasniku Republike Srpske“, a da se način objavljivanja kolektivnih ugovora kod poslodavaca utvrđuje tim kolektivnim ugovorima (član 256). Relevantnim odredbama Zakona o radu uređuju se radni odnosi, prava, obaveze i odgovornosti iz radnog odnosa i drugi odnosi po osnovu rada u Republici Srpskoj, ako posebnim zakonima nije drugačije uređeno, te je propisano da je radni odnos između poslodavca i radnika, koji se zasniva zaključivanjem ugovora o radu, odlukom o prijemu, odlukom o izboru i imenovanju i drugim pravnim osnovom uređenim posebnim zakonom, da prava iz radnog odnosa nastaju danom kada radnik stupi na rad po jednom od jednom od pravnih osnova iz stava 2. ovog člana, i da se prava, obaveze i odgovornosti iz radnog odnosa uređuju kolektivnim ugovorom, a pravilnikom o radu i ugovorom o radu samo kada je to ovim zakonom određeno (član 1), da se kolektivnim ugovorom zaključenim između sindikata i poslodavca u skladu sa zakonom uređuju prava, obaveze i odgovornosti iz radnog odnosa, način i postupak njihovog ostvarivanja i međusobni odnosi učesnika kolektivnog ugovora (član 3. stav 1), da kolektivni ugovor i pravilnik o radu (u daljem tekstu: opšti akti) i ugovor o radu ne mogu da sadrže odredbe kojima se radniku daju manja prava ili utvrđuju nepovoljniji uslovi rada od prava i uslova koji su utvrđeni zakonom, kao i da se opštim aktom i ugovorom o radu mogu utvrditi druga ili propisati povoljnija prava i povoljniji uslovi rada od onih utvrđenih ovim zakonom, osim ako to zakonom nije izričito zabranjeno (član 9), da ženu za vrijeme trudnoće i majku djeteta do tri godine života poslodavac može rasporediti na rad u drugo mjesto rada samo uz njen pristanak (član 106. stav 4), da se plata radnika iz člana 123. ovog zakona, pored uvećanja 0,3% za svaku godinu radnog staža, u skladu sa opštim aktom i ugovorom o radu uvećava po osnovu otežanih uslova rada, prekovremenog rada, rada noću, rada praznikom i drugim danima u koje se po zakonu ne radi, i da se opštim aktom i ugovorom o radu mogu utvrditi i drugi slučajevi u kojima radnik ima pravo na uvećanje plate (član 124), da radniku ili njegovoj porodici, u skladu sa opštim aktom i ugovorom o radu, pripada pomoć u slučaju teške invalidnosti i dugotrajne bolesti radnika (član 133. tačka 3), da o pravima i obavezama radnika iz radnog odnosa, u skladu sa zakonom, opštim aktom i ugovorom o radu, odlučuje poslovodni organ poslodavca (direktor) ili drugo lice određeno statutom ili aktom o osnivanju, i da ovlašćeno lice iz stava 1. ovog člana može, putem pismene punomoći, ovlastiti drugo poslovno sposobno lice da odlučuje o svim ili pojedinim pravima i obavezama iz radnog odnosa (član 198), da se kolektivnim ugovorom, u skladu sa zakonom i drugim propisom, uređuju prava, obaveze i odgovornosti iz radnog odnosa, postupak izmjena i dopuna kolektivnog ugovora, međusobni odnosi učesnika kolektivnih ugovora i druga pitanja od značaja za uređivanje odnosa između radnika i poslodavca, te da se kolektivni ugovor zaključuje u pisanom obliku (član 238). Zakonom o platama zaposlenih lica u javnim ustanovama u oblasti zdravstva Republike Srpske („Službeni glasnik Republike Srpske“ br. 11/09 i 116/16), kojim se uređuje način utvrđivanja plata zaposlenih lica u javnim ustanovama u oblasti zdravstva Republike Srpske (član 1. stav 1), propisano je da zaposleni imaju pravo na uvećanje osnovne plate za rad noću, za rad tokom republičkih praznika i drugih dana kada se po zakonu ne radi, te da će se visina uvećanja osnovne plate iz stava 1. ovog člana regulisati Posebnim kolektivnim ugovorom (član 34), da zaposleni imaju pravo na: otpremninu pri odlasku u penziju i u slučaju ako se iz ekonomskih, organizacionih i tehnoloških razloga ukaže potreba za prestankom rada zaposlenog; naknadu troškova prevoza prilikom dolaska na posao i vraćanja sa posla; naknadu za putne troškove službenih putovanja u skladu sa važećim propisima; jubilarnu nagradu; novčanu naknadu prilikom rođenja djeteta; novčanu pomoć porodici u slučaju smrti radnika i novčanu pomoć u slučaju smrti člana uže porodice, te da će se visina primanja iz stava 1. ovog člana regulisati Posebnim kolektivnim ugovorom (član 35).

Na osnovu navedenih ustavnih i zakonskih odredbi Sud je utvrdio da je osporenim članom 14. Posebnog kolektivnog ugovora u dijelu koji glasi "i na rad noću" došlo do povrede člana 73. Zakona o radu, kojim je trudnicama, počev od šestog mjeseca trudnoće i majkama sa djetetom do dvije godine života zabranjen rad noću. Kako navedeni zakon predviđa da poslodavac može ženu za vrijeme trudnoće i majku djeteta do tri godine života rasporediti na rad u drugo mjesto rada samo uz njen pristanak (člana 106. stav 4), a da je trudnicama, počev od šestog mjeseca trudnoće i majkama sa djetetom do dvije godine života izričito zabranjen rad noću, to je Sud utvrdio da član 14. Posebnog kolektivnog ugovora u dijelu koji glasi "i na rad noću" nije u saglasnosti sa Zakonom o radu, zbog čega nije u saglasnosti ni sa ustavnim načelom zakonitosti iz člana 108. stav 2. Ustava Republike Srpske.

Ocjenjujući osporene odredbe člana 20. tač. 3. i 4. Posebnog kolektivnog ugovora, Sud je utvrdio da je ovakvo propisivanje u saglasnosti sa članom 133. tačka 3. Zakona o radu, kojim je predviđeno da radniku ili njegovoj porodici, u skladu sa opštim aktom i ugovorom o radu, pripada pomoć u slučaju teške invalidnosti i dugotrajne bolesti radnika.

Sud je, imajući u vidu da je zakonodavac čl. 208. do 256. Zakona o radu uredio organizaciju kolektiva radnika i kolektiva poslodavaca u cilju uređivanja i ostvarivanja kolektivnih međusobno povezanih i uslovljenih prava, ocijenio da osporena odredba člana 22. stav 2. Posebnog kolektivnog ugovora nije nesaglasna sa članom 238. Zakona o radu, kojim je određena sadržina kolektivnog ugovora, odnosno da se kolektivnim ugovorom, u skladu sa zakonom i drugim propisom, uređuju prava, obaveze i odgovornosti iz radnog odnosa, te međusobni odnosi učesnika kolektivnih ugovora i druga pitanja od značaja za uređivanje odnosa između radnika i poslodavca. S tim u vezi, u pogledu nadležnosti upravnog odbora, koja se utvrđuje aktom o osnivanju ustanove i statutom te ustanove, Sud je ocijenio da, prema članu 115. Ustava, nije nadležan da ocjenjuje međusobnu usklađenost odredbi podzakonskih akata.

Činjenica usaglašenosti osporenih odredbi člana 20. tač. 3. i 4. i člana 22. stav 2. Posebnog kolektivnog ugovora sa Zakonom o radu čini ih ustavnim i sa stanovišta zahtjeva iz člana 108. stav 2. Ustava Republike Srpske.

Eventualne nepravilnosti u primjeni odredaba Zakona o radu o postupku pregovaranja i zaključivanja predmetnog kolektivnog ugovora, na što ukazuje podnosilac prijedloga, prema članu 115. Ustava, Sud nije nadležan da ocjenjuje.

U pogledu zahtjeva za ocjenjivanje ustavnosti i zakonitosti članova 23, 24, 25, 26, 27, 28, 29, 30. i 31. Posebnog kolektivnog ugovora, Sud je utvrdio da je svojom Odlukom broj U-91/16 od 29. novembra 2016. godine („Službeni glasnik Republike Srpske“ broj 108/17) utvrdio da član 29. Posebnog kolektivnog ugovora za zaposlene u oblasti zdravstva („Službeni glasnik Republike Srpske“ br. 72/16 i 111/16) nije u saglasnosti sa Ustavom Republike Srpske i Zakonom o radu („Službeni glasnik Republike Srpske“ broj 1/16), i da, između ostalog, nije prihvatio inicijativu za ocjenjivanje ustavnosti i zakonitosti članova 23, 24, 25, 26, 27, 28, 30. i 31. Posebnog kolektivnog ugovora za zaposlene u oblasti zdravstva („Službeni glasnik Republike Srpske“ br. 72/16 i 111/16).

Imajući u vidu navedeno, Sud je odlučio da, na osnovu člana 37. stav 1. tačka g) Zakona o Ustavnom sudu Republike Srpske („Službeni glasnik Republike Srpske“ broj 104/11 i 92/12), odbaci prijedlog, u ovom dijelu, budući da je već odlučivao o istoj stvari.

Ocjenjujući ustavnost i zakonitost odredbi osporenog člana 16 stav 1. tač. 3. i 4. i člana 16a Posebnog kolektivnog ugovora, Sud je utvrdio da je u toku postupka Zakon o platama zaposlenih lica u javnim ustanovama u oblasti zdravstva Republike Srpske („Službeni glasnik Republike Srpske“ br. 11/09 i 116/16), koji je naveden kao pravni osnov za zaključenje predmetnog kolektivnog ugovora, prestao da važi stupanjem na snagu Zakona o platama zaposlenih lica u javnim ustanovama u oblasti zdravstva Republike Srpske („Službeni glasnik Republike Srpske“ broj 66/18). S tim u vezi, Sud je imao u vidu odredbe člana 1. Zakona o radu, kojim je propisano da se njime uređuju radni odnosi, prava, obaveze i odgovornosti iz radnog odnosa i drugi odnosi po osnovu rada u Republici Srpskoj, ako posebnim zakonom, u konkretnom slučaju Zakonom o platama zaposlenih lica u javnim ustanovama u oblasti zdravstva Republike Srpske, nije drugačije predviđeno.

S obzirom na navedeno Sud je, primjenom člana 57. tačka d) Zakona o Ustavnom sudu Republike Srpske, obustavio postupak za ocjenu ustavnosti i zakonitosti člana 16 stav 1. tač. 3. i 4. i člana 16a Posebnog kolektivnog ugovora, jer ne postoje procesne pretpostavke za dalje vođenje postupka. Naime, zakon u odnosu na koji je tražena ocjena ustavnosti i zakonitosti ovih odredbi nije sastavni dio pravnog poretka Republike, a Ustavni sud, prema članu 115. Ustava, nije nadležan da ocjenjuje saglasnost propisa sa zakonom koji je prestao da važi.

Na osnovu izloženog Sud je odlučio kao u izreci ove odluke.

Ovu odluku Ustavni sud je donio u sastavu: predsjednik Suda mr Džerard Selman i sudije: Milenko Arapović, Vojin Bojanić, Amor Bukić, Zlatko Kulenović, prof. dr Duško Medić, Irena Mojović, prof. dr Marko Rajčević i akademik prof. dr Snežana Savić.

Broj: U-98/17 28. novembra 2018. godine

PREDSJEDNIK

USTAVNOG SUDA

Mr Džerard Selman, s.r.

Utvrđuje se da član 14. Posebnog kolektivnog ugovora za zaposlene u oblasti… | Sudska praksa | Aktio